Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 6 Gž R-41/2022-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz P., OIB: …, zastupana po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika Opća bolnica P. – O. G. d. P. iz P., OIB: …, zastupana po punomoćniku E. S., odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 267/2019-27 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-267/2019-27 od 27. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 12.861,76 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.000,00 kn (točka I izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I izreke kao neosnovan (točka II izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži da tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 1.250,00 kn + PDV 25 %, a zahtijeva i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 1.000,00 kn. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti po sadržaju žalbe je razaznati da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I i III izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) presuda po žalbi tuženika u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu čistačice za isplatu bruto iznosa od 12.861,76 kn na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te neisplaćene naknade za prekovremeni rad odrađen na dane državnih blagdana i praznika te godišnji odmor u razdoblju od kolovoza 2014. do prosinca 2019.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Pobijana presuda, naime, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva te se može ispitati.

6. No osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da je „tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br. 148 i 153 koji izrijekom utvrđuju da: Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno“, a da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženika nije bio jednak za sve radnike, držeći da Zaključci i tumačenje zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora predstavljaju sastavni dio kolektivnog ugovora i imaju obvezujući karakter. Pri tome se sud poziva i na odredbe Zakona o radu i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

8. Pravilan je stav prvostupanjskog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13) i čl. 15. kasnijeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji je u primjeni od 1. ožujka 2018., („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19 – dalje: KU/18) da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, te da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr- 676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, Rev 214/21, Revr-290/21, Rev 824/21, Rev 1009/21 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

9.1. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

9.2. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo:

-tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli

Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

- na sjednici od 21. prosinca 2015. povjerenstvo za tumačenje KU/13 je donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

9.3. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Kako Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015., nije stavljen izvan snage, o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojim se zahtijeva isplata manje isplaćene plaće, za razdoblje od travnja 2015. do 21. prosinca 2015., valja odlučivati primjenom Zaključka broj 148, a za razdoblje od 21. prosinca 2015. do prosinca 2019. primjenom Zaključka broj 153.

10. Sud prvog stupnja je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao primjenom Zaključka broj 148 za cijelo utuženo razdoblje (iako se ne primjenjuje u cijelom utuženom razdoblju, jer je stavljen izvan snage Zaključkom broj 148 od 21. prosinca 2015.) pogrešno računajući mjesečni fond radnih sati nakon 21. prosinca 2015. propuštajući fond sati umanjiti za dane blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka, jer da je tuženik djelatnicima koji ne rade u turnusima (djelatnici odjela računovodstva) broj sati koji su bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu računao „na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožio sa 8 te umanjio za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u zaključku br. 148“, primjenjujući taj Zaključak jednako i u razdoblju prije i nakon donošenja Zaključka br. 153, dakle da mjesečni fond sati nije bio jednak za sve radnike. Stoga na isti način računa mjesečni fond sati tužiteljice. Takav pravni pristup pogrešan je, a zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nije raspravio primjenom Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, pa nije utvrdio ni sve činjenice relevantne za odluku.

11. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao primjenom Zaključka broj 148, koji je stavljen izvan snage, iako je vještačenje dopunjeno glede primjene Zaključka broj 153, nema uvjeta za preinaku presude, jer je tuženik dopuni nalaza i mišljenja vještaka M. R. prigovorio, a o prigovorima na dopunu nalaza se vještak nije očitovao.

12. Stoga je na temelju odredbe čl. 370. ZPP valjalo ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valja ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

13. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja, imajući u vidu sve naprijed navedeno, utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano i o predmetu spora donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge. Kako je tuženik prigovorio dopuni nalaza i mišljenja vještaka M. R., sud će, s obzirom da u smislu odredbe čl. 260. st. 1. ZPP vještak nalaz mora dati usmeno na raspravi, a ne samo pisano, vještaka pozvati na glavnu raspravu radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja te očitovanja na prigovore. Sud će imati u vidu i odredbu čl. 52. KU/13 i čl. 50. KU/18 kojom je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Sud će donijeti i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

14. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

15. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor, v.r.