REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-168/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Ive Vukelje kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M.R., zbog kaznenih djela iz čl. 231. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19. i 84/21. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika M.R., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj: 35 Kov-165/2022 od 03. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 01. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba okrivljenika M.R. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Šibeniku broj: 35 Kov-165/2022 od 03. kolovoza 2022. na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19. i 80/22. dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv okr. M.R. po zakonskom osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku pred tim sudom podiglo optužnicu protiv imenovanog okrivljenika da je u stjecaju počinio kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11, teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. M.R., po branitelju T.R., odvjetniku iz Š. i V.G., odvjetniku u S., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenik pusti na slobodu, podredno da se okrivljeniku odredi jedna ili više mjera opreza kao zamjena za istražni zatvor.
2.1. Imajući u vidu sadržaj podnijetih žalbi, obje žalbe su razmatrane kao jedinstvena žalba okrivljenika M.R.
3. Zamjenik županijske državne odvjetnice u Šibeniku nakon razgledanja spisa je na temelju odredbe članka 495. u svezi članka 474. ZKP/08 vratila spis.
4. Žalba okr. M.R. nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika M.R. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
6. Naime, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Jednako tako prvostupanjski sud je iznio i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnost zamjene mjerama opreza, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Osporavajući postojanje osnovane sumnje počinjenja kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik optužnicom u žalbi se navodi da ispitani svjedoci ne terete okrivljenog, a da su snimke nadzornih kamera nestale odnosno trgovačko društvo "L." obavijestilo da su prebrisane, te žalitelj izražava sumnju da je prebrisavanje učinjeno s namjerom, budući je pristup sigurnosnim kamerama imao oštećenik, kako bi nestali dokazi o spornom događaju, da je oštećeni prvi fizički nasrnuo na okrivljenog bez da mu je prethodno pokazao bilo kakvu identifikacijsku ispravu i prilikom tog napada oštećenika na okrivljenika, okrivljenom je slomljen prst.
9. Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama žalitelja osnovano prvostupanjski sud nalazi i obrazlaže postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom, na temelju iskaza oštećenika D.M. iz kojeg iskaza u bitnom proizlazi da je okrivljenik primijećen u krađi i on da je kao čuvar istom pristupio legitimirajući se službenom iskaznicom, nakon čega je okrivljenik postao agresivan i počeo se s njim naguravati, a odmah potom udarati ga i šakama u glavu, od kojih udaraca je on u tri navrata padao na pod, a na podu ga je okrivljenik nastavio udarati nogama. Prije okrivljenikova odlaska okrivljenik mu je zaprijetio riječima da će ga ubiti.
9.1. Ovakav iskaz oštećenika D.M. u bitnom je potvrđen iskazima svjedoka očevidaca, zaposlenika trgovine "L", M.K., R.R., M.F. i J.S., u onom dijelu što su od inkriminiranog događaja pojedini svjedoci vidjeli, te medicinskom dokumentacijom za oštećenika iz koje proizlazi da je zadobio teške tjelesne ozljede tijekom inkriminiranog događaja za koje se tereti okrivljenik.
10. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da bi se predmetnom slučaju radilo o idealnom stjecaju kaznenog djela razbojničke krađe sa kaznenim djelima teške tjelesne ozljede i prijetnje, jer da su sila i prijetnja sastavni dijelovi bića kaznenog djela razbojničke krađe.
10.1. Naime, prinuda kao element razbojničke krađe obuhvaća uobičajenu uporabu sile protiv neke osobe da bi ukradenu stvar zadržao, ali ne i nanošenje teških tjelesnih ozljeda, a u predmetnom slučaju okrivljenik se tereti da je postupao s ciljem da oštećenika teško tjelesno ozlijedi zadavši mu desetak snažnih udaraca šakom u glavu i nastavljajući ga tući dok je bio i na podu nogama po raznim dijelovima tijela, kojom prilikom su oštećeniku nanesene teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma zigomatičnog luka lijevo, prijeloma jagodične kosti i gornje čeljusti, prijeloma anteriornog i lateralnog zida lijevog maskilarnog sinusa, prijeloma sfenoidalne kosti i prijeloma ungvikularnog nastavka distalne falange drugog prsta lijeve šake, a što je sve zajedno kod istog izazvalo uznemirenost i ozbiljan strah od realizacije prijetnje.
10.2. U odnosu na kazneno djelo prijetnje za koje se tereti okrivljenik, izrečena prijetnja od strane okrivljenika oštećeniku, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela, nije izrečena u cilju zadržavanja otuđenih stvari, budući je okrivljenik iste izrekao udaljavajući se od trgovine prema svom vozilu sa stvarima za koje se sumnja da ih je otuđio, kada oštećenik više ga nije pokušao zaustaviti, a izrekao ih je u cilju da zastraši oštećenika.
11. Žalbenim navodima nije s uspjehom dovedeno u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica što je optuženik u više navrata kazneno osuđivan i to zbog kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, prikrivanja iz čl. 224. st. 1. KZ/11 i nasilja u obitelji iz čl. 179. a. KZ/11, zbog prekršaja prema Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, da je protiv okrivljenika u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, da bi kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a za koje postoji osnovana sumnja da ih je počinio, to napravio u vremenu provjeravanja po ranijoj presudi (presuda Općinskog suda u Splitu broj: K-1209/2020), uz okolnost i težinu počinjenih kaznenih djela za koja se tereti u ovom postupku, a za koje, već je naprijed u više navrata navedeno, postoji osnovana sumnja da ih je počinio, su u svom zbiru one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, bilo protiv imovine ili sa elementima nasilja.
12. Ovaj drugostupanjski sud nalazi ni da načelo razmjernosti u predmetnom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora (okrivljeni se nalazi u istražnom zatvoru od 13. lipnja 2022.) jer prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela sukladno članku 122. st. 2. ZKP/08 potrebno voditi računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
13. Dakle, budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Šibeniku, 01. rujna 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac, v.r.
