REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-765/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Virne Sarvan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženice Socijaldemokratske partije Hrvatske, Šetalište Bačvice 10, Split, OIB:02010978731, koju zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3309/2018-30 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje dio toč. I. presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3309/2018-30 od 25. ožujka 2022., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili daljnji iznos od po 6.000,00 kuna svaki sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Prihvaća se žalba tuženika, preinačava se dio toč. I. presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3309/2018-30 od 25. ožujka 2022., kojim je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati svakom od tužitelja iznos od 4.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na način da se odbijaju tužbeni zahtjevi tužitelja u tom dijelu.

III. Stranke snose svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti svakom od tužitelja iznos od 4.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po propisanoj stopi, dok je za više zatraženi iznos od 6.000,00 kuna s kamatama od presuđenja do isplate zahtjev svih tužitelja odbijen kao neosnovan. Toč. II. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade parničnog troška isplatiti svim tužiteljima ukupan iznos od 4.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po propisanoj stopi.

2. Protiv te presude pravovremene žalbe podnijele su stranke.

2.1. Tužitelji se žale zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da im je trebalo, svakome od njih, dosuditi i daljnji iznos od 6.000,00 kuna sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom. To iz razloga što su, kao ponosni hrvatski branitelji, obiteljski ljudi, politički neangažirani vjernici, radnjom tuženika dovedeni u poziciju da trpe uvrede i neumjesno dobacivanje, da svojoj rodbini, prijateljima i poznanicima moraju objašnjavati kako nisu komunisti, da s tuženikom ne dijele iste svjetonazore, što je sve neugodno i kod tužitelja je uzrokovalo duševnu patnju. Pogrešno je odlučeno i o trošku postupka. Predlažu preinačenje presude suda prvog stupnja i dosudu ukupnog troška.

2.2. Tuženik se žali iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe kako presuda ne sadrži razloge iz kojih bi proizlazilo na koji je način povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja, koje je njihovo pravo osobnosti povrijeđeno ni zbog čega zaslužuju pravičnu novčanu naknadu. Sud je odluku donio isključivo saslušavši tužitelje, a njihovi iskazi ne govore u prilog prihvaćanju tužbenog zahtjeva. Nije vodio računa ni o cilju kojem služi naknada. Tužiteljima nije nastala nikakva šteta, već su za potrebe postupka iskazivali na način da ih je navodno netko zvao i da im je navodno bilo neugodno zbog tuženika i spornog letka, što sve nisu dokazane tvrdnje. Njihove navode ne potvrđuje ni jedan svjedok ni vještak. Presuda ne sadrži ni razloge u dijelu kad utvrđuje da je svjetonazor tuženika različit od svjetonazora tužitelja pa da bi zbog toga njima nastala velika povreda prava osobnosti i šteta. Tuženik nije štetnik jer nije poduzeo nikakvu protupravnu štetnu radnju, a bilo kakva šteta nije ni nastala tužiteljima. Nema ni uzročno posljedične veze između bilo kakve eventualne protupravne štetne radnje i bilo kakve eventualne štetne posljedice. Neprihvatljiv je stav suda da je postupanje tuženika podobno povrijediti i nanijeti štetu, ne veliku, ali ipak štetu koja opravdava dosuđenje naknade neimovinske štete tužiteljima. Tužitelji nisu niti obrazložili svoja svjetonazorska uvjerenja niti dokazali navodne neugodnosti. Letak u kojem je korištena fotografija tiskan je samo u 300 primjeraka, o čemu je tužitelj OH i obaviješten, a od tih 300 probnih letaka podijeljeno ih je maksimalno stotinu. Odmah po primitku elektroničke pošte tužitelja OH poslane 9. lipnja 2018. u 20,45, povjerenik SDP-a Pujanke, FH hitno je intervenirao i istog dana, u manje od dva sata, odgovorio tužitelju OH kako je postupio prema njegovom traženju i odmah povukao sve tiskane letke jer nije imao nikakvu namjeru zloupotrebe i obustavio svako daljnje dijeljenje letaka. Uputio je i službenu ispriku koju su tužitelji mogli koristiti kao eventualni demanti, a u privitku elektroničke pošte dostavio tužitelju i novi letak u kojem je sporna fotografija zamijenjena novom fotografijom odašiljača. U elektroničkoj pošti upućenoj od strane povjerenika istog dana, 9. lipnja 2018. u 21,34, izraženo je žaljenje što je sadržaj promotivnog letka shvaćen suprotno namjeri tuženika. Letkom se htjelo isključivo ukazati na dobru praksu građanskih inicijativa i udruga koje djeluju u kotaru [adresa] za račun i dobrobit svih građana. U elektroničkoj pošti točno je navedeno koliko je primjeraka tiskano i koliko ih je podijeljeno. Odmah po saznanju za pogrešku tiskano je 2000 letaka bez sporne fotografije. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja te traži naknadu ukupnog troška.

