Pr-7112/2021
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. G., OIB: … iz T.,, zastupana po punomoćniku L. Z., odvjetniku u O. K. i
R., protiv tuženika H. a. d.o.o., OIB: …, iz Z.,
kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u O. Ž. i
p. , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja L. Z., te zamjenice punomoćnika tuženika N. B., a po objavi presude dana 1. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Poništava se Odluka Uprave društva H. a. d.o.o. broj 4211-100-
489/2019 od 15.05.2019. godine, kojom je opozvana Odluka Uprave Ur.broj:4211- 100-256/2019 od 19.3.2019. i tužiteljica K. G., OIB: … . razriješena s radnog mjesta Glavni inženjer II, Odjel za građevinske
poslove, Sektor za održavanje, s danom 15.5.2019. te kojom je utvrđeno da prestaje važiti I. Dodatak ugovora o radu broj 1353-2/2019 od 19.3.2019.
Poništava se Nalog o privremenom rasporedu od 29. svibnja 2019. broj 4211- 501- (501)-interno-501-1165/2019 donesen od trgovačkog društva H. a.
d.o.o. kao nezakonit.
Poništava se Nalog Sektora za održavanje tuženika broj 4211-501-(501)-interno – GP - 1427/2019 od 2. 7. 2019. godine, kojim je tužiteljica raspoređena na poslove i aktivnosti kao Viši suradnik I u Odjelu za građevinske poslove u nadležnosti Odjela na dionicama autoceste A1 - TJO S. R., TJO M., TJO B., kao
nezakonit.
Dužan je tuženik u roku 15 dana vratiti tužiteljicu na radno mjesto Glavni inženjer II ugovoreno dodatkom ugovora broj 1353-2/2019 od 19.3.2019".
II. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici razliku bruto plaće u iznosu od 6.054,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos:
- 1.045,00 kn od 10. lipnja 2019. pa do isplate -
802,08 kn od 10. srpnja 2019. pa do isplate
- 2.079,40 kn od 9. kolovoza 2019. pa do isplate -
2.127,84 kn od 9. rujna 2019. pa do isplate,
dok se tužbeni zahtjev odbija za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 6.054,32 kn.
VI. Dužna je tužiteljica u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 12.640,00 kn, zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-457/2019 od dana 11. lipnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se tražio poništaj Odluke Uprave društva H.
a. d.o.o. broj 4211-100- 489/2019 od 15.05.2019. godine, a kojom je opozvana
Odluka Uprave Ur.broj:4211-100-256/2019 od 19.3.2019. i tužiteljica razriješena s radnog mjesta Glavni inženjer II, Odjel za građevinske poslove, Sektor za održavanje, s danom 15.5.2019. te kojom je utvrđeno da prestaje važiti I. Dodatak ugovora o radu broj 1353-2/2019 od 19.3.2019. kao nezakonita, kao i poništaj Naloga o privremenom rasporedu od 29. svibnja 2019. broj 4211- 501-(501)-interno-501-1165/2019 donesen od trgovačkog društva H. a. d.o.o. kao i Naloga Sektora za održavanje tuženika broj 4211-501-(501)-interno – GP - 1427/2019 od 2. 7. 2019. godine, kojim je tužiteljica raspoređena na poslove i aktivnosti kao Viši suradnik I u Odjelu za građevinske poslove u nadležnosti Odjela na dionicama autoceste A1 - TJO S. R.,
TJO M., TJO B., kao nezakoniti, a ujedno i vračanje tužiteljice na radno mjesto Glavni inženjer II ugovoreno dodatkom ugovora broj 1353-2/2019 od 19.3.2019. Također je odbijen i tužbeni zahtjev za isplatom bruto plaće u iznosu od 1.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te je istoj bilo naloženo naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 10.800,00 kn.
2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-1979/2021 od 7. rujna 2021., ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Pr-457/2019 od 11. lipnja 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. U svojoj uputi viši sud navodi kako bi za neki ugovor koji je zaključen u vezi sa obavljanjem rada za određenog poslodavca bilo moguće utvrditi da se radi o tzv. menadžerskom ugovoru, da je potrebno ispuniti navedene zakonske uvjete, a napose okolnost vođenja poslova poslodavca, koju okolnost u pobijanoj odluci ovaj sud da nije utvrđivao. Sve navedeno da važi i u pogledu okolnosti opsega i sadržaja poslova koje tužiteljica faktički obavlja za tuženika i van razdoblja koje je obuhvaćeno spornom odlukom tuženika, jer da je isto moguće ocijeniti jedino uspoređivanjem poslova koji da su obavljani prije, za vrijeme i nakon toga.
