Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Pr-627/2020-19
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. J., Rijeka, Radnička ulica 4, OIB: ..., zastupane po odvjetniku S. J. iz R., protiv
tuženika N..., R., K. 52/a, OIB: ..., zastupanog po
odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i kolege j.t.d. u Z., radi poništenja odluka poslodavca i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. srpnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice M. Đ., odvjetnika u R. i zamjenika punomoćnika tuženika,
Đ. R., odvjetnika u R., 1. rujna 2022., javno objavivši,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev, u dijelu, koji glasi:
1. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine donesena od strane tuženika N..., K. 52/a, OIB: ... dana 30. rujna 2020. godine pod brojem 08-800/162-20, u točki pod brojem I. kojom se razrješuje doc.dr.sc. S. J., dr. med. voditeljicom Odjela socijalne medicine, s datumom 1. listopada 2020.
2. Nalaže se tuženiku N., R. K. 52/a, OIB: ..., da tužiteljicu
S. J., R., R. ulica 4, OIB: ..., vrati na posao
na radno mjestu i funkciju voditeljice Odjela socijalne medicine, koji je tužiteljica obavljala prije donošenja nedopuštene odluke iz točke I.1. izreke ove presude, u roku 15 (petnaest) dana.
3. Poništava se rješenje Broj: 08-822-53/78-20 doneseno od N. , R.,
K. 52/a, OIB: ..., doneseno dana od 30. rujna 2020.
II. Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, koji glasi:
Utvrđuje se da je nedopuštena i ništetna Odluka o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine donesena od strane tuženika N., OIB: ... dana 30. rujna 2020. godine pod brojem
08-800/162-20, u točkama pod brojevima II., III. i IV., te da je ista Odluka ništetna, u točki pod brojem I.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 23. listopada 2020. protiv tuženika, u bitnom, navodi da su stranke sklopile 31. prosinca 2018. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim da je zaposlena na radnom mjestu pod oznakom i nazivom 1-11- Voditelj zdravstvenog odjela, utvrđene Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama pod nazivom Voditelj zdravstvenog odjela županijske ustanove do 40 zaposlenih, pod čl. 2.a., t. 13.d., da je tuženik 30. rujna 2020. po ravnatelju donio Odluku o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine, broj: 08- 800/162-20, kojom ju je; u točki 1. razriješio voditeljicom odjela socijalne medicine s 1. listopada 2020., zatim u točki 2. s 1. listopada 2020. voditeljicom Odjela socijalne medicine je imenovao prim. H. G.
K., dr. med., u točki 3. voditeljici odjela za ljudske potencijale i opće poslove je naložio uskladiti kadrovske evidencije te u skladu s tom Odlukom pripremiti Ugovor o radu i Rješenje za spomenute radnike, a točkom 4. stavio izvan snage sve prijašnje odluke o imenovanjima voditelja, uključujući izmjene i dopune istih, u dijelu u kojem su suprotne s ovom Odlukom. Smatra da je odluka o otkazu nezakonita, da njezino radno mjesto predstavlja položaj stručnog voditelja definiranog člankom 46. Zakona o ustanovama, da sukladno čl. 47. Zakona o ustanovama, stručnog voditelja imenuje i razrješava upravno vijeće ustanove po prethodno pribavljenom mišljenju stručnog vijeća, ako zakonom, aktom o osnivanju ili statutom nije drugačije određeno. Sukladno navedenom, zakonom, općim aktom tuženika ili statutom tuženika postupak razrješenja stručnog voditelja nije drugačije određen, dakle, da je odluku o njezinom razrješenju s mjesta voditeljice Odjela socijalne medicine moglo donijeti jedino upravno vijeće tuženika, a ne i ravnatelj tuženika. Napominje da je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta N., i to člancima 22. i 31. propisano da ravnatelj razrješuje voditelja odjela, međutim takve odredbe protivne su odredbi čl. 47. Zakona o ustanovama i kao takve nemaju nikakve važnosti za predmetni slučaj, odnosno iste ravnatelju ne daju ovlast donošenja pobijane odluke. Ako Zakon o ustanovama dozvoljava da se drugačiji način razrješenja voditelja odjela može odrediti jedino aktom o osnivanju ili statutom, to onda znači da se isključivo tim aktima može urediti drugačiji način razrješenja voditelja, da tuženik nije ovlašten donošenjem nekog drugog nižeg akta kao što je npr. Pravilnik odrediti drugačiji način razrješenja voditelja odjela, odnosno takav drugačiji način uređenja nema nikakvih pravnih učinaka, da kada Zakon o ustanovama u čl. 47. definira način razrješenja voditelja odjela pod uvjetom da zakonom, aktom o osnivanju ili statutom nije drugačije određeno, a u predmetnom slučaju zakonom, aktom o osnivanju ili statutom nije drugačije određeno, tada da je jasno da se na predmetni slučaj ima primijeniti čl. 47. Zakona o ustanovama. Nadalje, da tuženik prilikom donošenja odluke nije ispunio niti drugi preduvjet donošenja takve odluke, propisan člankom 47. Zakona o ustanovama, prethodno pribavljanje mišljenja Stručnog vijeća, kako je člankom 48. Zakona o ustanovama propisano da se na razrješenje stručnog voditelja primjenjuju odredbe tog zakona o razrješenju ravnatelja, u predmetnom slučaju da se primjenjuje i odredba čl. 44. Zakona o ustanovama koja takvo razrješenje omogućuje samo u četiri nabrojane situacije, da u predmetnom slučaju nije postojala niti jedna od četiri situacije predviđene člankom 48. Zakona o ustanovama, slijedom čega da je pobijana odluka nezakonita i iz tih razloga. Posebno napominje da je na tuženiku teret dokaza eventualnog postojanja kojeg od razloga iz članka 44. Zakona o ustanovama, međutim pobijanom odlukom tuženik uopće ne navodi niti jedan od tih razloga, a još manje ih obrazlaže ili dokazuje, da pobijana Odluka predstavlja kršenje njezinih prava iz radnog odnosa utemeljenog na ranije navedenom ugovoru o radu. Zbog toga da je 7. listopada 2020. podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava na koju je tuženik odgovorio svojim očitovanjem od dana 15. listopada 2020. Osim toga, pobijana odluka da je u izravnoj koliziji s ugovornim odredbama ugovora o radu koji je dvostrani ugovor, čiji učinak se može izmijeniti jednostrano samo u slučaju postojanja razloga propisanog Zakonom o radu, odnosno dvostrano sklapanjem aneksa ili sporazumnog raskida ugovora. U predmetnom slučaju niti jedan od navedenih uvjeta nije ostvaren, da pobijana odluka ne sadrži nikakvo obrazloženje, razloge, a niti uputu o pravnom lijeku, slijedom čega da je ista nezakonita i ne može se uopće ispitati, da iz pobijane odluke uopće nije jasan zakonski temelj njenog donošenja, odnosno radi li se o Zakon u radu ili Zakonu o ustanovama. Predlaže donošenje odluke kao u točki I.1. i I.2. te točki II. izreke presude. Postavlja i alternativni tužbeni zahtjev (očito parcijalno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) u odnosu na točku I. glavnog zahtjeva koji glasi: « Poništava se Odluka o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine donesena od strane tuženika N. R., OIB: ...
dana 30. rujna 2020. godine pod brojem 08-800/162-20 u točkama pod brojevima I., II., III. i IV.». Potražuje trošak postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom, ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, da su nepotpuni navodi tužiteljice o radnom mjestu na kojem je zaposlena; da Odluka od 30. rujna 2020. nije nezakonita, odnosno u cijelosti je utemeljena na odredbama relevantnih zakona i općih akata ustanove; da je Odluka od 30. rujna 2020. nije u koliziji s odredbama Ugovora o radu zaključenim između stranaka 31. prosinca 2018., da radno mjesto tužiteljice kako je određeno člankom 2. stavkom 2. Ugovora o radu od 31. prosinca 2018., ne predstavlja položaj stručnog voditelja u smislu Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19). Navodi (u odnosu na radno mjesto tužiteljice) da će radnica obavljati poslove u organizacijskoj jedinici s oznakom 100 iz članka 3. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, a prema potrebama Poslodavca i u drugima organizacijskim jedinicama (odjelima, ispostavama i odsjecima) (članak 2. stavak 1. Ugovora o radu od 31. prosinca 2018.), da će obavljati osnovne poslove pod oznakom i nazivom 1-11- VODITELJ ZDRAVSTVENOG ODJELA, utvrđene Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama pod nazivom Voditelj zdravstvenog odjela županijske ustanove do 40 zaposlenih, pod čl. 2.1., t.13.d. (članak 2. stavak 2. Ugovora o radu od 31. prosinca 2018. godine), da je temeljem Odluke upravnog vijeća, broj: 08-2/146-03-16 od 26. travnja 2016. Godine imenovana na funkciju Pomoćnice ravnatelja za kvalitetu za mandatno razdoblje od 2. svibnja 2016. do 1. svibnja 2020. (članak 2. stavak 3. Ugovora o radu od 31. prosinca 2018.). Temeljem navedenog u stavku 3. ovog članka, da će radnica, uz redovite poslove svog radnog mjesta, obavljati i poslove položaja pod oznakom i nazivom 8-20 POMOĆNIK RAVNATELJA, utvrđene Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama pod nazivom Pomoćnik ravnatelja županijskog ZZJZ pod čl. 2.a. t.7.a. (članak 2. stavak 4. Ugovora o radu od 31. prosinca 2018.), da je uzevši u obzir cjelokupni članak 2. Ugovora o radu od 31. prosinca 2018. razvidno da radno mjesto nije određeno samo stavkom 2. predmetnog članka kako to u tužbi navodi tužiteljica, već da je primarno radno mjesto određeno stavkom 1. predmetnog članka, da je stavkom 2. određeno radno mjesto koje predstavlja imenovanu poziciju, s obzirom na to da je na predmetno radno mjesto tužiteljica imenovana odlukom ravnatelja, istom kakva je i Odluka koju ovom tužbom osporava. Konačno, da je stavkom 3. određeno radno mjesto tužiteljice naziva Pomoćnik ravnatelja te predstavlja reizbornu (mandatnu) poziciju, s obzirom da je na predmetno radno mjesto ona imenovana Odlukom Upravnog vijeća na određeni mandat, da je nepotpun navod tužiteljice kako su stranke zaključile 31. prosinca 2018. ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je zaposlena na radnom mjestu pod oznakom i nazivom 1-11-VODITELJ ZDRAVSTVENOG ODJELA, utvrđene Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama pod nazivom Voditelj zdravstvenog odjela županijske ustanove do 40 zaposlenih, pod čl. 2.1., t.13.d. te da se izostavlja činjenicu da je tužiteljica obavljala poslove, osim na primarnom radnom mjestu i na imenovanom i reizbornom (mandatnom) radnom mjestu. Nastavno, tuženik ukazuje da ustanova ima statut kojim se, sukladno zakonu i aktu o osnivanju uređuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja tijela ustanove, te uređuju druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje ustanove (članak 53. stavak 1. ZU). Ustanova da ima i druge opće akte sukladno zakonu, aktu o osnivanju i statutu ustanove (članak 53. stavak 2. ZU), da je njezino Upravno vijeće 21. srpnja 2009. usvojilo Statut ustanove usklađen sa čl. 101. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 15/08) te je tekst Statuta dostavljen u zbirku isprava nadležnog trgovačkog suda. Isto tako, Upravno vijeće ustanove da je 30. listopada 2012. usvojilo izmjene Statuta ustanove, da je na temelju članka 63. stavka 1. podstavka 2. Statuta Poslodavca, Upravno vijeće Poslodavca, uz prethodno provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima, sukladno člancima 150. i 153. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) na svojoj 187. sjednici održanoj 5. srpnja 2019. donijelo Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (u daljnjem tekstu: PUUSRM), da su cjelokupni rad i poslovanje Poslodavca utemeljeni na odredbama relevantnih zakona i na zakonu formalno i sadržajno utemeljenih općih akata Poslodavca. Pored toga, da se unutarnje ustrojstvo ustanove uređuje statutom ustanove sukladno zakonu i aktu o osnivanju (članak 34. ZU). Statut da je osnovni opći akt zdravstvene ustanove kojim se uređuje organizacija, način odlučivanja ravnatelja i upravnog vijeća sukladno kojem ravnatelj da donosi sve odluke u vezi s poslovanjem u zdravstvenoj ustanovi, osim odluka propisanih u članku 84., druga prava i obveze ravnatelja i upravnog vijeća, način izbora, sastav i rad stručnog kolegija te druga pitanja važna za obavljanje zdravstvene djelatnosti, kao i za rad i poslovanje zdravstvene ustanove (članak 98. stavak 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, NN 100/18, 125/19; u daljnjem tekstu: ZZZ), Ravnatelj da, među ostalim, obavlja i poslove organizacije i vodstva poslovanja Zavoda, organizira stručni rad Zavoda, predlaže godišnji plan radnih mjesta Upravnom vijeću i provodi zapošljavanje sukladno istom, sklapa ugovore o radu s radnicima Zavoda te imenuje voditelje ustrojbenih jedinica (članak 32. Statuta), da je i drugim općim aktima Poslodavca određeno da voditelje u smislu rukovodećih mjesta u Zavodu imenuje i razrješuje ravnatelj Zavoda odlukom (članak 22. stavak 1. PUUSRM) pri čemu da se voditelji imenuju iz reda radnika te ustrojbene jedinice, a obavljaju rukovodeće poslove koji su im stavljeni u nadležnost uz redovite poslove svog radnog mjesta sukladno zaključenom ugovoru o radu (članak 22. stavak 2. PUUSRM). Tuženik smatra da prilikom donošenja Odluke od 30. rujna 2020. nije bilo propusta niti bi posljedično došlo do povrede tužiteljičinih prava iz radnog odnosa, da se pri donošenju Odluke Ravnatelj u cijelosti kretao u okviru ovlasti koje ima prema Statutu i PUUSRM, a relevantne odredbe kojih su u cijelosti usklađene s odredbama zakona, da je upravo Ravnatelj ovlašten odlukom imenovati i razriješiti voditelja ustrojstvene jedinice Poslodavca, da za predmetnu odluku nije nužno da bude obrazložena s obzirom na to da takav zahtjev ne proizlazi niti iz jedne od citiranih ili druge odredbe Zakona o radu ZU, ZZZ, Statuta, PUUSRM, niti iz kakvog drugog zakona ili općeg akta Poslodavca, da isto vrijedi i za uputu o pravnom lijeku protiv takve odluke, da prilikom donošenja Odluke, ona svoje utemeljenje nedvojbeno pronalazi u navedenim odredbama Statuta i PUUSRM. Tuženik ističe da obzirom na svoj status ustanove, svoju organizaciju, način odlučivanja, poslovanje i slično uređuje Statutom i drugim općim aktima u mjeri u kojoj isto nije učinjeno relevantnim zakonskim propisima, da upravo zato primjereno općim aktom, konkretno PUUSRM, uređuje raspored na određene poslove u organizacijskoj jedinici, a posljedično i razloge koji dovode do drugačijeg rasporeda na odgovarajuće poslove. S obzirom na to da je riječ o općem aktu, isti da je nedvojbeno poznat svim radnicima, da je predmetnu odluku donio ravnatelj Zavoda, a sukladno svojim nedvojbeno utvrđenim ovlastima, pa tako među ostalim i da imenuje voditelje ustrojstvenih jedinica, pa stoga da ne postoji povreda prava iz radnog odnosa, da predmetna Odluka od 30. rujna 2020. godine nije odluka o otkazu, da radnik obavlja poslove iz opisa poslova organizacijske jedinice u koju je raspoređen sukladno sklopljenom ugovoru o radu, svojoj stručnoj spremi i sposobnostima stečenim radom te nalozima i uputama nadležnog voditelja, odnosno ravnatelja (članak 27. stavak 1. PUUSRM), da je radnik koji je ugovorom o radu raspoređen na određene poslove dužan prihvatiti raspored na druge odgovarajuće poslove ako u tijeku trajanja ugovora o radu prestane potreba za obavljanjem poslova na koje je prvotno raspoređen, ako se ukine radno mjesto na kojem je radnik radio ili se smanji broj i opseg poslova na kojima je radnik radio, ako se novom organizacijom i rasporedom poslova mogu postići bolji radni i financijski efekti i ako kod radnika ili u vezi samog radnog mjesta nastupe poslovne ili organizacijske okolnosti, kao i zakonom predviđene okolnosti koje traže njegov raspored na druge odgovarajuće poslove (članak 27. stavak 2. PUUSRM). Raspored u smislu prethodno navedene odredbe da se obavlja novim ugovorom o radu, aneksom (dodatkom) ugovora o radu ili otkazom ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora u slučajevima trajnog rasporeda na druge poslove, a pisanim nalogom Poslodavca u slučaju kraćeg rasporeda na druge poslove i to u trajanju najdulje do tri mjeseca (članak 27. stavak 3. PUUSRM). Nastavno, da nije točno da bi predmetna Odluka bila u direktnoj koliziji s Ugovorom o radu od 31. prosinca 2018., da je predmetni ugovor o radu sklopljen u skladu s činjenicom da je Radnica imenovana na mjesto voditeljice ustrojstvene jedinice, a što da je vidljivo i iz članka 2. Ugovora, da je predmetnim ugovorom utvrđeno da Radnica i Poslodavac imaju, pored prava i dužnosti utvrđenih Ugovorom i druga prava i dužnosti utvrđene Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorima, Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta i drugim autonomnim aktima Poslodavca (članak 8. Ugovora o radu), da je ugovoreno ispunjavanje obveza iz PUUSRM. Uzevši u obzir navedeno, Radnica da je dužna prihvatiti raspored na druge odgovarajuće poslove, a koji