REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-400/2019-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. L. iz S., P. 16, OIB: ****, koju
zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u S., protiv tuženika A.
H. d.d. Z., H. 70, OIB: ****, kojeg zastupa
punomoćnik M. D., odvjetnik u S., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 29.lipnja 2022., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 1.rujna 2022. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I. - Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici u roku od 15 dana iznos od 17.155,00 kuna (2.276,86 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28.svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II – Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala da joj tuženik u roku od 15 dana isplati iznos od 2.845,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28.svibnja 2019. do isplate.
III - Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 14.173,25 kuna (1.881,11 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1.rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je 19.6.2019. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete neimovinske i imovinske štete u iznosu od 12.000,00 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.
1.1.Podneskom od 2.7.2022. tužiteljica je preinačila tužbu potražujući 20.000,00 kuna.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo: da se ne može definitivno očitovati u pogledu osnove tužbenog zahtjeva; da osporava visinu tužbenog zahtjeva.
U nastavku postupka, nakon pribave dokumentacije vezane uz predmetnu prometnu nezgodu, na ročištu 16.5.2022. tuženik je izjavio da priznaje osnovu odgovornosti.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužiteljice i svjedoka Drage S. te vještačenjem po vještacima A. P.
i S. B..
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Među strankama nije sporno da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužiteljici koju je zadobila kao pješak.
4.1.Među strankama je u ovom stadiju postupka sporna visina potraživanja.
4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Kao posljedice ozljeđivanja (kontuzije glave, desne šake i leđa) kod tužiteljice su, prema mišljenjima gore navedenih vještaka, nastali:
a)bolovi jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana i blagog intenziteta 30 dana;
b)tzv. primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, sekundarni strah jakog intenziteta koji trajao 2-3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 7 dana, a sekundarni strah blagog intenziteta 6-8 tjedana;
c)potreba za pružanjem tuđe njege i pomoći i to 1 dan 4 sata dnevno, 7 dana 2 sata dnevno te 30 dana 0,5 sata dnevno;
d)neugodnosti tijekom liječenja kao što su upućivanje na hitni kirurški prijam, snimanje, kontrolni pregledi specijalista;
e)privremeni funkcionalni deficit (u smislu ograničene pokretljivosti u navedenim regijama) koji je trajao 40 dana i u postotku odgovara trajanju pružanja tuđe pomoći i njege u odnosu na broj sati u danu pa je tako npr. prvi dan funkcionalni deficit iznosio 1/6 od 100% (jer se njega pružala 4 sata od ukupno 24 u danu) itd.
Na mišljenja vještaka stranke nisu imale primjedbi pa im i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluju stručna i logična, te ih ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazima.
5.1.Tužiteljica je u iskazu navela: da je išla na pripreme za maturu budući da je tad bila 4. razred srednje škole; da je u trenutku udara vozila u nju bila otprilike na polovini pješačkog prijelaza; da se samog udara vozila ne sjeća jer je pala u nesvijest nakon pada, te s obzirom na svoje stanje ne zna ni koje su sve pretrage u bolnici nad njom obavljali; da je kasnije doznala da je bila prenoćila na odjelu za neurokirurgiju, te su joj zbog uznemirenosti medicinske sestre pružale određenu vrstu psihijatrijske pomoći i podrške; da su joj nakon povratka kući roditelji i prijatelji bili od podrške jer je i sami prolazak tim dijelom ceste doživljavala traumatičnim; da je te školske godine uspješno maturirala, dijelom i zbog toga što je uslijed svog stanja više ostajala kući i fokusirala se na učenje; da su joj tuđu njegu i pomoć pružali ukućani.
Iskazu tužiteljice u dijelu u kojem govori o tome da je bila u nesvijesti nakon naleta vozila na nju (čime očito želi prikazati posljedice težima nego što jesu) ne može se pokloniti vjera jer to stanje se ne spominje ni u jednom liječničkom nalazu. Štoviše, u sklopu dostavljenog spisa MUP-a se nalazi i službena zabilješka o zaprimanju prijave o događaju (list 82) u kojoj se navodi da je 4.2.2019. u 19,11 sati izvjesni Ivan T. telefonski obavijestio MUP o navedenoj prometnoj nezgodi i naveo da se vozač i pješakinja nalaze u trgovini "***". Da je tužiteljica izgubila svijest na kolniku, onda zasigurno ne bi prijavljivanje nezgode dočekala u obližnjoj trgovini.
