REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-881/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Virne Sarvan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz G., J. OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u M., protiv tuženika 1. E. B. iz Z., P. G. D.... , O.:..., kojeg zastupa punomoćnik A. N., odvjetnik u M., 2. L. G. iz P., K., OIB:..., i 3. D. V. iz S., S.. A., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. Z. & I. S. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: P-609/2020-47 od 27. svibnja 2022., ispravljene rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: P- 609/2020-49 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-609/2020-47 od 27. svibnja 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-609/2020-49 od 7. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I.1., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi, u odnosu na tuženike i njihove označene pravne prednike, da je isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 2821/1 ZU 1167 K. G., i to za cijelo, pa da je ovlašten na temelju presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava u cijelosti s imena tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika, a toč. I.2. je odbijen njegov zahtjev da mu tuženici naknade trošak postupka. Toč. II. je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku E. B. naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.718,75 kn, a toč. III. da je dužan tuženici D. V. naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.062,50 kn.

2. Protiv te presude (i rješenja o njenom ispravku) pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019. dalje: ZPP) i čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a. To iz razloga jer se presuda u pojedinim dijelovima uopće ne može ispitati, a izreka je kontradiktorna navodima iz obrazloženja i priloženim ispravama. Sud je postupio protivno odredbi čl. 8. ZPP-a jer odluka o tome koje činjenice je sud uzeo odlučnima ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka. Sud nije utvrdio kvalitetu posjeda tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme, poštujući pritom zakonske presumpcije o posjedu, nego utvrđuje kako ugovor o kupoprodaji nekretnina iz 2006., što ga je zaključio sa svojim prednicima, nije valjana osnova za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, što tužitelj nije ni tvrdio. Pogrešno je utvrđena činjenica da nekretnina iz ugovora (očito točka 1. ugovora) ne graniči s predmetnom česticom k.č. 2821/2 jer je upravo iz prerisa katastarskog plana (toč.17. presude) vidljivo da je predmetna nekretnina točno preko puta predmetnih nekretnina. Vidljivo je kako je točan navod iz čl. 3. st.2. ugovora o kupoprodaji, kako se radi o dijelu koji je predstavljao dio čestica koje su izvorno podloga za parcelaciju izvršenu radi uklanjanja zgrade jer je upravo prolaskom puta došlo do parcelacije dijela tih nekretnina. Nekretnine k.č.br. 2821/4 i 2821/2 su prije parcelacije predstavljale istu nekretninu. Sud pogrešno utvrđuje kako prednici obitelji Ž.-M. i sami prodavatelji nisu bili posjednici ove nekretnine. Iz povijesti promjena na k.č.br.2821/2 k.o. G. proizlazi kako je od revizije katastra 1950. evidentiran posjed te obitelji, a promjena posjeda upisivala se na temelju rješenja o nasljeđivanju iz 1994. i 2005. Nasuprot tome, iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi kako upisi prednika tuženika prije podnošenja tužbe datiraju iz 1940., odnosno 1926., prije prelaska u režim društvenog vlasništva. Sud nije cijenio činjenicu da su upisi u katastru u trenutku podnošenja tužbe bili recentniji od upisa u zemljišnoj knjizi i da upravo oni odražavaju stanje posjeda koje se evidentiralo u katastru. Iz evidencije u katastru upravo je sud mogao i utvrditi vremenski kontinuitet posjeda nekretnina. Nejasni su kriteriji neprihvaćanja dijela iskaza svjedoka I. Ž. i svjedokinje M. M. kako je njihov otac uzgajao povrće na predmetnoj nekretnini jer je sasvim životno da se namjena nekretnine kroz vremenski kontinuitet od više od 70 godina mijenja. Svjedoci su iskazali kako su tužitelji doista prodali taj dio zemljišta ispod puta, a za koji je identifikacijom utvrđeno kako se radi o nekretnini k.č.br. 2821/2 k.o. G., neovisno o tome što ta nekretnina ugovorom o kupoprodaji nije navedena brojčanom oznakom. Zato je pogrešno utvrđeno da tužitelj nije stekao zakonitu osnovu posjeda predmetne nekretnine. Činjenica što se na nekretnini trenutno nalazi kanalizacijski separator nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer se radi o privremenom stanju. Pogrešno je utvrđeno i da baka prednika tužitelja A. Ž. zbog prebivališta u S. nije mogla vršiti posjed na nekretninama u G.. Upravo je tužitelj od obitelji Ž.-M. ugovorom kupio kuću i okućnicu s gornje strane ceste i malo zemljište preko puta, a radi se o nekretninama koje su prije prolaska puta i provođenja prijamnog lista činile jednu cjelinu (podjela je izvršena 1965. godine pa ne može imati nikakvog učinka na trenutak prodaje). Sud nije uopće cijenio činjenicu da nijedan od tuženika nije pristupio na ročište radi njihovog saslušanja. Pogrešno je primijenio materijalno pravo koje se tiče presumpcija vezanih za kvalitetu posjeda, a koje tuženici nisu oborili ni jednim dokazom. Predlaže preinačenje presude, podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troška parničnog postupka i troška sastava žalbe.

