Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 20 Gž Zk-8/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. (N.) K., rođ. S., OIB: …, J., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika R. S. d.o.o., OIB: …, D., kojeg zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u S., 2. tuženika M. G., OIB: …, B., i 3. tuženika Ž. G., OIB: …, B., koje zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., radi brisanja upisa, odlučujući o žalbama 1., 2. i 3. tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2208/2020 od 5. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2208/2020 od 5. studenog 2021. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice N. (N.) K., koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nevaljan upis prava vlasništva:

a) u korist M. G. iz B., OIB: … i Ž. G. iz B., OIB: …, izvršen ovosudnim rješenjem Z- 1095/00 na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. godine; b) u korist R. S. d.o.o. iz D., OIB:…, izvršen ovosudnim rješenjem Z-609/10 na temelju ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala od 19. svibnja 2010. godine, solemniziran kod Javnog bilježnika I. L. iz Š. pod posl. brojem OV- 4867/10.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda na nekretninama označenim kao dio čest.zgr.70, označene kao kuća, upisane u Z.U.218 k.o. B. M. i čest.zem.753/11, označene kao oranica, upisane u Z.U.222 k.o. B. M., brisane:

a) upisa u korist R. S. d.o.o. iz D., OIB:… izvršenog ovosudnim rješenjem Z-609/10 na temelju ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala od 19. svibnja 2010. godine, solemniziran kod Javnog bilježnika I. L. iz Š. pod posl. brojem OV- 4867/10;

b) u korist M. G. iz B., OIB:… i Ž. G. iz B., OIB:, izvršen ovosudnim rješenjem Z- 1095/00 na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. godine.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. godine (rješenjem Z-1095/00) upisom prava vlasništva u korist N. (N.)

K., rođ. S., OIB:…, J., na:

a) čest.zgr.70, označene kao kuća, upisane u Z.U.218 k.o. B. M. u 1/6 dijela, b) čest.zem.753/11, označene kao oranica, upisane u Z.U.222 k.o. B. M. u 1/2 dijela.

IV. Nalaže se tuženiku ad.1. R. S. d.o.o., OIB:…, D., predati tužiteljici N. (N.) K. rođ. S., OIB:…, J., u suposjed nekretnine označene kao čest.zgr.70, označene kao kuća, upisane u Z.U.218 k.o. B. M. i čest.zem.753/11, označene kao oranica, upisane u Z.U.222 k.o. B. M., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici N. (N.) K. u roku od 15 dana naknaditi 1. tuženiku R. S. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 9.613,00 kn te 2. tuženiku M. G. i 3. tuženiku Ž. G. u iznosu od 11.343,75 kn.

III. Nalaže se tužiteljici N. (N.) K. u roku od 15 dana naknaditi 1. tuženiku R. S. d.o.o. trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn te 2. tuženiku M. G. i 3. tuženiku Ž. G., trošak sastava žalbe u iznosu od 1.718,75 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je nevaljan upis prava vlasništva: a) u korist M. G. iz B., OIB:… i Ž. G. iz B., OIB:…, izvršen ovosudnim rješenjem Z- 1095/00 na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. godine; b) u korist R. S. d.o.o. iz D., … OIB:…, izvršen ovosudnim rješenjem Z-609/10 na temelju ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala od 19. svibnja 2010. godine, solemniziran kod Javnog bilježnika I. L. iz Š. pod poslovnim brojem OV-4867/10 (st. I. izreke), naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda na nekretninama označenim kao dio čest. zgr.70, označene kao kuća, upisane u Z. U. 218 k. o. B. M. i čest. zem.753/11, označene kao oranica, upisane u Z. U. 222 k. o. B. M., brisane:

a) upis u korist R. S. d.o.o. iz D., OIB: … izvršenog ovosudnim rješenjem poslovni broj Z-609/10 na temelju ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala od 19. svibnja 2010., solemniziran kod Javnog bilježnika I. L. iz Š. pod poslovnim brojem OV-4867/10;

b) u korist M. G. iz B., OIB:… i Ž. G. iz B., OIB: …7, izvršen ovosudnim rješenjem poslovni broj Z-1095/00 na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. (st. II. izreke), naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. (rješenjem Z-1095/00) upisom prava vlasništva u korist N. (N.) K., rođ. S., OIB: …, J., na:

a) čest. zgr. 70, označene kao kuća, upisane u Z. U. 218 k. o. B. M. u 1/6 dijela, b) čest. zem.753/11, označene kao oranica, upisane u Z. U. 222 k. o. B. M. u 1/2 dijela (st. III. izreke), naloženo je 1. tuženiku predati tužiteljici u suposjed nekretnine označene kao čest. zgr. 70, označene kao kuća, upisane u Z. U. 218 k. o. B. M. i čest. zem. 753/11, označene kao oranica, upisane u Z. U. 222 k. o. B. M. (st. IV. izreke) te je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 14.200,00 kn (st. V. izreke).

2. Navedenu presudu u cijelosti žalbom pobija 1. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

3. Prvostupanjsku presudu žalbom u cijelosti pobijaju 2. i 3. tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je brisovna tužba kojom tužiteljica zahtjeva da se utvrdi nevaljan upis prava vlasništva u korist 2. tuženika temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. i u korist 1. tuženika temeljem ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljenog kapitala od 19. svibnja 2010., da se naloži prvostupanjskom sudu brisanje upisa na nekretninama označenim kao dio čest. zgr. 70, označene kao kuća, upisane u zk. ul. 218 k. o. B. M. i čest. zem. 753/11, označene kao oranica, upisane u zk. ul. 222 k. o. B. M., i to upisa u korist R. S. d.o.o. izvršenog rješenjem poslovni broj Z-609/10 i u korist M. G. iz B. izvršenog rješenjem poslovni broj Z- 1095/00, da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. (rješenjem poslovni broj Z-1095/00) upisom prava vlasništva u korist tužiteljice na čest. zgr. 70, označene kao kuća, upisane u zk. ul. 218 k. o. B. M. u 1/6 dijela i na čest. zem. 753/11, označene kao oranica, upisane u zk. ul. 222 k. o. B. M. u 1/2 dijela te da se naloži tuženicima predati u suposjed navedene nekretnine tužiteljici.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da kako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-935/2009 od 16. studenog 2009. poništen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000., kojim je suvlasnički dio N. S. pok. I. od 1/6 na čest. zgr. 70 k. o. B. M. i suvlasnički dio 1/2 na čest. zem. 753/11 zk. ul. 222 k. o. B. M. prodan M. G. i Ž. G. kao kupcima, da su 2. i 3. tuženici suvlasnički dio od 5/6 čest. zgr. 70 k. o. B. M. i suvlasnički dio 1/2 čest. zem. 753/11 iz zk. ul. 222 k. o. B. M. kupili u stečajnom postupku, koji se vodio nad trgovačkim društvom R. S. d.d. u stečaju Ugovorom o kupoprodaji imovine stečajnog dužnika kao cjeline od 4. rujna 2003., da je Ugovor o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala društva R. S. d.o.o. D. od 19. svibnja 2010., sklopljen između M. G. i Ž. G., kao prenositelja i R. S. d.o.o. D., kao stjecatelja, da se u čl. 2. ugovora navodi kako članovi društva M. G. i Ž. G. unose u društvo R. S. d.o.o. D. uloge za nove poslovne udjele u temeljni kapital društva i to nekretnine oznake kat. čest. 70 iz zk. ul. 218 k. o. B. M. za 1/12 dijela, te kat. čest. 753/11 iz zk. ul. 222 k. o. B. M., M. G. za 3/4 dijela i Ž. G. za 1/4 dijela, iz kojih činjenica prvostupanjski sud izvodi zaključak da su 2. i 3. tuženici nakon što je poništen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000., sklopili sa 1. tuženikom Ugovor o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala društva R. S. d.o.o. D. od 19. svibnja 2010., iako im je bilo poznato kako poništenjem ugovora nisu više suvlasnici čest. zgr. 70 k. o. B. M. za 1/6 dijela, niti suvlasnici čest. zem. 753/11 k. o. B. M. za 1/2 dijela, te kako u toj situaciji nisu mogli raspolagati navedenim suvlasničkim dijelovima predmetnih nekretnina. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio kako je 1. tuženiku prije sklapanja Ugovora o unosu stvari radi povećanja temeljnog kapitala društva R. S. d.o.o. D. od 19. svibnja 2010., budući da je 1. tuženik bio zastupan po direktoru M. G., odnosno 2. tuženiku, trebalo biti poznato da isti nije isključivi vlasnik predmetnih nekretnina, a također da suvlasnički dio od 1/6 čest. zgr. 70 k. o. B. M. i dio od 1/2 čest. zem. 753/11 k. o. B. M., nakon poništenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. srpnja 2000. ne pripadaju 2. i 3. tuženicima, već tužiteljici, kojoj pravo vlasništva na dijelu čest. zgr. 70 i čest. zem. 753/11 k. o. B. M. nije ni prestalo, nego je ostalo upisano u ranije utvrđenim suvlasničkim dijelovima od 1/6 na čest. zgr. 70 i 1/2 na čest. zem. 753/11, sve k. o. B. M.. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici bili nesavjesni stjecatelji te usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. U odnosu na čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu („Službeni list SFRJ“, broj 53/76 i 11/88, dalje: ZUR), prvostupanjski je sud utvrdio da tužiteljici nitko nikada nije osporavao suvlasništvo na predmetnim nekretninama, koje je tužiteljica davala u najam predniku tuženika, zbog čega u to vrijeme nije imala pravni temelj zahtijevati vraćanje nekretnina u posjed, koje je ugovorom ustupila prednicima tuženika uz određenu naknadu, jer da je pravni prednik tuženika priznavao tužiteljici „jače pravo“, uzimajući od nje u najam dio nekretnine koji joj je, kao suvlasnici, pripadao, a da bi svako drugo tumačenje predstavljalo čisti pokušaj prijevare i otimanja vlasništva bez ikakvog pravnog osnova, te da se u konkretnom slučaju ne može govoriti da je tužiteljici prestalo knjižno pravo temeljem odredbi ZUR, već da je knjižno pravo tužiteljice prestalo temeljem zemljišnoknjižne provedbe kasnije poništenog ugovora od 10. srpnja 2000. po tužbi Republike Hrvatske (presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-935/2009 od 16. studenog 2009.), pa da se ne može govoriti o originarnom stjecanju vlasništva na predmetnim nekretninama.

9. Prije svega valja reći da prema čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) n ositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

10. Prema čl. 268. st. 1. ZUR ako je nekretnina postala društveno sredstvo (društveno sredstvo u društvenoj pravnoj osobi) bez pravne osnove, njezino vraćanje se moglo zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina.

11. Vrhovni je sud u odluci broj Rev-x 1131/2017-2 16. travnja 2019. izrazio pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu i nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva.

12. Nadalje, Vrhovni je sud u odluci poslovni broj Rev 3018/2016-2 od 19. svibnja 2021. izrazio pravno shvaćanje da ako je nekretnina postala društveno sredstvo društvenopravne osobe bez pravne osnove, te ako vlasnik nije zahtijevao njeno vraćanje u roku od pet godina od saznanja da je nekretnina prešla u sredstva društvenopravne osobe, najkasnije u roku od deset godina od njenog prelaska u sredstva društvenopravne osobe (uz isključenje ovog pravila ako je posjed pribavljen kaznenim djelom ili u to vrijeme privrednim prijestupom – st. 3. navedene odredbe), da se u tom slučaju radi o orginarnom osnovu stjecanja društvenog vlasništva protekom vremena samo zato što je nekretnina bila u posjedu („društvenim sredstvima“) društvenopravne osobe u određenom vremenskom razdoblju, pa i u okolnostima kada je ta osoba bila nesavjestan posjednik, a vlasnik nije zahtijevao vraćanje posjeda nekretnine u prethodno navedenim rokovima.

13. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka ukazivao da je sva vlasnička prava u pogledu hotela izgrađenog na spornim nekretninama vršio upravo pravni prednik 1. tuženika, Ugostiteljsko poduzeće „R. s.“ D., a takve navode tuženika potvrđuje građevinska dozvola koju je izdala Općina D., Sekretarijat za privredu i komunalne poslove broj UP/I-14-466/1-78 od 12. prosinca 1978., kojom se dozvoljava Ugostiteljskoj radnoj organizaciji „R. s.“ iz D. da kao investitor može izvršiti adaptaciju i dogradnju sanitarnog čvora i kuhinje na lokalitetu u R. S..

14. Iz dopisa Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/97-01/74 od 29. lipnja 1997. proizlazi da se motel „R. s.“, oznake kč. zgr. 70 k. o. B. nalazi na zemljištu kč. zem. 753/11 k. o. B..

15. Sukladno tome, ovaj sud je utvrdio da je 1. tuženik je dokazao da su predmetne nekretnine postale društveno sredstvo društvenopravne osobe (Ugostiteljsko poduzeće „R. s.“) D. bez pravne osnove, jer je iz navedene dokumentacije razvidno da je jedini korisnik tih nekretnina, koje su u naravi predstavljale motel „R. s.“ bilo Ugostiteljsko poduzeće „R. s.“, budući da se u te nekretnine investiralo te su se koristile bez suglasnosti tužiteljice, a koje je činjenice ovaj sud utvrdio na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

16. Nasuprot tome, tužiteljica nije dokazala da bi pravni prednik 1. tuženika priznavao njezino pravo vlasništva na idealnim dijelovima tih nekretnina, jer je Ugovor o najmu od 23. kolovoza 1966., koji su zaključili Ugostiteljsko poduzeće „R. s.“ i S. D., A. S. i maloljetna S. N., zastupana po S. J., bio na snazi do kraja mjeseca rujna 1967. (list 160 spisa), te je zaključen u vrijeme kada su tužiteljica S. P., S. D. i A. S. bile u cijelosti vlasnice čest. zgr. 70, kuće upisane u zk. ul. 218 k. o. B., ali tužiteljica nije ni na koji način dokazala da bi i u daljnjem razdoblju 1. tuženiku davala u najam svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina, ili da bi na drugi način ispunjavala svoja suvlasnička prava, dok su njezini navodi iz podneska od 8. ožujka 2021. da je vršila svoja suvlasnička prava davanjem u najam tih nekretnina predniku 1. tuženika paušalni i nevjerodostojni, jer tužiteljica ne navodi nikakve pojedinosti o tim ugovorima (na koji su rok zaključivani, za koje iznose, kako su isplaćivani i sl.), zbog čega se takvi njezini navodi ne mogu prihvatiti.

17. Slijedom toga, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tužiteljica sa prednikom 1. tuženika imala zaključen ugovor o najmu koji se kontinuirano produljivao, ali je ovaj sud na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, suprotno tome utvrdio da su predmetne nekretnine bez pravne osnove postale društveno sredstvo Ugostiteljskog poduzeća „R. s.“ D. svakako u vrijeme adaptacije i dogradnje motela 1978., kada je na snazi bio ZUR, odnosno to je ugostiteljsko poduzeće bez pravne osnove steklo pravo korištenja predmetnih nekretnina.

18. Sukladno čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) s

tjecanje,

promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

19. Stoga je pravni prednik 1. tuženika stekao temeljem čl. 268. st. 1. ZUR pravo korištenja predmetnih nekretnina na suvlasničkom dijelu koji je pripadao tužiteljici, a time je pravo vlasništva tužiteljice na tim suvlasničkim dijelovima nekretnina prestalo, a pritom nije odlučno je li prednik 1. tuženika postupao savjesno, već je li tužiteljica zahtijevala vraćanje posjeda nekretnine u rokovima iz te zakonske odredbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3018/2016-2 od 19. svibnja 2021.), a što niti ne tvrdi da je zahtijevala.

20. Budući da je tužiteljici iz navedenih razloga prestalo knjižno pravo na način da je i njezin suvlasnički dio predmetnih nekretnina postao društveno vlasništvo kao društveno sredstvo u društvenoj pravnoj osobi, što je kasnije u postupku pretvorbe i privatizacije pretvoreno u pravo vlasništva 1. tuženika (listovi 207 – 210 spisa), sve sukladno čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014), tužiteljica nema pravo radi zaštite tih prava podnijeti brisovnu tužbu, jer joj je knjižno pravo koje tom tužbom želi zaštiti prestalo i to ne pravnim poslovima za koje zahtjeva da se utvrde nevaljanima u ovom postupku, već prije toga i neovisno od njih.

21. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je izmijeniti i odluku o parničnom trošku.

23. Prvotuženiku pripada pravo na naknadu troškova odvjetničkog zastupanja temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, sukladno zatraženom troškovniku na ročištu od 29. rujna 2021., na kojem je zatražen trošak prema troškovniku iz podneska od 24. svibnja 2021., i to mu za sastav odgovora na tužbu pripada 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), za zastupanje na ročištima održanim 20. siječnja 2020., 2. srpnja 2020. i 9. ožujka 2021., pripada mu po 100 bodova temeljem Tbr. 9/1 OT, za sastav podneska od 24. svibnja 2021. temeljem Tbr. 8/1 OT pripada mu 100 bodova te mu za sastav žalbe pripada 125 bodova, ili ukupno 625 bodova ili 6.250,00 kn, sa PDV od 25% trošak 1. tuženika iznosi 7.812,50 kn, uvećan za iznos podmirenog iznosa sudske pristojbe na žalbu od 1.800,00 kn, ukupan trošak 1. tuženika iznosi 9.613,00 kn.

24. Trošak 2. i 3. tuženika odnosi se na sastav odgovora na tužbu od 110 bodova temeljem Tbr. 8/1 i Tbr. 36 OT, za zastupanje na ročištima održanim 20. siječnja 2020., 2. srpnja 2020., 9. ožujka 2021., 25. svibnja 2021. i 29. rujna 2021., po 110 bodova temeljem Tbr. 9/1 i Tbr. 36 OT, za sastav podneska od 1. srpnja 2020. 110 bodova temeljem Tbr. 8/1 i Tbr. 36 OT i za sastav žalbe 137,50 bodova temeljem Tbr. 19/1 i Tbr. 36 OT, ili ukupno 907,50 bodova, ili 9.075,00 kn, sa PDV od 25%, ukupan trošak 2. i 3. tuženika iznosi 11.343,75 kn.

25. Trošak sastava žalbe 1. tuženiku dosuđen je u iznosu od 125 bodova temeljem Tbr. 10/1 OT ili 1.250,00 kn sa PDV od 25%, 1.562,50 kn te 2. i 3. tuženicima u iznosu od 137,50 kn ili 1.375,00 kn sa PDV od 25%, 1.718,75 kn temeljem Tbr. 19/1 i Tbr. 36 OT.

U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Verica Kos, v.r.