5.2.Tužiteljica se tuženiku sa odštetnim zahtjevima prije utuženja obratila dopisima zaprimljenim 15.4.2019. i 27.5.2019. (list 12-13).
6.Prije svega, treba reći da je tužiteljica tužbu preinačila do zaključenja prethodnog postupka i tome se tuženik nije protivio već se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi.
6.1.S obzirom na navedeno pod točkom 5., temeljem odredbe čl.1100.ZOO-a bi tužiteljici pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 16.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom određivanja pravične novčane naknade uzeti su u obzir Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. te njihova izmjena od 15.6.2020. S obzirom na to da tužiteljici dosad tuženik nije ništa isplatio, to je naloženo tuženiku da joj isplati iz ove osnove 16.000,00 kuna.
Zatezne kamate na dosuđeni iznos od 16.000,00 kuna su dosuđene od 28.5.2019. do isplate sukladno čl.29.st.1. u vezi s čl.1103.ZOO-a. Naime, s obzirom da je liječenje tužiteljice završeno nakon 2 mjeseca od ozljede tj. 4.4.2019. i dana 27.5.2019. je tuženik zaprimio odštetni zahtjev, tuženik je od tad u zakašnjenju s plaćanjem pravične novčane naknade.
6.2.Što se tiče tuđe njege i pomoći, tužiteljici je bila potrebna sveukupno 33 sata. S obzirom da sudska praksa (VSRH, Rev-2122/10) prihvaća cijenu od 35,00 kuna za sat pružanja tuđe pomoći i njege (a cjenik od 17.2.2021. po kojemu je cijena 40,00 kuna se ne može uzeti u obzir jer je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka), to se dobije iznos od 1.155,00 kuna koliko bi joj pripadalo pa je taj iznos dosuđen temeljem čl.1095.st.1.ZOO.
Pružanje tuđe pomoći i njege je trajalo ukupno 38 dana od ozljeđivanja te je svakako dovršeno do 27.5.2019. kad je podnesen odštetni zahtjev. Stoga, imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu kako sudska praksa (VSRH, Rev-3197/2015) tumači odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u svjetlu tijeka zateznih kamata, temeljem čl.29.ZOO na navedeni iznos dosuđene su zatezne kamate od 28.5.2019. do isplate.
6.3.Imajući u vidu postavljeni zahtjev te dosuđene iznose, tužbeni zahtjev je odbijen u pogledu preostalih 2.845,00 kuna.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).
Tužiteljica je u ovom sporu, u kojemu je bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, uspjela sveukupno 93%, a tuženik 7% pa bi tuženik trebao tužiteljici naknaditi 86% nastalog troška.
7.1.Tužiteljici bi, da je u cijelosti uspjela, trebalo priznati sljedeći trošak: po 1.000,00 kuna za odštetni zahtjev, tužbu i podneske od 13.3.2020., 9.11.2021., 31.5.2022. i ročišta od 26.2.2020., 15.7.2021., 19.10.2021., 16.5.2022., 29.6.2022., 250,00 kuna za podnesak od 2.7.2020., 500,00 kuna za ročište za objavu presude što zbrojeno i uvećano za PDV od 25% iznosi 13.437,50 kuna.
Kad se dodaju pristojba tužbe 400,00 kuna i presude u iznosu od 550,00 kuna, dobije se iznos od 14.387,50 kuna. No, 86% od tog iznosa je 12.373,25 kuna. Tom iznosu treba dodati 1.800,00 kuna plaćenih za vještačenje pa se dobije iznos od 14.173,25 kuna koliko je dosuđeno tužiteljici.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.30.st.2.Ovršnog zakona.
8.Dosuđeni iznosi u kunama su dvojno iskazani i u EUR u skladu s čl.48.st.1.Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22) te tečajem 7,53450.
U Splitu, 1.rujna 2022.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
