Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-291/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva H. i partneri d.o.o. u S. B., protiv tuženika A. H. d.d., OIB:... Z., zastupanog po punomoćniku I. E., odvjetniku u V., tuženika U. o. d.d., OIB:... Z., zastupanog po punomoćniku Ž. E., odvjetniku u O. i tuženika H.-O. d.d., OIB:... Z., zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva O., P. & partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika H.-O. d.d., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn-154/2018-53 od 25. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja M. C. se prihvaća, dok se žalba tuženika H.-O. d.d. odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Pn- 154/2018-53 od 25. studenog 2020.,

- preinačuje u pobijanom dijelu toč. I.2.) izreke tako da se nalaže tuženiku A. H. d.d. da tužitelju na ime naknade imovinske štete na osobnom vozilu isplati daljnji iznos od 1.423,54 kn (tisućučetiristodvadesettri kune i pedesetčetiri lipe) sa zateznim kamatama po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena tekuće od 25. studenog 2020. do isplate u roku od 15 dana, u toč. II.2.) izreke tako da se nalaže tuženiku U. o. d.d. da tužitelju na ime naknade imovinske štete na osobnom vozilu isplati daljnji iznos od 308,73 kn (tristoosamkuna i sedamdesettri lipe) sa zateznim kamatama po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena tekuće od 25. studenog 2020. do isplate u roku od 15 dana, u toč. III.2.) izreke, tako da se nalaže tuženiku H.-O. d.d. da tužitelju na ime naknade imovinske štete na osobnom automobilu isplati daljnji iznos od 3.267,94 kn (tritisućedvijestošezdesetsedam kuna i devedesetčetiri lipe) sa zateznim kamatama po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena tekuće od 25. studenog 2020. do isplate u roku od 15 dana, u toč. IV.2.) izreke, tako da se nalaže tuženiku A. H. d.d. i tuženiku H.-O. d.d. da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda isplate daljnje iznose, svaki po 2.968,75 kn (dvijetisućedevetstošezdesetosam kuna i sedamdesetpet lipa) sa zateznim kamatama po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, i to na iznos od 2.818,75 kn od 21. ožujka 2018. do isplate i na iznos od 150,00 kn od 25. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i u toč. V. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku A. H. d.d. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.982,35 kn u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku U. o. d.d. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 490,78 kn u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku H.-O. d.d. da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.914,36 kn u roku od 15 dana.

- potvrđuje u pobijanom dijelu toč. III.1.) i toč. IV.1.) izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku H.-O. d.d. da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda isplati iznos od 2.968,75 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. U nepobijanom dijelu toč. I.1.), toč. II.1.) i toč. IV.1.) izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku A. H. d.d. da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda isplati iznos od 2.968,75 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu donesenom u obliku rješenja, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

III. Nalaže se tuženiku A. H. d.d. da tužitelju naknadi parnični trošak iz žalbenog stadija postupka u iznosu od 627,46 kn u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku U. o. d.d. da tužitelju naknadi parnični trošak iz žalbenog stadija postupka u iznosu od 44,10 kn u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku H.-O. d.d. da tužitelju naknadi parnični trošak iz žalbenog stadija postupka u iznosu od 890,94 kn, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika H.-O. d.d. za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I.1.) Nalaže se I.tuženiku A. H. d.d., Z., da tužitelju M. C., S., na ime naknade imovinske štete na osobnom automobilu, isplati iznos od 1.423,54 kn (slovima: jednatisućačetristodvadeset trikuneipedesetčetirilipe) sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 25. studenog 2020. do isplate, u roku 15 dana.

2.) Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.423,54 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II.1.) Nalaže se II.tuženiku U. o. d.d., Z., da tužitelju M. C., S., na ime naknade imovinske štete na osobnom automobilu, isplati iznos od 308,73 kn (slovima: tristoosamkuna i sedamdesettrilipe) sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 25. studenog 2020. do isplate, u roku 15 dana.

2.) Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 308,73 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III.1.) Nalaže se III.tuženiku H.-O. d.d., Z., da tužitelju M. C., S., na ime naknade imovinske štete na osobnom automobilu isplati iznos od 3.267,94 kn (slovima: tritisućedvjestošesdesetsedamkuna i devedesetčetirilipe) sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 25. studenog 2020. do isplate, u roku 15 dana.

2.) Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 3.267,94 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV.1.) Nalaže se I.tuženiku A. H. d.d., Z. i III.tuženiku H.-O. d.d., Z., da tužitelju M. C., S., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda, isplate iznos, svaki po 2.968,75 kn (slovima: dvijetisućedevetstošesdesetosamkuna i sedam desetpetlipa), sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, na slijedeće iznose:

- 2.818,75 kn, od 21. ožujka 2018. do isplate,

- 150,00 kn, od 25. studenog 2020. do konačne isplate,

sve to u roku 15 dana.

2.) Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 5.937,50 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju tužitelj i tuženik H.-O. d.d.

2.1. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u smislu žalbenih navoda ili pak istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Tuženik H.-O. d.d. pobija presudu u toč. III.1.), toč. IV.1.) i toč. V. izreke te se također poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u smislu žalbenih navoda ili da ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika H.-O. d.d. neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onome dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako niti tužitelj, niti tuženik H.- O. d.d. ne pobijaju presudu u toč. I.1.), toč. II.1.) i toč. IV.1.) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku A. H. d.d. da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda isplati iznos od 2.968,75 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i rješenje u kojem je utvrđeno da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva (djelomično je povukao tužbu) u odnosu na tuženika U. o. d.d., odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štete iz štetnog događaja (prometne nezgode) od 5. veljače 2018. u kojoj su uz osobno vozilo tužitelja, sudjelovala i osobna vozila koja su u vrijeme štetnog događaja bila osigurana kod tuženika (osiguravajućih društava). Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete na osobnom vozilu u ukupnom iznosu od 10.000,43 kn, a po osnovi naknade štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda zahtijeva od tuženika A. H. d.d. i tuženik H.-O. d.d. ukupan iznos od 11.875,00 kn (neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 11.275,00 kn i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 600,00 kn).

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi koje su činjenice između stranaka bile nesporne, otklanja prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, dok prihvaća prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju njihova odgovornost ne ocjenjuje po načelu solidarnosti već po kriteriju krivnje u smislu odredbe čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), kod čega tužitelj nema status treće osobe u smislu odredbe čl. 1069. ZOO-a jer je u nezgodi sudjelovao u svojstvu vozača i vlasnika vozila.

7.1. U odnosu na nastanak prometne nezgode i visinu štete na vozilu tužitelja sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da ukupna šteta na osobnom vozilu tužitelja iznosi 10.000,43 kn i to uslijed naleta vozila osiguranog kod tuženika A. H. d.d. u iznosu od 2.847,08 kn, uslijed naleta vozila osiguranog kod tuženika U. o. d.d. u iznosu od 617,46 kn i uslijed naleta vozila osiguranog kod tuženika H.–O. d.d. u iznosu od 6.535,89 kn, što je utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka D. K.,

- da tužitelj te tuženik A. H. d.d. i tuženik U. o. d.d. nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka u vezi dinamike nastanka štetnog događaja te opsega i visine štete, dok je nalazu i mišljenju prigovorio tuženik H.- O. d.d. (sudski vještak D. K. očitovao se na primjedbe na ročištu održanom 27. veljače 2020.),

- da je uzrok prometne nezgode neprilagođena brzina osobnih vozila koja su naletjela na osobno vozilo tužitelja, pa tako i neprilagođena brzina osobnog vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika H.-O. d.d., čime je došlo do naleta na osobno vozilo tužitelja koje je bilo zaustavljeno na kolniku,

- da je vozač vozila osiguranog kod tuženika H.-O. d.d., D. K., presudom Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu oglašen krivim povodom predmetne prometne nezgode,

- da oštećenja lijeve strane na osobnom vozilu tužitelja odgovaraju kontaktu s osobnim vozilom osiguranika tuženika H.-O. d.d. i za njih je izvršen poseban obračun,

- da se doprinos vozača-sudionika prometne nezgode sastoji u neprilagođenoj brzini uvjetima i stanju kolnika koji nije bio nepredvidiva zapreka, jer je prethodno postavljen znak opasnosti (poledica), pa je njihov doprinos ocijenjen u omjeru od 50%, dok je zaleđeni kolnik doprinio nastanku štetnog događaja također u omjeru od 50% (u tom omjeru ocijenjen je doprinos pravne osobe koja održava cestu).

7.2. Imajući u vidu visinu imovinske štete na osobnom vozilu tužitelja u odnosu na svakog od vozača-osiguranika tuženika koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi, kao i doprinos štetnom događaju zbog zaleđenog kolnika za što je odgovorna pravna osoba zadužena za održavanje ceste (50%) i odgovornost osiguranika tuženika (zajedno 50%), prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje iznos imovinske štete po tom osnovu u ukupnom iznosu od 5.000,21 kn (tuženiku A. H. d.d. nalaže da plati tužitelju iznos od 1.423,54 kn, tuženiku U. o. d.d. nalaže da plati tužitelju iznos od 308,73 kn i tuženiku H.-O. d.d. nalaže da plati tužitelju iznos od 3.267,94 kn), dok ga odbija u preostalom dijelu u ukupnom iznosu od 5.000,21 kn.

7.3. U odnosu na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti duševnog i tjelesnog zdravlja tužitelja i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede od udara osobnih vozila u njegovo osobno vozilo od strane vozača-osiguranika tuženika A. H. d.d. i tuženika H.- O. d.d., ali nije moguće razgraničiti tjelesne ozljede nastale od udara pojedinog od tih osobnih vozila,

- da je tužitelj zadobio ozljede istegnuća vratne kralježnice s posttraumatskim ljevostranim cervikobrahijalnim sindromom i nagnječenje desnog koljena, koje ozljede su kvalificirane kao lake tjelesne ozljede, kod čega je tužitelj trpio fizičke bolove i strah te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

7.4. Prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. u kojem su doneseni novi Orijentacijski kriteriji za utvrđenje visine pravične novčane naknade nenovčane štete, tužitelju dosuđuje naknadu štete u ukupnom iznos od 5.937,50 kn (u tom iznosu sadržana je neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu) imajući u vidu ukupni doprinos vozača-osiguranika tuženika A. H. d.d. i H.-O. d.d. (zajedno 50%). Kod toga prvostupanjski sud uzima u obzir da zadobivene ozljede tužitelja zbog naleta vozača-osiguranika navedenih tuženika nije moguće sa sigurnošću razdvojiti na način da se za svakog pojedinog sudionika utvrdi koje je (i kakve) bolove i strah nanio tužitelju te zaključuje da su za nanesene ozljede tužitelju odgovorni osiguranici tuženika A. H. d.d. i tuženika H.-O. d.d. u jednakim omjerima (svaki u ½ dijela), slijedom čega nalaže tim tuženicima da tužitelju naknade neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.968,75 kn, svaki, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. U odnosu na žalbu tužitelja.

8.1. Iako se poziva na sve žalbene razloge, tužitelj ne konkretizira niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa je pobijana presuda ispitana u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

8.2. Međutim, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je odbijanjem dijela tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo, a na taj žalbeni razlog tužitelj upućuje u žalbi. Prije svega, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da se odgovornost tuženika ocjenjuje po kriteriju krivnje u smislu odredbe čl. 1049. ZOO-a. Također, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 1072. st. 1. ZOO-a prema kojoj kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Nadalje, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da doprinos vozača– sudionika prometne nezgode zbog neprilagođene brzine uvjetima i stanju kolnika iznosi zajedno 50%, dok se daljnjih 50% odnosi na odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje ceste. Dakle, ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu prouzročilo više osoba, tj. u omjeru od 50% štetu su mu prouzročili sudionici prometne nezgode, koji su ujedno osiguranici tuženika, dok se daljnji omjer od 50% odnosi na pravnu osobu zaduženu za održavanje ceste. Kako prema odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO-a za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, a prema odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju, to je tuženike kao dužnike solidarne obveze valjalo obvezati da tužitelju naknade imovinsku i neimovinsku štetu u punom iznosu, kod čega ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na osnovu i visinu neimovinske i imovinske štete, pa je dosudom 50% od zatraženog iznosa, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužitelju trebalo dosuditi cjelokupni zatraženi iznos neimovinske i imovinske štete, kako je to zatražio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U tom kontekstu ovaj sud napominje da okolnost da pravna osoba zadužena za održavanje ceste nije sudjelovala u ovom postupku nije zapreka da se tuženike kao dužnike solidarne obveze obveže da tužitelju kao vjerovniku isplate cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja (prometne nezgode).

8.3. Iako ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj (koji je u prometnoj nezgodi bio u svojstvu vozača i vlasnika motornog vozila koje je sudjelovalo u štetnom događaju) u odnosu na tuženike nije u statusu treće osobe, to i uz drugačije (pravilno) shvaćanje tužitelju valja dosuditi naknadu neimovinske i imovinske štete. Naime, pod pojmom trećih osoba kod osiguranja od automobilske odgovornosti za štetu prvenstveno mislimo na oštećenike koji, iako nisu stranke ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu, korisnici su osiguranja i mogu ostvariti svoje pravo na naknadu štete od osiguratelja. Tko se sve smatra trećom osobom određuje se prvenstveno propisima o osiguranju, pa su tako u čl. 23. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05; 36/09; 75/09; 76/13 i 152/14), koji se primjenjuje kao lex specialis, određene osobe koje nemaju pravo na naknadu štete iz osiguranja. Dakle, sve osobe koje nisu navedene u tom članku smatraju se trećim osobama te imaju pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ako im je motornim vozilom u pogonu prouzročena šteta. U konkretnom slučaju, tužitelj se smatra trećom osobom, obzirom da je pretrpio štetu motornim vozilom u pogonu, a nije odgovoran za tu štetu.

8.4. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu I.2.), toč. II.2.), toč. III.2.) i toč. IV.2.) izreke na način da je naloženo tuženicima da tužitelju isplate iznose s kojima je odbijen njegov tužbeni zahtjev, zajedno s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao u toč. I. alineja prva izreke ove drugostupanjske odluke.

9. U odnosu na žalbu tuženika H.-O. d.d.

9.1. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge, sadržajem žalbe tuženik H.-O. d.d. upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je pobijana presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

9.2. Navodima žalbe tuženik H.-O. d.d. nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Suprotno navodima žalbe, prema stavu i ovoga suda tužitelj je u ovom postupku dokazao da je zadobio ozljede (i) uslijed naleta vozila osiguranog kod tuženika H.-O. d.d. Iako je točno da je prvostupanjski sud nakon ocjene provedenog prometnog i medicinskog vještačenja utvrdio da je tužitelj mogao zadobiti tjelesne ozljede od udara osobnih vozila osiguranika tuženika A. H. d.d. i tuženika H.-O. d.d. u njegovo osobno vozilo, ali da nije moguće razgraničiti tjelesne ozljede s obzirom na udare svakog od tih osobnih vozila, nema nikakve dvojbe da je tužitelj tjelesne ozljede zadobio od udara tih osobnih vozila, pa je u situaciji kada nije bilo moguće sa sigurnošću razlučiti koji od sudionika prometne nezgode (osiguranika tuženika A. H. d.d. i tuženika H.-O. d.d.) nanio fizičke bolove i strah tužitelju (u kojem opsegu i intenzitetu), prvostupanjski sud pravilno zaključuje da oni za nanesene ozljede i njihove posljedice tužitelju odgovaraju u jednakim omjerima, svaki u ½ dijela.

9.3. Nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije objektivno razlučio ponašanje svakog sudionika u prometnoj nezgodi, koji snose onaj stupanj odgovornosti za štetu koji proizlazi iz njihovog ponašanja jer tužitelj nije treća osoba, kao i odgovornost pravne osobe koja je zadužena za održavanje ceste. Ovaj sud je već kod odgovora na žalbu tužitelja zauzeo stajalište da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je doprinos vozača-sudionika prometne nezgode zbog neprilagođene brzine uvjetima i stanju kolnika zajedno 50% (kod čega je imovinsku štetu na osobnom vozilu tužitelja bilo moguće razgraničiti, dok to nije bilo moguće kod neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu), dok se ostalih 50% odnosi na odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje ceste, pa uzrok štetnog događaja nije samo stanje kolnika već i neprilagođena brzina sudionika prometne nezgode, kod čega nije od odlučnog značaja konkretna brzina kojom su se kretala osobna vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi jer se, izvan svake sumnje, radilo o brzini koja je bila neprilagođena stanju kolnika i uvjetima na cesti. Također nije osnovan prigovor tuženika o visini imovinske štete na osobnom vozilu tužitelja, jer je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka pravilno utvrdio ukupnu štetu na vozilu tužitelja u iznosu od 10.000,43 kn, nakon čega je utvrdio pojedinačne iznose štete koja je nastala uslijed naleta svakog od tri osobna vozila u osobno vozilo tužitelja, pa je tako u odnosu na vozilo osigurano kod tuženika H.-O. d.d. utvrdio da je zbog tog naleta na lijevu stranu osobnog vozila tužitelja nastala imovinska šteta u iznosu od 6.535,88 kn. Zaključno, nije odlučna okolnost da je osiguranik tuženika H.- O. d.d. morao izbjegavati nalet na zaustavljena vozila jer time nije dovedeno u sumnju utvrđenje da je do naleta došlo zbog neprilagođene brzine uvjetima i stanju kolnika. Zbog navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9.4. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu u odnosu na tog tuženika te je odlučeno kao u toč. I. alineja druga izreke ove drugostupanjske odluke.

10. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari, a imajući u vidu žalbene navode tužitelja, valja preinačiti odluku o troškovima postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, pa je mjerodavna odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku (odvjetniku) i odmjeren je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12; 103/14; 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), na trošak provedenih vještačenja i trošak sudskih pristojbi koji je odmjeren sukladno odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN br. 53/19 i 92/21; dalje: Uredba). Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju se priznaje slijedeći trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku (odvjetniku): sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zastupanje na ročištu 13. lipnja 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), zastupanje na ročištima 12. rujna 2019., 27. veljače 2020., 7. rujna 2020. i 12. listopada 2020., svako ročište po 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podnesaka od 2. listopada 2018., 16. lipnja 2020. i 28. siječnja 2020., svaki podnesak po 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 7. srpnja 2020. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) i sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 28. Tarife), uz pripadajući PDV u iznosu od 2.437,50 kn (Tbr. 42. Tarife). Tužitelju nije priznati trošak za ročište za objavu presude jer na to ročište nije pristupio njegov punomoćnik. Na taj način ukupno priznati trošak tužitelja po toj osnovi iznosi 12.187,50 kn. Tužitelju se priznaje trošak za provedeno prometno i medicinsko vještačenje u iznosu od 4.120,00 kn, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznosu od 540,00 kn (Tbr. 1. toč. 1. Uredbe) i presudu u iznosu od 540,00 kn (Tbr. 2. toč. 1. Uredbe), pa na taj način ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 17.387,50 kn, a plaćanje je naloženo tuženicima sukladno odredbi čl. 161. st. 2. ZPP- a prema kojoj ako postoji znatna razlika u pogledu udjela suparničara u predmetu spora, da će sud prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Udjel tuženika A. H. d.d. iznosi 40%, pa mu je naloženo da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.982,35 kn, udjel tuženika U. o. d.d. iznosi 3%, pa mu je naloženo da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 490,78 kn, dok udjel tuženika H.-O. d.d. iznosi 57% pa mu je naloženo da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.914,36 kn. Stoga je odlučeno kao u toč. I. alineja prva ove drugostupanjske odluke.

11. Tužitelj je uspio u žalbenom stadiju postupka pa su mu tuženici dužni naknaditi i trošak iz ovog stadija postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a. Trošak tužitelja odnosi se na sastav žalbe uz pripadajući PDV u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), pa je sukladno udjelima tuženika koji su navedeni u toč. 10. obrazloženja ove odluke naloženo tuženiku A. H. d.d. platiti tužitelju trošak u iznosu od 627,46 kn, tuženiku U. o. d.d. naloženo platiti tužitelju trošak u iznosu od 44,10 kn, dok je tuženiku H.-O. d.d. naloženo platiti tužitelju trošak u iznosu od 890,94 kn. Stoga je odlučeno kao u toč. III.-V. izreke ove drugostupanjske odluke. Ovaj sud napominje da tužitelj nije zatražio trošak sudske pristojbe na žalbu u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

12. Tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka te je odlučeno kao u toč. VI. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Varaždinu 1. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.