Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-6822/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. G., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42./20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 24. veljače 2021., broj: 22 Pp P-51/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. M. G., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. M. G. u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 (petnaestisuća) kuna, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 20. prosinca 2020. u 11,10 sati do 21. prosinca 2020. u 10,40 sati, kao 2 dana zatvora, odnosno 600,00 (šesto) kuna kazne, pa mu je preostalo za platiti 14.400,00 (četrnaesttisućačetiristo) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku tri mjeseca od primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II Žalba okr. M. G. odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okr. M. G. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 20. prosinca 2020. uračunato u izrečenu novčanu kaznu kao 1 dan zatvora, odnosno, 300,00 kuna novčane kazne.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja teretnim vozilima u trajanju od 4 mjeseca, s time da će se vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole naredbom o određivanju mjere opreza od 20. prosinca 2020. uračunati u trajanje izrečene zaštitne mjere.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem.

4.1. Naime, iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik bio uhićen od 20. prosinca 2020. u 11,10 sati do 21. prosinca 2020. u 10,40 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 40. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer izričaj „svaki započeti dan“ podrazumijeva kalendarski uračunavanje uhićenja, zadržavanja ili drugog načina oduzete slobode u izrečenu kaznu. Budući da je okrivljenik uhićen 20. prosinca 2020., a pušten je na slobodu na temelju rješenja prvostupanjskog suda, nakon ispitivanja dana 21. prosinca 2020., to se konkretno oduzimanje slobode izjednačava sa 2 dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, kako je to navedeno u toč. I ove odluke.

5. Bez uspjeha žalitelj upire da je u postupku prvostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, navodeći da se odluka temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona jer da je njegovo priznanje pribavljeno povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, budući da je priveden u PU zadarsku. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda temelji se na činjenicama i dokazima koji su izneseni u postupku pred prvostupanjskim sudom, kada je okrivljenik pravilno upozoren o svim svojim pravima sukladno odredbe članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao i o pravu na branitelja, o čemu se jasno očitovao na zapisnik, navodeći da će se braniti sam. Žalitelj je nakon iznošenja obrane upozoren sukladno odredbe članka 120. Prekršajnog zakona, da ima pravo čitati zapisnik ili da mu se isti pročita, izjavio da je slušao glasan diktat i da na sadržaj zapisnika nema primjedbi. Prema tome, iz provedenog postupka pred sudom ne proizlazi da bi prema okrivljeniku bila upotrijebljena sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se došlo do njegovog priznanja. Stoga je ocijenjeno, da u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako na tu povredu upire žalitelj.

6. Ispitujući nadalje predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza na ročištu u žurnom postupku, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom njegovog izrijekom danog priznanja i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.1. Bez uspjeha žalitelj sada dovodi u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, budući da je u postupku jasno i određeno priznao sve odlučne činjenice, pa tako i da je upravljao vozilom u Ulici Franka Lisice, kako to potvrđuje i materijalna dokumentacija predmeta, koja je izvedena u postupku pred sudom i na koju žalitelj nije imao primjedbi. Iz rezultata postupka, odnosno zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 6 spisa) jasno proizlazi da je te prilike u svojstvu vozača prihvatio ispitivanje i nije poricao rezultate ispitivanja, a koncentracija alkohola, umanjena za granicu dopuštene pogreške, iznosila je 2,23 g/kg, s time da svaka koncentracija alkohola u krvi vozača iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, predstavlja bitno obilježje djela iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Ispitujući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud je mišljenja da je kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena, kako to paušalno upire žalitelj. Naime, za predmetno djelo propisana je novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je već pravilno cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, imajući na umu težinu i opasnost djela, izrekao blažu vrstu kazne unutar granica propisanog raspona, smatrajući da će se mjerom izrečene kazne postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, kao i drugih sudionika u prometu. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku, sukladno odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika koji je u prometu na cesti upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja. Težina počinjenog prekršaja koji se ogleda u stupnju koncentracije alkohola od 2,23 g/kg opravdavaju izricanje zaštitne mjere, jer je u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u četvrtom stupnju alkoholiziranog stanja - pijanom stanju, u kojem je izražena dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

9.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a paušalni navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka te materijalne prilike okrivljenika.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.