Republika Hrvatska

Poslovni broj 20 Gž-422/2022-4

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P., OIB: … iz Z., nasljednice pokojne Lj. P., OIB: …, Z., protiv 1. tuženika D. M., OIB: …, R., i 2. tuženika V. M., OIB: …, R., oba zastupana po punomoćnici M. Ž., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-518/2016-47 od 21. studenog 2017., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-518/2016-50 od 29. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika D. M. i 2. tuženika V. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-518/2016-47 od 21. studenog 2017., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-518/2016-50 od 29. studenog 2017. u dijelu pod st. I. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica D. P. temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1991. sklopljenog između prednika tužiteljice J. P. iz Z., kao kupca i M. I. i S. V. iz R., kao prodavatelja, te temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. P. J. poslovni broj O-855/2004-2, UPP- OS-33/204, javnog bilježnika L. P. – F., stekla valjanu pravnu osnovu za suvlasništvo na ½ dijela nekretnine nalazeće na kč. br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 te u dijelu pod st. II. izreke kojim je naloženo 1. tuženiku D. M. i 2. tuženiku V. M. izdati tužiteljici D. P. valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos nekretnine nalazeće na kč br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 na ime i suvlasništvo tužiteljice i to 1. tuženik D. M. u 1/4 dijela i 2. tuženik V. M. u 1/4 dijela što zajedno čini 1/2 djela u roku od 15 dana, a u suprotnom će takovu ispravu zamijeniti ova presuda, te su 1. i 2. tuženici dužni trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u 1/2 dijela.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 518/2016-47 od 21. studenog 2017., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-518/2016-50 od 29. studenog 2017. u dijelu pod st. I. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica D. P. temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1991. sklopljenog između prednika tužiteljice J. P. iz Z., kao kupca i M. I. i S. V. iz R., kao prodavatelja, te temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. P. J. poslovni broj O-855/2004-2, UPP-OS-33/204, javnog bilježnika L. P. – F., stekla valjanu pravnu osnovu za suvlasništvo na 1/2 dijela nekretnine nalazeće na kč. br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 te u dijelu pod st. II. izreke kojim je naloženo 1. tuženiku D. M. izdati tužiteljici D. P. valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos nekretnine nalazeće na kč. br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 na ime i suvlasništvo tužiteljice u 2/4 dijela u roku od 15 dana, a u suprotnom će takovu ispravu zamijeniti ova presuda, te je 1. tuženik D. M. dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u 2/4 dijela te u dijelu kojim je naloženo 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.762,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužiteljica D. P. sa zahtjevom na utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1991. sklopljenog između prednika tužiteljice J. P. iz Z., kao kupca i M. I. i S. V. iz R., kao prodavatelja, te temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. P. J. poslovni broj O-855/2004-2, UPP-OS-33/204, javnog bilježnika L. P. – F., stekla valjanu pravnu osnovu za suvlasništvo na 1/2 dijela nekretnine nalazeće na kč. br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 te sa zahtjevom da se naloži 1. tuženiku D. M. izdati tužiteljici D. P. valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos nekretnine nalazeće na kč. br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 na ime i suvlasništvo tužiteljice u 2/4 dijela u roku od 15 dana, a da će u suprotnom takovu ispravu zamijeniti ova presuda, te da je 1. tuženik D. M. dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u 2/4 dijela, kao s neosnovanim.

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.762,50 kn kao s neosnovanim.

Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi 1. i 2. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 4.683,75 kn.

III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi 1. i 2. tuženicima trošak sastava žalbe u iznosu od 1.953,13 kn.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1991. sklopljenog između prednika tužiteljice J. P. iz Z., kao kupca i M. I. i S. V. iz R., kao prodavatelja, te temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. P. J. poslovni broj O-855/2004-2, UPP-OS-33/204 javnog bilježnika L. P. – F., stekla valjanu pravnu osnovu za vlasništvo nekretnine nalazeće na kč br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 (st. I. izreke), naloženo je tuženicima D. M., izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos nekretnine nalazeće na kč. br. 4274 upisane u zk. ul. 500 k. o. R., u naravi oranica B. površine 670 m2 na ime i vlasništvo tužiteljice i to 1. tuženik u 3/4 dijela, a 2. tuženik u 1/4 dijela što zajedno čini 1/1 djela u roku od 15 dana, u suprotnom će takovu ispravu zamijeniti ova presuda, a tuženi su dužni trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u cijelosti (st. II. izreke), te je naloženo tuženicima da solidarno naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.762,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (st. III. izreke, pogrešno u prvostupanjskoj presudi navedeno st. II. izreke).

2. Navedenu presudu pobijaju žalbom tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda ne sadrži razloge o tome zašto je odbijen na glavnoj raspravi održanoj 2. listopada 2017. prigovor (dvostruke) litispendencije tuženika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženici u žalbi, ali koju je povredu ovaj sud otklonio na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP, na način da je izvršio uvid u presudu i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-3920/2015-40 od 27. ožujka 2017. (list 128 spisa) i utvrdio da se tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva u tom predmetu ne zasniva na istoj činjeničnoj osnovi na kojoj se zasniva tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva u ovom postupku, koji je u ovom postupku pravomoćno odbijen, jer tužiteljica u tome predmetu tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekla dugotrajnim korištenjem kao kvalificirana posjednica, dakle, na temelju zakona, dosjelošću (izvorno stjecanja prava vlasništva), dok se u ovom predmetu tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva zasniva na tome da je prednik tužiteljice pravnim poslom (derivativno stjecanje prava vlasništva) stekao pravo vlasništva iste nekretnine, dakle, u ovom se postupku radi o izvedenom stjecanju prava vlasništva, tako da se ne radi o istoj činjeničnoj osnovi ta dva zahtjeva, pa stoga za ovaj predmet nije odlučno u smislu čl. 194. st. 3. ZPP, kada je pokrenut postupak poslovni broj P-3920/2015 pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću.

6. U preostalom dijelu presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženici u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Neosnovano tuženici u žalbi ukazuju i da prvostupanjski sud nije ocijenio rješenje o nasljeđivanju iza pok. P. J. poslovni broj O-855/2004-2, UPP-OS-33/204, pa da je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je uvidom u to rješenje prvostupanjski sud utvrdio da je u odnosu na predmetnu nekretninu suprug tužiteljice pok. J. P. njezin pravni prednik, a što je u skladu sa sadržajem tog ostavinskog rješenja (list 62 do 66 spisa).

