Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 6 Gž-718/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz Č., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3148/14-59 od 12. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3148/14-59 od 12. travanja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 44.710,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.062,00 kn sa zateznom kamatom.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a po potrebi predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 691,74 kn. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 3. ZPP jer nije odlučio o preinaci tužbe, iako se tuženik preinaci protivio, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer sud nije odlučio o istaknutom prigovoru zastare, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Nadalje navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno kada je sud utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i smetnji koje tužitelj trpi, jer da je vještak bio dužan razgraničiti sve ranije tegobe od tegoba koje su nastale kao posljedica štetnog događaja, da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu utvrđenog iznosa naknade tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, iako je nesporno da su tužitelju pomoć pružali ukućani, zbog čega kamata na ovaj vid štete tužitelju pripada od donošenja prvostupanjske presude, a i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je na preinačeni dio naknade neimovinske štete tužitelju dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer da kamate na preinačeni dio mogu teći tek od dana kada je isti postavljen.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj se navodima tuženika iznesenim u žalbi protivi te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Zahtijeva naknadu sastava odgovora na žalbu u visini 100 bodova + PDV te trošak sudske pristojbe na žalbu po rješenju suda.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 28. kolovoza 2013.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik, jer presuda nema jasnih i valjanih razloga o svim činjenicama odlučnim za predmet spora zbog čega se ne može ispitati.
7. Tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi tužitelj je zahtijevao naknadu štete u ukupnom iznosu od 34.173,87 kn, podneskom od 17. veljače 2017. traži isplatu iznosa od 35.773,87 kn, podneskom od 19. lipnja 2020. traži naknadu od 42.973,87 kn, a podneskom od 25. lipnja 2021. naknadu štete u ukupnom iznosu od 44.710,43 kn pa se, s obzirom da je postojeći zahtjev povećan, radi o preinaci tužbe, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. Tuženik se preinaci tužbe protivio (podnesci od 4. kolovoza 2017., 14. kolovoza 2020., 28. siječnja 2021.) te je istakao i prigovor zastare za preinačeni dio. Stoga je sud prvog stupnja o preinaci tužbe morao donijeti odluku, no iako to sud nije učinio, raspravljao je o preinačenoj tužbi i donio odluku, iz čega je za zaključiti da je preinaku dopustio. Za napomenuti je da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP, važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Člankom 39. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 70/19 (dalje: ZIDZPP), koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. je propisano da se u članku 190. iza stavka 1. dodaje novi stavak 2. koji glasi: Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Sukladno odredbi čl. 117. st. 2. ZIDZPP odredba čl. 39. ZIDZPP primjenjuje se na sve postupke u tijeku. Navedene odredbe čl. 190. ZPP kojima su propisane pretpostavke pod kojima je dopuštena preinaka tužbe predstavljaju ograničenje prava na pristup sudu, a svrha im je prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka. Međutim, ta ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit prava na pristup sudu, jer pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na rješavanje spora od strane suda (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.). Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva dopustio, mada presuda o tome nema razloga, pa time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik.
8. No, osim što se protivio preinaci tužbe, tuženik je istakao i prigovor zastare za preinačeni dio, a presuda nema razloga ni glede zastare povećanog dijela tužbenog zastare. Naime, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare se ocjenjuje samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, jer po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno-pravnim i građansko-pravnim posljedicama, a o tome presuda nema razloga. Presuda nema ni valjanih razloga glede tijeka zatezne kamate. Naime, na dosuđene iznose naknade štete tužitelju je dosuđena zatezna kamata „od 24. svibnja 2015. godine idući naredni dan od kada je tužitelj dostavio odštetni zahtjev tuženiku“. Prema stanju spisa, tužitelj nije odštetni zahtjev tuženiku podnio 23. svibnja 2015. kako zaključuje sud prvog stupnja, već, prema stanju spisa 23. svibnja 2014., kada liječenje još nije bilo završeno. Stoga nije jasno na čemu je temeljen zaključak suda o tijeku zatezne kamate, a osim toga presuda nema ni razloga glede tijeka zatezne kamate na sve dosuđene vidove naknade štete.
9. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valja ukinuti i pobijane odluku o troškovima postupka.
10. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će o svim činjenicama odlučnim za predmet spora u presudi iznijeti valjanje razloge, kako glede osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, o preinaci tužbe, tako i glede prigovora koje je tijekom postupka istaknuo tuženik, posebice glede prigovora zastare na preinačeni dio i tijeka kamata na preinačeni dio i na imovinsku štetu. Sud će voditi računa i o odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) i shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom glede primjene te odredbe u odlukama broj Rev-550/14-2 od 18. studenog 2015. i Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11). Sud će donijeti i novu odluku o troškovima postupka.
11. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Goran Škugor, v.r.
