REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 150/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 17. rujna 2020. broj K-165/2019 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 15. travnja 2021. broj KŽ-147/2021., u sjednici održanoj 1. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 17. rujna 2020. broj K-165/2019, potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 15. travnja 2021. broj KŽ-147/2021, pod toč. 2. izreke osuđen je D. B. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozlijede iz čl. 99. st. 2. KZ/97 na kaznu zatvora od 10 mjeseci.
2. Protiv tog dijela pravomoćne presude osuđenik je, po svom branitelju T. K., odvjetniku iz P., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku; povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku jer je teško povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog
III Kr 150/2021-3
povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi" s prijedlogom da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
3. Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovorilo je na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Uvodno treba reći da zahtjev osuđenika pretežito sadrži razloge koji su već isticani u njegovoj žalbi protiv prvostupanjske presude, dapače, pojedini dijelovi te žalbe doslovce su prepisani.
6. Iako se u uvodu zahtjeva ističu zakonom dopušteni osnovi pobijanja pravomoćne presude, veći dio obrazloženja suštinski se odnosi na pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi što, prema taksativno navedenim zakonskim razlozima u čl. 517. st. 1. ZKP/08-I, ne može biti predmetom razmatranja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.
6.1. Naime, u zahtjevu se navodi da je osuđujuća presuda donesena zbog "nelijepe prošlosti" osuđenika tj. zbog njegove ranije osuđivanosti, a ne temeljem činjenica i dokaza u postupku. Tvrdi se da osuđenik nije imao namjeru teško tjelesno ozlijediti policijskog službenika, već je njegova namjera bila pobjeći s mjesta događaja, zbog čega je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđenim. Stoga smatra da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju. Također, osporava kvalifikaciju i mehanizam nastanka ozljeda koje je oštećenik zadobio, na koju okolnost je trebalo ponovno ispitati sve svjedoke te provesti novo sudsko medicinsko vještačenje.
6.2. Međutim, izostanak namjere osuđenika na počinjenje kaznenog djela, sam po sebi, ne predstavlja okolnost koja isključuje njegovu krivnju, već je to činjenično pitanje pa se okrivljenik, u slučaju da namjera izostaje, oslobađa optužbe zbog nedostatka dokaza o subjektivnoj komponenti bića kaznenog djela (čl. 453. toč. 3 ZKP/08). Zbog toga se ovim navodima zahtjeva, kao i prigovorima u vezi kvalifikacije i mehanizma nastanka ozljeda oštećenika, ustvari, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pravomoćnoj presudi i pokušava ishoditi njegovo preispitivanje u trećem stupnju, a mimo zakonskih uvjeta.
6.3. Nadalje, suprotno stavu podnositelja zahtjeva, sudovi nisu dužni provoditi sve dokaze koje obrana predloži, već samo one koje ocijene relevantnima za utvrđenje odlučnih činjenica. Ocjenu o izlišnosti ponovnog ispitivanje svjedoka i provođenja novog sudsko-medicinskog vještačenja sudovi su valjano i argumentirano obrazložili pa se njihovi stavovi ne mogu smatrati arbitrarnima. To što se podnositelj zahtjeva s navedenim razlozima ne slaže, opet predstavlja pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i to sada s osnova njegove nepotpunosti, kako se i izrijekom u zahtjevu navodi.
III Kr 150/2021-3
6.4. Konačno, paušalna je i netočna teza zahtjeva da je osuđujuća presuda rezultat nepoštenog suđenja prema osuđeniku, odnosno, teške povrede prava obrane u smislu čl. 468. st. 2. ZKP/08-I. Naime, tvrdi se da je osuđeniku uskraćena mogućnost i pravo na obranu jer njegovi dokazi nisu prihvaćeni "…a argumentacija sudova je jednostavno neopstojna". Time je, smatra podnositelj zahtjeva, povrijeđeno pravo na jednakost oružja, kao sastavnica pravičnog suđenja garantirana Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6.5. Međutim, uvidom u spis predmeta nema uporišta zaključku da bi osuđenik, u pitanju dokazivanja, bio stavljen u neravnopravni položaj. Osuđenik je nazočio svim raspravama uz stručnu pomoć svog branitelja, imao je mogućnost predlaganja dokaza i stavljanja primjedbi na dokaze optužbe, koje pravo je i konzumirao. Naime, tadašnja braniteljica osuđenika B. G. postavljala je pitanja i stavljala primjedbe na iskaze svjedoka ispitanih na raspravi od 26. travnja 2018. pa ponovno ispitivanje tih svjedoka nije bilo opravdano, kako pravilno ocjenjuju sudovi. Osim toga, prvostupanjski je sud prihvatio dokazni prijedlog obrane za provođenjem očevida na licu mjesta koji je izvršen 2. srpnja 2018. pa se ne može tvrditi da bi, odbijanjem svih dokaznih prijedloga, obrana bila stavljena u neravnopravni položaj prema optužbi.
6.6. Zaključno, u cjelini gledano, prava obrane garantirana zakonom, Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim konvencijama poštovana su u mjeri da to ne kompromitira pravičnost suđenja.
7. Prigovori u odnosu na drugostupanjski postupak uopće nisu konkretizirani, osim paušalne tvrdnje da je taj sud "slijepo potvrdio prvostupanjsku odluku…i tako sam ponovio sve povrede koje je počinio prvostupanjski sud, a dodatno je povrijedio i pravo obrane na djelotvoran pravni lijek". Nasuprot tome, analizom drugostupanjske presude proizlazi da je taj sud ocijenio sve relevantne navode žalitelja te je valjano ispitao prvostupanjsku presudu, kako u okviru žalbenih razloga, tako i po službenoj dužnosti, te je za svoje stavove dao razumno i sveobuhvatno obrazloženje.
8. Kako je zahtjev osuđenika djelom podnesen iz razloga temeljem kojih se po zakonu ne može podnijeti, a dijelom nije osnovan, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 i 80/22), odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
