Poslovni broj: 6 Us I - 1545/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Maslov, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz Z., zastupan po opunomoćeniku mr.

sc. I. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva

financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi obnove postupka utvrđenja poreza na dohodak za 2004. i 2005., bez održavanja glavne rasprave, dana 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/18-01/775, Urbroj: 513-04-21-2 od 25. siječnja 2021. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-18/18-01/775, Urbroj: 513- 04-21-2 od 25. siječnja 2021. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka utvrđivanja poreza na dohodak za 2004. i 2005.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je u prijedlogu za obnovu postupka tražio da se rješenja, Klasa: 410-23/08- 05/363, Urbroj: 513-07-13-06/09-03 i Klasa: UP/I-410-23/08-05/363, Urbroj: 513-07- 13-06/09-04 od 3. lipnja 2009. ukinu kao nezakonita, te istaknuo kako bi u konkretnom slučaju bila riječ o prethodnom pitanju glede nepoštivanja zakona i načela zakonitosti pri donošenju konkretnih rješenja o čemu je Ministarstvo financija, Porezna uprava – Središnji ured, Sektor za nadzor dana 28. prosinca 2017. odlučilo u bitnim točkama drugačije. Tvrdi da se radi o eklatantno pogrešnoj primjeni zakona kod donošenja spornih poreznih rješenja, a koje je nezakonitosti faktički utvrdila i potvrdila Porezna uprava, Središnji ured, Sektor za nadzor u svom mišljenju, Klasa: 471-02/17-01/506, Urbroj: 513-07-21-04/17-2 od 28. prosinca 2017., a sve temeljem zahtjeva od strane kabineta ministra financija. Navodi kako je bit ovog postupka bio taj da iz dokaza koji tužitelj posjeduje, a za kojega je saznao 31. listopada 2018., proizlazi da je postupanje Porezne uprave prema tužitelju u predmetu Klasa: UP/I- 410-23/08-05/363 nezakonito. Ističe kako je primjenom zakonskih odredbi koje nisu bile na snazi u vrijeme donošenja pobijanih rješenja doneseno nezakonito rješenje i tužitelju je izravno nanesena nesaglediva šteta. Navodi kako je prema dokumentu Središnjeg ureda Ministarstva financija nesporno da je prema tužitelju prilikom obračuna porezne obveze primijenjena odredba članka 408. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93., dalje u tekstu ZTD/93), koji je prestao važiti 2003., te je primjena takve odredbe nezakonita. Tužitelj u tužbi na stranicama 3. - 6. spisa pojašnjava suštinu pogrešne primjene Zakona u spornim i nezakonitim rješenjima. Nadalje, navodi da kada se strogo formalno gleda onda se može raspravljati radi li se o prethodnom pitanju, međutim, kada se sagleda stvar sa stajališta zaštite prava na djelotvorno pravno sredstvo, načela pravičnosti i zakonitosti i kada se uđe u materiju onda je jasno da se upravo radi o pravnoj osnovi na koju se poziva tužitelj. Tvrdi kako zaključak o tome treba li "povrat pozajmice" porezno tretirati kao "izuzimanje imovine društva za privatne osobe" koje se dvostruko oporezuje ili povrat pozajmice koji nije oporeziv, predstavlja pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu. Pita se nije li Središnji ured Porezne uprave o tome pravnom pitanju zauzeo drugačiji pravni stav od onoga koje se pokušava ispraviti u obnovi postupka. Tužitelj smatra da se upravo radi o tome i da tuženik griješi kada smatra da okolnosti na koje se tužitelj poziva u prijedlogu ne predstavljaju neku od zakonskih osnova zbog kojih se može tražiti obnova upravnog postupka. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-410-23/2008-05/363, Urbroj: 513-07- 13-06/09-03 od 3. lipnja 2009. utvrđen porez na dohodak za 2004. u iznosu od 4.183.939,68 kuna, koje je kao zakonito potvrđeno rješenjem tuženika, Klasa: UP/II- 410-18-18/09-01/1250, Urbroj: 513-04/10-2 od 13. travnja 2010., dok je rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-410- 23/2008-05/363, Urbroj: 513-07-13-06/09-04 od 3. lipnja 2009. utvrđen porez na dohodak za 2005. u iznosu od 308.695,94 kuna, koje je kao zakonito potvrđeno rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-18-18/09-01/1250, Urbroj: 513-04/10-3 od 13. travnja 2010.

