REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 81/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 20. kolovoza 2021., br. K-7/2021-33 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 18. siječnja 2022., br. I Kž-351/2021-8., u sjednici održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se zahtjev osuđenog A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 20. kolovoza 2021., br. K-7/2021-33 A. B. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju pet godine, i zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te je primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci. Drugostupanjskom presudom, prihvaćena je žalba optuženika i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni te je A. B., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem branitelja D. L., odvjetnika iz Z., zbog razloga propisanog "čl. 517 ZKP u vezi čl. 469 st. 1. t. 1" Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske "ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku u ovoj pravnoj stvari", uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

III Kr 81/2022-3

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.

4. Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je došlo do povrede kaznenog zakona na njegovu štetu, predviđene u čl. 469. toč. 1. ZKP/08., smatrajući kako djelo za koje se optuženik progoni nije kazneno djelo.

6.1. Obrazlažući ovaj oblik istaknute povrede, podnositelj zahtjeva ističe da je prvostupanjski sud napustio koncept izravne namjere, čime se postavilo pitanje postojanja "potrebnog stupnja krivnje obilježja" tog kaznenog djela.

6.2. U pravomoćnoj presudi, kako u izreci, tako i u obrazloženju je jasno navedeno da je osuđenik postupao s neizravnom namjerom, odnosno bio svjestan da može usmrtiti izvanbračnu suprugu i pristajući na to prebacio joj omču oko vrata, snažno je povukao unatrag tako da je pala na leđa te je vukao po asfaltu i zemljanoj površini. Logičnom izmjenom činjeničnog opisa iz izravne u neizravnu namjeru, kako je to učinio prvostupanjski sud, a pravilno prihvatio i drugostupanjski sud, predmetno kazneno djelo, naravno, nije izgubilo subjektivno obilježje. Uostalom, jasno je da se kazneno djelo pokušaja ubojstva može počiniti i sa neizravnom namjerom.

7. Pitanje postojanja namjere je, po svom sadržaju, činjenično a ne pravno pitanje, pa ono ne može predstavljati zakonsku osnovu pobijanja ovim izvanrednim pravnim lijekom, o čemu će kasnije biti nešto više riječi. Netočnom tvrdnjom kako je izreka pravomoćne presude proturječna sama sebi, jer navodno jedan dio izreke sadrži izravnu a drugi dio neizravnu namjeru, podnositelj zahtjeva zanemaruje kako se ovaj izvanredni pravni lijek ne može niti podnijeti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. Podnositelj zahtjeva osporava i ostala činjenična utvrđenja. Tako, između ostaloga, navodi da zaključak suda o postojanju pristanka osuđenika na počinjenje kaznenog djela u pokušaju nema uporišta u realitetu, osobito u sudskomedicinskom vještačenju. Pojašnjava da nije zatezao konopac oko vrata oštećenice, već povlačio, što ne ovisi samo o njegovoj volji, nego i o podlozi po kojoj je ona vučena. Smatra da nema dokaza o postojanju omče ili njezinom zatezanju.

8.1. Kako se ovaj izvanredni pravni lijek, primjenom citirane odredbe čl. 517. ZKP/08., ne može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima, navedene tvrdnje podnositelja zahtjeva predstavljaju pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju izazvati odluku suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

III Kr 81/2022-3

9. S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08-22, odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 1. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.