3. U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 20. kolovoza 2019. tužiteljica navodi kako je dana 19. ožujka 2019. sklopila s tuženikom kao poslodavcem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1353-2/2019 i Dodatak ugovora broj 1353-2/2019 kojim da je ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove Glavnog inženjera II (8020,01) Odjel za građevinske poslove, Sektor za održavanje u mjestu rada Tehnička jedinica održavanja S., a u članku 7. stavak 1 točka 1., da je ugovoreno da će osnovna plaća tužiteljice pomnožiti s koeficijentom složenosti 5,00. Međutim, dana 15. svibnja 2019. Uprava tuženika da je donijela Odluku broj 4211-100-489/2019 kojom da je tužiteljica razriješena s radnog mjesta Glavni inženjer II, Odjel za građevinske poslove, Sektor za održavanje s danom 15. svibnja 2019. te je točkom II. pobijane odluke utvrđeno kako je prestao važiti dodatak Ugovora o radu broj 1353-2/2019 od 19. ožujka 2019. Tužiteljica da je zatražila pravnu pomoć te da je dana 31. svibnja 2019. u odnosu na navedenu odluku, podnijela Zahtjev za zaštitu prava na koji zahtjev da tuženik nije odgovorio. Pobijana odluka tuženika da je nezakonita i nedopuštena ponajprije iz razloga jer da je istom utvrđen prestanak I. Dodatka ugovora o radu od 19. ožujka 2019. koji da je dvostrani pravni posao i to bez suglasnosti tužiteljice pa da je tužiteljica razriješena s radnog mjesta Glavni inženjer II, Odjel za građevinske poslove, Sektor za održavanje , s danom 15. svibnja 2019. i posljedično tome da joj je smanjen koeficijent plaće koju da je tužiteljica primala za obavljeni rad sa koeficijentom složenosti 5,00 na koeficijent složenosti 4,40 točnije plaća tužiteljice, kao bitan element ugovora o radu da je smanjena bez njezine suglasnosti čime da joj je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa. Nadalje tuženik da je nakon pobijane Odluke tužiteljici nacrtom ugovora od 15. svibnja 2019. ponudio radno mjesto Viši suradnik I sektor za uzdržavanje koje radno mjesto da se nalazi u drugoj radnoj jedinici i za koje radno mjesto je propisana niža plaća od plaće koje je tužiteljici pripadala za radno mjesto Glavni inženjer II koje radno mjesto je ugovoreno 19. ožujka 2019. odnosno do donošenja pobijane odluke. Isto tako da je I. Dodatkom ugovora o radu 1353-2/2019 u čl. 2. utvrđeno da će tužiteljica poslove za ugovoreno radno mjesto obavljati do opoziva te da poslodavac može ugovor za navedeno radno mjesto opozvati jednostranom odlukom, a koja odredba da je protivna prisilnim propisima. Odredbom čl. 112. Zakona o radu da je jasno propisano da ugovor o radu prestaje smrću radnika, smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, sporazumom radnika i poslodavca, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, otkazom i odlukom nadležnog suda. Dakle, pozitivnim propisom tj. Zakonom o radu, Pravilnikom o radu, a ni Kolektivnim ugovorom da nije propisano da ugovor o radu traje do opoziva niti da ugovor o radu prestaje jednostranim opozivom tuženika. Osim navedenog da je bitno ukazati da ako ugovorom o radu nije na jasan i nedvosmislen način određeno vrijeme trajanja ugovora za određeno radno mjesto onda da se smatra da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme. Tuženik da je primjenom pobijane odluke tužiteljici isplatio umanjenu plaću za obavljene poslove, pa da tužiteljica ima pravni interes potraživati razliku bruto plaće u iznosu od 2.000,00 kn. Pismenim podneskom od dana 11. svibnja 2022. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci presude.
4.Tužiteljica je dana 20. kolovoza 2019. kod ovog suda ustala i tužbom Pr-568/2019 kojom je zatražila poništavanje Naloga Sektora za održavanje tuženika br. 4211-501- (501)-interno-GP-1427/2109 od 2. srpnja 2019. kojim je tužiteljica raspoređena na poslove i aktivnosti kao Viši suradnik u odjelu za građevinske poslove u nadležnosti na dionicama autoceste A1-TJO S.. R., TJO M., TJO B. kao
nezakonit, te zatražila naknadu parničnog troška.
5.Na prijedlog punomoćnika tužitelja na ročištu dana 27. studenog 2019. predmet Pr- 568/2019 pripojen je ovom predmetu radi zajedničkog pripajanja i odlučivanja, te se vodi pod ovim poslovnim brojem.
