REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž R-47/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. P. K. iz D. R., OIB:..., 2. A. K. iz K., OIB:..., 3. S. K. iz O., , OIB:..., 4. Z. K. iz R., OIB:... 5. V. K. iz L., OIB:..., svi zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstvo unutarnjih poslova RH, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 17 Pr-106/2020 od 06. svibnja 2022., u sjednici vijeća od 1.rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 17 Pr-106/2020 od 6. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:... da isplati tužitelju P. K. iz D. R., OIB:..., iznos od 52.680,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
600,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.650,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
1.650,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
1.800,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
1.350,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
1.650,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
300,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.950,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
450,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.350,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
450,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.190,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
1.530,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
1.360,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 56.580,00 kn 1. tužitelj se odbija. III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju A. K. iz K., OIB:..., iznos od 72.900,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
1.200,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
1.500,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
300,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
1.500,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.500,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
150,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
600,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
1.650,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
1.050,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate 900,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
1.350,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.360,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
1.870,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
1.020,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 77.400,00 kn 2. tužitelj se odbija.
V Nalaže se tuženiku da tužitelju S. K. iz O., OIB:..., isplati iznos od 46.760,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
600,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
450,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
600,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
600,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
600,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
450,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
450,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
750,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
450,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
450,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
300,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
450,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
600,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
450,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.050,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
300,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
300,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
510,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
510,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
510,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
1.360,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
850,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
680,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
850,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
VI S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 49.160,00 kn 3. tužitelj se odbija. VII Nalaže se tuženiku da tužitelju Z. K. iz R., OIB:..., iznos od 74.320,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
1.950,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
900,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
450,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
600,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
1.650,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
750,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
450,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.200,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
300,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
750,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
1.650,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
1.200,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
1.350,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
900,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate 1.950,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
750,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
1.360,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
2.040,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
850,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
850,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
1.190,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
1.870,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
VIII S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 80.020,00 kn 4. tužitelj se odbija.
IX Nalaže se tuženiku da tužitelju V. K. iz L., OIB:..., isplati iznos od 111.870,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:
1.950,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate
1.950,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate
1.050,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate
1.650,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate
2.400,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
1.350,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate
2.100,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate
1.200,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate
1.800,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate
1.050,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate
1.950,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate
2.400,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate
900,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
2.250,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate
2.250,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate
600,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate
2.250,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate
2.100,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate
1.800,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate
1.500,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate
2.250,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate
1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate
1.950,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate
2.100,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate
1.350,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate
1.800,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate
1.650,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate
1.200,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate
2.100,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate
1.500,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate
2.400,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate
2.380,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate
2.210,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate
2.720,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate
2.380,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate
1.700,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate
2.040,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate
1.530,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate
2.550,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate
1.020,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate
2.210,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