8. Tužitelj je dana 26. studenoga 2018. podnio prijedlog za obnovu postupaka okončanog rješenjem Klasa: UP/I-410-23/2008-05/363, Urbroj: 513-07-13-06/09-03 i Klasa: UP/I-410-23/2008-05/363, Urbroj: 513-07-13-06/09-04 od 3. lipnja 2009. temeljem odredbe članka 123. stavka 2. točke 3. i stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, jer se spomenuta rješenja temelje na prethodnom pitanju (ne) poštivanja zakona i načela zakonitosti pri donošenju konkretnih rješenja, a javnopravno tijelo, Ministarstvo financija-Porezna uprava je o tome pitanju kasnije, dana 27. prosinca 2017. odlučilo u bitnim točkama drugačije, za koju činjenicu je tužitelj saznao 31. listopada 2018. Navodi kako se u dopisu Središnjeg ureda Porezne uprave, Klasa: 471-02/17-01/506, Urbroj: 513-07-21-04/17-2 od 27. prosinca 2017. navodi kako se primjena članka 408. stavka 1. ZTD-a (NN broj: 111/1993), koji je prestao važiti 31. prosinca 2003., nije trebala komentirati u predmetnom nadzoru iz razloga što je isti za razdoblje nadzora od 1. siječnja 2004. do 30. rujna 2005. prestao važiti, odnosno njegova primjena i pozivanje u nevažećem razdoblju nije zakonita primjena. Navodi kako se zakoni i na temelju njih doneseni podzakonski propisi (Uredbe i Pravilnici) primjenjuju od dana njihova stupanja na snagu, a u pravilu djeluju samo ubuduće iz razloga što je Ustavom RH zabranjeno povratno (retroaktivno) djelovanje zakona i drugih propisa. Nadalje se navodi kako se članak 408. stavak 1. ZTD-a (NN broj 118/03) primjenjuje u slučajevima kada je nad društvom otvoren stečaj, odnosno kako primjena istog članka u društvima nad kojima nije otvoren stečaj nije izrijekom određena.

9. Tuženo tijelo je utvrdilo kako prema podacima spisa predmeta proizlazi da se u postupku utvrđivanja poreza na dohodak za 2004. i 2005. nije pojavilo pravno pitanje koje je činilo samostalnu pravnu cjelinu bez čijeg rješavanja nije bilo moguće riješiti navedenu poreznu stvar niti je postupak utvrđivanja poreza bio prekinut dok nadležni sud ili javnopravno tijelo ne riješi prethodno pitanje. Utvrdilo je kako odgovor Sektora za nadzor upućen Sektoru za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, ne predstavlja rješavanje prethodnog pitanja, tj. rješavanje pravnog pitanja koje čini samostalnu pravnu cjelinu, već predstavlja davanje mišljenja na postavljeno pitanje vezano za primjenu odredbe članka 408. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima. U skladu sa navedenim, tuženo tijelo je utvrdilo kako se u ovom slučaju ne radi o razlogu za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a, što ujedno znači da predlagatelj nije učinio vjerojatnim razlog zbog kojeg je zatražio obnovu postupka. Tuženo tijelo je napomenulo kako se razlog kojeg je tužitelj propustio iznijeti u redovnom postupku ne može smatrati valjanim razlogom za obnovu postupka, budući obnova predstavlja izvanredni pravni lijek koji se može podnijeti samo iz taksativno propisanih razloga prema odredbama ZUP-a. Također, tuženo tijelo je utvrdilo kako pogrešna primjena Zakona nije propisana kao razlog za obnovu postupka, pa eventualna pogrešna primjena odredbe članka 408. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, nije razlog zbog kojeg bi se postupak utvrđivanja poreza na dohodak za 2004. i 2005. mogao obnoviti.

10. Među strankama je sporno predstavlja li mišljenje Porezne uprave - Središnjeg ureda, Klasa: 471-02/17-01/506, Urbroj: 513-07-21-04/17-2 od 28. prosinca 2017. u kojem je porezno tijelo dalo drugačije tumačenje materijalnog propisa od tumačenja u provedenom nadzoru u kojem je tužitelju utvrđena obveza poreza na dohodak za 2004. i 2005., prethodno pitanje u smislu odredbe članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09., daljnje u tekstu ZUP-a) i jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu postupka.

11. Odredbom članka 123. stavkom 2. točkom 3. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Stavkom 3. propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

12. Odredbom članka 126. stavkom 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

13. Prema ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo je pravilno utvrdilo kako odgovor Sektora za nadzor upućen Sektoru za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, Klasa: 471-02/17-01/506, Urbroj: 513-07-21-04/17-2 od 28. prosinca 2017. ne predstavlja prethodno pitanje, tj. pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu u predmetima utvrđenja poreza na dohodak za 2004. i 2005., čiju obnovu tužitelj traži, već predstavlja mišljenje vezano za primjenu odredbe članka 408. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima. Stoga, pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako se u ovom slučaju ne radi o razlogu za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a, slijedom čega je pravilno tuženo tijelo zahtjev tužitelja za obnovu postupka odbacilo u skladu sa odredbom članka 126. stavka 1. ZUP-a.

14. Također, ovaj Sud pravilnim ocjenjuje utvrđenje tuženog tijela kako pogrešna primjena Zakona nije propisana kao razlog za obnovu postupka, pa eventualna pogrešna primjena odredbe članka 408. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, nije razlog zbog kojeg bi se postupak utvrđivanja poreza na dohodak za 2004. i 2005. mogao obnoviti.

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

16. Prigovori tužitelja se otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

17. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

18. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 1. rujna 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja mr. sc. I. B., odvjetniku u Z.,

sa odgovorom na tužbu

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po

pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana