Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-2319/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. J. Z., kćeri M., rođene … 1942., umrle … 2008., umirovljenice iz R., odlučujući o žalbi nasljednika M. Z. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici J. B. P., odvjetnici iz Z., protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-2408/2021-10 od 28. travnja 2022. godine, dana 1. rujna 2022. godine
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba nasljednika M. Z. kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-2408/2021-10 od 28. travnja 2022. godine i predmet vraća istom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Određuje se prekid ostavinskog postupka iza pok. J. Z. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka u spisu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 334/2020."
2. Protiv ovog rješenja žali se nasljednik M. Z. iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) u vezi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZON) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi da tijekom ostavinskog postupka iza pok. J. Z. došlo je do spora između njezinih zakonskih nasljednika vezano za zahtjev sunasljednice G. M. za namirenje pripadajućeg joj nužnog dijela vraćanjem u ostavinu dara kojeg je ostaviteljica za života učinila sinu M. Z. Budući se nasljednik M. Z. protivio vraćanju dara rješenjem ostavinskog suda poslovni broj O-840/2008-6 od 20. travnja 2009. prekinut je ostavinski postupak iza pok. J. Z. i nasljednik M. Z. upućen u parnicu protiv sunasljednice G. M. radi utvrđivanja opsega ostavinske imovine vezano za visinu nužnog dijela koji potražuje sunasljednica G. M.
5. Prvostupanjski sud navodi da nakon donošenja prvostupanjske presude a odlučujući po žalbi nasljednice G. M. Županijski sud u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-2138/2018-2 od 6. ožujka 2019. potvrđuje citiranu odluku suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu pod točkama 2. i 3. izreke, a izreku presude pod točkom 1. preinačuje na način da se tuženiku nalaže da vrati tužiteljici dar u omjeru od 1/4 dijela jer da joj je tim darovanjem povrijeđeno pravo na nužni dio,te se i taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbija, sve s iscrpnim obrazloženjem.
6. Tako se glede tužbenog zahtjeva iz točke 1. izreke navodi da je tužiteljica osim utvrđenja da joj na ime nužnog dijela pripada 1/4 dijela stana koji je bio predmetom ugovora o darovanju koji je pok. ostaviteljica sklopila s tuženikom, tražila i da se naloži da tuženik u istom omjeru vrati dar tužiteljici. Međutim da ovako postavljen tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan jer iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude proizlazi da je naprijed navedeni stan prije sklapanja spornog ugovora o darovanju bio vlasništvo pok. ostaviteljice, a sada je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo tuženika u cijelosti. Slijedom navedenog, tužiteljica da nije nikada bila vlasnicom predmetnog stana pa ne može niti tražiti da joj se „vrati“ dio sporne nekretnine za koji smatra da joj pripada temeljem nužnog dijela. Nadalje se navodi da predmet tužbenog zahtjeva kojim se traži od suda utvrđenje da je povrijeđeno pravo na nužni dio nasljednika, može biti usmjeren samo na utvrđenje da se u ostavinsku imovinu vraća dar, a ne da se isti vraća nasljedniku u skladu s njegovim pravom na nužni dio, pa kako je tužiteljica (pogrešno) postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se dar vrati njoj, a ne u ostavinsku imovinu, žalba tuženika je prihvaćena i pobijana presuda je u tom dijelu preinačena i tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen.
7. U odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da joj na ime nužnog dijela pripada 1/4 dijela stana koji je bio predmetom raspolaganja citiranim ugovorom o darovanju, žalba tužiteljice da nije osnovana i to iz slijedećih razloga. Naime, tužiteljica je u tom parničnom postupku, ako bi dokazala da joj je povrijeđeno pravo na nužni dio, mogla samo tražiti povrat dara u ostavinsku imovinu radi namirenja nužnog dijela. Međutim, kako tijekom tog postupka nije podnijet tužbeni zahtjev za vraćanja dara u ostavinsku imovinu radi namirenja nužnog dijela o tome sud prvog stupnja da nije niti mogao odlučivati.
8. Dakle, zbog pogrešno postavljenih tužbenih (pa i protutužbenog) zahtjeva stranaka nisu razriješene sporne činjenice relevantne i kao prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom ostavinskom postupku. U takvim okolnostima ostavinski sud je odredio nastavak postupka jer da bi se nastavio postupak u predmetu koji je dovršen prekidom postupka, prethodno se mora donijeti pravomoćna odluka o nastavku postupka. U nastavljenom postupku punomoćnik nasljednice G. M. je obavijestio sud da je ta nasljednica sukladno sadržaju drugostupanjske odluke u citiranom parničnom postupku P-6576/2015, podnijela novu tužbu pred istim sudom pod poslovnim brojem P-334/2020 s tužbenim zahtjevom kojim će se po ocjeni tog suda konačno razriješiti sva sporna pitanja vezano za vraćanje dara radi namirenja nužnog dijela sunasljednice G. M. Kao dokaz tomu priložena je preslika tužbe koja glasi: „U ostavinsku imovinu iza pok. J. Z. (kćerke pok. M.) iz R., JMBG …, vraća se dar učinjen tuženiku M. Z. iz Z., OIB …, po osnovi Ugovora o darovanju nekretnina od 16. listopada 2000. godine u pogledu dvosobnog stana broj 8, na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika u ukupnoj površini od 55,19 m2, koji se nalazi u zgradu u R. sagrađenoj na kat. čestici 2044/2, broj poduloška 4293, zk. ul.. br. 2149 k.o. R., radi namirenja nužnog nasljednog dijela tužiteljice G. M. iz R., OIB …, u 1/4 dijela." (list 82 spisa).
9. Ovakvo pravno stajalište prvostupanjskog suda nije pravilno.
10. Naime, nije na prvostupanjskom sudu da ispituje razloge zbog kojih je nasljednica G. M. odbijena sa svojim tužbenim zahtjevom jer se tada opravdano može postaviti pitanje da li bi onda prvostupanjski sud donio pobijano rješenje i u situaciji ukoliko bi tužiteljica bila odbijena sa svojim tužbenim zahtjevom zbog nekih svojih drugih propusta kao što je na primjer ne iznošenje tvrdnji o postojanju činjenica koje bi joj išle u prilog, ne predlaganje dokaza kojim se dokazuju činjenice koje bi joj išle u prilog i drugo.
11. Tim više, a kako to utvrđuje prvostupanjski sud a proizlazi i iz stanja spisa što G. M. podnosi novu tužbu u biti s istim činjeničnim i pravnim supstratom ali s drugačijim tužbenim zahtjevom sukladno uputi iz odluke Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-2138/2018 od 6. ožujka 2019. godine kako bi tužbeni zahtjev trebao glasiti.
12. Dakle, radi se o propustu nasljednice G. M. glede načina na koji je specificirala svoj tužbeni zahtjev, a posljedice propusta treba snositi samo onaj na čijoj se strani nalazi propust, a ne da eventualne štetne posljedice takvog propusta budu ispravljene na štetu nasljednika M. Z. u novom parničnom postupku koji je pokrenula G. M.
13. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZON odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 1. rujna 2022. godine
Sudac:
Marijan Vugić, v.r.