X S viškom tužbenog zahtjeva do traženih 118.770,00 kn 5. tužitelj se odbija.
XI Nalaže tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznos od 30.750,00 kn (tridesettisućasedamstopedesetkuna) uz zateznu kamatu tekuću od 6. svibnja 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene prvostupanjske presude tuženica je podnijela pravovremenu žalbu pobijajući istu iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se pobijana presuda preinači uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.
4. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu u kojem su naveli čitav niz pravomoćnih presuda donesenih u identičnoj pravnoj stvari sa prijedlogom da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.
5. Žalba tuženice nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskih službenika, koje je tuženica privremeno uputila na rad na granične prijelaze M. (Republika Slovenija), J. B., K. (Republika Slovenija), V., B. (Republika Slovenija) O., K. (Republika Slovenija), P., radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području temeljem dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole koji je stupio na snagu 13. srpnja 2013. sukladno Sporazumu između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (NN 2/2004- Međunarodni ugovori). Tužitelji potražuju isplatu terenskog dodatka pozivom na odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 ) i po čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike namještenike (NN 112/17 i 12/18, dalje KU/17), a njihove zahtjeve, u dijelu koji nisu zastarjeli, prvostupanjski sud je prihvatio.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl.365.st.2.Zakona o parničnom postupku, pa tako nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka na koju tuženica ukazuje, iz čl. 354 st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo. 9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:
- da su u utuženom razdoblju tužitelji bili policijski službenici policijske postaje Ozalj te je njihovo radno mjesto bilo policijski službenik za graničnu kontrolu u PP Ozalj,
- da su na teritoriju Republike Hrvatske njihova stalna mjesta rada bili granični prijelazi J. B., P., V., K. i K.,
- da su bili raspoređivani i na granične prijelaze M., K., B., odnosno K., gdje su poslove granične kontrole obavljali na teritoriju Republike Slovenije,
- da je rad na teritoriju Republike Slovenije bio organiziran u turnusima od po 12 sati, odnosno da se policijski službenici za vrijeme pauze nisu mogli kretati po Republici Sloveniji osim u zonama graničnog prijelaza koji su određeni sporazumom,
- da je tužiteljima u rješenju o rasporedu za obavljanje policijske službe kao mjesto rada navedena Policijska postaja O.,
- da je udaljenost graničnih prijelaza na kojima su tužitelji radili na teritoriju Republike Slovenije od sjedišta policijske postaje O. u rasponu od najmanje 12 kilometara, pa naviše, ovisno o kojem graničnom prijelazu se radi,
- da su se tužitelji prilikom rada na području Republike Slovenije mogli kretati samo u prostoru koji je dodijeljen za potrebe kontrole i u jednom uskom pojasu uz taj prostor, nisu smjele ulaziti u prostor slovenskih policijskih službenika niti se kretati izvan prostora koji je određen za kretanje hrvatskih policijskih službenika, a da bi se policijski službenik mogao kretati i u tom određenom prostoru, morao je imati posebno odobrenje policije Republike Slovenije,
- da je visina tužbenog zahtjeva, koja se žalbom niti ne osporava, utvrđena na temelju vjerodostojne evidencije poslodavca u vidu tabelarnog prikaza o radnom vremenu tužitelja koji su u utuženom razdoblju poslove granične kontrole obavljali na lokacijama u Republici Sloveniji, gdje je evidentirana svaka smjena,
- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike dala tumačenje broj 7/55 od 20.svibnja 2014., prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju,
- da tužiteljima nije od strane tuženice isplaćena dnevnica za utuženo razdoblje u kojem su obavljali poslove granične kontrole na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu sa Republikom Slovenijom.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja pozivom na odredbu čl. 56. KU/13 odnosno čl. 50. KU/17 kojim je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenog 2016. koje se primjenjuju u ovoj pravnoj stvari.
11. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio da su u odnosu na tužitelje ispunjeni uvjeti iz sadržaja ugovorenog prava na dodatak za rad na terenu te da je neosnovano pozivanje tuženice na sporazum između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o jednostavnom obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu jer pravo na dnevnice i terenski dodatak službenika MUP-a RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, a niti može biti, jer se radi o pitanjima koja su regulirana domicilnim pravima države za koju tužitelji kao službenici rade.
12. Žaliteljica u žalbi ističe da tužitelji nisu bili upućeni na rad u Republiku Sloveniju, već na granične prijelaze, pa da se navedeno ima smatrati da su obavljali poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni jer je to u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju su raspoređeni, te da to predstavlja njihovo mjesto rada. Navedeni žalbeni navod nije osnovan iz razloga što su tužitelji obavljali posao izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni, dakle sjedišta policijske postaje O., te su rad obavljali na području državnog teritorija Republike Slovenije. Iz tog razloga, a i s obzirom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene kolektivnog ugovora u vezi primjene odredbe čl. 56. KU/13 prema kojem službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnih prijelaza ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati u koje se vrijeme ubraja i vrijeme putovanja, iz kojih tumačenja proizlazi da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi nije odlučna, neosnovan je navod žaliteljice da su tužitelji obavljali posao u svom radnom mjestu.
13. Neosnovano se žaliteljica poziva na čl. 5. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice (NN broj 83/13, 27/16) kojim je propisano da je nadzor državne granice te provedba uredbe iz čl. 2. st. 1. tog Zakona u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova, a koji nadzor državne granice da obavlja granična policija, te se neosnovano poziva na Pravilnik o obavljanju poslova nadzora državne granice (MM 30/14 i 72/17) kojom je propisan način obavljanja poslova nadzora državne granice iz razloga što su tim propisima propisani načini nadzora državne granice i način obavljanja poslova nadzora, međutim time ne dolaze u pitanje prava koja policajci koje obavljaju poslove nadzora državne granice imaju, temeljem čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13) odnosno temeljem čl 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i (NN 112/17 i 2/18). Naime, jedno je pitanje tko i kako obavlja nadzor državne granice, a drugo je pitanje materijalnih prava koja djelatnicima tuženice pripadaju za obavljanja tog posla, a za koji je utvrđeno da je obavljan na teritoriju Republike Slovenije, izvan mjesta rada tužitelja.
14. Žaliteljica podnosi žalbu i protiv odluke o parničnom trošku navodeći da je isti dosuđen suprotno odredbi čl. 35. i 37. Zakona o parničnom postupku te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora i s obzirom na to pogrešno priznao tužiteljima parnični trošak koji žalbeni navod nije osnovan. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelji su zastupani po istom punomoćniku, a radi se o pet tužitelja u odnosu na koje je postupak razdvojen od prvotno 58 tužitelja, tako da je u ovoj pravnoj stvari odlučivano o trošku predmetnih pet tužitelja koji svaki ima samostalni tužbeni zahtjev na isplatu, pa se vrijednost predmeta spora zbraja sukladno čl. 37.st.1.Zakona o arničnom postupku. Prvostupanjski sud tužiteljima je priznao trošak pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz uvećanje od 40% za zastupanje više od jednog tužitelja i priznao ukupni trošak u visini od 30.750,00 kuna.
15. Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, bez počinjene i jedne bitne povrede postupka, to je žalba žaliteljice odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
U Puli-Pola, 1.rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Biljana Bojanić, v.r.
