REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Povrv 1481/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o. S., OIB: …, …,
zastupanog po pun. iz OD H. u Z. protiv tuženika
J. P., OIB: … iz S., R. 14, radi isplate,
nakon provedene glavne i javne rasprave održane dana 3. lipnja 2022. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 1. rujna 2022. g.,
p r e s u d i o j e
I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-658/17 od 18. srpnja 2017. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti iznos od 450,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 15. ožujka 2017. g. do isplate, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 291,50 kn te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak ovršnog postupka u visini od 520,75 kn, jer je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
II.Dužan je tužitelj u roku od 8 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 500,00 kn.
Obrazloženje
Dana 11. srpnja 2017. g. javna bilježnica u S. H. D. zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 450,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenje o ovrsi koje je donijela javna bilježnica broj Ovrv-658/17 od 18. srpnja 2017. g. određena je predložena ovrha.
Na prijedlog javne bilježnice tuženiku je, za kojeg je utvrđeno da je odjavljen s adrese iz prijedloga za ovrhu (S., R. 14) te da nema drugu prijavljenu adresu (u evidencijama MUP-a), u predmetu ovog suda R1 532/17 rješenjem od 22.
travnja 2021. g. postavljen privremeni zastupnik u osobi odvj. u S. J. T.,
jer je sud ocijenio da je tuženik osoba koja je odsutna i kojoj je nepoznato boravište.
Privremeni zastupnik je u zakonskom roku izjavio prigovor protiv
rješenja o ovrsi, te je stoga rješenjem ovog suda Povrv-1481/21 od 20. rujna 2021. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu, odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da nije ni vlasnik ni korisnik predmetnog vozila pa da nije dužan podmiriti troškove premještanja vozila. Protiv tuženika, koji nema prebivalište i boravište na teritoriju RH, da se ne može voditi postupak po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.
Nakon što je doneseno i postalo pravomoćno rješenje broj Povrv-1481/21 od 20. rujna 2021. g. te predmet dostavljen Parničnom odjelu ovog suda izvršena je nova provjera u evidencijama MUP-a te je ovaj sud utvrdio da je tuženik iznova prijavljen na istoj adresi u …, počevši od 9. veljače 2021. g. To
znači da je tuženiku sve daljnje dostave u predmetu trebalo obavljati na prijavljenu adresu u evidencijama MUP-a, pa je tako tuženiku poziv za pripremno ročište (uz dostavu kopije cijelog javnobilježničkog spisa) uredno dostavljen preko eOglasne ploče suda, a budući da se dostava s adrese iz evidencija MUP-a vratila neuručena s naznakom da je tuženik odselio s navedene adrese, a temeljem odredbe čl. 143. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP).
Stoga je sud smatrao da više nema razloga za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku jer je sudu njegova adresa postala poznata te time tuženik dostupan, odnosno više nije bila riječ o osobi koja je odsutna i nepoznatog boravišta.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika i računa broj 1996/10/1 za preuzimanje vozila …. (HR) od 6. ožujka 2017. g. i naredbe za premještanje vozila broj 19045 od 6. ožujka 2017. g. s fotografijama.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 11. srpnja 2017. g. tužitelj je zatražio isplatu ukupnog iznosa od 450,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te je povodom prigovora tuženika stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, i ukinute provedene radnje, pa se postupak trebao nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a temeljem odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
Iz prijedloga za ovrhu-tužbe te priložene dokumentacije (iz zapisnika i računa broj 1996/10/1 za preuzimanje vozila … (HR) od 6. ožujka 2017. g. i naredbe broj 19045 od 6. ožujka 2017. g. s fotografijama) proizlazi da je vozilo registarske oznake … bilo zatečeno na ulici u …. zaustavljeno ili
parkirano na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom, čime je počinjen prekršaj iz odredbe čl. 82. st. 1. t. 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 65/15,
dalje ZOSPC), koji je bio na snazi u vrijeme premještanja vozila, kažnjiv po odredbi čl. 82. st. 3. tog Zakona.
Nije bilo sporno da su predmetno vozilo radnici tužitelja, u skladu s naredbom broj 19045 od 6. ožujka 2017. g. izdanom od strane PP S,
premjestili na deponij za odlaganje premještenih vozila u S., … Nije bilo sporno ni da je vozilo s deponija preuzeo tuženik, a kako je navedeno u zapisniku i računu broj 1996/10/1 za preuzimanje vozila … (HR) od 6. ožujka 2017. g. u
kojem je navedeno i da je vlasnik vozila Ž. S. iz S., ….
Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 450,00 kn, na ime troškova prijenosa vozila na deponij.
Odredbom čl. 5. st. 1. ZOSPC-a propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uređuju promet na svom području tako da određuju, između ostalog, parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja.
Iz naredbe kojom je određeno premještanje vozila od 6. ožujka 2017. g. proizlazi da je postupljeno na temelju odredbe čl. 84. i 85. ZOSPC-a, a radi počinjenog prekršaja iz čl. 82. st. 1. t. 13. tog Zakona.
Prema odredbi čl. 82. st. 1. t. 13. ZOSPC-a vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu rezerviranom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom.
Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno u odgovoru na tužbu nije negirao da je premješteno vozilo bilo parkirano na način koji zabranjuje citirana odredba ZOSP-a ali je naveo da nije ni vlasnik ni korisnik predmetnog vozila.
U odnosu na ovaj navod tuženika treba navesti da ZOSP u citiranoj odredbi čl. 82. u st. 1. navodi u kojim sve slučajevima vozač vozila ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo, a u st. 2. kojoj se sankciji izlaže ako postupi suprotno odredbi st. 1. Dakle, ne spominje se vlasnik nego vozač vozila koje je nepropisno parkirano, što znači da je pasivno legitimirana osoba koja je upravljala vozilom, a koja ne mora biti ujedno i vlasnik vozila već osoba kojoj je vlasnik povjerio vozilo na upravljanje.
Okolnost što je tuženik od strane vlasnika vozila bio angažiran preuzeti premješteno vozilo na deponiju za odlaganje premještenih vozila (6. ožujka 2017. g. u 14,19 sati) ne znači da se radi o osobi koja je upravljala vozilom istog dana u jutarnjim satima kada je izdana naredba za premještanje vozila (6. ožujka 2017. g. u 8,01 sati) ili eventualno prethodnog dana ili noći. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio protiv osobe koja je preuzela vozilo na deponiju, sud je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio osnovanim jer tužitelj nije dokazao, a niti učinio vjerojatnim da je tuženik, koji je preuzeo vozilo i koji nije vlasnik vozila, ujedno bio vozač tog vozila koji je počinio prekršaj iz odredbe čl. 82. st. 1. t. 13. ZOSPC-a.
Kako je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-658/17 od 18. srpnja 2017. g. trebalo ukinuti u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 8 dana namiriti potraživanje tužitelja u iznosu od 450,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama jer je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
Prema Zaključcima sa sastanka VSRH s
predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-658/17 od 18. srpnja 2017. g. trebalo ukinuti i u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 291,50 kn te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak ovršnog postupka u visini od 520,75 kn trebalo te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu pa je tužitelja trebalo obvezati na isplatu cjelokupnog troška kojem je bio izložen tuženik.
Tuženiku u ovom postupku pripada jednokratna nagrada za zastupanje u visini od 50 bodova, a u skladu s odredbom Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), jer
je riječ o parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, a kako je to tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i zatražio. Broj bodova (50) trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife tako dobiti iznos od 500,00 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke presude.
U Splitu, 1. rujna 2022. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
