Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž R-46/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Kliničke bolnice D. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & p. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-271/2020-37 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika Kliničke bolnice D. Z. i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-271/2020-37 od 5. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 25.244,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2022. do isplate i pod točkom III. izreke te žalba tužitelja D. S. i potvrđuje navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja D. S. za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn i zahtjev tuženika Kliničke bolnice D. Z. za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.164,94 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike pogrešno isplaćene plaće isplati iznos od 25.244,59 kn sa zateznom kamatom tekućom o dospijeća pojedinih iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2022. do isplate (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj pobija rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano pod točkom II. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen sav trošak parničnog postupka zatražen troškovnikom od 5. travnja 2022., dakle za iznos od 4.375,00 kn (jer je zahtijevao naknadu troškova u iznosu od 11.687.50 kn, a dosuđena mu je naknada u iznosu od 7.312,50 kn) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda pod točkom II. izreke preinači u pobijanom dijelu i tužitelju prizna troškove postupka u skladu s troškovnikom koji je predan na ročištu za glavnu raspravu 5. travnja 2022., zajedno s troškovima prouzročenim žalbom. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 625,00 kn.

4. Tuženik presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud pogrešno tumači tumačenja zajedničkog povjerenstava KU, koja su obvezujuća i imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u korist tuženika, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 2.164,94 kn. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 25.244,59 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2022. do isplate i pod točkom III. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) po žalbi tuženika presuda u tome dijelu ispitivana.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste za isplatu iznosa od 25.244,59 kn na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za prekovremeni rad, otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, dodatka za znanstveni stupanj te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje u razdoblju od prosinca 2018. do svibnja 2020.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpunom utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku o glavnoj stvari, kao i o troškovima parničnog postupka.

9. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da tuženik tužitelju u utuženom razdoblju nije plaćao:

- dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji je imao pravo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 88/13 i 143/13 - dalje: KU/13) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – dalje: KU/18), koje propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio kao liječnik specijalist te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužitelj imao pravo na temelju odredbe čl. 59. KU 143/13 i odredbe čl. 57. KU 29/18,

- uvećanje plaće od 15% za znanstveni stupanj doktora znanosti, iako na to uvećanje tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12 – dalje: TKU/12),

- a s tim u vezi je isplaćivao i manju naknadu plaće (za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad). Nadalje je utvrđeno, da s navedenih osnova postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od ukupno 25.244,59 kn.

10. Ovako utvrđeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik, a ni tužitelj u žalbi niti ne ističu koju to činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio ili koju činjenicu je pogrešno utvrdio, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

11. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13, te sukladno čl. 55. KU/18 i čl. 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, u smislu odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59. KU/13 i čl. 58. KU/18 te ima znanstveni stupanj doktora znanosti. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju. Takvo je i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN", br. 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

12. Prema odredbi čl. 91. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) pod plaćom se podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

13. Na dosuđene iznose pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

14. Neosnovano ističe tuženik da je sud prvog stupanja pogrešno primijenio materijalnom pravo odlučujući o predmetu spora, jer da je pogrešno tumačio zakonske odredbe i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU.

15. Odredbom čl. 19. st. 6. KU/13 i čl. 15. KU/18 je propisano da tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora te da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr- 630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, Revr-290/21 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

15.1. Odredbom čl. 49. st. 10. KU/18, istovjetnom čl. 51. st. 10. KU/13, određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

15.2. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo:

- tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

-na sjednici od 21. prosinca 2015. povjerenstvo za tumačenje KU/13 je donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

16. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Kako Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015., nije stavljen izvan snage, o osnovanosti tužbenog zahtjeva valja odlučivati primjenom Zaključka broj 153. Sud prvog stupnja je o tužbenom zahtjevu odlučivao sukladno tome zaključku pa neosnovano ističe tuženik da je sud pogrešno tumačio zakonske odredbe i tumačenje Zajedničkog povjerenstva.

17. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj u postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa mu je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, u vezi čl. 155. ZPP dužan naknaditi sve opravdane troškove postupka.

18. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada za sastav podnesaka od 19. ožujka 2020., 1. lipnja 2020. i 30. ožujka 2021. nije odmjerio naknadu u zahtijevanom iznosu od 2.812,50 kn, jer ti podnesci nisu bili nužni za vođenje ove parnice. Naime, odredbom čl. 155. st. 1. ZPP je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Dostava obavijesti o uplaćenom predujmu, očitovanje na odgovor na tužbu u kojem se ponavljaju navodi izneseni u tužbi te specificiran tužbeni zahtjev koji nije ujedno i tužbeni zahtjev, niti je posebno obrazložen ne predstavljaju podneske nužne za vođenje parnice. Glede preostalog iznosa koji mu nije odmjeren, tužitelj u žalbi određeno ne iznosi žalbene razloge, a niti određene žalbene razloge glede visine odmjerenih troškova iznosi tuženik. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to tužitelju za dosuđeni iznos troškova parničnog postupka i preostali iznos koji mu nije dosuđen, nije ispitivana odluka o troškovima postupka Prema tome, neosnovano tužitelj pobija primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

19. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi stranaka, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovane odbiti žalbe tužitelja i tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer su njihove žalbe neosnovane.

21. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim tužitelju nije dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor, v.r.