3. Nisu dostavljeni odgovori na žalbe suprotnih strana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traže isplatu iznosa od 10.000,00 kuna svakome od njih s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO) i to prava na ugled i čast. Tvrde da im je šteta nastala objavom njihove fotografije (autora RH iz Hanza medija) na prigodnom letku za potrebe kotarskih izbora Socijaldemokratske partije Gradskog kotara Pujanke u Splitu 2018. (a koja je nastala ranije, za potrebe članka objavljenog 16. prosinca 2016. u Slobodnoj Dalmaciji, autorice TH) jer je neovlašteno tiskana i podijeljena u oko 5000 primjeraka i korištena u svrhu predizborne kampanje SDP-a, SDP-a Split i SDP-a Pujanke, iako oni nisu članovi, aktivisti ni simpatizeri te stranke s kojom ne dijele svjetonazorske i vrijednosne stavove. Uvrštavanjem fotografije na spomenuti letak dovodi ih se u kontekst simpatizera i članova te stranke, što im je prouzročilo neugodnosti i štetu u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva, budući da su hrvatski branitelji te se kreću u društvenim i poslovnim krugovima suprotnih uvjerenja od onih s kojima se povezuje tuženik. Tvrde da su nakon objavljivanja i raspačavanja spornog letka u njihovom susjedstvu i kotaru pretrpjeli neugodnosti, upite u krugu obitelji, prijatelja i susjeda na koje su morali odgovarati, sve cijeneći činjenicu da su hrvatski branitelji Domovinskog rata, aktivni u civilnim i društvenim udrugama, što je poznato u lokalnoj zajednici, a to daje posebnu težinu njihovog dovođenja u kontekst djelovanja SDP-a i SDP-a Pujanke.

5. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je spomenutim objavljivanjem njihove fotografije (na promidžbenom letku liste tuženika na kotarskim odborima koji su održani 17. lipnja 2018.), bez njihovog pristanka, njima nastala neimovinska šteta jer je ta fotografija, kao fotografija grupe ljudi koje se jasno raspoznaje (koja djeluje kao skup složnih i zainteresiranih osoba ujedinjenih zajedničkim ciljem i problemom u vezi s baznom telekomunikacijskom stanicom), tiskana na promidžbenom letku političke stranke, tuženika, zbog čega bi se osnovano moglo pomisliti da se radi o članovima ili simpatizerima stranke koji su pristali na objavljivanje fotografije, čime ih se uvrijedilo jer su oni dijametralno suprotnih političkih i svjetonazorskih uvjerenja od onih koje zastupa tuženik, nisu članovi ni simpatizeri tuženika, što im je u krugu ljudi u kojem se kreću (a koji dijele njihova uvjerenja) nanijelo štetu. Ne veliku, ali takvu koja opravdava naknadu u dosuđenim iznosima (4.000,00 kuna svakom tužitelju uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu). Naime, tuženik da je pri objavi spomenute fotografije, kao politička stranka, morao voditi računa da je nekim građanima strano njihovo političko djelovanje (kao što je nekim građanima njihovo političko djelovanje pozitivno i pohvalno).

5.1. Djelomično odbija tužbeni zahtjev tužitelja (za zatraženih 6.000,00 kuna svakog tužitelja uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu), cijeneći (kao i pri dosudi iznosa od 4.000,00 kuna) sve okolnosti slučaja (doseg letka koji nije velik, postupanje tuženika nakon raspačavanja letka, a koji je pokušao smanjiti štetu, kako su se tužitelji osjećali, tome da su se očito povukli iz društva na kratko vrijeme, postupcima prijatelja i poznanika te sugrađana prema njima koji su se ogledali u upitima o tome), smatrajući očito taj iznos neprimjerenim nastaloj šteti tužiteljima.

6. Presuda prvostupanjskog suda djelomično je pravilna i zakonita.

7. Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP). Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ni iznesenim razlozima. U njoj su navedeni svi potrebni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik. Naime, prvostupanjski sud je prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a.

8. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik za izbore za kotarske odbore 2018. tiskao letak s naznačenom listom Socijaldemokratske partije [adresa] za [adresa] u [adresa], čiji sadržaj također nije sporan; da su tu listu činile osobe navedene na tom letku i to FH (nositelj), OHŠ, AH, ŠH, JHŠ, KH i ĐHŠ; da je u dijelu letka kojim se govori o programu liste pod naslovom „zborovi građana“ objavljena fotografija tužitelja na krovu zgrade u [adresa], pokraj bazne telekomunikacijske stanice, bez naznake imena i prezimena osoba na fotografiji (ni u tekstu letka), nego samo naznačenog imena i prezime autora fotografije RH (između ukupno pet fotografija objavljenih na toj stranici); da je u spomenutom tekstu u pozitivnom kontekstu spomenuta borba protiv postavljanja antena na zgradi u [adresa], borba za opće interese; da je spomenuta fotografija objavljena prvi put 2016., uz odobrenje tužitelja, u članku u Slobodnoj Dalmaciji, u povodu teme koja nije bila politička. Nije sporno kako su i članovi tuženika, Socijaldemokratske partije Hrvatske bili branitelji Domovinskog rata, da su i oni „obiteljski“ ljudi, da i u njihovim redovima ima vjernika (kako to nespornim čine i tužitelji u podnesku od 17. prosinca 2020.), da ni branitelji nisu svi istih političkih nazora, što proizlazi i iz podneska tužitelja od 17. prosinca 2020., kao i da različite političke stranke imaju različite programe, političke stavove i (neke) vrijednosti, tako i stranke lijevog, stranke centra i stranke desnog političkog spektra. Tuženik je, kao politička stranka, nesporno osnovan u skladu s odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o političkim strankama ("Narodne novine" broj 76/1993., 111/1996., 164/1998., 36/2001., dalje: ZPS) te, kao i druge političke stranke koje djeluju u Republici Hrvatskoj, svojim slobodnim osnivanjem predstavlja izraz demokratskoga višestranačkog sustava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.

8.1. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio i zaključio da su, objavljivanjem njihove fotografije na promidžbenom letku tuženika, bez njihovog pristanka, tužitelji pretrpjeli neimovinsku štetu jer je letak, iako tiskan u maloj tiraži za potrebe izbora u gradskom kotaru [adresa], u [adresa], neovisno o broju podijeljenih primjeraka, našao put do stanovnika tog kotara, zbog čega su tužitelji (koji su kako tvrde "dijametralno suprotnog" političkog spektra, dakle svakako desnijeg političkog spektra od tuženika, kao stranke lijeve političke orijentacije) trpjeli neugodnosti, na kratko se i povukli iz društva, bili propitkivani od strane prijatelja, poznanika i sugrađana o spomenutoj objavi i političkom djelovanju.

9. Na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši o osnovanosti osnove tužbenih zahtjeva tužitelja, posljedično o prihvaćanju dijela tužbenih zahtjeva tužitelja. Naime, pogrešno je zaključio da u ovome slučaju težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužiteljima.

10. Prema odredbi čl. 19. st.2. ZOO-a pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Neimovinska šteta se, ukoliko do nje dođe, popravlja u nenovčanom obliku, objavljivanjem presude, odnosno ispravka ili povlačenjem izjave kojom je povreda prava osobnosti učinjena ili nečim drugim čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (čl.1099. ZOO-a), ali također i u novčanom obliku, pravičnom novčanom naknadom (čl.1100. ZOO-a).