se obavlja, među ostalim novim ugovorom o radu, da se raspored na mjesto voditelja ustrojstvene jedinice temelji se na Odluci ravnatelja, a samo obavlja ugovorom o radu te se s obzirom na izričaj citiranih odredbi Radnica obvezuje prihvatiti drugi raspored na odgovarajuće poslove koji će biti obavljen novim Ugovorom o radu. Posljedično, da ne postoji kolizija predmetne Odluke s predmetnim Ugovorom o radu, a tako ni povreda prava iz radnog odnosa koja bi iz te kolizije proizlazila. Ukazuje da je Voditelj ustanove ravnatelj, ako zakonom nije drugačije određeno (članak 37. stavak 1. ZU) te on organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost njezina rada (članak 85. stavak 1. ZZZ). Ravnatelj da vodi stručni rad ustanove i odgovoran je za stručni rad ustanove, ako s obzirom na djelatnost i opseg rada nije određeno zakonom ili aktom o osnivanju da su poslovodna funkcija i funkcija vođenja stručnog rada ustanove razdvojeni (članak 37. stavak 6. ZU), da stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove, da je prema njegovom Statut, Ravnatelj, među ostalim, organizira stručni rad Zavoda i za njega je odgovoran (članak 32. stavak 1. točka 20. Statuta), da je nejasno zašto tužiteljica položaj Voditelja ustrojstvene jedinice ustanove izjednačuje s položajem stručnog voditelja kako je uređen ZU-om, da niti zakonom niti aktom o njegovom osnivanju nije određeno da su poslovodna funkcija i funkcija vođenja stručnog rada tuženika kao ustanove razdvojeni, da ako bi se prihvatila teza da bi voditelj ustrojstvene jedinice bio stručni voditelj ustanove, došli bi se do zaključka da tuženik ima onoliko stručnih voditelja ustanove koliko je ustrojstvenih jedinica ustanove. Završno, tuženik ističe da nije točno da radno mjesto tužiteljice predstavlja položaj stručnog voditelja definiranog člankom 46. ZU, niti da je odluku o razrješenju s mjesta voditeljice Odjela socijalne medicine moglo donijeti samo njegovo Upravno vijeće, da nije točno da bi odredbe članka 22. i članka 32. PUUSRM bile protivne odredbi članka 47. ZU s obzirom na to da, kako je navedeno, niti zakonom niti aktom o osnivanju tuženika nije određeno da su poslovodna funkcija i funkcija vođenja stručnog rada ustanove razdvojeni već je i nedvojbeno određeno da stručni rad ustanove vodi ravnatelj te da za njega odgovara, da nije točno niti da je u predmetnom slučaju trebao prethodno pribaviti mišljenje Stručnog vijeća, a niti da bi se trebale primijeniti odredbe o razrješenju ravnatelja, da nije točno da bi pri razrješenju voditelja ustrojstvene jedinice trebao navoditi razloge iz članka 44. ZU, te da svi navodi tužiteljice o primjeni bilo koje odredbe o stručnom voditelju na voditelja ustrojstvene jedinice, nisu točni. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan. Potražuje parnični trošak.
3. Dana 8. prosinca 2020. tužiteljica je podnijela protiv istog tuženika drugu (novu) tužbu pod poslovnim brojem Pr-1196/2020. Ističe da je 10. studenog 2020. zaprimila Rješenje o utvrđenju rada, koeficijentima složenosti poslova i dodataka na plaću broj 08-822-53/78-20 od 30. rujna 2020. da je isto pobijala u potpunosti iz svih zakonom predviđenih razloga putem prigovora upućenog poslodavcu, da na navedeni prigovor od tuženika nije dobila nikakvo povratno očitovanje, da je tuženik u postupku povodom koje je rješenje doneseno pogrešno utvrdio činjenice, dok pojedine činjenice uopće nije utvrdio, što dovodi do pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, da je rješenje doneseno na temelju nepravilno primijenjenih materijalnih odredbi, a neke odredbe koje su trebale biti primijenjene uopće nisu primijenjene, da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka rješenja da je nerazumljiva i nedorečena, razlozi kojima se obrazlažu odlučne činjenice da su nejasni i proturječni, te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o odlučnim činjenicama i stvarnog činjeničnog stanja, da je pobijano rješenje doneseno na bazi odluke ravnatelja tuženika od 2. listopada 2020. broj:08-800/162-20, a koja da je u koliziji s njezinim ugovorom o radu koja da je donesena suprotno pozitivnim propisima i Statutu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko – Goranske županije te Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta N., da je protiv navedene odluke tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava, te pokrenula sudski postupak radi poništenja odluke ravnatelja koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci pod posl. br. Pr-627/2020, da je navedeni predmet prethodno pitanje predlaže da se spoji prethodni i ovaj predmet ili da se ovaj predmet prekine do pravomoćnog rješavanja prethodnog pitanja, da je spomenuta odluka ravnatelja tuženika od 2. listopada 2020. nezakonita, pa su i sve kasnije odluke i rješenja temeljeni na istoj nezakonite. Predlaže donošenje odluke kao u točki I.2. izreke presude.