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao zakonske nasljednice iza pok. supruga J. P. na utvrđenje da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1991. sklopljenog između njezina prednika J. P., kao kupca i prednika tuženih I. M. i S. V. kao prodavatelja stekla valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na spornoj nekretnini, te zahtjev za izdavanje tabularne isprave radi upisa njezinog vlasničkog prava u zemljišnim knjigama, jer su u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Samoboru kao vlasnici predmetnih nekretnina ostali upisani 1. tuženik u 3/4 djela i 2. tuženik u 1/4 djela, a kako je prodavatelj M. I. u međuvremenu umro, dok je S. V. polovicu djela predmetne nekretnine koju je prodala predniku tužiteljice pok. J. P. darovala 1. tuženom, a koje se darovanje ukazuje ništavnim, tužiteljica nema isprave podobne za upis vlasništva navedene nekretnine na svoje ime.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je pravni prednik tužiteljice, pok. suprug J. P. kao kupac sa prednicima 1. i 2. tuženika M. I. (ocem) i S. V. (tetom) kao prodavateljima sklopio 26. kolovoza 1991. kupoprodajni ugovor za nekretninu kč. br. 4274 upisanu u zk. ul. 500 k. o. R., koji ugovor nesporno nije proveo u zemljišnim knjigama, da je prodavatelj M. I. umro 1997. godine i da su 1. i 2. tuženici kao njegova djeca naslijedili istu nekretninu u 1/2 njegovog suvlasničkog dijela (svaki u 1/4 dijela) i upisali se u zemljišne knjige svaki u po 1/4 djela cijele kč. br. 4274, upisane u zk. ul. 500 k. o. R., da je 1. tuženik 23. prosinca 2002. sa svojom tetom S. V. (prodavateljicom) sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kod javnog bilježnika F.- J. ovjeren pod brojem OU-1716/02-1 te stekao i suvlasnički dio od 2/4 djela predmetne nekretnine, da je kupoprodajni ugovor koji je sklopio prednik tužiteljice pok. J. P. kao kupac sa prednicima tuženika I. M. i V. S. kao prodavateljima sastavljen u pisanom obliku pa je valjan u formalnopravnom smislu, jer udovoljava uvjetima propisane forme, da osim toga, strane ugovornice izričito potvrđuju da je kupoprodajna cijena isplaćena (čl. 2.) te da prodavatelji ovlašćuju kupca da na temelju tog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime (čl. 3.), da prednik tužiteljice nije proveo kupoprodajni ugovor u zemljišne knjige te da je ista nekretnina u 1/2 dijela ušla u ostavinsku masu prodavatelja pok. I. M. te da su je naslijedili tuženici, a da je u drugoj polovici dijela istom nekretninom raspolagala prodavateljica S. V. ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju za korist 1. tuženog D. M. kao davatelja uzdržavanja, da iz toga proizlazi da se radi o dvostrukom ugovaranju otuđenja iste nekretnine u odnosu na prodavateljicu S. V., koji se temeljem tog ugovora upisao kao vlasnik sporne nekretnine u daljnjih 1/2 dijela u zemljišne knjige, da u slučaju višestruke prodaje iste nekretnine vlasništvo stječe ona osoba koja je u dobroj vjeri zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva, da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženici prilikom stjecanja nekretnine nisu postupali u dobroj vjeri, da osim toga tužiteljica ima jači pravni temelj za vlasništvo predmetne nekretnine, jer je ona osoba, odnosno njezin prednik, koji je prvi sklopio pravni posao, da prodavateljica V. S. kao otuđivatelj nije mogla ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezati se ispuniti svoju obvezu predaje samostalnog posjeda sporne nekretnine D. M. kao davatelju uzdržavanja jer ga je već valjano predala, a to je u konkretnom slučaju učinila još ugovorom od prodaji 26. kolovoza 1991. u kojem se u čl. 5. izričito navodi da kupac stupa u posjed predmetne nekretnine, pa da u tom dijelu ovaj ugovor nema pravnog učinka prema tužiteljici, a ako bi tuženici kao naknadni stjecatelji i ušli u posjed sporne nekretnine (što nisu), taj njihov posjed bi bio neistinit i nepravilan (viciozan). U kontekstu navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan zahtjev tužiteljice za izdavanje tabularne isprave za uknjižbom prava vlasništva, te kao neosnovan otklanja prigovor prekluzije jer da kada bi se i radilo o tužbi za brisanje upisa prava vlasništva, da bi i tada bila neutemeljena tvrdnja tuženika da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 125. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) prekludirana u svom pravu, budući da tuženima nedostaje dobra vjera kao jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZVDSP, pa se ne primjenjuje rok iz čl. 125. st. 2. ZVDSP.

11. Sa takvim činjeničnim utvrđenjima i iznesenim pravnim stajalištem ovaj se sud može samo djelomično suglasiti.

12. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tužiteljice zaključio sa M. I. (prednikom tuženika) i S. V., 26. kolovoza 1991. kupoprodajni ugovor, predmet kojeg je bila predmetna nekretnina, te da je tužiteljica, kao njegova nasljednica, koja je nasljeđivanjem stupila u njegovu pravnu poziciju, stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, te da stoga osnovano potražuje od tuženika, kao nasljednika M. I., izdavanja tabularne izjave, koju se prema kupoprodajnom ugovoru obvezao izdati prodavatelj M. I., i to u djelu koji se odnosi na 2/4 suvlasnička dijela predmetne nekretnine koji je M. I. prodao predniku tužiteljice, i kojeg je bio uknjiženi vlasnik. 13. Međutim, s pravom tuženici u žalbi ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je prigovor prekluzije, kojeg su istaknuli tuženici, neosnovan. Ovo stoga jer je prodavateljica (S. V.) 2/4 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2002. ponovno raspolagala u korist 1. tuženika, koji se na temelju tog ugovora i uknjižio na 2/4 dijela iste nekretnine, tako da se radi o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnine koje je regulirano čl. 125. ZVDSP, ali prema stavku 2. istog članka zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (predmetni tužbeni zahtjev po svojim je pravnim posljedicama jednak zahtjevu za brisanje prava vlasništva), pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 3. veljače 2010., a 1. tuženik se upisao temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u zk. ul. 500 k. o. R. 24. siječnja 2003. (upis pod brojem Z-288/03), zahtjev tužiteljice je podnesen protekom prekluzivnog roka od 3 godine.

14. Pritom valja reći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da kada je stjecatelj nekretnine koja je višestruko otuđena, nesavjestan, da tada ne postoji vremensko ograničenje za zahtijevanje brisanja takvog upisa, jer u pravilnoj primjeni odredbi o prekluzivnom roku kod tužbe iz čl. 125. st. 2. ZVDSP nije odlučna savjesnost ili nesavjesnost stjecatelja, što znači da je tužba iz čl. 125. st. 2. ZVDSP vremenski ograničena neovisno od toga što je stjecatelj koji se prvi upisao u zemljišne knjige bio nesavjestan (Rev-x 625/14-2 od 28. listopada 2014. i Rev 2561/2015-2 od 3. ožujka 2020.).

15. Osim toga, navodi tužiteljice da je u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika od sklapanja kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1991., nisu odlučni u ovom predmetu budući da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-3920/015-40 od 27. ožujka 2017., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3973/17-2 od 13. rujna 2018., prednica tužiteljice odbijena sa zahtjevom da se naloži tuženicima da su dužni trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice na kč. br. 4274 iz zk. ul. 3474 k. o. R., a koji se zahtjev temelji na činjeničnim i pravnim navodima tužiteljice da je dugotrajnim korištenjem, dosjelošću stekla pravo zahtijevati od tuženika trpljenje njenog upisa prava vlasništva, pa se u ovom postupku ne može ponovno odlučivati o tome da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnina (presuđena stvar).

16. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu pod st. I. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za vlasništvo predmetne nekretnine u 1/2 suvlasnička dijela, te pod st. II. izreke u dijelu kojim je naloženo 1. tuženiku da izda tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u 1/4 dijela i 2. tuženiku da izda tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u 1/4 dijela, dok je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 125. st. 2. ZVDSP valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod st. I. izreke na način da je odbijena tužiteljica sa zahtjevom na utvrđenje da je stekla pravnu osnovu za vlasništvo predmetne nekretnine u 2/4 suvlasnička dijela, dok je st. II. izreke preinačen na način da je odbijena tužiteljica sa zahtjevom da se naloži 1. tuženiku joj da izda valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u 2/4 dijela.

17. Tužiteljica je djelomično uspjela u sporu i to sa 50% zahtjeva na utvrđenje da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i sa 50 % zahtjeva da se tuženicima naloži izdavanje valjane tabularne isprave, dok nije uspjela sa zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva (list 107 spisa), tako da je ukupno uspjela u sporu sa 40% zahtjeva, sukladno čemu je pravilno obračunat trošak tužiteljice od strane prvostupanjskog suda u iznosu od 37.275,00 kn valjalo umanjiti za 60%, što iznosi 14.910,00 kn.

18. Prvostupanjski je sud pravilno obračunao trošak tuženika u iznosu od 23.750,00 kn, te nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ukazuju da im je trebalo priznati i trošak sastava podneska od 25. ožujka 2013. kojim su se protivili preinaci tužbenog zahtjeva, budući da su se toj preinaci protivili i na ročištu održanom 21. ožujka 2013. (list 51 spisa) pa se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), ali s pravom tuženici u žalbi ukazuju da im je trebalo priznati trošak za zastupanje više osoba po Tbr. 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/015 i 37/22 – dalje: OT), što iznosi 26.125,00 kn, a s PDV od 25% koji je prvostupanjski sud propustio obračunati, a na što ukazuju tuženici u žalbi, trošak tuženika iznosi 32.656,25, koji je iznos valjalo umanjiti razmjerno uspjehu tuženika u sporu od 60%, što iznosi 19.593,75 kn.

19. Stoga je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.762,50 kn te naložiti tužiteljici da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 4.683,75 kn koji se iznos dobije kada se iznos troška koji pripada tuženicima od 19.593,75 kn umanji za iznos troška koji pripada tužiteljici u iznosu od 14.910,00 kn.

20. Tuženicima je priznat trošak sastava žalbe od 312,50 bodova ili 3.125,00 kn (Tbr. 10/1 OT), koji je iznos valjalo umanjiti razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku od 50%, što iznosi 1.562,50 kn, sa PDV od 25%, 1.953,13 kn.

21. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 2. ZPP).

U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Verica Kos, v.r.