Republika Hrvatska

Poslovni broj 3 Gž Ovr-85/2022-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja A. P., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u R., protiv protivnika osiguranja S. e. d.o.o., OIB: …, Z., radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-370/2021-4 od 3. prosinca 2021., dana 1. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja A. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-370/2021-4 od 3. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja A. P. za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačen je kao nedopušten prijedlog predlagatelja osiguranja da se radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja usmjerene na povrat zadužnice ovjerene 19. siječnja 2010. od javne bilježnice u Z. A. K. Z. pod brojem OV-638/10 u ukupnom iznosu od 10.000,00 eura sa zateznom kamatom izda privremena mjera tako da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po navedenoj zadužnici, da se zabrani Financijskoj agenciji da provede isplatu novčanih sredstava po navedenoj zadužnici zaplijenjenih sa računa predlagatelja na račun protivnika osiguranja te da se naloži predlagatelju osiguranja da u roku od 30 dana podnesen sudu tužbu radi opravdanja privremene mjere.

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i usvojiti prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ).

5. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja podnio prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja i to da se odgodi izdavanje naloga bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po zadužnici broj OV-638/2010 za iznos od 10.000,00 eura i da se zabrani Financijskoj agenciji da provede isplatu zaplijenjenih novčanih sredstava na račun protivnika osiguranja, budući da je protivnik osiguranja 29. travnja 2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu navedenih zadužnica.

6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere uz obrazloženje da privremenom mjerom nije dopušteno tražiti da se zabrani općinskom sudu da postupa po rješenju o ovrsi te da se isti stav primjenjuje i kada se Financijskoj agenciji podnese na naplatu zadužnica.

7. S takvim zaključkom suda prvog stupnja, slaže se i ovaj drugostupanjski sud. 8. Dakle, protivnik osiguranja je Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice, sukladno odredbi čl. 109. OZ-a. Odredba čl. 210. OZ-a, koja regulira pravna sredstva ovršenika kod izravne naplate, u st. 1. propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. O takvom prijedlogu sud je dužan odlučiti u roku od 8 dana od zaprimanja prijedloga (čl. 210. st. 3. OZ-a).

8. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja nije koristio pravna sredstva ovršenika koja propisuje odredba čl. 210. OZ-a nego je podnio prijedlog za osiguranje privremenom mjerom radi osiguranja nenovčane tražbine usmjerene na povrat zadužnice. Međutim, izvan pravnih sredstava (proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava) koja ovršeniku pruža odredba čl. 210. OZ-a, ne postoji zakonska mogućnost da ovršenik (ovdje predlagatelj osiguranja) intervenira u jedan ovršni postupak (postupak izravne naplate) pokretanjem drugog postupka (postupka osiguranja privremenom mjerom).

9. Kada bi se usvojio prijedlog predlagatelja osiguranja i odredila privremena mjera te zabranila naplata zadužnica, tada bi se u ovom postupku neizravno proglasila nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava koja se provodi u postupku izravne naplate u drugom postupku, a time i spriječilo pravo ovrhovoditelja na ostvarenje svoje tražbine iz ovršne isprave (bjanko zadužnice), nije zakonska mogućnost ovršenika u postupku izravne naplate, budući da on ima mogućnost isključivo u tom ovršnom postupku koristiti institute radi ostvarenja svog prava bilo prijedlogom za odgodu pljenidbe i prijenosa bilo prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

10. Pravilno se predlagatelj osiguranja poziva na odredbu čl. 341. st. 1. OZ-a kojim je propisano da se privremena mjera može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Međutim, niti jednom privremenom mjerom se ne može zabraniti provođenje sudskog (ili upravnog) postupka pa tako niti postupka izravne naplate, kao što to predlagatelj osiguranja predlaže u ovom postupku.

11. Navodi koje predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu ističe kao razloge predlaganja određivanja privremene mjere, mogli bi se ispitivati u slučaju da je predlagatelj osiguranja određivanje privremene mjere zabrane naplate zadužnice predložio prije nego što je protivnik osiguranja podnio bjanko zadužnice Financijskoj agenciji radi provedbe izravne naplate.

12. Iz svega navedenog proizlazi da osiguranje privremenom mjerom kojom se zapravo intervenira u drugi postupak nije moguće radi ostvarenja prava predlagatelja osiguranja nego je predlagatelj osiguranja imao mogućnosti koristiti samo pravna sredstva propisana odredbom čl. 210. OZ-a. Da je tome tako, vidljivo je iz odredbe čl. 209. st. 7. OZ-a prema kojoj Financijska agencija, nakon zapljene sredstava i nakon obavijesti ovršeniku da mu sredstva zaplijenjena, ostavlja rok od 60 dana u kojem ovršenik ima mogućnost koristiti pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a, i nakon isteka kojeg roka, ako ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ili rješenje o pljenidbi i prijenosu nedopuštenim, izdaje nalog bankama da prenesu sredstva s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

13. Stoga su neosnovani žalbeni navodi predlagatelja osiguranja da nije proveo brižljivu ocjenu dokaza i da nije utvrdio nikakve činjenice. Naime, prvostupanjski sud to nije niti morao učiniti jer nije odlučivao o meritumu prijedloga za određivanje privremene mjere nego je prijedlog odbacio kao nedopušten.

14. Prema tome, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem privremene mjere pa je sud prvog stupnja pravilno odbacio prijedlog za njenim određivanjem. Stoga žalbene navode kojima predlagatelj osiguranja obrazlaže da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao.

15. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

16. S obzirom na to da predlagatelj osiguranja nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.

Sudac

Goran Škugor, v.r.