Poslovni broj: 6 Us I-1734/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja Lj. Š. iz O. G., zastupan po

opunomoćeniku I. Š., odvjetniku u S.,

protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, bez održavanja glavne rasprave, 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/20-01/11, Urbroj: 513-04-21-2 od 4. ožujka 2021., točke III izreke rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I- 416-02/2019-006/327, Urbroj: 513-07-17/2019-02 od 24. listopada 2019. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-23/20-01/11, Urbroj: 513-04- 21-2 od 4. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-416- 02/2019-006/327, Urbroj: 513-07-17/2019-02 od 24. listopada 2019., kojim je zahtjev tužitelja djelomično uvažen na način da je u točki II izreke utvrđeno kako je na dan 1. siječnja 2019. nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga porezna na dodanu vrijednost za 2011. u ukupnom iznosu od 7.743,85 kuna te je u točki III izreke utvrđeno kako na dan 1. siječnja 2019. nije nastupila zastara prava na naplatu poreza na dodanu vrijednost utvrđenog u 2010., 2013., 2014., 2015. i 2016. u ukupnom iznosu 1.463.040,99 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je u provedenom upravnom postupku materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja, budući je porezno tijelo trebalo primijeniti odredbe tzv. starog OPZ- a (NN 147/08.), a ne odredbe tzv. novog OPZ-a (NN115/16.). Smatra kako je u konkretnom slučaju dana 1. siječnja 2014. nastupila zastara prava na naplatu porezne obveze utvrđene rješenjem od 15. listopada 2007. Prigovara kako sudski postupak pokrenut od strane Općinskog državnog odvjetništva u Splitu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije sudski postupak kakav bi onemogućavao tijek zastare, odnosno nije sudski postupak radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, ili utvrđenja poreza i kamata. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i točke III prvostupanjskog rješenja te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja od 6. svibnja 2019. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga poreza na dodanu vrijednost.

8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da je za obvezu poreza na dodanu vrijednost, šifre vrste prihoda 1201 za 2011. u iznosu od 4.297,51 kuna nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, temeljem odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18.).

9. Nadalje, porezno tijelo je utvrdilo kako je za obvezu poreza na dodanu vrijednost (šifre vrste prihoda 1201) utvrđenu u 2010. u iznosu od 553.326,07 kuna zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2011.; za obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđenu u 2013. u iznosu od 21.126,59 kuna zastara prava na naplatu počela je teći 1. siječnja 2014.; za obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđenu u 2014. u iznosu od 277,57 kuna zastara prava na naplatu počela je teći 1. siječnja 2015.; za obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđenu u 2015. u iznosu od 5.998,78 kuna zastara prava na naplatu počela je teći 1. siječnja 2016. i za obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđenu u 2016. u iznosu od 5.433,00 kuna zastara prava na naplatu počela je teći 1. siječnja 2017., te u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18.) nije nastupila zastara prava na naplatu poreza.

10. Porezno tijelo je utvrdilo kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, na prijedlog Porezne uprave, Područnog ureda Split, podnijelo tužbu dana 16. siječnja 2016. radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji pred Općinskim sudom u Splitu, za koje vrijeme u smislu odredbe članka 108. stavka 6. Općeg poreznog zakona zastara ne teče, a sudski postupak pred Općinskim sudom u Splitu na dan 1. siječnja 2019. još uvijek traje.

11. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

12. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako za obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2010., 2013., 2014., 2015. i 2016. nije nastupila zastara prava na naplatu poreza budući je zastarni rok za pravo na naplatu obveze utvrđene 2010. započeo teći 1. siječnja 2011., te je podnošenjem tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji pred Općinskim sudom u Splitu dana 16. siječnja 2016., prestao teći zastarni rok, u smislu citirane odredbe članka 108. stavka 6. OPZ-a, dok je za obvezu utvrđenu 2013. zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2014., za obvezu utvrđenu 2014. zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2015., za obvezu utvrđenu 2015. zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2016. te za obvezu utvrđenu 2016. zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2016., slijedom čega je pravilno porezno tijelo utvrdilo kako u smislu odredbe članka 108. stavka 1. OPZ-a, u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva (6. svibnja 2019.), nije protekao šestogodišnji zastarni rok, odnosno nije nastupila zastara prava na naplatu predmetne obveze.

13. Prigovor tužitelja kako je u primjeni Opći porezni zakon iz 2008., jer u prijelaznim i završnim odredbama Općeg poreznog zakona koji se primjenjuje od 2016. stoji "postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se prema odredbama tog zakona", ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što je predmetni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 6. svibnja 2019. kada je na snazi bio Opći porezni zakon ("Narodne novine" 115/16.), koji Zakon je porezno tijelo u konkretnom slučaju pravilno primijenilo.

14. U odnosu na prigovor tužitelja kako sudski postupak pokrenut od strane Općinskog državnog odvjetništva u Splitu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji nije sudski postupak kakav bi onemogućavao tijek zastare, valja kazati kako je ovaj sud stajališta kako se radi o postupku u smislu odredbe članka 108. stavka 1. OPZ-a.

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja iz tužbe otklanjaju kao neosnovani.

16. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 1. rujna 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja I.Š., odvjetniku u S.

uz odgovor na tužbu tuženika

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana