Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 11 Gž-473/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB:..., iz K., zastupanog po punomoćnici P. A. B., odvjetnici u O. društvu Č. i partneri d.o.o. u P., protiv tuženika V. P., OIB: ..., iz N., zastupanog po punomoćnici L. R. H., odvjetnici u N., radi smetanja posjeda, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Psp-12/2021-16 od 25. veljače 2022., dana 2. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Psp-12/2021-16 od 25. veljače 2022. u pobijanom dijelu, toč. I. i III. izreke.
II. U nepobijanom dijelu, toč. II. i IV. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka u cijelosti glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženik P. V. iz N., smetao tužitelja Š. M. iz K., u posjedu nekretnine označene kao k.č.br. 197/1 zgr. upisana u z.k.ul. 888, k.o. N. M., na način da je na ulaznim vratima gornje etaže promijenio cilindar brave, potom skinuo ta ulazna vrata kao i vrata na donjoj etaži zgrade, te demontirao i skinuo sva tri prozora sa te zgrade, izbacio van iz zgrade sušeno svinjsko meso, krumpir, te sav inventar (sudoper, električni štednjak, vitrina, luster) čime je u potpunosti tužitelja isključio od dotadašnjeg posjeda i mogućnosti korištenja te nekretnine, pa se tuženiku nalaže da vrati i ponovno postavi ulazna vrata od donje i gornje etaže zgrade sagrađene na toj katastarskoj čestici te sva tri prozora koja su se na toj zgradi nalazila, vrati nazad sav inventar i to sudoper, električni štednjak, luster i vitrinu te da tužitelju preda ključ od ulaznih vrata gornje etaže te zgrade, tj. da sve stvari vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, te se tuženiku zabranjuje ubuduće takvo i slično smetanje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja da se tuženiku zaprijeti novčanom kaznom.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.272,80 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja do isplate, u roku od 8 dana.
IV. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere."
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija rješenje u toč. I. i III. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine rješenje u toč. I. i III. izreke i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno preinači rješenje u toč. I. i III. izreke na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.
2.1. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Tuženik ne pobija rješenje u toč. II. i IV. izreke, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe, smatra da je odluka prvostupanjskog suda u skladu s provedenim dokaznim postupkom i predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ove posjedovne parnice je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posjedu nekretnine označene kao kčbr. 197/1 zgrada upisana u z.k.ul. 888 k.o. N. M., na način pobliže opisan u toč. I. izreke rješenja, da se tuženiku naloži da sve stvari vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja i da se tuženiku zabrani ubuduće takvo i slično smetanje pod prijetnjom novčane kazne.
5.1. Prvostupanjski sud konstatira da među strankama nije sporno:
- da nekretnina kčbr. 197/1 zgrada upisana u zk. ul. 888 k.o. N. M. koja u naravi predstavlja zgradu u nizu, prizemlje plus kat,
- da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu kčbr. 197/1 i da je tuženik 17. ožujka 2021. promijenio cilindar bravu na ulaznim vratima gornje etaže,
- da je tuženik odnio ulazna vrata koja su se nalazila na gornjoj i donjoj etaži,
- da je tuženik odnio sva tri prozora sa zgrade izgrađene na kčbr. 197/1 zgrada i da je sušeno svinjsko meso i krumpir iznio iz zgrade kao i inventar iz gornje etaže (sudoper, električni štednjak, vitrinu i luster),
dok je bilo sporno je li tuženik sve navedeno učinio u dogovoru s tužiteljem i uz njegovu suglasnost ili samovoljno.
5.2. Nakon reproduciranja i analize sadržaja provedenih dokaza (materijalnih i personalnih) prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:
- da je tužba kod suda zaprimljena 22. ožujka 2021., a kako među strankama nije sporno da su radnje opisane u tužbi po tuženiku poduzete 17. ožujka i 18. ožujka 2021., tužba radi smetanja posjeda je pravovremena,
- da je tuženik 17. ožujka 2021. oko 13,00 sati najprije promijenio cilindar brave na vratima lišjere (na području I. to je zgradni objekt s ognjištem i kuhinjom koji služi za kuhanje i sušenje mesa) na kčbr. 197/1 zgrada k.o. N. M., a nakon što je cilindar zamijenjen po nalogu tužitelja, tuženik je istog dana obio bravu i potom je promjeno cilindar brave,
- da su neuvjerljive i životno nelogične tvrdnje tuženika da je u posjed ušao u dogovoru s tužiteljem jer da je tome tako ne bi bilo potrebe obijati bravu već bi, da je takav dogovor postojao, tužitelj tuženiku predao ključ objekta,
- da nikakvog dogovora nije bilo govori i činjenica da je tužitelj još 17. ožujka 2021. u objektu lišjere držao svoje stvari (sušeno meso, namještaj, krumpir) i da isto nije iznio iz objekta lišjere i pospremio, što bi očekivano napravio da je postojao dogovor s tuženikom u smislu da će mu predati tu nekretninu u posjed,
- da sama činjenica da je tuženik sa sinovima 17. ožujka 2021. u dva navrata obijao bravu, prvi puta nakon što je supruga tužitelja otvorila vrata lišjere i sa sobom uzela ključ tih vrata, a potom drugi put nakon što je istog dana po nalogu tužitelja njegov sin promijenio cilindar na vratima, govori u prilog tome da je ulazak u objekt na kčbr. 197/1 zgrada k.o. N. M. bio samovoljan i nasilan,
- da su svjedoci A. Š., M. Š., V. L., K. S., N. K. i M. L. u bitnome suglasno kazivali kako je za tužitelja i njegovu obitelj cijeli događaj bio stresan, da je supruga tužitelja plakala, dok su tužitelj i njegov sin bili potreseni i suzdržavali su se kako ne bi došlo do "gužve",
- da kada bi postojao dogovor vezano za predaju posjeda reakcija tužitelja i njegovih ukućana ne bi bila takva kakvu su na uvjerljiv i vjerodostojan način opisali svjedoci koji su i sami primijetili da se odvija neugodna situacija nasilnog ulaska u posjed od strane tuženika, radi čega se i V. L. obratio tuženiku govoreći mu da to što čini nije lijepo ni dobro ako želi dobrosusjedske odnose i da će takvo ponašanje imati posljedice,
- da tuženik nije na pravno relevantan način dokazao svoju tvrdnju da je postojao dogovor s tužiteljem radi predaje posjeda predmetne nekretnine, već su i sam tuženik te članovi njegove obitelji, saslušani kao svjedoci, neuvjerljivo, nedosljedno i međusobno nesuglasno kazivali.
5.3. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik samovoljno stupio u posjed predmetne nekretnine promijenivši bravu na vratima objekta lišjere čime je u potpunosti isključio tužitelja kao posljednjeg mirnog posjednika do 17. ožujka 2021., te se ne radi o dogovoru ni sporazumnom postupanju već o činu smetanja posjeda slijedom čega je prihvaćen osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja da je tuženik smetao tužitelja u posjedu nekretnine označene kao kčbr. 197/1 zgrada upisana u z.k.ul. 888, k.o. N. M., na način da je na ulaznim vratima gornje etaže promijenio cilindar brave, potom skinuo ta ulazna vrata kao i vrata na donjoj etaži zgrade te demontirao i skinuo sva tri prozora sa te zgrade, izbacio van iz zgrade sušeno svinjsko meso, krumpir i sav inventar (sudoper, električni štednjak, vitrina, luster) čime je u potpunosti tužitelja isključio od dotadašnjeg posjeda i mogućnosti korištenja nekretnine, te je tuženiku naloženo da vrati i ponovno postavi ulazna vrata od donje i gornje etaže zgrade sagrađene na toj katastarskoj čestici i sva tri prozora koja su se na toj zgradi nalazila, vrati nazad sav inventar i to sudoper, električni štednjak, luster i vitrinu, da tužitelju preda ključ od ulaznih vrata gornje etaže te zgrade, tj. da sve stvari vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja te se tuženiku zabranjuje ubuduće takvo i slično smetanje.
6. Prije upuštanja u razmatranje konkretnih žalbenih navoda, ovaj sud napominje da je prvostupanjski sud predmet spora u ovoj posjedovnoj parnici pravilno raspravio u okviru odredbe čl. 441. ZPP-a prema kojoj će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
7. Tuženik u žalbi ne upućuje na niti jednu konkretnu apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa je pobijano rješenje najprije ispitano primjenom odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.
