Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž R-75/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., K. N., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika A. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-702/2020-14 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-702/2020-14 od 7. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I/ Utvrđuje se da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a kojom odlukom je otkazan tužitelju ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 02.05.2011.godine na neodređeno vrijeme, a koja je odluka donesena dana 05.svibnja 2020.g. nedopuštena i nezakonita, te da radni odnos tužitelju nije prestao temeljem odluke o izvanrednom otkazu od 05.svibnja 2020.godine.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan, a kojim tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 2.500,00 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. i čl. 354. Zakona o parničnom postupku, a osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer da izreka presude proturječi razlozima presude. Predlaže preinačiti presudu na način da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 750,00 kn.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je sud iz nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o osnovanosti toče I. tužbenog zahtjeva te propustio utvrditi odlučne činjenice, odnosno da o odlučnim činjenicama nema razloga. Predlaže preinačiti presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke tako da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan te tužitelja obveže da tuženiku naknadi trošak postupka, uključujući i trošak žalbe, a podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 750,00 kn.

4. Žalbe stranaka su osnovane.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 5. svibnja 2020. te zahtjev da ga se vrati na rad na poslove rukovoditelja Sektora Čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, jer da tuženik tužitelja nije vratio na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove, kako je to bio obvezan učiniti presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-714/18 od 20. prosinca 2018., već mu je ponudio sklapanje Aneksa ugovora o radu za obavljanje poslova poslovođe PJ cinkare, koji nisu poslovi na koje je tužitelj vraćen, niti predstavljaju druge odgovarajuće poslove, pa da tužitelj ponuđeni Aneks nije mogao potpisati, da je primio poziv tuženika od 16. travnja 2020. radi vraćanja na rad 17. travnja 2020., da nije bio u mogućnosti javiti se na rad 17. travnja 2020., o čemu je obavijestio tuženika, da je njegova punomoćnica 20. travnja 2020. obavijestila tuženika da je tužitelj u mogućnosti pristupiti u prostorije poslodavca 24. travnja 2020. u 8 sati te pozvala tuženika da tužitelja upozna sa radnim mjestom na koje ga vraća, da je umjesto odgovora tuženik tužitelju poslao e-mail poruku kojom ga poziva da u roku od tri dana iznese svoju obranu „na okolnost opravdanja višednevnog izostajanja s posla kao i nepostupanja po pozivu od dana 9.4.2020“, da je tužitelj pristupio u prostorije uprave poslodavca te odbio potpisati ponuđeni mu Aneks ugovora o radu. Stoga smatra da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena i nezakonita.

6. Tuženik osporava navode tužitelja tvrdnjom da je 7. travnja 2020. kao ovršenik primio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-163/2019 od 17. ožujka 2020. kojim mu je naloženo da u roku od tri dana od dostave rješenja o ovrsi vrati tužitelja kao ovrhovoditelja na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove, pod prijetnjom novčane kazne od 100.000,00 kn, da je udovoljavajući nalogu suda 9. travnja 2020. tužitelju uputio dopis kojim ga poziva na rad, koji je tužitelj primio 16. travnja 2020., no pozivu se nije odazvao već je 17. travnja 2020. e-mailom obavijestio tuženika da zbog ranije dogovorenog službenog puta nije u mogućnosti postupiti po pozivu, a punomoćnica tužitelja je 20. travnja 2020. obavijestila tuženika da je tužitelj odsutan od 20. travnja 2020. do 24. travnja 2020. i da će u prostorije tuženika pristupiti 24. travnja 2020., kada je tužitelj i pristupio te mu je predana dokumentacija. Kako tužitelj neopravdano nije došao na rad, odnosno izostao je sa rada kod tuženika od 17. travnja do 5. svibnja 2020., to postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Polazeći od utvrđenja da je tuženik tužitelju dva puta otkazivao ugovor o radu, kojeg su stranke zaključile 2. svibnja 2011. i to: odlukom od 20. lipnja 2013. i pobijanom odlukom od 5. svibnja 2020., da je odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 20. lipnja 2013. pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-714/18 od 20. prosinca 2018. utvrđena nedopuštenom te je tuženiku naloženo da tužitelja vrati na rad na radno mjesto rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije u sektoru čelične konstrukcije, da tuženik nije postupio po navedenoj odluci, već je u ovršnom postupku tužitelj tražio vraćanje na rad na radno mjesto rukovoditelja, a kako je imao saznanja da je to radno mjesto prestalo postojati, zahtijevao je drugo odgovarajuće radno mjesto, da drugo ponuđeno mu radno mjesto nije odgovarajuće radno mjesto, pa ga tužitelj nije prihvatio, sud prvog stupnja zaključuje da u trenutku spornog otkaza ugovora o radu 5. svibnja 2020. tužitelj nije bio u radnom odnosu kod tužitelja, jer je bio zaposlen kod B.-b. i o. o. d.o.o. od 24. ožujka 2014., pa da mu tuženik nije mogao na valjan i zakonit način izvanredno otkazati ugovor o radu odlukom od 5. svibnja 2020. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. svibnja 2020. Zahtjev tužitelja da ga se vrati na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili na druge odgovarajuće poslove, prvostupanjski sud odbija s obrazloženjem da se tužitelj već zaposlio na drugom radnom mjestu, tim više što je u postupku utvrđeno da radno mjesto rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije više ne postoji.

8. Kako tužitelj traži da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. svibnja 2020., kojom je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zaključen između stranaka 2. svibnja 2011., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i druge osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, jer da tužitelj 11 radnih dana od 17. travnja 2020. do 5. svibnja 2020. nije došao na posao, a izostanak nije opravdao te da nema stvarnu namjeru rada kod tuženika kao poslodavca, uz uvažavanje činjenice da je tužitelj zaposlen kod drugog poslodavca, za odluku o predmetu spora mjerodavne su odredbe čl. 116. do 135. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR).

9. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR o je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Člankom 124. st. 1. ZR je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu (čl. 135. st. 1. i st. 3. ZR).

12. O svim činjenicama na koje kao odlučnima upućuju navedene odredbe ZR, prvostupanjska presuda nema valjanih razloga, a oni izneseni razlozi su proturječni, zbog čega se presuda ne može ispitati, jer je sud prvog stupnja polazeći od zaključka da je tužitelju kod tuženika prestao radni odnos, o tim činjenicama propustio iznijeti razloge. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) na koju sadržajem žalbi upiru obje stranke.

13. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije mogao na valjan i zakonit način tužitelju otkazati ugovor o radu Odlukom od 5. svibnja 2020., jer da je prije donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju prestao radni odnos kod tuženika. Naime, tužitelj je kod tuženika zasnovao radni odnos ugovorom o radu od 2. svibnja 2011., tuženik je taj ugovor otkazao Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 20. lipnja 2013., a ta je Odluka utvrđena nedopuštenom i nezakonitom presudom Županijskog suda u Zagrebu (tužitelj i tuženik te prvostupanjski sud naznačuju poslovni broj odluke Gž- 714/18 od 20. prosinca 2018., mada se, prema stanju spisa, radi o presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-852/18-3 od 16. listopada 2018., koja je postala ovršna 18. prosinca 2018.) te je tuženiku naloženo da tužitelja vrati na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad kod tuženika pa, prema tome, ne postoji prekid radnog odnosa tužitelja kod tuženika, jer je Odluka o otkazu ugovora o radu od 20. lipnja 2013. pravomoćno utvrđena nedopuštenom te je tuženik kao poslodavac obvezan tužitelja vratiti na rad na poslove rukovoditelja ili druge odgovarajuće poslove. Dakle, radni odnos je ponovno uspostavljen utvrđenjem nezakonitosti otkaza od 20. lipnja 2013. te je uspostavljen radno-pravni status kakvog je tužitelj imao prije otkaza. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da tuženik nije mogao tužitelju otkazati ugovor od radu Odlukom od 5. svibnja 2020., jer da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao, prvostupanjska presuda nema razloga o činjenicama odlučnim za odluku o zakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. svibnja 2020. koje propisuje Zakon o radu. Ni razlozi zbog kojih sud odbija zahtjev tužitelja da ga se vrati na rad nisu valjani. Naime, kada sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Vraćanje radnika na posao pretpostavlja vraćanje na radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu, a ako takvog mjesta nema, onda na druge odgovarajuće poslove. Činjenica da se tužitelj u međuvremenu zaposlio kod drugog poslodavca ne isključuje njegovo pravo zahtijevati vraćanje na posao kod tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-110/07 od 11. srpnja 2007.).

14. Valjalo je stoga uvažiti žalbe stranaka i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

15. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će sud utvrditi činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu, prvenstveno da li je u razdoblju od 17. travnja 2020. do 5. svibnja 2020. (u kojem je, prema tvrdnji tuženika neopravdano izostao s posla) tužitelj imao obvezu dolaska na posao, da li je, ako se utvrdi da ta obveza postoji, tužitelj opravdano izostao s posla ili ne i da li postoje opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, a na koje se tuženik poziva u Odluci od 5. svibnja 2020. Potom će prvostupanjski sud sve izvedene dokaze cijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP i o predmetu spora donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge, a donijet će i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

16. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor, v.r.