11. Odredbom čl. 1100. st.1. ZOO-a propisano je kako će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St. 2. je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Cijeneći odredbu čl. 1100. ZOO-a, svaka povreda prava osobnosti, iako je njome objektivno nastala neimovinska šteta, ne znači bezuvjetno oštećenikovo pravo na isplatu pravične novčane naknade jer će se ono ostvariti samo ako sud nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju. To znači da, u slučaju kada je povreda prava osobnosti nevelika (a po ocjeni ovog suda upravo je takva u ovom slučaju, a takvom je ocjenjuje i prvostupanjski sud), objektivno postoji neimovinska šteta, ali ne i oštećenikovo pravo na dosudu pravične novčane naknade. Stav je i sudske prakse da se naknada neimovinske štete za povredu prava osobnosti u vidu povrede dostojanstva, časti i ugleda samo iznimno priznaje i to onda kada je povreda izuzetno teška, tako da je povrijeđenom opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Stoga je novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na iznimno jake napade koji prema svom intenzitetu, načinu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti, ugleda i dostojanstva.

12. Tužitelji su doista, i po ocjeni ovog suda, uslijed objave spomenute fotografije bez njihove suglasnosti, u letku tuženika sačinjenom u kotarske predizborne svrhe Socijaldemokratske partije Hrvatske, kotara [adresa] u [adresa], pretrpjeli povredu prava osobnosti na čast i ugled.

12.1. Sami su se neugodno osjećali činjenicom objave takve fotografije u promidžbenom letku tuženika, što je razumljivo i logično jer je objavljena bez njihove suglasnosti, što već samo po sebi predstavlja kršenje prava na privatnost tužitelja, a oni su bili i izvanstranačke osobe koje se očito nisu željele eksponirati na takvom promidžbenom letku u izborne, stranačke svrhe tuženika. To tim više što tuženik nije stranka čije političke stavove dijele. U tom dijelu je doista povrijeđeno njihovo pravo osobnosti na čast, kao pravo svakog čovjeka na osobni osjećaj vrijednosti.

12.2. Osim toga, neugodno su se osjećali i zbog činjenice što su rodbina, prijatelji i poznanici iz njihove uže, lokalne sredine bili iznenađeni i reagirali upitima (neki izgleda i dobacivanjem zbog spomenutog letka), očito znajući njihove političke preferencije, jer se takvo objavljivanje doista može smatrati podrškom ili barem simpatijom prema tuženiku (jer se podrazumijeva postojanje dozvole za takvu objavu), pogotovo cijeneći njihovu suprotnu političku preferenciju koja je tim bližim osobama očito bila poznata. To je povrijedilo njihov ugled (kao priznanje prava na ljudsko dostojanstvo od strane drugih) među bliskim osobama uže, lokalne sredine u kojoj su se kretali i djelovali i što su ga u tom krugu osoba imali (s obzirom na upravo drugačije političke preferencije koje očito gaje i njima bliske osobe te lokalne sredine, ali i s obzirom na dotadašnji njihov izvanstranački aktivizam, za koje potrebe je uz suglasnost tužitelja i objavljena fotografija uz članak 2016.), zbog čega ih se u tom užem krugu osoba lokalne zajednice smatralo nestranačkim osobama izvan političkih i stranačkih struktura.

12.3. Međutim, u konačnici se radilo o manjem broju objavljenih letaka, a tekst iznad i ispod fotografije nije bio negativno intoniran (radilo se, naprotiv, o isticanju pozitivnog primjera aktivizma), a nakon reakcije tužitelja OH povjereniku tuženika za kotar [adresa] putem e-pošte, zaustavljena je daljnja raspodjela letaka opremljenih tom fotografijom (nakon približno dva sata), uz ispriku tuženika koja je tužiteljima mogla poslužiti i kao demanti objavljenog, a potom je fotografija i zamijenjena na letku fotografijom iste bazne telekomunikacijske stanice na krovu iste zgrade, ali bez osoba tužitelja. Također, nigdje u letku (čiji sadržaj nije sporan) nisu bila navedena imena tužitelja, iako je identitet nesporan, tako da su ih na fotografijama doista mogli prepoznati samo najbliži prijatelji i rodbina, eventualno susjedi, što također sužava broj ljudi koji su s takvom objavom mogli biti upoznati i eventualno svojim postupanjem utjecati na neugodu tužitelja. Opisane neugodnosti po tužiteljima, čak i eventualno dobacivanje poznanika, nisu bili izrečeni na takav način, takvog intenziteta i težine da bi se moglo govoriti o izuzetno teškoj povredi prava osobnosti na čast i ugled tužitelja koja bi dovela do osobito teške duševne boli niti je tužitelji takvima opisuju, time ni do prava na dosudu novčane naknade neimovinske štete, kako je to predviđeno ZOO-om. Protivno zaključku suda prvog stupnja, samo iz iskaza tužitelja JH proizlazi kratko izbjegavanje društva (15 dana), ne iz iskaza preostalih tužitelja pa takav njegov zaključak u odnosu na preostale tužitelje nije pravilan te ta okolnost nije od značajnog utjecaja na procjenu trpljenja duševnih bolova kod tužitelja, a koji bi utjecali na ocjenu ovog suda.

