Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-1202/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. t. d.o.o. K., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J. i M. B. u K., protiv tuženika A. J. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-41/2020-10 od 18. veljače 2022., dana 1 rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-41/2020-10 od 18. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-41/2020-10 od 18. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, kao djelomično nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je održan se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz K. poslovni broj Ovrv-314/17 od 10. ožujka 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 95,30 kn na ime obračunatih zateznih kamata, te iznos od 3.293,89 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od:

- 661,06 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate

- 603,08 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate

- 473,60 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate

- 396,50 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate

- 386,55 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate

- 386,55 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate

- 386,55 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom II izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz K. poslovni broj Ovrv-314/17 od 10. ožujka 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 95,30 kn koja je zatražena od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

U točki III izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. A. iz K. poslovni broj Ovrv-314/17 od 10. ožujka 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 944,75 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2016. do isplate, te se u tom dijelu utvrđuje da je tužba povučena. Pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.205,00 kn sa zateznom kamatom od 18. veljače 2022. do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti pravovremeno se žali tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže preinačiti presudu i ukinuti platni nalog i obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

4. Kako je pod točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude ukinut platni nalog u određenom dijelu, u tom dijelu je tuženik uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točaka II. i III. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 358.st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je tuženik vlasnik predmetnog stana u K., a prema podacima iz zemljišnih knjiga za zk.ul.8215 k.o. K. II, 28. suvlasnički dio: 274/7268 etažno vlasništvo (E-28),

- da je ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u kojoj je predmetni stan, sklopio s tužiteljem Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 2/36-2016 dana 30. kolovoza 2016., što znači za razdoblje nakon utuženog obračunskog razdoblja,

- da je tuženik u utuženom obračunskom razdoblju koristio predmetni stan koji nije bio isključen iz sustava toplinskog grijanja,

- da se cijela zgrada grije preko sustava toplinskog grijanja koje isporučuje tužitelj,

- da tuženik visinu računa nije obrazloženo osporio te nije dokazao da je platio utužene, dospjele i neosporene račune,

prvostupanjski sud je zaključio da je tuženikov stan bio priključen na sustav toplinskog grijanja koje isporučuje tužitelj u utuženom obračunskom razdoblju pa bez obzira što je pisani ugovor sklopljen nakon toga, utuženo razdoblje treba razmotriti kroz postojanje ugovornog odnosa o isporuci toplinske energije jer je toplinska energija isporučena. Stoga je pozivom na odredbe čl. 65. st. 1. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) sud pravog stupnja odlučio održati na snazi platni nalog kao pod točkom I. izreke.

7. Žalitelj u bitnome ističe da se postavlja pitanje realne i stvarne potrošnje toplinske energije koju je eventualno koristio tuženik te da tužitelj nije pružio nikakav dokaz o kojoj se to količini isporučene toplinske energije radi.

8. Prvenstveno valja reći da pitanje količine potrošnje toplinske energije predstavlja činjenicu koju je, ukoliko je tada bila sporna, bilo potrebno raspraviti i utvrditi tijekom prvostupanjskog postupka, pri čemu tuženik u žalbi ni ne tvrdi da je u toj fazi postupka osporavao isporuku one količine toplinske energije koja mu je obračunata u dospjelim i neosporenim računima, dok se u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbama čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga, ovaj drugostupanjski sud ne može u žalbenom postupku u ovoj pravnoj stvari ispitivati pravilnost i potpunost činjeničnog stanja u odnosu na činjenicu količine isporučene toplinske energije.

9. Nadalje, tuženik ističe da nije jasno po kojem pravnom osnovu tužitelj traži od tuženika plaćanje predmetnih računa za razdoblje u kojem "nije postojao nikakav ugovor, što je nesporna činjenica".

10. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti da je odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZVDSP) normirano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) snosi sve javne obveze i terete u svezi sa vlasništvom tog dijela ako nije što drugo Zakonom određeno. Nadalje, u st. 2. istog članka ZVDSP-a je propisano da kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine (naknada troška električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga, a ukoliko je dužnik te obveze osoba koja ovaj posebni dio nekretnine iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela, suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze (st. 3.).

11. Dakle, tuženik kao vlasnik predmetnog stana u K., ima zakonsku obvezu plaćati naknadu za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine (naknada troška električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) pa je u konkretnom slučaju neodlučno je li u utuženom razdoblju postojao ugovor između stranaka o isporuci toplinske energije.

12. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

13. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

U Zagrebu, 1. rujna 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.