Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Zk-518/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu povodom provedbe prijavnog lista, odlučujući o žalbi Hrvatskih voda, pravne osobe za upravljanje vodom, OIB: 28921383001, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 220, Vodnogospodarski odjel za slivove sjevernog Jadrana, R., Đ. i žalbi R. H. OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj Z- 3217/2019 od 19. travnja 2021., dana 2. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe Hrvatskih voda i R. H. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj Z-3217/2019 od 19. travnja 2021. pod toč. I. izreke, te nalaže brisanje zabilježbe žalbi upisanih pod brojem Z-6787/2021 i Z- 6936/2021 u zk. ul. 2662, 2657 i 2791 k.o. B..

II. Nepobijana toč. II. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbijeni su prigovori Hrvatskih voda i R. H. te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu broj Z-11233/2018 od 16. siječnja 2019. pod toč. 84., 86. i 87. izreke, dok je pod toč. II. izreke odbijen prigovor A. R., L. R. i L. P. i potvrđeno rješenje broj Z-11233/2018 od 16. siječnja 2019. pod toč. 77. izreke.

2. Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenim žalbama, pobijaju Hrvatske vode i R. H. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odbiti prijedlog za upis, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Hrvatske ceste d.o.o. podnijele su odgovore na žalbe.

4. Žalbe Hrvatskih voda i R. H. (u daljnjem tekstu: žalitelji) nisu osnovane.

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, koje se odnosi na pobijanu toč. I. izreke rješenja, proizlazi da je rješenjem broj Z-11233/2018 od 16. siječnja 2019. pod toč. 84. izreke na nekretnini upisanoj u zk. ul. 2662 k.o. B. kao Javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu R. H., na upravljanju Hrvatskih voda na kčbr. 1306 put sa 1541 m2 dopušteno cijepanje na novonastale kčbr. 1306/1 put sa 2476 m2 i kčbr. 1306/3 put sa 1797 m2, dok je toč. 86. izreke u zk. ul. 2657 k.o. B. na nekretnini upisanoj kao Javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu R. H., na upravljanju Hrvatskih voda na kčbr. 1312 put i potok sa 155 m2 dopušteno cijepanje na novonastale kčbr. 1312/1 potok sa 9064 m2, kčbr. 1312/2 potok sa 2036 m2 , kčbr. 1312/3 potok sa 372 m2, kčbr. 1312/4 potok sa 960 m2, kčbr. 1312/5 potok sa 362 m2 i kčbr. 1312/6 potok sa 456 m2, te je pod toč. 87. izreke rješenja dopušten upis u zk. ul. 2791 k.o. B. novoformirane kčbr. 2208 javna cesta DC105 od 24820 m2 uz upis iste kao Javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu R. H., na upravljanju Hrvatskih cesta d.o.o.

6. Nadalje se navodi da su Hrvatske vode podnijele prigovor u kojem ukazuju da je cijepanjem čestica javnog vodnog dobra vodotoka naziva V. p. B. de facto ukinut status javnog vodnog dobra na dijelu dosadašnje kčbr. 1306 i 1312 k.o. B. kojima prolazi javna cesta i koje su pripojene čestici ceste DC105 L. (trajektna luka) – R. – M. (trajektna luka), na način da je prekinut tijek čestice javnog vodnog dobra i njezin dio iznad kojeg prolazi cesta (most) je pripojen površini ceste. Geodetski elaborat nije dostavljen na prethodnu suglasnost Hrvatskim vodama te je protivan čl. 8. st. 6., čl. 14. st. 2. i 3., čl. 7 ., čl. 11. st. 8., 9., 10. i 11. i čl. 16. Zakona o vodama.

7. Isto tako u obrazloženju prvostupanjski sud navodi da se R. H. u prigovoru poziva na čl. 8. st. 6., čl. 14. st. 3., čl. 11. st. 7., 8. i 9. i čl. 16. Zakona o vodama, navodeći da građenjem cestovnih prometnica ne prestaje status javnog vodnog dobra i da je upravitelj ceste imao mogućnost zasnovati pravo građenja na javnom vodnom dobru sukladno čl. 16. Zakona o vodama. Provedbom prijavnog lista prekinut je tijek vodotoka V. p. B. te je faktično poništena čestica javnog vodnog dobra u dijelu kojim iznad čestice prolazi javna cesta iako je postojanje vodotoka razvidno na terenu.

8. Utvrdivši da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti temeljem obavijesti Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar R., Odjela za katastar nekretnina od 13. ožujka 2018. o preuzimanju potvrđenog geodetskog elaborata, u kojem se navodi da je navedeni ured pregledao i 13. ožujka 2018. potvrdio geodetski elaborat izvedenog stanja javne ceste DC105 L. (trajektna luka) – R. – M. (trajektna luka), te da je kao prilog obavijesti dostavljen prijavni list za zemljišnu knjigu ovjeren po Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar R., Odjela za katastar nekretnina C., Ispostave za katastar nekretnina R. od 13. ožujka 2018., te očitovanje upravitelja Hrvatske ceste d.o.o. Z. da se radi o evidentiranju javne ceste izgrađene ili rekonstruirane, odnosno korištene za promet vozila do stupanja na snagu Zakona o cestama i da javna cesta DC105 L. (trajektna luka) – R. – M. (trajektna luka) prikazana u elaboratu oznakom 298/16 odgovora izvedenom stanju ceste na kčbr. 2208 k.o. B. i Odluku o razvrstavanju javnih cesta Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture od 14. listopada 2016. iz koje je vidljivo da je navedena DC105 razvrstana u državnu cestu, zemljišnoknjižni sud zaključuje pozivom na čl. 10. st. 4. i čl. 11. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., u daljnjem tekstu: ZZK) da je upis dopušten primjenom čl. 108. st. 2. ZZK-a. Ukazuje da niti primjenom ZZK-a, a niti primjenom Zakona o cestama nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost provedenog upravnog postupka, odnosno prijavnog lista i odluke o razvrstavanju javnih cesta, a iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je na dan stupanja na snagu Zakona o cestama predmetna cesta bila korištena za promet vozila i pristupačna većem broju korisnika pa je stupanjem na snagu tog Zakona postala nerazvrstana cesta a donošenjem odluke o razvrstavanju javnih cesta razvrstana je u državnu cestu. Zaključno zemljišnoknjižni sud navodi da čl. 124. st. 1. i 2. Zakona o cestama propisuje upis javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo R. H. uz upis javne osobe koja upravlja cestom bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi u odnosu na javne ceste izgrađene do stupanja na snagu toga Zakona. Zaključno se navodi da iako se u konkretnom slučaju na istoj površini nalazi i potok i državna cesta (na mostu) koja prolazi iznad potoka da je zakonodavac dao prednost upisu postojeće javne ceste jer Zakon o cestama (kao zakon koji je kasnije donesen) određuje upis bez obzira na ranije upise.

9. U žalbi žalitelji sadržajno ponavljaju navode iz prigovora pozivajući se na čl. 14. st. 3. Zakona o vodama (Narodne novine 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14., 46/18.) i na čl. 15. st. 3. trenutno važećeg Zakona o vodama (Narodne novine br. 66/19.) koji propisuju da se građenjem cestovnih i željezničkih prometnica na javnom vodnom dobru ne mijenja pravni status javnog vodnog dobra. Smatraju da je zemljišnoknjižni sud pogrešno protumačio čl. 124. st. 1. i 2. Zakona o cestama koji propisuje upis ceste kao javnog dobra u općoj uporabi uz upis pravne osobe koja cestom upravlja, kao i da se ne radi o građenju nego o evidentiranju već izgrađene ceste i njezinog upisa u zemljišnu knjigu jer je upravo smisao da postojanje cestovnih i željezničkih prometnica na javnom dobru ne mijenja pravni status javnog vodnog dobra, a da je zakonodavac imao namjeru tu materiju drugačije regulirati onda bi isto bilo sadržano u novom Zakonu o vodama iz 2019. Nedvojbena je činjenica da je prvo postojao vodotok na zemljištu a da je tek onda iznad njega izgrađena cesta, odnosno most iznad vodotoka. Cijepanjem čestica vodotoka ukinuti su dijelovi javnog vodnog dobra koje ima svoj kontinuitet, dok je institut prestanka statusa javnog vodnog dobra predviđen čl. 12. starog Zakona o vodama, odnosno čl. 13. novog Zakona o vodama u posebnom upravnom postupku, pa se na postupak utvrđenja prestanka statusa vodnog dobra, odnosno javnog vodnog dobra mora primijeniti Zakon o vodama kao lex specialis što se tiče materije ukidanja statusa vodnog dobra. Hrvatske ceste d.o.o. su trebale po osnovi čl. 16. Zakona o vodama osnovati pravo građenja na dijelovima javnog vodnog dobra na kojima prolazi cesta iznad vodotoka, a kako odluka nadležnog ministarstva o ukidanju statusa javnog dobra nije priložena uz prijavni list, to smatra da nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost upisa.

10. U odgovoru na žalbu Hrvatske ceste d.o.o. navode da je zemljišnoknjižni sud dopustio upis pravilnom primjenom čl. 124. Zakona o cestama kojim je propisano evidentiranje javne ceste izgrađene prije 2011. geodetskim elaboratom izvedenog stanja, radi čega predlaže odbiti žalbe žalitelja.

11. Žalitelji pravilno ukazuju na materijalnopravnu regulativu koja propisuje status javnog vodnog dobra. Zakon o vodama (Narodne novine br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14., 46/18., u daljnjem tekstu: ZOV/09) je u čl. 14. st. 3. propisivao da se građenjem cestovnih i željezničkih prometnica na javnom vodnom dobru ne mijenja pravni status javnoga vodnoga dobra, a isto propisuje i važeći Zakon o vodama (Narodne novine 66/19., u daljnjem tekstu: ZOV/19) u čl. 15. st. 3., dok je prestanak statusa javnog vodnog dobra bio propisan u čl. 12. ZOV/09 u bitnome na način da se isto provodi na prijedlog Hrvatskih voda u upravnom postupku i o tome rješenje donosi nadležno ministarstvo, a prestanak statusa javnog vodnog dobra propisan je gotovo na identičan način i čl. 13. ZOV/19. Isto tako je odredba čl. 16. ZOV/09 propisivala da pravne i fizičke osobe mogu na dijelu javnoga vodnoga dobra ostvariti prava najma, zakupa, služnosti i građenja radi ostvarenja svojih gospodarskih, odnosno osobnih potreba, time da Hrvatske vode donose odluku o davanju navedenih prava u upravnom postupku, te sklapa ugovore o najmu, zakupu, služnosti i pravu građenja na javnom vodnom dobru u ime R. H..

12. Nasuprot navedenoj zakonskoj regulativi, Zakon o cestama (Narodne novine br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., u daljnjem tekstu: ZC) u čl. 124. st. 1. i 2. propisuje da se javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju odluke iz članka 7. stavka 2. istog Zakona, geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista, te da se upisuju u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo R. H. uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Propisujući postupak upisa na citirani način, zakonodavac se opredijelio urediti način zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, u svrhu usklađivanja faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina, uzimajući da je vlasništvo već stečeno na temelju zakona, a da citirana odredba ZC-a, kao lex specialis, regulira samo način zemljišnoknjižnog i katastarskog usklađivanja njihova stanja, propisujući upis javne ceste kao javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu R. H. – i to bez obzira na postojeće upise, time da zakonodavac doseg te odredbe ne ograničava samo na upise vlasništva nekih osoba nego se odnosi na sve postojeće upise (pa i kada je nekretnina upisana kao vodno dobro).

13. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 108. st. 2. ZZK-a jer se radi o provedbi prijavnog lista donesenog po nadležnom tijelu u zemljišnoj knjizi čija je provedba bila moguća s obzirom na stanje zemljišne knjige. Pritom zemljišnoknjižni sud pravilno navodi da u konkretnom slučaju nije ovlašten ispitivati pravilnost podataka sadržanih u prijavnom listu koji mu je dostavljen na provedbu po službenoj dužnosti niti ispitivati pravilnost vođenja postupka pred upravnim tijelom.

14. Kako je stoga prvostupanjski sud odluku donio pravilnom primjenom materijalnog prava, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog/zemljišnoknjižnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, a koji se primjenjuje temeljem čl. 91. st. 1. ZZK-a, ovaj sud je odbio žalbu žalitelja i primjenom čl. 128. st. 3. ZZK-a potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 2. rujna 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun, v.r.