REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10952/2021.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog N.S., zbog prekršaja iz članka 137. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 72/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenog N.S., podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, broj 511-19-37/05-1-134-1/21. od 25. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenog N.S.

i pobijani prekršajni nalog

potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. ,70/17. i 118/18.), okrivljeni N.S. dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni N.S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 137. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa, kažnjen novčanom kaznom od 3.000,00 kuna, s time da ukoliko u određenom mu roku plati dvije trećine novčane kazne, novčana će se kazna smatrati u cjelini plaćenom.

1.1. Istim prekršajnim nalogom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

1.2. Nadalje, prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, te odluke o troškovima postupka. Okrivljenik navodi da mu je izrečena novčana kazna prestroga i previsoka jer je plaća koju ostvaruje takva da mu ne omogućuje plaćanje izrečene novčane kazne. Ima kreditne obaveze i primoran je živjeti sa roditeljima i braćom. Navodi kako do sada nije teže kažnjavan, niti je ikada prouzročio prometnu nesreću, a prilikom predmetnog prekršaja nije prouzročena bilo kakva šteta. Smatra da bi se, zbog svega navedenog, blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja. Također, okrivljenik smatra da nije bilo uvjeta za izricanje zaštitne mjere upravo zbog toga jer u njegovom slučaju ne postoji opasnost da će upravljanjem vozilom ugroziti sigurnost prometa, tim više što automobilom putuje na posao pa bi oduzimanje vozačke dozvole ugrozilo njegovu egzistenciju tj. zaposlenje. Nadalje, okrivljenik također osporava odluku o troškovima jer smatra da bi ga, zbog njegovog imovnog stanja, trebalo osloboditi od obveze plaćanja troškova postupka, a da je odluka o trošku u suprotnosti sa člankom 5. stavkom 2. Rješenja o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova koji propisuje da naknada troškova za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga iznosi 100,00 kuna. Slijedom svega navedenog, okrivljenik predlaže izricanje blaže kazne, ukidanje zaštitne mjere i oslobođenje od obveze plaćanja troškova postupka. I na kraju, okrivljenik predlaže da se ovaj postupak spoji sa postupkom u kojem mu je također izrečena sankcija obaveznim prekršajnim nalogom PP Zaprešić broj 511-19-37/05-2-132-1/2021.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredbi Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. U odnosu na okrivljenikove navode o prestrogom kažnjavanju ističe se da je za predmetni prekršaj Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Dakle, iz navedenog je vidljivo da je okrivljeniku izrečena kazna u visini propisanog posebnog minimuma za ovaj prekršaj. Osim toga, na temelju članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, podnositelj prigovora treba prigovor obrazložiti i podnijeti dokaze o činjenicama na kojima prigovor temelji, a okrivljenik u konkretnom slučaju ništa od svojih navoda o imovinskom stanju i obiteljskim prilikama te druge navode na kojima temelji svoj zahtjev za blažim kažnjavanjem, nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Njegov navod o tome kako počinjenim prekršajem nije prouzročena nikakva šteta nije od utjecaja na potrebu njegovog kažnjavanja, a niti ta činjenica umanjuje težinu prekršaja. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

7.1. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle na donjoj granici, a primjerena je i težini počinjenog prekršaja kao i opasnosti od ponavljanja istog.

8. U odnosu na troškove postupka od 500,00 kuna, na koje je okrivljenik obvezan pobijanim prekršajnim nalogom, ističe se da je odredbom članka 228. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da se prekršajnim nalogom može, između ostalog, odrediti naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga. Osim toga, paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/013.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Okrivljenik pogrešno smatra da trošak nije u skladu sa naknadom propisanom za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga kako je to propisano člankom 5. stavkom 2. Rješenja o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova. Upravo navedenom odlukom je propisano da naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga (općeg) iznosi 500 kuna, a o kakvom nalogu je u konkretnom slučaju riječ. Osim toga, ponovno se ističe kako okrivljenik nije uz prigovor priložio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio svoje navode iz prigovora o imovinskom stanju pa da bi se eventualno utvrdilo kako ga treba osloboditi obaveze naknade troškova postupka.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/013.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj Sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje okrivljenikovo uzdržavanje.

10. U odnosu na okrivljenikov prijedlog o spajanju predmetnog postupka sa postupkom u kojem mu je, kako on tvrdi, također izrečena sankcija obaveznim prekršajnim nalogom PP Zaprešić broj 511-19-37/05-2-132-1/2021, napominje se da ovaj Sud nema zakonsku osnovu za donošenje takve odluke.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. rujna 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić,v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Zaprešić u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.