REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11122/2021.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T.K., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22.) i članka 28. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15., 42/20. i 144/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenog T.K., podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, broj 511-19-41/05-3-66-1/2021. od 13. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Povodom prigovora okrivljenog T.K.
, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 118/18.), protiv okrivljenog T.K. (osobni podaci kao prekršajnom nalogu),
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
propustio u roku od 15 dana od dana 3. travnja 2019. kao dana isteka važenja osobne iskaznice ser. br. 103697758, izdane od strane Policijske uprave zagrebačke, podnijeti zahtjev za izdavanje nove osobne iskaznice,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 28. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici
II. Uslijed odluke pod točkom I., prigovor okrivljenog T.K. u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz članka 28. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici je bespredmetni.
III. Uslijed odluke pod točkom I., i prihvaćanjem prigovora okrivljenog T.K. osnovanim, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim u točki 1. pobijanog prekršajnog naloga, izriče novčana kazna od 10.000,00 (deset tisuća) kuna, u koju kaznu se, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode kao 300,00 (tristo) kuna novčane kazne pa mu za platiti ostaje iznos od 9.700,00 ( devet tisuća sedamsto) kuna, a na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. ,70/17. i 118/18.), okrivljeniku se određuje obročna otplata preostale novčane kazne u šest jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u roku za uplatu obroka uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3 c.) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona, okrivljeni T.K. se oslobađa dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni T.K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 10.000,00 kuna, te zbog prekršaja iz članka 28. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koji je utvrđena novčana kazna od 500,00 kuna. Okrivljeniku je, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna od 10.500,00 kuna u koju kaznu je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne tako da za platiti ima 10.200,00 kuna novčane kazne, s time da ukoliko u određenom roku plati dvije trećine novčane kazne, novčana će se kazna smatrati u cijelosti plaćenom. Istim prekršajnim nalogom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca. Nadalje, prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni navodeći da on i supruga pokušavaju srediti život, a rade kao freelanceri i polako ulaze u posao. Navodi da ima dijete starosti tri i pol godine, a ostao je bez posla, a u Zagrebu žive u malom stanu gdje ih je previše i teško je sve izbalansirati pa neke stvari promaknu. Tako nije vidio da mu je istekla osobna iskaznica. Moli da mu se, ako je ikako moguće, odobri plaćanje novčane kazne u ratama.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je dijelom bespredmetan, a dijelom osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog, te je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
6. Tako je ovaj Sud po službenoj dužnosti utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz članka 28. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je prekršajni nalog trebalo preinačiti i odbiti optužbu za to djelo, a uslijed čega je prigovor okrivljenika u tom dijelu postao bespredmetni.
6.1. Odredbom članka 13. stavak 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog. Odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.
6.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj iz članka 28. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, dužan izdati obavezni prekršajni nalog, a što dalje znači da za taj prekršaj zastara prekršajnog progona nastupa u roku od tri godine. Budući da je prekršaj počinjen protekom petnaestodnevnog roka u kojem je okrivljenik bio dužan podnijeti zahtjev za novu osobnu iskaznicu koja je istekla 3. travnja 2019., na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, tj. zbog nastupanja zastare, trebalo je odbiti optužbu za prekršaj iz članka 28. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, kako to proizlazi iz točke I. ove presude.
7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo kaznu primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7.1. Za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana.
7.2. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrečena blaža kazna - novčana kazna i to u visini posebnog minimuma, a cijeneći težinu počinjenog prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema nikakve osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
7.3. Međutim, vodeći računa o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika, ovaj Sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu, nakon što se u istu sukladno zakonu uračuna vrijeme za koje je bi lišen slobode, plati u šest jednakih mjesečnih obroka, kako je to i navedeno u izreci ove presude, što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje izrečene novčane kazne. Ukoliko u roku za uplatu obroka okrivljenik plati dvije trećine novčane kazne, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom.
8. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi s čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem troškova žalbenog postupka ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.
9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. rujna 2022.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Martina Bastić,v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