4. U odnosu na drugu tužbu, tuženik u odgovoru na tužbu, u najbitnijem, navodi da joj se protivi kao i tužbenom zahtjevu te osporava njihovu osnovanost u cijelosti, da su navodi tužiteljice paušalni i u većem dijelu nejasni; da je Odluka o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine, Broj: 08-800/162-20, od 30. rujna 2020. kao temelj za donošenje Rješenja o utvrđenju rada, koeficijentima složenosti poslova i dodataka na plaću, Broj: 08-822-53/78-20, od 30. rujna 2020. koje predlaže poništiti u cijelosti zakonita i neosporena, odnosno da nije poništena ni stavljena izvan snage; da Odluka od 30. rujna 2020. nije nezakonita, odnosno u cijelosti je utemeljena na odredbama relevantnih zakona i općih akata ustanove; da Odluka od 30. rujna 2020. godine nije u koliziji s odredbama Ugovora o radu zaključenim između stranaka od 31. prosinca 2018.; da je neosnovan prijedlog tužiteljice da se ovaj predmet spoji s predmetom koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pr-627/2020 ili da se ovaj spor prekine do pravomoćnog rješavanja tog predmeta; da ne postoji zakonska ili druga primjerena osnova za poništenje rješenja. Nadalje, ističe da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije uređeno (članak 135. stavak 1. Zakona o radu), da tužiteljica ničim nije dokazala ikakvu povredu njezinih prava kao radnika, da postupak pod poslovnim brojem: Pr-627/2020 radi poništenja Odluke od 30. rujna 2020. nije dovršen, niti da je stavljena izvan snage ni sudskom ili drugom odlukom poništena, da je nejasno na čemu tužiteljica temelji navode da Rješenje od 30. rujna 2020. ne bi bilo na zakonu osnovano, da je doneseno upravo temeljem Odluke od 30. rujna 2020. Nastavno, tuženik ponavlja argumentaciju iz odgovora na tužbu u predmetu pod brojem Pr-627/2020 koja se odnosi na zakonitost Odluke od 30.9.2020. te da ta Odluka nije u koliziji s odredbama Ugovora o radu od 31. prosinca 2018. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan uz naknadu mu troška.
5. Procesnim rješenjem od 20. travnja 2021. spojeni su predmeti pod posl.br. Pr-627/2020 i posl.br. Pr-1196/2020 radi zajedničkog raspravljanja pod poslovnim brojem Pr-627/2020.
6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - "Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) sud je proveo dokaze uvidom i čitanjem cjelokupne materijalne dokumentacije priležeće spisu.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povratak na posao na radno mjestu i funkciju voditeljice Odjela socijalne medicine koji je obavljala prije donošenja Odluke tuženika o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine od 30. rujna 2020. pod brojem 08-800/162-20 za koju Odluku u cijelosti traži i da se utvrdi nedopuštenom te ništetnom, kao i zahtjev za poništenjem Rješenje tuženika Broj:08-822-53/78-20 (o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenata složenosti poslova i dodataka na plaću) donesenog 30. rujna 2020.
8. Pravni status tuženika reguliran je Zakonom o ustanovama ("Narodne Novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19; dalje: ZU) kojim je odredbama članka 1. stavak 2., članka 6. stavak 1. i članka 7. stavak 1. točka 2. propisano da se ustanova osniva za trajno obavljanje djelatnosti od javnog interesa sukladno posebnom zakonu. Ustanova se osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba. Javnu ustanovu može osnovati jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svoga samoupravnog djelokruga. Nadalje, odredbom članka 11. stavak 1. točka 2. Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne Novine" broj 100/18 i 125/19; u nastavku: ZZZ) normirano je da jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ostvaruje svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite tako da organizira rad ustanova čiji je osnivač. Člankom 128. stavci 5. i 6. ZZZ-a određeno je da su Zavodi za javno zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba zdravstvene ustanove za obavljanje stručnih i znanstvenih djelatnosti iz okvira prava i dužnosti jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba na području javnozdravstvene djelatnosti. Zavodi za javno zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba u kojima se obavlja nastava iz područja javnozdravstvenih djelatnosti odnosno koji su nastavna baza visokih učilišta zdravstvenog usmjerenja imaju pravo na dodatak svom nazivu – nastavni zavodi za javno zdravstvo.
9. Odredbom članka 98. stavak 1. i 2. ZZZ-a propisano je da su akti zdravstvenih ustanova statut i drugi opći akti. Statut je osnovni opći akt zdravstvene ustanove.
10. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o radu 31. prosinca 2018. (list 26 – 27 spisa) te da je tuženik donio 30. rujna 2020. Odluku o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine (u nastavku teksta: Odluka). Pored toga, iz rezultata provedenog dokaznog postupka te cjelokupne argumentacije stranaka utvrđeno je da između istih nije potpisan «novi» Ugovor o radu koji se spominje u točki III. Odluke (list 20 spisa) te da tuženik prethodno nije donio posebnu Odluku o imenovanju tužiteljice voditeljicom Odjela socijalne medicine, a s kojeg rukovodećeg radnog mjesta (čl. 18. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta N... – u nastavku: Pravilnik) je pojedinačnom Odlukom ravnatelja tuženika od 30. rujna 2020. razriješena.
11. Tužiteljica tvrdi da radno mjesto na kojem je zaposlena Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2018. (pod oznakom i nazivom 1-11-Voditelj zdravstvenog odjela) predstavlja položaj stručnog voditelja definiranog člankom 46. ZU-a te da je odluku o njezinom razrješenju s mjesta voditeljice Odjela socijalne medicine moglo donijeti jedino upravno vijeće tuženika, a ne i ravnatelj tuženika (čl. 47. ZU). Prema sadržaju ZU-a tijela ustanove su Upravno vijeće (čl. 35.), Ravnatelj (čl. 37.). Ustanova može imati Stručno vijeće (čl. 49.) i ostala tijela (čl. 51.). Stručni voditelj vodi stručni rad ustanove ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove. Međutim, ni odredbama ZU-a i/ili ZZZ-a, a niti sadržajem Statuta tuženika (list 5 do 19 spisa), tj. one isprave koju su stranke dostavile u spis, nije regulirano da bi tuženik kao javna ustanova imao u okviru unutarnjeg ustrojstva formirano tijelo - Stručnog voditelja. Kao tijela Zavoda (tuženika) Statutom su taksativno određeni: Upravno vijeće (čl. 18.), ravnatelj (čl. 27.), zamjenik ravnatelj (čl. 33.), Stručno vijeće (čl. 34.), Stručni kolegij (čl.40.), Etičko povjerenstvo (čl.42.), Povjerenstvo za lijekove (čl.44.) i Povjerenstvo za kvalitetu (čl.46.). Osim toga, u prilog svog stava da se prilikom donošenja odluke o razrješenju s mjesta voditeljice Odjela socijalne medicine trebalo postupiti sukladno odredbama čl. 47. i čl. 48. ZU-a tužiteljica nije dostavila pojedinačnu odluku Upravnog vijeća tuženika iz koje bi uopće bilo razvidno da bi kao Voditelj zdravstvenog odjela (vezano uz koje radno mjesto je zaključila Ugovor o radu) sukladno članku 47. ZU-a bila imenovana upravo stručnim voditeljem, tj. da bi imala prava i obveze za vođenje stručnog rada ustanove. Iz navedenih razloga sud smatra da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, tvrdnju da njezino radno mjesto predstavlja položaj stručnog voditelja definiranog člankom 46. ZU-a nije dokazala (čl. 221a. i čl. 7. st.1. ZPP-a).