6.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 24. srpnja 2019. tuženik navodi kako tužbeni zahtjev nije osnovan. Dakle, tuženik prije svega ističe kako je člankom 2 Dodatka Ugovora o radu broj: 1353-2/2019 od 19. ožujka 2019. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice utvrđeno da je Odlukom od 19. ožujka 2019. tužiteljica imenovana za obavljanje poslova radnog mjesta "Glavni inženjer II (8020,01), Odjel za građevinske poslove (502300100), Sektor za održavanje" na određeno vrijeme od 1. travnja 2019. do opoziva. Bitno da je istaknuti kako je navedeni članak predmetnog Dodatka Ugovora o radu u potpunosti usklađen s člankom 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tuženika kojim da je između ostalog izričito navedeno kako Uprava tuženika svojom Odlukom imenuje i opoziva radnike na rukovodećem radnom mjestu- Glavni inženjer II, dakle Uprava da imenuje i opoziva radnike upravo na onom rukovodećem radnom mjestu na kojem da je radila tužiteljica sve do opoziva. Iz svega prethodno navedenog da je očito kako je obavljanje poslova radnog mjesta " Glavni inženjer II (8020,01), Odjel za građevinske poslove (502300100), Sektor za održavanje", na kojem radnom mjestu da je tužiteljica do opoziva radila, vezano uz poseban uvjet prethodnog donošenja Odluke o imenovanju,
pa da budući da je navedena Odluka dana 15. svibnja 2019. opozvana, tužiteljica da više nije ispunjavala ugovorene uvjete za obavljanje poslove prethodno navedenog radnog mjesta, pa da joj je tuženik jedino mogao rasporediti na radno mjesto " Viši suradnik I (7001,98), Sektor za održavanje", za koje radno mjesto da je i sklopila Ugovor o radu broj:1353-2/2019. Nadalje, da kako u pogledu poslova radnog mjesta "Glavni inženjer II (8020,01), Odjel za građevinske poslove (502300100), Sektor za održavanje" s tužiteljicom sklopio tzv. mandatni Ugovor o radu koji da je isključivo vezan za Odluku o imenovanju i opozivu, pa da je stoga više nego razvidno da je tuženik na prethodno navedeno radno mjesto imenovan na određeno vrijeme do opoziva. Dakle, sloboda ugovornih strana, pa tako i tužiteljice i tuženika, da je da prilikom zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, radnik u konkretnom slučaju tuženik određeni posao obavlja na određeno vrijeme do opoziva. Stoga da su u konkretnom tužiteljica i tuženik u čl. 2. predmetnog Dodatka ugovora ugovorili kako će tužiteljica poslova radnog mjesta "Glavni inženjer II (8020,01), Odjel za građevinske poslove (502300100), Sektor za održavanje" obavljati na određeno vrijeme od 1. travnja 2019. do opoziva. Da je ovakvo ugovaranje mogućnosti opoziva s određenog radnog mjesta pravo stranaka te da se stranke mogu sporazumjeti o takvoj mogućnosti nedvojbeno proizlazi iz dostupne sudske prakse. Osim toga, da je tuženik prilikom donošenja Odluke Uprave od 15. svibnja 2019. , Ur.broj:4211-100-489/2019 postupio u skladu s odredbama Zakona o radu. Dakle, reorganizacija poslovanja tuženika, da je bio itekako valjan razlog za donošenje Odluke o opozivu Odluke o imenovanju tužiteljice. Naime, poslodavac da je itekako ovlašten organizirati proces rada onako kako njemu odgovara, a pritom da je reorganizacija procesa rada radi postizanja optimalne iskorištenosti kadrovskog potencijala jedno od osnovnih prava poslodavca, što da je i eksplicitno potvrđeno u sudskoj praksi svih sudova Republike Hrvatske. U situaciji kada je poslodavac ovlašten na kadrovske restrikcije i bez zadržavanja radnika u radnom odnosu, pogotovo da je opravdana kadrovska preraspodjela kod koje da se radnik zadržava u radnom odnosu, samo na drugom radnom mjestu. Nadalje, da je bitno naglasiti kako Odluka o opozivu Odluke Uprave od 15. svibnja 2019. , Ur broj:4211-100-489/2019, niti u kojem slučaju da nije nezakonita niti protivna moralu, dakle niti u kojem smislu da nije ništetna. Naime, tužiteljica da je prilikom sklapanja i prihvaćanja Dodatka Ugovora o radu broj:1353-2/2019 od 19. ožujka 2019. itekako bila upoznata s predmetnom odredbom o mogućnosti opoziva Odluke o imenovanju. Osim toga tuženik ističe kako da je očito da su potpuno neosnovani i netočni navodi tužiteljice da je bila kod tuženika zaposlena na određeno vrijeme, budući da iz svega prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi kako je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na neodređeno vrijeme i to na radnom mjestu " Viši suradnik I (7001,98), Sektor za održavanje" te da je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa na neodređeno vrijeme bila imenovana suglasnim i slobodnim očitovanjem volje nje i tuženika na rukovodeće radno mjesto " Glavni inženjer II (8020,01), Odjel za građevinske poslove (502300100), Sektor za održavanje" koje imenovanje da predstavlja zakonsku mogućnost tuženika da samostalno i autonomno odredi ustroj radnih mjesta, pa da je sudska praksa na koju se poziva tužiteljica u svoj tužbi neprimjenjiva na konkretnu situaciju. Stoga, da niti Nalozi o privremenom rasporedu od 29. svibnja 2019. I od 2. srpnja 2019., čije poništenje tužiteljica traži da nisu niti na koji način nezakoniti, budući da se temeljem navedenog naloga tužiteljica raspoređuje na poslove "Višeg suradnika u Odjelu za građevinske poslova, Sektor za održavanje", dakle raspoređuje se upravo na one poslove radnog mjesta koje obavlja temeljem važećeg Ugovora o radu, broj: 1353-2/2019 od 19. ožujka 2019. koji da je slobodnim očitovanjem volje sklopila s tuženikom.
7.U nastavku postupka sud je pregledao I. Dodatak ugovora o radu broj:1353-2/2019 od 19. ožujka 2019., Ugovor o radu broj: 1353-2/2019 od 19. ožujka 2019. , Odluku tuženika Ur. Broj: 4211-100-489/2019 od 15. svibnja 2019., Zahtjev za zaštitu prava radnika od 30. svibnja 2019. , potvrda o primitku, Nalog o privremenom rasporedu od 29. svibnja 2019., Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu H. . d.o.o. , preslika Naloga broj 4211-501-(501)- interno-GP-1422/2019 za radno mjesto Glavni inženjer II, preslika Naloga broj 4211-501-(501)- interno-GP-1423/2019 za radno mjesto Glavni inženjer I, preslika Naloga broj 4211-501-(501)- interno-GP-1427/2019 za radno mjesto Viši suradnik I, Rješenje o osnivanju povjerenstva za pregled dokumentacije o izvršenim uslugama 4211-501-(501) – interno- GP-2369/2019, Rješenje o osnivanju povjerenstva za pregled dokumentacije o izvršenim uslugama 4211-501-(501)- interno- GP-2370/2019, Otpravka odluke / zaključka s 47. sjednice uprave održavane 19. studenog 2019. broj. 4211-100-ZSU-47/2019, Odluka o izmjeni planiranog broja radnika Ur broj:4211-100-719/2019 od 20. kolovoza 2019. , Rješenje o osnivanju Povjerenstva za pregled i preuzimanje radova na sanaciji nadvožnjaka u čvoru D. u km 378+104, Autocesta A 1 Z. – S.- D. od 11. lipnja 2019., Zapisnik o okončanom obračunu i primopredaji dokumentacije i izvedenih radova na sanaciji nadvožnjaka u čvoru D. u km 378+104, Autocesta A1
Z.- S.- D. od 13. lipnja 2019., obračun isplaćenih plaća, Zapisnik o konačnom obračunu od 7. studenog 2019., pripojeni spis ovog Pr-568/2019, saslušanje tužiteljice, svjedoka D. L., svjedoka I. V., zahtjev H.-a za sanaciju odvodnje na južnom prilazu M. m. od 4. siječnja 2019.,
očitovanje na zahtjev br. 3. za odobrenje zahtjeva izvođača za više radnje od 3. siječnja 2019., Zapisnik Sektora za investicije i EU fondove od 25. studenog 2019., Dodatak zapisniku od 27. svibnja 2019., Zahtjev br. 2. više radnje za radove na sanaciji nadvožnjaka u čvoru D. u km 378+104, autocesta A1 Z.- S.- D.
od 21. ožujka 2019., Iznos zahtjeva izvoditelja od 8. ožujka 2019., Očitovanje na zahtjev br. 2. izvođača za odobrenje više radnje od 8. ožujka 2019., e-mail korespondencija, račun od 31. listopada 2019., Zapisnik o pregledu radova i otklanjanja nedostataka u garantnom roku po ugovoru za sanaciju oštećenog donjeg ustroja nadvožnjaka u km 244+495 preko autoceste A1 Z.- S.- D. od
14. kolovoza 2020., Zapisnik o pregledu radova i otklanjanju nedostataka u garantnom roku po ugovoru za sanaciju oštećenja na vijaduktu K. u km 212+950 preko autoceste A1 Z.- S.- D. od 7. listopada 2020., Odluka tuženika Ur.broj
4211-100-21-01 od dana 14. rujna 2021., članak 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu H. a. održavanja i naplata cestarine d.o.o. od 16. studenog 2018. ,
obračun plaće, saslušanje svjedoka M. M..
8.Među strankama nije sporno:
- da je tužiteljica dana 19. ožujka 2019. sklopila s tuženikom kao poslodavcem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj:1353-2/2019 i I Dodatak ugovora o radu br. 1353- 2/2019 kojim je bilo ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove Glavnog inženjera II( 8020,01), Odjel za građevinske poslove, Sektor za održavanje u mjestu rada, Tehnička jedinica održavanja S., a u čl. 7. st. 1. t. 1. da je ugovoreno da će se osnovna plaća tužiteljice pomnožiti s koeficijentom složenosti 5,00,
- da je dana 15. svibnja 2019. Uprava tuženika donijela Odluku br. 4211/100-489/2019 kojom je tužiteljica razriješena s radnog mjesta Glavnog inženjera II, Odjel za građevinske poslove, Sektor za održavanje s danom 15. svibnja 2019. te istom odlukom t.2. utvrđeno kako je prestao važiti Dodatak Ugovora o radu br. 1253-2/2019 od 19. ožujka 2019.,
- da je tužiteljica dana 31. svibnja 2019. u odnosu na navedenu odluku podnijela Zahtjev za zaštitu prava na koju tuženik nije odgovorio,
- da je tuženik dana 29. svibnja 2019. na temelju pobijane odluke donio Nalog o privremenom rasporedu br. 4211-501-(501)-interno -501-1665/2019 kojim je tužiteljicu rasporedio na poslove Viši suradnik I
- da je Sektor za održavanje tuženika dana 2. srpnja 2019. donio Nalog br. 4211-501-
(501)-interno –GP-1427/2019 kojim je tužiteljica raspoređena na poslove i aktivnosti u odjelu za građevinske poslove i nadležnosti Odjela na dionicama ceste A1-TJO S..
R., TJO M., TJO B., ali kao Viši suradnik I.
Kao sporno ostalo je za raspraviti, da li su nezakoniti Odluka uprave društva tuženika br. 4211/100-489/2019 od 15. svibnja 2019. kojom je kojom je opozvana Odluka Uprave Ur.broj: 4211-100-256/2019 od 19. ožujka 2019., kao i Nalog o privremenom rasporedu od 29. svibnja 2019. 4211-501-(501)-interno-501-1665/2019, te Nalog Sektor za održavanje tuženika dana 2. srpnja 2019. br. 4211-501-(501) - interno–GP- 1427/201, te samim time da li je tuženik dužan naknaditi tužiteljici razliku bruto plaće od 6.054,32 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate.
9. U svom iskazu na ročištu dana 2. ožujka 2020. tužiteljica navodi da se zaposlila kod tuženika 1. ožujka 2002. na radno mjesto Viši suradnik II i to kao pripravnik prvo na određeno vrijeme, a nakon položenog pripravničkog ispita godinu dana kasnije da je primljena na neodređeno vrijeme kao Viši suradnik I. Tada da joj je koeficijent bio 4,4, a plaća da joj se kretala od 10,500-11.000,00 kuna. Obzirom da je firma bila u restrukturiranju oni da su svi iz Sektora građenja prešli u sektor investicija i EU fondova u Z., Ispostava S.. Raspored da je išao odlukom tuženika i dodatkom Ugovora o radu, u siječnju 2018. Na tom radnom mjestu plaća da joj je bila oko 2.500,00 kuna veća. Nakon 3 mjeseca ponovnim dodatkom Ugovora o radu da je premještena na radno mjesto glavni inženjer II u istom sektoru gdje da joj je prvi put smanjena plaća za 1.200,00 kuna, a isto tako da je odabrano njih 5 djelatnika. Tu da je bila raspoređena do novog restrukturiranja koje da je kod tuženika bilo učestalo da bi u ožujku 2019. bila prebačena isto kao glavni inženjer II u Sektor za održavanje sa radnim mjestom u S.. U svibnju iste godine da je dobila novi Ugovor o radu za radno mjesto viši suradnik I. u Odjelu građevinskih poslova gdje da je zaposleno svega 12 godina. Firma koja radi restrukturiranje tuženika da se zove D. i ona da je od svojih kolega bila na jedan način upozorena da obrati pažnju jer da ovaj raspored obzirom da se donose u D. da bi mogla ući u program viška djelatnika. Želi napomenuti da osim što se
Ugovorom i dodatkom mijenjao naziv radnog mjesta da je obećavala plaća, faktički da je radila iste poslove cijelo vrijeme. O tome da li je upoznata s činjenicom da je dodatkom ugovora o radu s kojim je primljena na radno mjesto glavni inženjer II bilo ugovoreno da taj raspored vrijedi do opoziva i da ga poslodavac može jednostrano napraviti bez njene suglasnosti, ona da je vjerojatno bila s tim upoznata ali o tome da nije razmišljala niti tome davala neku važnost, je da vjerovala poslodavcu. Ono zbog čega pobija Odluku uprave društva kojom je opozvana Odluka uprave i kojom je razriješena s radnog mjesta glavni inženjer II, iz razloga što da je uprava odlučila između njih 12 bez ikakvih kriterija i bez da je na bilo koji način s tim upoznata i samim time da je dovedena u nepovoljni položaj. Također želi napomenuti da u taj odjel nakon njenog odlaska zaposlen novi glavni inženjer II što da ukazuje na činjenicu da nije bila višak, nije bilo razloga za taj premještaj. Zbog istih razloga pobija i nalog Sektora za održavanje tuženika od 2. srpnja 2019. Njen šef da je bio I. I., šef odjela za građevinske poslove i misli da ni njega nitko ništa nije pitao već da je to stvar firme koja radi restrukturiranje i da je upravo po prijedlogu te firme došlo do ovih premještaja, a koji nikako da nisu imali uporište u njenom radu i rezultatima njenog rada. On da nije imao utjecaja već netko viši u hijerarhiji. O tome da li se radi o rukovodećem mjestu tj. da li je imala djelatnike kojima je bila rukovoditelj ista da nije bila na rukovodećem radnom mjestu. Nakon premještaja na radno mjesto viši suradnik da je radila iste poslove s tim da je radila poslove koje je radila u Sektoru za investicije zadnjim premještajem.
10.U svom iskazu na ročištu dana 11. veljače 2021.svjedok D. L. navodi da je zaposlen od 2007. kod tuženika s tim da je zaključio ugovor o radu na radno mjesto glavni inženjer I, a trenutno da radi na radnom mjestu glavni inženjer II i to u investicijskoj jedinici za izvanredno održavanje u kojoj da je do opoziva radila i tužiteljica na radnom mjestu glavnog inženjera II. Međutim, da tužiteljica i dalje radi poslove koje je radila dok je bila raspoređena na radnom mjestu glavni inženjer II. , da dovršava poslova koje je započela na tom radnom mjestu i koliko da mu je poznato nakon opoziva sa tog radnog mjesta plaća da joj je bila umanjena. Sada da je raspoređena u drugi sektor za održavanje. On da ima sličan problem s tuženikom, te također da vodi radni spor vezano za raspored na drugo radno mjesto. Glavni inženjer
II da nije rukovodeće mjesto jer oni svi imaju koordinatora koji da je njima nadređen, a svako da dobije nekakav ugovor koji gradi. U Dodatcima ugovora da je bilo navedeno da taj raspored vrijedi do opoziva tuženika međutim da su bili prisiljeni to potpisati i nisu imali utjecaja na te odredbe. Tužiteljica da kako je već naveo završava poslove koje je započela raditi kao građevinski inženjer II u svojoj novoj investicijskoj jedinici Višeg suradnika I. U investicijskoj jedinici u kojoj tužiteljica trenutno radi da postoji mjesto glavnog inženjera II , međutim da je tuženik smanjivao broj glavnih inženjera u svim investicijskim jedinicama.
11. U svom iskazu na ročištu od dana 16. ožujka 2022. svjedok M. M. navodi da radi kod tuženika od 2004. gdje da je radio u Sektoru za održavanje do 2019. , voditelj Tehničke jedinice održavanja, a od 20. kolovoza 2019. da je u Odjelu za građevinske poslove istog sektora. Kad je došao u Odjel za građevinske poslove da je tamo radila i tužiteljica, misli da je ona od tada obavljala poslove glavnog inženjera II, koje da obavlja i on s tim da je zadužen za dionicu od čvora G. do čvora S.
u dužini punog profila autoceste cca 120 km, dok da kolegica G. ima puno manje područje za koje je zadužena, nekih cca 40 km profila autoceste. Naime, ta zaduženja da im daje šef I. I., pa da detalje oko toga on bolje zna. O tome koliko ima u
tom Odjelu zaposlenika na radnom mjestu glavni inženjer II njemu to da nije poznato, ali da zna da je većina djelatnika u tom odjelu visoke ili više građevinske struke. Isto tako da mu nije poznato da li je i kada tužiteljica premještena na poslove višeg suradnika. Isti da je naslijedio i dio poslova koje je tužiteljica radila u Odjelu za građevinske poslove. On da ne zna jer da nije nikome nadređen da li je nakon njegovog dolaska došao još netko tko je raspoređen na poslove glavni inženjer II.
12.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
13. U praksi se vrlo često pojavljuje da tijekom radnog odnosa poslodavac i/ili radnik drugoj strani podnesu prijedlog za izmjenu bilo kojeg glavnog sastojka ugovora o radu. Ukoliko druga strana prihvati prijedlog, sklopiti će se novi ugovor o radu ili njegova izmjena, odnosno aneks ugovora o radu. Navedeni čin se smatra sporazumnim, odnosno postojanje volja (suglasnost) obiju strana. Ipak, valja naglasiti, ukoliko je predlagač izmjena poslodavac, a radnik ne prihvati njegov prijedlog za sporazumnom izmjenom ugovora o radu, poslodavac se može koristiti institutom otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Kada je u pitanju sama priroda izmjena pojedinih odredbi ugovora o radu tijekom trajanja radnog odnosa može doći do potrebe da se isti izmjeni na način da se promijeni npr. vrsta posla koju radnik obavlja, mjesto rada ili najčešće plaća radnika. Naime, radnik je potpuno samostalan i slobodan u donošenju odluke o tome želi li potpisati dodatak (aneks) ugovora o radu ili novi ugovor o radu. Sukladno navedenom, ako su se poslodavac i radnik sporazumjeli o tome da se neki elementi radnog odnosa izmijene, to se može učiniti na način da se potpiše novi ugovor o radu ili da se sklopi dodatak (aneks) postojećem ugovoru. Sporazumna izmjena ugovora o radu predstavlja uobičajen način izmjene ugovora kod kojeg jedna strana (poslodavac) daje ponudu drugoj strani (radniku) za izmjenu ugovora, a druga strana svojim potpisom takvu izmjenu prihvaća. Potpisivanjem aneksa ugovora o radu mijenja se jedan ili više sastojaka ugovora ( npr. plaća, radno mjesto, poslovi i slično), ali sam ugovor uz izmjene sadržane u aneksu vrijedi i dalje. Aneksom se ugovor može izmijeniti na određeni rok (da će radnik privremeno npr. iduća tri mjeseca obavljati svoje poslove na drugoj lokaciji) ili trajno (npr. da radnik prestaje obavljati dosadašnje poslove i određenog datuma trajno preuzima poslove drugog radnog mjesta). Ukoliko je radnik suglasan sa izmjenom, aneks ugovora o radu mora potpisati u pisanom obliku, čime daje do znanja da je dobrovoljno, odnosno sporazumno pristao na izmjenu ugovora o radu. Samim time je svjestan da će takav ugovor (aneks) vrlo teško moći naknadno osporavati. S druge strane, ukoliko radnik nije zadovoljan izmjenama koje poslodavac predlaže nije dužan potpisati aneks ugovora o radu. U tom slučaju radnik ne potpisuje izmijenjeni ugovor nego nastavlja raditi prema ugovoru po kojem je radio i do tada.
14.Ocjenom provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio sljedeće činjenice:
-da iz ugovora o radu od 19. ožujka 2019. broj 1353-2/2019 proizlazi da je isti sklopljen između stranaka za radno mjesto viši suradnik I (7001,98), Sektor za održavanje, (list spisa 6),
-da je navedeni ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme (članak 1. stavak 1. ugovora o radu),
-da iz I Dodatak ugovora o radu broj 11353-2/2019 (dalje: I Dodatak) od 19. ožujka 2019., sa primjenom od 1. travnja 2019., proizlazi da su stranke suglasno utvrdile da će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta glavni inženjer II (8020,01), Odjel za građevinske poslove (502300100), Sektor za održavanje.
-da stranke I Dodatkom suglasno utvrđuju da je poslodavac odlukom od 19. ožujka 2019., sa primjenom od 1. travnja 2019., imenovao tužiteljicu da obavlja poslove radnog mjesta glavni inženjer II (8020,01), Odjel za građevinske poslove
(502300100), Sektor za održavanje, do opoziva te da poslodavac može jednostranom odlukom opozvati radnika s poslova na koje je imenovan, pri čemu
opoziv s radnog mjesta može tražiti i radnik,
-da je čl. 7. I Dodatka utvrđena obveza poslodavca da radniku za poslove koje će obavljati na temelju čanka 2. I Dodatka isplaćuje plaću,
-da je tuženik dana 15. svibnja 2019., . na temelju članka 5. Poslovnika o radu
Uprave društva te pete izmjene Poslovnika o radu Uprave društva H.
a. d.o.o., donio Odluku o opozivu Odluke Uprave 4211-100-256/2019 od 19.
ožujka 2019., te o razrješenju tužiteljice s radnog mjesta glavni inženjer II sa danom
15. svibnja 2019., i da prestaje važiti iz I Dodatak od 19. ožujka 2019.,
-da iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu H. a. d.o.o. iz veljače 2018.(važeći u vrijeme donošenja odluke o razrješenju tužiteljice s radnog mjesta glavni inženjer II) proizlazi da su u članku 5. navedena radna mjesta na kojima
Uprava društva svojom odlukom o imenovanju imenuje i razrješava radnike,
-da je među navedenim radnim mjestima i radno mjesto glavni inženjer II.,
- da je st. 3. čl. 5. određeno da radnik koji je imenovan sklapa s društvom osnovni ugovor o radu za radno mjesto viši suradnik I ili II /viši pravni suradnik/revizor, ovisno o stručnoj spremi i položenim stručnim ispitima, te dodatak ugovoru o radu za imenovano radno mjesto iz stavka 1. ovog članka,
-da je čl. 5. st. 4. Pravilnika određeno da nakon opoziva radnika s imenovanog radnog mjesta iz stavka 1. ovog članka, radnik će obavljati poslove sukladno osnovnom ugovoru o radu, prema nalogu čelnika ustrojstvene jedinice,
18.Odluka o imenovanju tužiteljice od 19. ožujka 2019. kojom je imenovana za obavljanje poslova Glavni inženjer II kako je to precizirano čl. 2. Dodatka I Ugovora o radu 1353-2/2019 od 19. ožujka 2019., predstavlja aneks ugovora sukladno čl. 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu H. a. d.o.o. iz veljače 2018., koji se zbog svoje pravne prirode sklapa na određeno vrijeme i prestaje opozivom odnosno raskidnim uvjetom koji je u konkretnom slučaju i ugovoren. Takav Dodatak ugovoru o radu tužiteljica je suglasno prihvatila, samim time je prihvatila i posljedice opoziva takve odluke koje su stranke nedvojbeno suglasno ugovorile, stoga je u cijelosti neosnovan navod tužiteljice da su daljnje odluke tuženika kao poslodavca donijete bez njene suglasnosti.
15.Dakle, radni odnos između tužiteljice kao radnika, i tuženika kao poslodavca nije prestao već je došlo do jednostranog opoziva Dodatka I Ugovora o radu 1353-2/2019
od 19. ožujka 2019., koje su stranke zaključile s raskidnim uvjetom, a što je sukladno čl. 297 ZOO-a kojim je propisano da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće neizvjesne činjenice, odnosno raskidnim uvjetom, a što je dopušteno ugovoriti takvim ugovorima. Status tužiteljice kao glavnog inženjera II prestao je temeljem izražene volje druge ugovorne strane preraspodjelom poslova čime tužiteljica faktično opozvana s imenovane funkcije te je njen radni odnos nastavljen temeljem Ugovora o radu br. 1353-2/2019 od 19. ožujka 2019.