13. Slijedom svega navedenog, valja zaključiti kako težina napada i okolnosti slučaja ne opravdavaju novčanu naknadu neimovinske štete tužiteljima jer se u konkretnim slučajevima ne radi o izuzetno teškoj povredi spomenutih prava tužitelja koja zato nije kod njih ni izazvala osobito intenzivnu duševnu bol.

14. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja, prihvatiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci ove presude, sve prema odredbi čl. 368. st.1. i 373. toč.3. ZPP-a (toč.I. i II. presude ovog suda).

15. Odluka o trošku postupka (toč. III. ove presude) utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a i na primjeni Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori br. 18/1997., 6/1999., 8/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006.).

15.1. Stranke u ovoj pravnoj stvari nisu uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, nego je tuženik, u konačnici, uspio u parnici u kojoj situaciji ZPP po principu „gubitnik plaća“ određuje, između ostalog, kako će stranka koja izgubi parnicu naknaditi protivnoj stranci troškove izazvana vođenjem postupka. Međutim, ocjena je ovog suda kako bi u konkretnom slučaju odlučivanje isključivo na taj način, ne uzimajući u obzir sve okolnosti ove pravne stvari i prava koja se štite Konvencijom, tužiteljima bila povrijeđena određena konvencijska prava.

15.2. Naime, tužitelji su dokazali da je tuženik povrijedio njihova prava osobnosti te trpljenje manjih duševnih bolova zbog toga, iako ne i pravo na pravičnu novčanu naknadu tako im nastale štete. Tužitelji, cijeneći specifičnost ove pravne stvari, a i okolnost da je već i nematerijalna šteta, sama po sebi, zbog svoje prirode, teško odrediva, nisu mogli posve ni predvidjeti svoje izglede za uspjeh u parnici. Također, tužitelji su osobe manjeg ili većeg stupnja invaliditeta, dijelom i umirovljenici, očito manjih primanja, za razliku od tuženika koji je pravna osoba, čije aktivnosti se financiraju dijelom i iz državnog proračuna (prema ZPS-u i Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“ broj 29/2019., 98/2019., dalje: ZF)). Prosječna plaća u Republici Hrvatskoj iznosi 7.711,00 kuna, odnosno prosječna starosna mirovina 4.170,14 kuna (oba podatka za lipanj 2022.), a trošak što ga je zatražio tuženik iznosi od 10.750,00 kuna.

15.3. Cijeneći spomenute okolnosti, ukoliko bi se tužitelje obvezalo na plaćanje traženog troška prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, to bi za njih predstavljao prekomjeran individualni teret i zadiranje u njihova konvencijska prava. Značilo bi povredu prava na pošteno suđenje (pravo na pristup sudu) prema čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Takva ocjena je u skladu i sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava (tako i u predmetima Čolić protiv Hrvatske, broj zahtjeva 28963/10, Perša protiv Hrvatske, broj zahtjeva 50014/15 te Bursać i drugi protiv Hrvatske, broj zahtjeva 78836/16) . Pritom, valja nadodati da tužitelji, iako su raspolagali i drugim načinima postizanja kompenzacije za pretrpljene neugodnosti, tužbom očito nisu postupali iz lukrativnih pobuda jer njihova tužbe nije lišena sadržaja niti očigledno nerazumna, a zatražena naknada od 10.000,00 kuna po svakom od tužitelja nije pretjerana, a da je do pravno relevantne štete došlo.

U Puli, 1. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić