Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1266/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda, Ani Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.o.o., Z., OIB: …, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: …, zastupane po punomoćniku Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 104 Povrv-3032/2021-16 od 22. travnja 2022., dana 2. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 104 Povrv-3032/2021-16 od 22. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke time da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. u Z., poslovni broj Ovrv-2282/2021 od 1. travnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine isplatiti tužitelju H. T. d.o.o. iznos od 1.718,27 kn (slovima: tisuću sedamsto osamnaest kuna i dvadeset sedam lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 106,43 kn od 25. listopada 2019.,

- na iznos od 215,55 kn od 26. studenog 2019.,

- na iznos od 337,43 kn od 21. prosinca 2019.,

- na iznos od 485,93 kn od 25. siječnja 2020.,

- na iznos od 572,93 kn od 26. veljače 2020.

do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 8 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 300,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. u Z., poslovni broj Ovrv-2282/2021 od 1. travnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine isplatiti tužitelju H. T. d.o.o. iznos od 1.138,52 kn (slovima: tisuću sto trideset osam kuna i pedeset dvije lipe) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 368,18 kn od 25. ožujka 2020.,

- na iznos od 341,93 kn od 24. travnja 2020.,

- na iznos od 197,93 kn od 22. svibnja 2020.,

- na iznos od 124,05 kn od 25. lipnja 2020.,

- na iznos od 106,43 kn od 23. srpnja 2020.

do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. u Z., poslovni broj Ovrv-2282/2021 od 1. travnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine isplatiti tužitelju H. T. d.o.o. iznos od 1.718,27 kn (slovima: tisuću sedamsto osamnaest kuna i dvadeset sedam lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 106,43 kn od 25. listopada 2019.,

- na iznos od 215,55 kn od 26. studenog 2019.,

- na iznos od 337,43 kn od 21. prosinca 2019.,

- na iznos od 485,93 kn od 25. siječnja 2020.,

- na iznos od 572,93 kn od 26. veljače 2020.

do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan. III Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj iz čijeg sadržaja žalbe proizlazi da pobija točku II. i III. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud u smislu žalbenih razloga održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. M., poslovni broj Ovrv-2282/21 od 1. travnja 2021. i u dijelu kojim se nalaže tuženoj da isplatiti tužitelju iznos od 1.718,27 kuna sa kamatama, kao i trošak postupka, podredno uvaži žalbu tužitelja te pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije na adresi Z., za razdoblje od rujna 2019. do lipnja 2020.

8. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 10.000,00 kuna (članak 458. stavak 1. ZPP).

9. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima spora male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koje ukazuje žalba, jer je prvostupanjski sud omogućio tuženici da sudjeluje u postupku.

11. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 12. ožujka 2021. utvrđeno da je kao korisnik usluge tužitelja zavedena tuženica za prostor na adresi samostalne uporabne cjeline Z.,

- da se utuženo potraživanje odnosi na obračun utroška za toplinsku energiju i naknade za razdoblje od rujna 2019. do lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 2.856,79 kuna,

- da nije osnovan prigovor nenadležnosti javnog bilježnika, jer da je člankom 278. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 – u daljnjem tekstu: OZ) propisano kako javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i da provode postupovne radnje u ovršnom postupku kao povjerenici suda,

- da se potraživanje odnosi na predmetni stan vidljivo je iz prijepisa računa te navedene površine od 25,08 m2 koja je ista kao površina navedena u popisu stanara zgrade,

- da se na konkretan pravni odnos ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom člankom 232. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO)

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženica tijekom postupka nije dokazala da je podmirila potraživanje tužitelja za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. stavak 1. OZ uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženica ni sa čim nije uspjela osporiti, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, pa je tužena primjenom odredbe članka 13. stavak 1., članka 12. stavak 1. i 3. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom (Narodne novine broj 35/14, 129/15 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), te članka 9. i članka 342. stavak 1. ZOO kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene usluge spram tužitelja u iznosu od 2.856,79 kn. Prijedlog za ovrhu tužitelja da je podnesen javnom bilježniku 12. ožujka 2021., dok u spisu nema dokaz da je zahtjev za mirno rješenje spora datiran na 7. listopada 2020. bio poslan točno na taj dan, pa da je sud našao nedokazanom tvrdnju tužitelja da je prije isteka zastarnog roka poslao tuženici zahtjev za mirno rješenje spora. Stoga da je nastup zastare utvrđivao prema datumu podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 12. ožujka 2021. pa da su računi dospjeli na naplatu u razdoblju od 24. listopada 2019. do 25. veljače 2020. u zastari jer su podneseni na naplatu izvan zakonom propisanog zastarnog roka od jedne godine, a sukladno članku 232. stavak 1. ZOO.

13. Predmet ovog žalbenog postupka je odbijajući dio tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno je li osnovan prigovor zastare za račune koji su dospjeli na naplatu u razdoblju od 24. listopada 2019. do 25. veljače 2020.

14. Odredbom članak 232. stavak 1. ZOO propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

15. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju za isporučenu toplinsku energiju za stambeni prostor-stan, odnosno kućanstvo, a kako to i proizlazi iz računa tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz odredbe članak 232. stavak 1. ZOO, a ne zastarni rok iz odredbe članak 228. stavak 1. ZOO kako to neosnovano smatra tužitelj.

16. Međutim u pravu je tužitelj kada tvrdi da se zastarni rok nije mogao računati od podnošenja prijedlog 12. ožujka 2021., već od podnošenja zahtjeva 7. listopada 2021.

17. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 7. listopada 2021. podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, a što je bio i preduvjet da bi mogao pokrenuti ovršni postupak protiv tuženice sukladno odredbi članku 186. a stavak 1. ZPP, što tužena nije ni osporila pa je pogrešno prvostupanjski sud smatrao da tužitelj nije dokazao da je prije isteka zastarnog roka poslao tuženici zahtjev za mirno rješenje spora. To što nema dokaza je li tuženica i kad zaprimila zahtjev za mirno rješenje spora nije od značaja za predmet spora, jer ni sama tuženica ne spori da zahtjev tužitelja od 7. listopada 2021. nije zaprimila.

18. Imajući u vidu odredbu članak 241. ZOO kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja osiguranja ili tražbine kao i činjenicu da se tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka obratio tuženoj zahtjevom za mirno rješenje spora 7. listopada 2021. to je došlo do prekida zastare i rok se ima računati od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, a ne od podnošenja prijedloga kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud.

19. Radi navedenog, ovaj sud je temeljem naprijed navedenih činjenica i sadržaja materijalnopravnih propisa, temeljem odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP u svezi s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, time da je prihvaćanjem žalbe tužitelja održao na snazi javnobilježnički platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. u Z., poslovni broj Ovrv-2282/2021 od 1. travnja 2021. (točka I. izreke ove presude).

20. S obzirom na to da je preinačena odluka o glavnoj stvari to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka s tim da se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članak 154. stavak 1. i 155. ZPP u svezi s odredbom članak 166. stavak 2. ZPP.

21. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u postavljenim tužbenim zahtjevom, valjalo je istom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje u tekstu: Tarifa) priznati trošak pristojbe presude u iznosu od 100,00 kn i pristojbe žalbe na presudu u iznosu od 200,00 kn, ukupno 300,00 kuna, koji iznos je tužena u obvezi platiti tužitelju.

U Splitu 2. rujna 2022.

Sutkinja:

Ana Grbavac, v. r.