REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 72/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. P., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 21. veljače 2022., br. K-76/2022-21 i presuda Županijskog suda u Zadru od 25. ožujka 2022., br. Kž-104/2021., u sjednici održanoj 1. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev osuđenog I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 21. veljače 2022., br. K-76/2022-21 i presuda Županijskog suda u Zadru od 25. ožujka 2022., br. Kž-104/2021., I.P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11. i na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik, putem branitelja N. H., odvjetnika iz O. d. R. & O. iz K., zbog razloga iz čl. 515. st. 1. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), s prijedlogom pravomoćnu presudu preinačiti u odluci o kazni.
III Kr 72/2022-3
3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev s prijedlogom odbiti zahtjev kao neosnovan.
4. Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika jer je, pri donošenju odluke o kazni, prekoračio ovlasti koje ima po zakonu (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 469. toč. 5. ZKP/08.).
6.1. S obzirom da je osuđeniku, za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11, pravilno izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine, dakle unutar propisanih zakonskih okvira (od jedne do tri godine), netočna je tvrdnja podnositelja zahtjeva da je prvostupanjski sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.
6.2. Protivno daljnjim navodima podnositelja zahtjeva, prvostupanjski sud nije dvostruko (odnosno trostruko) vrednovao utvrđene okolnosti na način da je obilježje kaznenog djela cijenio kao otegotnu okolnost. U situaciji kada odredba čl. 117. st. 2. KZ/11. kao kvalifikatorno obilježje predviđa i blisku osobu, prvostupanjski sud, cijeneći izrazitu optuženikovu bezobzirnost i bezosjećajnost iskazanu na štetu njegove majke u poznoj dobi (87 godina), nije ponovno vrednovao okolnosti koje su sadržane u biću predmetnog kaznenog djela. Time nije automatizmom niti uveo novo kvalifikatorno obilježje (posebnu ranjivost), koje uostalom nije bilo stavljeno na teret optužnicom.
7. Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je mogla utjecati na presudu (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08.).
7.1. Naime, drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge, te je jasno izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana. U svojoj presudi dao je ocjenu svih olakotnih i otegotnih okolnosti odlučnih za izbor vrste i visine kazne. Pri tome, nije dvostruko vrednovao utvrđene okolnosti, jednom kao obilježje djela, a drugi puta kao otegotne okolnosti. Između ostaloga, jasno je izložio da se okolnost srodstva, koje predstavlja kvalifikatorno obilježje, neće dodatno vrednovati kao otegotna okolnost, prilikom odmjeravanja kazne. Stoga je posebno apostrofirao osuđenikovu bezobzirnost i bezosjećajnost iskazane na štetu oštećenice u dobi od 87 godina. Uzimajući u obzir sve utvrđeno, drugostupanjski sud je obrazložio kako se svrha kažnjavanja može postići jedino bezuvjetnom kaznom u trajanju jedne godine. To što je drugostupanjski sud, odgovarajući na iste prigovore osuđenika iznesene u žalbi na prvostupanjsku presudu, zaključke suda prvog stupnja prihvatio pravilnim, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.
III Kr 72/2022-3
8. Odredbom čl. 517. st. 2. ZKP/08., izričito je propisano kako povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, ukoliko nisu bile istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu. Kako osuđenik te povrede nije isticao u žalbi na prvostupanjsku presudu, to je njegov zahtjev već iz tog razloga neosnovan.
8.1. Neovisno o ovome, ističe se kako podnositelj zahtjeva nije u pravu kada, paušalno, tvrdi da je osuđen na način na koji mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8.2. Svoje nezadovoljstvo odlukom o kazni, potpuno promašeno kvalificira tvrdnjom o navodno teškoj povredi prava na pravično suđenje. Međutim, primjenom izričite i jasne odredbe čl. 517. ZKP/08., ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog odluke o kazni.
9. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 12/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.) trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 1. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