12. Prema članku 18. Pravilnika (list 118 spisa) rukovodeća mjesta kod tuženika jesu: ravnatelj, zamjenik ravnatelja, pomoćnik ravnatelja za kontrolu kvalitete zdravstvene zaštite, voditelj ispostave, voditelj odjela, voditelj odsjeka, tehnički voditelj odjela. Od navedenih mjesta kao reizborna su određena radna mjesta ravnatelja (čl. 29. st. 2. Statuta), zamjenika ravnatelja (čl. 33. st. 6. Statuta) i pomoćnika ravnatelja za kontrolu kvalitete zdravstvene zaštite (čl. 21. st.1. Pravilnika). Člankom 22. stavak 1. i st. 2. Pravilnika propisano je da voditelje iz članka 18. Pravilnika imenuje i razrješava ravnatelj Zavoda odlukom. Voditelj se imenuje iz reda radnika te ustrojbene jedinice, a obavljaju rukovodeće poslove koje su im ovim Pravilnikom stavljeni u nadležnost uz redovite poslove svog radnog mjesta, sukladno zaključenom ugovoru o radu.
13. Konkretno, Ugovor o radu od 31. prosinca 2018. (list 26 – 27 spisa) stranke su zaključile na neodređeno vrijeme (čl.1.). Člankom 2. stavak 2. određeno je da će tužiteljica obavljati osnovne poslove pod oznakom i nazivom 1-11- Voditelj zdravstvenog odjela, utvrđene Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne Novine" broj 25/13 sa svim Izmjenama i dopunama; u nastavku teksta: Uredba) pod nazivom Voditelj zdravstvenog odjela županijske ustanove do 40 zaposlenik, pod čl. 2.a., t.13.d. Dakle, time su određeni redoviti poslovi radnog mjesta tužiteljice. Iz članka 2. stavak 1. slijedi da će radnica obavljati poslove u organizacijskoj jedinici s oznakom 100 iz čl. 3. Pravilnika, a prema potrebama Poslodavca i u drugim organizacijskim jedinicama (odjelima, ispostavama i odsjecima).
14. Prema članku 16. Statuta (list 9 spisa), kojim je regulirano unutarnje ustrojstvo tuženika, proizlazi da se djelatnosti u Zavodu obavljaju u ukupno jedanaest ustrojbenih jedinica od kojih je jedna i Odjel socijalne medicine. Člankom 5. Pravilnika (list 35 spisa) određeno je da se kod tuženika ustrojavaju ustrojbene jedinice s brojčanim oznakama, dok Odjel socijalne medicine nosi brojčanu oznaku 100.
15. Vezano uz Ugovor o radu (dalje: Ugovor) iz članka 2. stavak 4. slijedi da će radnica uz redovite poslove svog radnog mjesta obavljati i poslove položaja pod oznakom i nazivom 8-20 Pomoćnik ravnatelja, utvrđene Uredbom pod nazivom Pomoćnik ravnatelja županijskog ZZJZ pod čl.
2.a.t.7.a., a na položaj Pomoćnice ravnatelja za kvalitetu za mandatno razdoblje od 2.5.2016. do 2.5.2020. tužiteljica je imenovana Odlukom Upravnog vijeća od 26.4.2016. (članak 2. stavak 3. Ugovora o radu). S tim u vezi, člankom 32. stavak 2. Statuta tuženika (list 13 spisa) regulirano je da ravnatelj Zavoda može imati i pomoćnike kad je to određeno posebnim propisom.
16. Na temelju utvrđenog stanja stvari proizlazi da samo radno mjesto tužiteljice naziva Pomoćnik ravnatelja predstavlja reizbornu (mandatnu) poziciju s obzirom da je na istu imenovana Odlukom Upravnog vijeća te joj je mandat već trajao prilikom zaključenja Ugovora.
17. Iz sadržaja predmetnog Ugovora slijedi da je radno mjesto tužiteljice, prije svega, određeno stavkom 2. članka 2. Sud ne prihvaća stav tuženika istaknut već u odgovoru na tužbu da je primarno radno mjesto tužiteljice određeno stavkom 1. članka 2. Ugovora. Naime, u tom dijelu isključivo je određeno, u ustrojstvenom smislu, mjesto obavljanja osnovnih poslova radnice (oznaka i naziv radnog mjesta je navedena u čl. 2. st. 2.), koje će biti, zajedno s drugim radnicima sukladno sistematizaciji i organizaciji djelatnosti, u jednoj od ustrojbenih jedinica tuženika, konkretno u Odjelu socijalne medicine, a podredno i u drugim organizacijskim jedinicama. Prema članku 15. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19; nadalje: ZR) ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku mora sadržavati i podatke nazivu posla, odnosno naravi ili vrsti rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova. U Ugovoru je člankom 2. stavak 2. jasno određeno da je tužiteljica zasnovala radni odnos za obavljane poslova radnog mjesta Voditelja zdravstvenog odjela. Uzimajući u obzir da je i ugovoreno da će radnica svoje poslove obavljati kod poslodavca u Odjelu socijalne medicine (čl. 2. st.1. Ugovora), zatim članak 23. stavak 3. Pravilnika kojim je propisano da je naziv radnog mjesta utvrđen Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama i/ili ovim Pravilnik te članak 30. Pravilnika koji normira da odjel ima voditelja te može imati samo jednog izvršitelja iz reda radnika odjela, dok je opis njegovih poslova sadržan u članku 35. Pravilnika, proizlazi da je tužiteljica sporni Ugovor zaključila za obavljanje, konkretno, poslova voditeljice Odjela socijalne medicine. Također, člankom 24. stavak 2. Pravilnika normirano je da poslovi radnog mjesta utvrđeni ovim Pravilnikom su osnova za utvrđivanje okvira i sadržaja pojedinog ugovora o radu u pogledu naziva, naravi ili vrste rada za koju se radnik zapošljava. Činjenica da su stranke ugovorile mogućnost raspoređivanja radnice na poslovima i u drugim organizacijskim jedinicama (odjelima, ispostavama i odsjecima) ne znači da bi se tu radilo o primarnom radnom mjestu tužiteljice, već o njezinoj dužnosti da isključivo privremeno prihvati obavljanje poslova drugog radnog mjesta prema potrebama poslodavca.
18. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da radno mjesto određeno stavkom 2. članka 2. Ugovora predstavlja imenovanu poziciju s obzirom da je na predmetno radno mjesto tužiteljica imenovana odlukom ravnatelja. Međutim, u dokaznom postupku tuženik, na kojem je bio teret dokaza, tu tvrdnju o postojanju odluke o imenovanju tužiteljice na poziciju voditeljice Odjela socijalne medicine ničim nije dokazao (čl. 221a. ZPP-a). To predstavlja temeljnu pretpostavku da bi se radilo o imenovanoj poziciji, a koja je izostala. Time nije osnovan niti stav tuženika da je ravnatelj tuženika prema okolnostima, internim općim aktima i potrebama službe uvijek imenovao voditelje pojedinih jedinica jer, in concreto, ta svoja ovlaštenja nije koristio, već je vezano uz radno mjesto Voditelja zdravstvenog odjela s tužiteljicom, kao zastupnik tuženika, sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a to radno mjesto je jedino koje se u Ugovoru spominje, pa stoga sud prihvaća isticanje tužiteljice s ročišta 18. srpnja 2022. da nije imala nikakvog alternativnog ili podrednog radnog mjesta.
19. Tuženik tijekom postupka smatra (ročište održano 18. srpnja 2022.) da nije bilo potrebno sastavljati novi Ugovor o radu, međutim taj stav je u koliziji sa sadržajem točke III. sporne Odluke u kojoj donositelj (ravnatelj) nalaže Voditeljici Odsjeka za ljudske potencijale i opće poslove …. u skladu s ovom Odlukom pripremiti Ugovor o radu i Rješenje za spomenute radnike (S.
J. koja se točkom I. razrješuje voditeljicom Odjela socijalne medicine s
1. listopada 2020. i H. G. K., koja se točkom II. imenuje voditeljicom Odjela socijalne medicine s 1. listopada 2020.). Točkom IV. Odluke odlučeno je da se stupanjem na snagu Iste stavljaju van snage sve prijašnje Odluke o imenovanjima voditelja, uključujući izmjene i dopune istih u dijelu u kojem su suprotne s ovom Odlukom. Iz te točke nije razvidno koja bi se to «prijašnja» odluka o imenovanju odnosila upravo na tužiteljicu, dok bi «novom» Odlukom i razrješenjem prestali njezini pravni učinci.
20. Sporna Odluka predstavlja jednostranu odluku tuženika kojom se utjecalo na radno-pravni položaj tužiteljice.
21. U odnosu na pravovremenost zahtjeva za sudsku zaštitu iz razloga navedenih u 10. odlomku obrazloženja ocijenjeno je da tužiteljica kao voditeljica Odjela socijalne medicine kod tuženika nije imala status stručnog voditelja u smislu čl. 46. st.1. ZU-a, pa se stoga ne primjenjuje 30-dnevni rok za podnošenje tužbe iz čl. 45. st.2. ZU-a, već je mjerodavan rok za podnošenje tužbe iz članka 133. stavak 2. ZR-a. U tom smislu, prema stanju spisa, protiv Odluke od 30. rujna 2020. tužiteljica je 7. listopada 2020. (listovi od 22 do 25 spisa) podnijela zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je odgovorio očitovanjem od 15. listopada 2020. (listovi od 28 do 32 spisa). Tužiteljica je tužbu podnijela 23. listopada 2020., dakle sukladno čl. 133. st.2. ZR-a. Glede tužbe podnesene 8. prosinca 2020. tužiteljica u tužbi navodi da je Rješenje o utvrđivanju mjesta rada, koeficijentima složenosti poslova i dodataka na plaću broj 08-822-53/78-20 od 30. rujna 2020. zaprimila 10. studenog 2020., a koji datum je i naznačen na toj odluci (list 158 spisa). Tuženik taj sadržaj nije osporavao. Protiv toga Rješenja je sukladno u njemu sadržanoj pravnoj uputi izjavila prigovor u roku od 8 dana (list 157 spisa) 13. studenog 2020. U roku od petnaest dana tuženik nije udovoljio prigovoru (zahtjevu) radnice, pa je ona unutar daljnjeg roka od petnaest dana, dakle pravovremeno, podnijela i drugu tužbu 8. prosinca 2020.
22. Glede pozivanja tuženika na čl. 27. Pravilnika, i dužnost tužiteljice prihvatiti raspored na druge odgovarajuće poslove, a koji se obavlja, među ostalim novim ugovorom o radu, da se raspored na mjesto voditelja ustrojstvene jedinice temelji se na Odluci ravnatelja, a samo obavlja ugovorom o radu te se s obzirom na izričaj citiranih odredbi radnica obvezuje prihvatiti drugi raspored na odgovarajuće poslove koji će biti obavljen novim Ugovorom o radu, valja istaknuti da su u konkretnim okolnostima nepostojanja (nedonošenja) pojedinačne odluke ravnatelja o rasporedu ili imenovanju na mjesto voditelja ustrojstvene jedinice za radno-pravni status radnice jedino relevantne odredbe ugovora o radu koji je zaključila s poslodavcem. Ovo stoga jer je ugovor o radu dvostrano obvezujući pravni posao i dopušteno ga je mijenjati samo uz suglasnost ugovornih stranaka (poslodavca i radnika). Člankom 9. ZR-a propisana je sloboda ugovaranja i njezina ograničenja. Radnika se ne smije siliti na sklapanje novog ugovora, odnosno aneksa ugovora kojim bi po njegovoj ocjeni njegov radno-pravni status, već stečen sklopljenim ugovorom o radu, bio promijenjen na njegovu štetu. Radni odnos prema ZR-u nije statusni, već građansko-pravni odnos. Ugovor o radu je stoga ugovor građanskog prava. U radnom pravu odgovarajuće se primjenjuju opći propisi obveznog prava o sklapanju, promjenama i prestanku ugovora (čl. 8. st. 4. ZR-a). Ugovor nastaje suglasnošću volja ugovornih stranaka (čl. 247. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO). Zato jedna ugovorna strana ne može izmijeniti sadržaj ugovora. Izjava volje jedne ugovorne strane, makar bila izražena i u obliku donesene odluke, kojom se mijenja sadržaj ugovora ne tiče se druge ugovorne strane.
23. Slijedom navedenog, budući je tužiteljica spornom Odlukom tuženika razriješena s jedinog radnog mjesta za koje je zaključila ugovor o radu, time nisu poštovane odredbe materijalnog prava o slobodi ugovaranja. Krucijalno je pritom da se radno-pravni status tužiteljice u trenutku donošenje sporne Odluke temeljio samo na sklopljenom Ugovoru o radu, ali ne i na odluci o imenovanju na mjesto voditeljice Odjela socijalne medicine iz osnovnog razloga što takva odluka (koja može biti isključivo jednostrana) nije niti donesena pa da bi potom bilo temelja za donošenje odluke sa suprotnim pravnim učincima od imenovanja, a to je razrješenje. Zbog toga, prihvaćen je tužbeni zahtjev, u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi nedopuštenom Odluka o razrješenju i imenovanju voditelja Odjela socijalne medicine i to u točki I. kojom se ona razrješuje voditeljicom navedenog odjela te da se naloži tuženiku da ju vrati na mjesto voditeljice tog odjela, obzirom je sporna Odluka nedopuštena iz razloga argumentiranih u ranijem dijelu obrazloženja. Stoga je presuđeno točkom I.1. i I.2. izreke. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).
24. U preostalom dijelu postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev je odbijen (u odnosu na točke od II. do IV. osporavane Odluke) obzirom se u tom dijelu nije odlučivalo o tužiteljičinoj radno-pravnoj poziciji čije je ishodište zaključeni ugovor o radu od 31. prosinca 2018. (list 26 – 27 spisa), dok se točka IV., kojom se stavljaju van snage sve prijašnje Odluke o imenovanjima, ne odnosi na tužiteljicu jer nikakva odluka u smislu imenovanja koja bi se odnosila na nju niti nije bila donesena, pa da bi posljedično tome imala interes pred sudom istu osporavati. Osim toga, izreka presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen je i provediva jer je jasno određena tuženikova obveza (činidba) čija je svrha da tužiteljica bude u onom radno-pravnom statusu u kojem je bila prije donošenja točke I. sporne Odluke. Također, odbijen je i dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen na utvrđenje u cijelosti ništetnom sporne Odluke tuženika jer ista nije ugovor, već jednostrana odluka jedne od ugovornih stranaka, pa se stoga ne može osnovano zahtijevati utvrđenje njezine ništetnosti prema odredbi članka 322. ZOO-a.
25. U rješenju tuženika o utvrđivanju mjesta rada, koeficijentima složenosti poslova i dodataka na plaću, broj 08-822-53/78-20 od 30. rujna 2020., u točki II.1. navodi se, u odnosu na tužiteljicu, radno mjesto/položaj 21 Doktor medicine, specijalist utvrđeno Uredbom pod nazivom RM I vr.čl.2. Takav naziv radnom mjesta (s opisom pripadajućih mu poslova) sadrži i Pravilnik u članku 35. Za to radno mjesto Ugovor o radu od 31. prosinca 2018. nije zaključen. Bitno je ukazati da je tuženik u provedbi Odluke o razrješenju od 30. rujna 2020. (točka I. izreke) ponudio tužiteljici novi ugovor o radu. Ta činjenica slijedi iz sadržaja točke III. Odluke (list 20 spisa). Među strankama je nesporno da tužiteljica novi ugovor o radu nije potpisala. Prema tome, kako nije došlo do sklapanja novog ugovora o radu, između stranaka je ostao na snazi Ugovor o radu od 31. prosinca 2018.
26. Stoga, kako rješenje o utvrđivanju mjesta rada, koeficijentima složenosti poslova i dodataka na plaću, broj 08-822-53/78-20 od 30. rujna 2020. (list 158 spisa) nije u skladu s tada važećim ugovorom o radu, a stranke nisu sklopile novi ugovor o radu kojim bi izmijenile ugovorni odnos (pod što se može supsumirati i izmjenu radnog mjesta), odnosno tuženik nije donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koji bi tužiteljica potpisala, rješenje od 30. rujna 2020. nije u skladu s člankom 7. stavak 1. i člankom 10. stavak 1. ZR-a, niti je određivanje koeficijenta složenosti poslova za radno mjesto za koje nije sklopljen ugovor o radu, a što je u izravnoj vezi s načinom izračuna plaće, u skladu s odredbom članka 90. stavak 1. ZR-a, pa je stoga u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev i presuđeno točkom I.3. izreke.
27. Obzirom na parcijalni uspjeh svake od stranaka u ovoj parnici, primjenom odredbe članaka 154. stavak 4. ZPP-a, odlučeno je točkom III. izreke.
U Rijeci 1. rujna 2022.
Sudac
Robert Mihelj v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice, e.komunikacijom
- pun. tuženika, e.komunikacijom