3. Tuženici nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva k.č. 2821/2 k.o. G., pri čemu tvrdi da je tu nekretninu stekao ugovorom o kupoprodaji od 4. kolovoza 2006. što ga je zaključio sa stvarnim izvanknjižnim vlasnicima M. M. i I. Ž., oboje pok. F., a koji da su je stekli dosjelošću (budući da su po svom pravnom predniku F. Ž. bili u njenom nesmetanom, poštenom i kontinuiranom posjedu preko 40 godina). Tvrdi da je i sam od kupoprodaje u faktičnom posjedu predmetne nekretnine pa da ju je stekao dosjelošću. Posljedično traži utvrđenje da na temelju presude ima pravo zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništvu na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako tužitelj nije dokazao da su prodavatelji (prema kupoprodajnom ugovoru od 4. kolovoza 2006., M. M. i I. Ž. te njihovi pravni prednici) bili vlasnici k.č. 2821/2 k.o. G. (pa da kupoprodajni ugovor ne može biti valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini) niti posjednici te nekretnine (ni njihovi pravni prednici pa nije ispunjena ni pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću), zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje njegovog prava vlasništva prema odredbi čl.114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV), posljedično ni zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na tužitelja.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a ni iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koje ukazuje tužitelj. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena izreka ne proturječi navodima iz obrazloženja presude (omaška u broju katastarske čestice ispravljena je rješenjem o ispravku) ni priloženim ispravama. Utvrdio je sve potrebne odlučne činjenice za donošenje valjane odluke, posve u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pa žalitelj neosnovano ističe počinjenje i te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti u ovoj pravnoj stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je u zemljišnoknjižnom izvatku Zemljišnoknjižnog odjela suda prvog stupnja broj ZKI 392/07 za ZU 1167 K. G. od 24. siječnja 2007. upisana čest. zem. 2821/2, vrt površine 103 m2 i čest. zem. 2821/3 vrt, površine 31 m2, kao Društveno vlasništvo, a pod Z 1252/97 je zaprimljen prijedlog L. Z. rođ. A. za brisanje D. vlasništva, dok je u C listu uknjiženo pravo korištenja na tim nekretninama u korist Z. A. P. u ¾ dijela i D. G. u ¼ dijela;