16.Stoga kako Odluka o imenovanju od 19. ožujka 2019. ima obilježja aneksa Ugovora o radu, opozivom je tužiteljica vraćena u radno pravnu poziciju u kojoj je bila prije imenovanja, a tuženik donošenjem odluke o opozivu nije povrijedio niti jedno pravo tužiteljice, a niti ugovornu odredbu ugovora koji su sklopljeni između stranaka, jer je tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju postupao u cijelosti u skladu sa svojim internim aktima. Tužiteljica je opozvana odnosno razriješena sa radnog mjesta glavni inženjer II od 19. ožujka 2019. temeljeći svoju odluku na činjenici da u skladu sa čl. 5. st. 1. Pravilnika tuženik kao poslodavac može jednostranom odlukom opozvati odnosno razriješiti tužitelja sa predmetnog radnog mjesta (glavni inženjer I) pa stoga predmetna odluka nije nezakonita odnosno nedopuštena, a kako to tužiteljica smatra jer se ne radi o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. I Dodatkom ugovora o radu nije zasnovan radni odnos među strankama jer je radni odnos zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 19. ožujka 2019. i isti i nadalje traje jer su nastupile pravne posljedice iz čl. 5. važećeg Pravilnika prema kojem nakon opoziva radnika s imenovanog radnog mjesta, a što je u ovom konkretnom slučaju radno mjesto glavni inženjer II, a radnik će obavljati poslove u skladu sa osnovnim ugovorom o radu. Slijedom navedenog nisu nezakoniti ni nalozi koje tužiteljica također osporava kao nezakonite o privremenom rasporedu i to Nalog o privremenom rasporedu br. 4211-501-(501)-interno -501-1665/2019 od 29. svibnja 2019 i Nalog Sektora za održavanje tuženika broj 4211-501- (501) – interno – GP-1427/2019 od 2. srpnja 2019., kao ni zahtjev tužiteljice na vračanje na radno mjesto glavni inženjer II, a sukladno I Dodatku ugovora br. 1353-2/2019 od 19. Ožujka 2019. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljici u tom dijelu kako je to precizirano u to. I. izreke ove presude.
17.Što se tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu razlike bruto plaće u ukupnom bruto iznosu od 6.054,32 kn, za vremenski period od svibnja zaključno sa kolovozom 2019., zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, u tom dijelu tužbeni zahtjev je osnovan. Naime iz priložene dokumentacije te iz e-mail korespondencije (list spisa 166 do 215), razvidno je da je tužiteljica i u daljnjem vremenskom periodu od svibnja zaključno do kolovoza 2019., i nadalje obavljala određene poslove Glavnog inženjera II, dakle nakon opoziva s tog radnog mjesta, što je istakla i tužiteljica u svom iskazu, a potvrdili i svjedoci L. i M. kojima ovaj sud u tom dijelu poklanja vjeru kao vjerodostojnim jer su u skladu s priloženim dokazima. Stoga tužiteljici za taj vremenski period pripada isplata razlike plaće i to upravo u zatraženom iznosu od 6.054,32 kn, koji je tužiteljica precizirala sukladno dostavljenim platnim podacima od strane tuženika (list spisa 225/226).
18.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 10-tog odnosno 9-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate, kako je to precizirano u toč. II presude, a temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) s time da je stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15). Tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 6.054,32 kn. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.
19.Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 2. i 155. i 156. ZPP- a, te troškovima zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14), VPS, te popisu troška punomoćnika tuženika. Pun. tuženika priznat je trošak: za sastav odgovora na tužbu- 100 bodova, zastupanje na ročištima: 16. rujna 2019., 27. studenog 2019., 2. ožujka 2020., 11. veljače 2021., 15. travnja 2021., 19. siječnja 2022., 16. ožujka 2022., 16. svibnja 2022., – za svako po 100 bodova, za sastav podneska 18. prosinca 2019. , 24. veljače 2021., 28. veljače 2022., – za svako po 100 bodova, što daje ukupno 1.200 bodova, (vrijednost jednog boda =10 kn) što iznosi 12.000,00 kn + 25% PDV-a daje iznos od 15.000,00kn. Tom iznosu valja pridodati trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 800,00 kn, tako da ukupno obistinjen trošak tužitelju iznosi 15.800,00kn. Obzirom da je došlo do pripajanja spisa Pr-568/19 ovom spisu pun. tuženika nema pravo na dvostruki trošak jer se radi o jedinstvenom predmetu. Kako je tuženik po ocjeni u ovog suda uspio sa 90 %, a tužiteljica sa 10%, te kada se oduzme postotak tužiteljice koja je u ovom postupku uspjela u manjoj mjeri, dobije se postotak od 80% u kom omjeru je tuženiku obistinjen priznati parnični trošak, što daje iznos od 12.640,00 kn.
Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 1. rujna 2022.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15
dana od dana primitka pismenog otpravka iste.