7.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tuženik u žalbi upućuje preocjenom provedenih dokaza čime želi dovesti u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju dogovora s tužiteljem u vezi (predaje) posjeda sporne nekretnine, a postojanje tog dogovora prvostupanjski sud je otklonio u toč. 18. i 19. obrazloženja. Tuženik u žalbi tvrdi da je u nekoliko navrata usmeno pozvao tužitelja na povrat posjeda i da je o tome u konačnici postignut dogovor da će tužitelj predati tuženiku u posjed spornu nekretninu dana 17. ožujka 2021.
7.2. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. O nepostojanju dogovora u vezi predaje posjeda sporne nekretnine, prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze koje je prema stavu ovoga suda ocijenio sukladno citiranoj odredbi a zaključak o nepostojanju dogovora obrazložio je jasnim, uvjerljivim, relevantnim i valjanim razlozima (toč. 18. i 19. obrazloženja). Nastavno, kako tuženik u prvostupanjskom postupku nije dokazao svoje tvrdnje o postojanju dogovora s tužiteljem, to je neosnovana žalbena tvrdnja da je neistinita tvrdnja prvostupanjskog suda da je tuženik obmanuo i izigrao suprugu tužitelja te samovoljno i bespravno ušao u posjed sporne nekretnine, obzirom da je kod činjenice da dogovor nije postignut, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je upravo tuženik bio taj koji je obmanuo i izigrao suprugu tužitelja. Nadalje, pravilnost ocjene dokaza ne dovodi u sumnju niti okolnost da su u svojim iskazima tužitelj i njegova supruga M. Š. koristili isti termin da se "supruga sledila" i ta okolnost ne upućuje na postojanje bilo kakvog dogovora između njih na koji upućuje tuženik navodima žalbe, već na suglasnost njihovih iskaza.
7.3. Navodima žalbe nisu dovedene u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjena materijalnog prava. Prije svega, nerazumljiva je tvrdnja tuženika da je tužitelj imao "u pripravnosti" odvjetnika, jer tuženik u nastavku žalbe navodi da je tužitelj nazvao odvjetnika kada je on ušao u posjed, pa se očigledno nije radilo o nekoj "pripravnosti" odvjetnika, već činjenici da je danas u svijetu modernih komunikacija moguće gotovo u svako doba dobiti bilo koju osobu (ako kod sebe ima primjerice mobitel), pa je tako i tužitelj mogao nazvati svog odvjetnika odmah nakon što je saznao da je tuženik ušao u posjed. Nadalje, proturječna je tvrdnja da se je na licu mjesta našlo puno "slučajnih" svjedoka kod čega tuženik navodi A. Š., M. L., V. L., K. S. i N. K., obzirom da tuženik u nastavku tog dijela žalbe navodi da su neki od njih došli na poziv tužitelja (dakle, nisu se na licu mjesta zatekli "slučajno"). Tuženik u žalbi također pokušava dovesti u sumnju upotrebu izraza "izbacio" (u odnosu na stvari tužitelja) koji se navodi u izreci pobijanog rješenja. Međutim, kako sam tuženik u odgovoru navodi da su stvari tužitelja sukladno dogovoru (za kojeg je u postupku utvrđeno da nije postojao) uredno posložene izvan predmetne nekretnine, to nema nikakve sumnje da je tuženik stvari tužitelja iznio iz te nekretnine, pa okolnost da se u izreci pobijanog rješenja upotrebljava izraz "izbacio" nije od odlučnog značaja u vezi opisa samog čina smetanja posjeda.
7.4. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj samovoljno stupio u posjed sporne nekretnine na način pobliže opisan u toč. 20. obrazloženja te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz primjenu relevantnih zakonskih odredbi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak), koje su pobliže citirane u toč. 7. obrazloženja, pravilno primijenio materijalno pravo.
7.5. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženik pobija u žalbi, ali ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg to čini.
8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
9. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja, dok tuženik nije niti tražio trošak u žalbenom stadiju postupka.
U Varaždinu 2. rujna 2022.
Sudac
Milko Sambolek v.r.