- da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 4. kolovoza 2006. (čiji sadržaj nije sporan) sklopljenim između M. M. i I. Ž., kao prodavatelja, i tužitelja D. P., kao kupca, čl. 1., navedeno pet nekretnina u K. G. po zk oznakama, čest. zem. 2818, 2819/2, 2817/2, 2820/2, i 2821/4 (ne i nekretnina koja je predmet ovog postupka), a za koje je navedeno da u naravi predstavljaju jedinstvenu cjelinu ukupne površine 508 m2, na kojim česticama da je sagrađena obiteljska stambena zgrada, i da su vlasnici tih nekretnina prodavatelji koji ih prodaju kupcu, čl. 3. st. 2. kako prodavatelji prodaju, a kupac kupuje i dio zemljišta koje se nalazi sa jugozapadne strane, uz kanalizacijski separator, koji da je također njihovo vlasništvo, te je predstavljalo dio čestica koje su izvorna podloga za parcelaciju izvršenu radi uplanjenja zgrade te da prodavatelji prenose kupcu sva svoja prava glede tog dijela zemljišta, ali da taj prijenos ne može predstavljati nikakvu zapreku u pogledu realizacije, uvjeta i isplate i svih prava kupaca na konačnu isplatu kupoprodajne cijene, čl. 5. da prodavatelji dozvoljavaju kupcu da nakon isplate kupoprodajne cijene, bez ikakvog daljnjeg pristanka ili odobrenja prodavatelja ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva prodavatelja;

- da je prema povijesti promjena čest. zem. 2821/2 K. G. P. za katastar S., I. M., Klasa: 936-02/09-05/295 od 30. studenog 2009. ta čest. zem., zv. J., površine 203 m2, od revizije katastra 50-ih godina upisana u Posjedovnom listu (dalje PL) 312 na ime Ž. A. ud. I. iz G., da je 1965., na temelju prijavnog lista, ta čest.zem. mijenjala oblik i površinu te je površina smanjena na 103 m2, a formirana je i čest. zem. 2821/3 površine 31 m2, koja je također upisana u isti PL, a razlika od 69 m2 da je pripojena novoformiranoj čest. zem. 4564 (cesta), koja je upisana u PL 325 kao Javno dobro- putevi, a 1994. su na temelju Rješenja o nasljeđivanju, kao posjednici nekretnina u PL 312, upisani F. Ž. pok. I., A. P. rođ. Ž., i M. M. rođ. Ž. te su 2005. na temelju Rješenja o nasljeđivanju, kao posjednici upisani M. M., rođ. Ž. u 1/12 dijela, A. P., rođ. Ž. u ½ dijela, I. Ž. pok.F. u 1/12 dijela i K. Ž. ud.F. 1/3 dijela te da je takav upis bio i na dan 30. studenoga 2009.;

- da je prema povijesnom zk izvatku za ZU 1167 K. G. Z. A. P. (poslije ud. L.) upisana kao suvlasnica čest. zem. 2821/2 na osnovu darovnog ugovora od 7. rujna 1940., što ga je sklopila s ocem P. A. pok. M., kao darovateljem, a da je D. G., žena A., upisana kao suvlasnica ¼ te nekretnine na temelju D. od 23. prosinca 1926., da je 23. travnja 1964. ta čest. zem. upisana kao Društveno vlasništvo, a da su dotadašnje suvlasnice uknjižene kao nositeljice prava korištenja, da je Z. L. 30. lipnja 1997. podnijela prijedlog za brisanje društvenog vlasništva kojem je udovoljeno rješenjem od 21. travnja 2011., a uvidom u aktualni zk izvadak za tu čest. zem. utvrđeno je da su sada, kao suvlasnici predmetne čest. zem., upisani tuženici i to tuženik E. B. u ¾ dijela, a tuženice svaka u 1/8 dijela;

- da su prema izjavi o namirenju M. M. i I. Ž. od 10. travnja 2012. oni od tužitelja u cijelosti isplaćeni po spomenutom Ugovoru o kupoprodaji od 4. kolovoza 2006.;

- da prema prerisu katastarskog plana za nekretnine u K. G., koje su navedene u čl. 1. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 4. kolovoza 2006. (čest.zem. 2818, 2819/2, 2817/2, 2820/2, i 2821/4) i predmetna nekretnina čest.zem. 2821/2 ne graniče;

- da je rješenjem PU za katastar S., Ispostava za katastar nekretnina M., Klasa: UP/Io- 932-07/20-03/386 od 5. veljače 2021. utvrđeno kako su mijenjani posjednici čest. zem. 2821/2 površine 103 m2 i 2821/3 površine 20 m2, na način da su umjesto K. i I. Ž., A. P. i M. M. upisani Z. A. P., D. V. i L. G.;

- da je očevidom od 12. svibnja 2021., izvršenom uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P., utvrđeno da je nekretnina koja je predmet postupka nalazi zapadno od J. ulice, u jednom dijelu je raskopana i u njoj postavljeno tzv. "revizijsko okno" za kanalizaciju i dio kanalizacijskog cjevovoda koji vodi prema zapadnije položenoj crpnoj stanici, a u ostalom dijelu je ledina i dijelom zemljani nasip;

- da je prema nalazu vještaka mjernične struke tužitelj, kao nekretninu koja je predmet postupka na očevidu pokazao dio čest. zem. 2821/2 u površini od 64 m2, koji dio je on na skici označio slovima A-B-C-D-A te da sjevernu među predstavlja betonski zidić od točke A do točke B, da je istočna međa rub asfalta od točke B do točke C, južna međa betonski zidić od točke C do točke D, a zapadna nije vidljiva, već je prenesena s katastarskog plana od točke D do točke A te da iz Skice vještaka proizlazi da se crpna stanica nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. 2821/1 koja se nalazi zapadno od nekretnine koja je predmet postupka, a vještak je sačinio i fotografije predmetne nekretnine, na kojima je vidljivo i tzv. "revizijsko okno" i razrovano zemljište te crpna stanica, zapadno od pokazanog zemljišta;

- da je prema prijepisu PL 1175 K. G. sa stanjem na dan 27. rujna 2021., kao posjednik ¾ nekretnina čest.zem. 2821/2 površine 103 m2, i 2821/3 površine 20 m2 upisan tuženik E. B.;

- da je prema povijesti promjena na čest. zem. 2821/2 K. G. P. za katastar S., Ispostava M. klasa: 936-02/21-05/349 od 16. studenog 2021. ta čest. zem. iz PL 312 prešla u novi PL 1175 i da su kao posjednici upisani Z. A. P. u ¾ dijela, D. V. u 1/8 dijela i L. G. u 1/8 dijela, a iste godine je na temelju zk izvatka suda prvog stupnja broj ZK 1167 umjesto Z. A. u ¾ dijela upisan E. B. te je takav upis i na dan 16. studenog 2021., s time da je površina čest.zem. ostala ista, 103 m2;

- da su prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-100/91 od 8. veljače 1994. iza smrti A. Ž. rođ. A., umrle 18. prosinca 1990., za naknadno pronađenu imovinu čest.zem. 1823, 2039/2 i 3566/7 u ZU 1196 K. G., nasljednicima proglašeni sin F. Ž., kćeri A. P. i M. M., svako u 1/3 dijela;

- da su prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika M. R. iz S., broj O-277/04, UPP/OS-63/04 od 27. prosinca 2004., iza smrti M. M., nasljednicima proglašeni sestra A. P. u ½ dijela i nećaci M. M. i I. Ž. u ¼ dijela;

- da u ugovoru o prodaji od 4. kolovoza 2006. nije bila naznačena zemljišnoknjižna ili katastarska oznaka nekretnine ispod puta, i da ne znaju zašto su za sve druge nekretnine naveli zemljišnoknjižne oznake, a za zemljište uz put, predmetnu nekretninu, nisu (svjedok Ž.), odnosno da ugovor nije ni pogledala (svjedokinja M.); da je glavni predmet kupoprodaje bila kuća, a sve ostalo je pratilo prodaju kuće, pri čemu su kuću i prilazni put stekli nasljeđivanjem, a za zemljište ispod puta ne znaju kako su ga stekli; da je Općina G. zemljište ispod puta prekopala za postavljanje kanalizacije, a da se oni tome nisu protivili te da to zemljište nije bilo sređeno te je u trenutku prodaje bilo prekopano; da kupca nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora nisu uveli u posjed predmetnog zemljišta i da su ogradne zidove oko predmetne nekretnine gradili susjed i Općina; da na tom zemljištu nije bilo nikakvih oznaka parkirnih mjesta, a da su oni svoja vozila parkirali ispred kuće ili u garažama jer su imali dvije garaže; da je kuću koja je bila predmet kupoprodaje sagradio otac 70-ih godina prošlog stoljeća i da su pola godine majka i otac bili u G., iako im je prebivalište bilo u Splitu (što sud utvrđuje iz prihvaćenog dijela iskaza svjedoka, prodavatelja, brata i sestre I. Ž. i M. M.).

10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza po prvostupanjskom sudu, u svemu u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te logične argumentacije takve ocjene. Na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja.

10.1. Prvostupanjski sud je, naime, uzimanjem u obzir svih izvedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno ocijenio i dane iskaze svjedoka i tužitelja. Ovaj sud prihvaća takvu uvjerljivu i argumentiranu ocjenu, budući da je utemeljena na stanju izvedenih (pa i materijalnih) dokaza, a zaključke suda podržavaju pravila logičnog zaključivanja.

10.2. Tako, u situaciji kada je otac prodavatelja tek poslije 1970. sagradio kuću na nekretninama prodanima prema čl. 1. ugovora iz 2006., a koje su činile jedinstvenu cjelinu, a nekretnina opisana u čl. 3. st. 2. ugovora već je 1965. bila od tih nekretnina prednika prodavatelja nesporno odijeljena asfaltnom cestom (cijepanje izvorne k.č. provedeno je 1965.), doista nije prihvatljiv iskaz svjedoka da je njihov otac predmetnu nekretninu koristio za sadnju povrća jer nije bila sastavni dio jedinstvene cjeline na kojoj je sagrađena kuća i nalazila se preko ceste, asfaltiranog kolnika. To pogotovo kada svjedoci nisu naveli ni kada je do te sadnje navodno došlo, koliko je ona trajala, a aktualno ništa ne upućuje na neku sadnju, ali i pri činjenici da su roditelji (pravni prednici) prodavatelja tek pola godine živjeli u G., a na zemljištu uz obiteljsku kuću bilo je dovoljno mjesta za sadnju povrća pa nije postojala potreba prelaženja asfaltne ceste radi sadnje povrća, što je bilo očito nepraktično, ali i opasno. Također, okolnosti da predmetna k.č. u ugovoru iz 2006. nije ni navedena brojem k.č. (samo je opisana čl. 3.), da je čl. 4. st. 1. ugovora ugovorena cijena isključivo za nekretnine iz čl. 1. te da se clausula intabulandi odnosi samo na te nekretnine upravo govore o znanju ugovornih strana da je vlasničko pravo prodavatelja na toj nekretnini barem opravdano upitno, što također govori u prilog zaključku prvostupanjskog suda o neprihvatljivosti iskaza svjedoka o sadnji povrća na predmetnoj nekretnini po njihovom ocu.

11. Prvostupanjski sud je pravilno iz prerisa katastarskog plana za nekretnine u k.o. G. utvrdio da nekretnine navedene u čl. 1. Ugovora o kupoprodaji od 6. kolovoza 2006. (zaključenog između tužitelja i M. M. te I. Ž.) ne graniče s katastarskom česticom 2821/2 k.o. G. koja je predmet ovoga spora. Tužitelj neosnovano žalbom ističe suprotno, budući da su te nekretnine odijeljene asfaltiranom cestom, a to što se nalaze preko puta ne znači da graniče jer je između njih cesta koja je posebna katastarska čestica 4564 k.o. G.. Iako nije sporno da je k.č. 2821/2 k.o. G., kakva danas postoji, nastala parcelacijom k.č. 2821/2 k.o. G., na k.č.2821/3 i 2821/2 k.o. G. (do koje parcelacije je došlo upravo radi gradnje ceste preko te nekretnine 1965.), u trenutku potpisivanja kupoprodajnog ugovora 2006. (od 1965. kad je parcelacija izvršena), spomenute nekretnine u toč.1. ugovora i k.č.2821/2 k.o. G. međusobno nisu graničile.

12. Ovaj sud prihvaća i jasno te logično obrazloženi zaključak prvostupanjskog suda o tome da prodavatelji iz kupoprodajnog ugovora iz 2006. (M. M. i I. Ž.), a ni njihovi prednici nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, neovisno o podacima iz posjedovnog lista (iz kojih proizlazi njihov posjed do 2021.). Naime, iako bi iz posjedovnih listova, kao javnih isprava, proizlazio njihov posjed, moguće je dokazati neistinitost tako opisanih podataka (nepostojanje posjeda prodavatelja i njihovih prednika), što su tuženici i dokazali (a zbog čega se i ne može raspravljati o poštenju njihovog posjeda. Naime, u situaciji kada tužitelj takav posjed predmetne nekretnine dokazuje (osim spomenutim posjedovnim listom) isključivo iskazima prodavatelja iz kupoprodajnog ugovora od 2006. iz kojih proizlazi tek njihova tvrdnja da je na toj nekretnini njihov otac imao vrt, sadio povrće (iako se ne izjašnjavaju kada je to eventualno bilo, a predmetni dio nekretnine ni ne graniči s njihovim nekretninama prodanima čl.1. kupoprodajnog ugovora), pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća takve njihove iskaze, pri čemu sama situacija na terenu govori u prilog tvrdnjama tuženika kako prodavatelji ni njihovi prednici nisu bili u posjedu predmetne nekretnine (svoju zaokruženu cjelinu, nekretninu omeđenu ogradom, koristili su za stanovanje, za parkiranje, sve u okviru ograđenog kompleksa više nekretnina (opisanom toč.1. ugovora)), kakva je situacija i danas. Eventualni posjed predmetne nekretnine po tužitelju od 2006. do 23. svibnja 2007., kao dana podnošenja tužbe, već zbog nedovoljnog trajanja, ne može biti pretpostavka osobnog stjecanja prava vlasništva po tužitelju.

13. Opravdano prvostupanjski sud ukazuje i na činjenicu da predmetna nekretnina nije ni navedena u ugovoru brojem katastarske čestice (čl.3. st.2. kupoprodajnog ugovora). Ta okolnost i okolnost da je cijena u kupoprodajnom ugovoru ugovorena isključivo za nekretnine navedene u čl.1. ugovora, kako to proizlazi iz nespornog sadržaja čl.4. kupoprodajnog ugovora i kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, kao i činjenica da su se prodavatelji ogradili i od prijenosa prava vlasništva tako neodređeno navedene nekretnine (što također pravilno utvrđuje prvostupanjski sud i zaključuje o tome) doista govori kako je ugovornim strankama bilo poznato i zemljišnoknjižno stanje (očito i posjed) jer bi u suprotnom i predmetna nekretnina bila naznačena katastarskom česticom i katastarskom općinom, određeno kao i preostale nekretnine čija je prodaja čl. 1. ugovora ugovorena.

14. Značenje okolnosti da se tuženici, kao stranke, nisu odazvali pozivu na saslušanje u svojstvu stranaka sud ocjenjuje s obzirom na sve okolnosti, sve u skladu s odredbom čl. 269. st. 2. ZPP-a, a u konkretnom slučaju to očito nije imalo značenje koje bi dovelo u pitanje utvrđene činjenice i donesene zaključke prvostupanjskog suda. Prema odredbi čl. 269. st. 1. ZPP-a ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao stjecanje prava vlasništva osobno, kako na temelju pravnog posla (a iz činjeničnog supstrata tužbe i onog iznesenog tijekom postupka doista proizlazi kako upućuje i na tu osnovu stjecanja prava vlasništva), tako ni dosjelošću (osobno ni po svojim pravnim prednicima). Zaključeni kupoprodajni ugovor, cijeneći da prodavatelji u trenutku prodaje nisu ni bili zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine (a ni izvanknjižni) ne može biti valjana pravna osnova na temelju koje bi tužitelj mogao tražiti uknjižbu prava vlasništva, a samim ugovorom o kupoprodaji nekretnine se ne stječe vlasništvo, već se ono stječe samom uknjižbom u zemljišnoj knjizi.

16. Naime, prema odredbi članka 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001.,79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015., 96/2017., dalje: ZV) koja propisuje stjecanje prava vlasništva, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva prelazi vlasništvo sa dotadašnjega vlasnika na stjecatelja na način određen zakonom. Vlasništvo nekretnine se prema odredbi članka 119. st. 1. ZV-a stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. St. 2. istog članka propisano je kako se odredbe ZV o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova. Odredbom članka 120. st. 1. ZV propisano je kako se vlasništvo nad nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

17. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtijeva donošenje presude kojom bi se utvrdilo postojanje njegovog prava vlasništva predmetne nekretnine, dakle već stečenog prava vlasništva. Kako se prema odredbi članka 119. stavak 1. i 2. i 120. st. 1. ZV vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla (ovdje kupoprodajnog ugovora i aneksa) stječe tek upisom (uknjižbom) stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, a tužitelj nije upisan kao vlasnik te nekretnine on, već i zbog izostanka propisanog načina stjecanja, upisom u zemljišnu knjigu, samim ugovaranjem stjecanja prava vlasništva (čak i da je dokazao stjecanje prava vlasništva te nekretnine po prodavateljima koji također nisu upisani kao vlasnici) ne bi mogao bez upisa steći to vlasništvo, odnosno tražiti deklaraciju postojanja tog prava. Naime, sam ugovor o kupoprodaji nije, prema odredbi članka 114. st. 1. i 2. ZV-a, dokaz o pravu vlasništva tužiteljice, već je samo pravni temelj za njegovo stjecanje, a da bi se steklo pravo vlasništva potreban je upis u zemljišnu knjigu, kao zakonom određena pretpostavka, do čega nesporno nije došlo. Sve to uz nespornu činjenicu da prodavatelji niti sami nisu upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici predmetne nekretnine, zbog čega je na tužitelju i teret dokazivanja eventualnog njihovog stjecanja prava vlasništva, sve cijeneći odredbu čl. 115. ZV-a po kojoj mora postojati vlasništvo osobe koja otuđuje nekretninu, ovdje prodavatelja.

18. Cijeneći razdoblje koje spominje tužitelj (od 1950. pa nadalje), radi utvrđivanja materijalnopravnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću, mjerodavna mogu biti pravna pravila Općeg građanskog zakonika, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 92/94, dalje: ZOVO) i ZV-a. U svim spomenutim pravnim režimima stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim, samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, kvalificiraju pretpostavke samostalnog posjeda stvari (uz kakvoću koja se traži i za redovitu i za izvanrednu dosjelost, savjestan ili pošten posjed), neprekidnog posjeda, samostalnoga posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude predmet posjedovanja i sposobnost subjekta koji stječe stvar putem dosjelosti. U razdoblju koje spominje tužitelj (1950. nadalje) za utvrđenje materijalnopravnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva po institutu dosjedanja mjerodavna mogu biti sva ta tri režima. Međutim, u svim tim režimima dosjedanje mora pratiti osnovna pretpostavka, pretpostavka posjeda (odgovarajuće kvalitete).

19. Kako tužitelj već i sam posjed (neprekidni, samostalni) prodavatelja i njihovih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini od 1950. nije dokazao, a iz spomenutog sadržaja predmetnog ugovora i stanja na nekretnini upravo valja zaključiti suprotno, kako to čini i prvostupanjski sud, nije bila ispunjena ni spomenuta pretpostavka posjeda, što znači da ni po toj osnovi nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine.

20. Posljedica neosnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva tužitelja u pogledu postojanja prava vlasništva predmetne nekretnine je neosnovanost i daljnjeg njegovog zahtjeva.

21. Stoga je pravilno odbijen zahtjev tužitelja pa je odbijena žalba žalitelja i potvrđena presuda prvostupanjskog suda, sve prema odredbi čl. 368. st.1. ZPP-a. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Puli, 1. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić, v.r.