Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-756/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucima toga suda i to Davorki Hudoletnjak, kao predsjednici vijeća, sutkinji Sonji Celovec Trivanović kao sutkinji izvjestiteljici i članici vijeća, te suca Vladimira Ferenčevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B., O.: .., iz S., V.. C, zastupanog po pun. I. L. Š., odvj. u S. protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB:.., zastupanog po punomoćnici iz O. društva K. i partneri u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude O. suda u S. broj P-4462/2020 od 31. siječnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženice kao neosnovana potvrđuje se presude O. suda u S. P- 4462/2020 od 31. siječnja 2022. u točkama I., II., III., IV. i V. izreke.

II.Prihvaća se žalba tužitelja i presuda Općinskog suda u Splitu P-4462/2020 od 31. siječnja 2022. u preostalom dijelu parničnog troška sadržanog u točki V izreke se preinačuje i sudi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju uz dosuđeni parnični trošak točkom V. izreke prvostupanjske presude u iznosu od 6.388,62 kn plati i daljnji parnični trošak u iznosu od 2.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. siječnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III.Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 350,00 kuna u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe i odgovora na žalbu i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I.Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 418-50-3533207 od 21. lipnja 2006. g. ovjerenog kod javne bilježnice N. K. iz S., kao privatna isprava sa snagom javnobilježničkog akta dana 28. lipnja 2006. g. pod brojem O.-571/2006, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika u dijelu:

-čl. 1. u dijelu kojim je iznos glavnice kredita vezan za kunsku protuvrijednost iznosa od 19.150 C. (devetnaesttisućastopedeset švicarskih franaka) po srednjem tečaju K. na dan korištenja,

-čl. 7. st. 1. ''u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju K. za C., važećem na dan dospijeća,...''.

I..U. se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba čl. 2. st. 1. U. o kreditu broj 418-50-3533207 od 21. lipnja 2006. g. ovjerenog kod javne bilježnice N. K. iz S., kao privatna isprava sa snagom javnobilježničkog akta dana 28. lipnja 2006. g. pod brojem O.-571/2006, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika u dijelu: ''...promjenjiva, u skladu s O. o kamatnim stopama Kreditora.''

III.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3533207 od 21. lipnja 2006. g. ovjerenog kod javne bilježnice N. K. iz S., kao privatna isprava sa snagom javnobilježničkog akta dana 28. lipnja 2006. g. pod brojem O.-571/2006, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika u dijelu koji glasi: ''...samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor''.

IV.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 21.761,94 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-4,88 kn teče od 31. srpnja 2006. g. do isplate,

-5,81 kn teče od 29. kolovoza 2006. g. do isplate,

-3,76 kn teče od 2. listopada 2006. g. do isplate,

-33,67 kn teče od 7. studenog 2007. g. do isplate,

-33,49 kn teče od 6. prosinca 2007. g. do isplate,

-34,10 kn teče od 9. siječnja 2008. g. do isplate,

-34,43 kn teče od 6. veljače 2008. g. do isplate,

-35,01 kn teče od 6. ožujka 2008. g. do isplate,

-34,15 kn teče od 3. travnja 2008. g. do isplate,

-51,09 kn teče od 6. svibnja 2008. g. do isplate,

-51,72 kn teče od 5. lipnja 2008. g. do isplate,

-50,79 kn teče od 7. srpnja 2008. g. do isplate,

-50,83 kn teče od 11. kolovoza 2008. g. do isplate,

-51,39 kn teče od 9. rujna 2008. g. do isplate,

-116,01 kn teče od 6. listopada 2008. g. do isplate,

-52,77 kn teče od 6. studenog 2008. g. do isplate,

-134,82 kn teče od 29. prosinca 2008. g. do isplate,

-148,37 kn teče od 21. siječnja 2009. g. do isplate,

-154,50 kn teče od 5. veljače 2009. g. do isplate,

-167,54 kn teče od 4. ožujka 2009. g. do isplate,

-170,83 kn teče od 15. travnja 2009. g. do isplate,

-144,47 kn teče od 21. svibnja 2009. g. do isplate,

-125,05 kn teče od 19. lipnja 2009. g. do isplate,

-130,21 kn teče od 7. kolovoza 2009. g. do isplate,

-140,44 kn teče od 31. kolovoza 2009. g. do isplate,

-139,56 kn teče od 6. listopada 2009. g. do isplate,

-129,21 kn teče od 17. studenog 2009. g. do isplate,

-148,63 kn teče od 7. siječnja 2010. g. do isplate,

-164,19 kn teče od 19. siječnja 2010. g. do isplate,

-186,33 kn teče od 4. veljače 2010. g. do isplate,

-181,25 kn teče od 4. ožujka 2010. g. do isplate,

-211,30 kn teče od 8. travnja 2010. g. do isplate,

-205,60 kn teče od 5. svibnja 2010. g. do isplate,

-216,71 kn teče od 8. lipnja 2010. g. do isplate,

-312,87 kn teče od 5. srpnja 2010. g. do isplate,

-293,07 kn teče od 9. kolovoza 2010. g. do isplate,

-353,55 kn teče od 10. rujna 2010. g. do isplate,

-332,65 kn teče od 6. listopada 2010. g. do isplate,

-299,04 kn teče od 11. studenog 2010. g. do isplate,

-369,95 kn teče od 8. prosinca 2010. g. do isplate,

-460,17 kn teče od 11. siječnja 2011. g. do isplate,

-396,29 kn teče od 10. veljače 2011. g. do isplate,

-418,69 kn teče od 9. ožujka 2011. g. do isplate,

-390,20 kn teče od 12. travnja 2011. g. do isplate,

-395,32 kn teče od 12. svibnja 2011. g. do isplate,

-516,25 kn teče od 7. lipnja 2011. g. do isplate,

-528,03 kn teče od 11. srpnja 2011. g. do isplate,

-624,19 kn teče od 9. kolovoza 2011. g. do isplate,

-572,42 kn teče od 12. rujna 2011. g. do isplate,

-515,75 kn teče od 6. listopada 2011. g. do isplate,

-497,31 kn teče od 14. studenog 2011. g. do isplate,

-492,98 kn teče od 15. prosinca 2011. g. do isplate,

-519,82 kn teče od 16. siječnja 2012. g. do isplate,

-543,22 kn teče od 16. veljače 2012. g. do isplate,

-546,35 kn teče od 16. ožujka 2012. g. do isplate,

-530,17 kn teče od 17. travnja 2012. g. do isplate,

-541,09 kn teče od 16. svibnja 2012. g. do isplate,

-548,58 kn teče od 8. lipnja 2012. g. do isplate,

-535,99 kn teče od 13. srpnja 2012. g. do isplate,

-539,30 kn teče od 16. kolovoza 2012. g. do isplate,

-529,88 kn teče od 15. rujna 2012. g. do isplate,

-509,49 kn teče od 18. listopada 2012. g. do isplate,

-531,22 kn teče od 14. studenog 2012. g. do isplate,

-541,64 kn teče od 6. prosinca 2012. g. do isplate,

-534,34 kn teče od 16. siječnja 2013. g. do isplate,

-493,35 kn teče od 13. ožujka 2013. g. do isplate,

-528,17 kn teče od 13. ožujka 2013. g. do isplate,

-2.477,69 kn teče od 13. ožujka 2013. g. do isplate.

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 31. srpnja 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

V.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 6.388,62 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. siječnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija točku V. izreke prvostupanjske presude, a koja točka V. sadrži rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova prvostupanjskog postupka zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužiteljice u odnosu na točku V. izreke i pobijanu točku preinači i usvoji preostali dio parničnog troška, podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu u pogledu parničnog troška.

3. Pravodobnom žalbom tuženica pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, sve u vezi s odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode tužitelja, navodeći da je prvostupanjski sud pravilno donio odluku o parničnim troškovima iz točke V izreke prvostupanjske presude.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženice, navodeći da se o odredbi članka 12. predmetnog ugovora o kreditu nije pregovaralo, da je ista odredba unaprijed formulirana od strane tuženika, te da sam tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj ne njezin sadržaj, smatra da pravilno prvostupanjski sud ne provodi dokazni postupak, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih sporova u kojima su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pravilno zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije nastupila zastara potraživanja, te predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći na bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredaba članka 1., članka 7. stavak 1., , članka 2. stavak 1. i članka 9. stavaka 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3533207 od 21. lipnja 2006., a koje odredbe se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženice, u dijelu ugovorene valutne klauzule, te u dijelu nepoštene ugovorne odredbe za naknadu za prijevremenu otplatu kredita i restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i naknade za prijevremenu otplatu kredita po sklopljenom Ugovoru o kreditu od 21. lipnja 2006.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su stranke 21. lipnja 2006.. sklopile Ugovor o kreditu broj 418-50-3533207, kojim je tuženica kao kreditor odobrila i stavila na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 19.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, da je kredit odobren s rokom otplate od 84 mjeseca, da je u članku 2. ugovorena kamatna stopa promjenjiva koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,20% godišnje, da je člankom 7. Ugovora ugovoreno vraćanje anuiteta uz valutnu klauzulu u odnosu na valutu CHF, prema otplatnom planu, te da je člankom 9. ugovorena prijevremena otplata kredita uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženica kao kreditor. Namjena kredita je bila kupnja osobnog vozila marke Volkswagen, tip vozila Polo, model 1.4.

10. Na žalbu tuženice:

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranka i to odredbe iz članka 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama banke, te članak 7. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF na način da se povrat obveza iz ovog Ugovora obračunava po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude VSRH Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojom odlukom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, a kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženica postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na učinke presude VSRH Rev-2221/18-11 od 1. siječanj 2004. . i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., kojim presudama je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – dalje ZZP) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.

14. Prema odredbi članka 502. a. stavak 1. ZZP-a, udruge tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Ujedno odredbom članka 502. c. propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženice povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe članka 502.a. stavak 1. ZPP-a.

16. S obzirom na navedeno, pravilno se tužiteljica u predmetnoj parnici pozvala na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, što ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, već je upravo na tuženici kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen kolektivni spor i u odnosnu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni Ugovor. Dakle, na tuženici je bio teret dokazivanja da se predmetni Ugovor ne može podvesti pod činjenična utvrđenja na kojima se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF-u nisu identične onima koje je sud imao u vidu u kolektivnom sporu, da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora nisu identične kamatnoj stopi koju je sud raspravljao u kolektivnom sporu, bilo da su odredbe predmetnog Ugovora razumljive za potrošača, bilo da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora pregovaralo, slijedom čega se takve odredbe ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na utvrđenja i stajališta iz kolektivnih sporova, čime prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Stoga bi drugačije postupanje prvostupanjskog suda bilo neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZZP-a i ZPP-a, a koji zaključak prvostupanjskog suda je u skladu sa stajalištem u odluci VSRH broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a koje se odnosi na primjenu odredaba članka 502.c ZPP-a u ovom parničnom postupku.

17. Prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a nepravilnom primjenom odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a, jer obrazloženje presude sadrži sve propisano odredbom stavka 4. članka 338. ZPP-a.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nepoštenost, odnosno ništetnost odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pozivajući se na direktan učinak presuda iz kolektivnog spora i odredbi članka 502. c. ZPP-a, jer se u konkretnom slučaju radio o potrošačkom sporu i radi se o parničnom postupku radi stjecanja bez osnove, a ne naknade štete, kako se neosnovano tuženica poziva u žalbi. To iz razloga jer u slučaju ništetnosti ugovornih odredbi, primjenom odredba članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima svaka ugovorena strana je dužna temeljem ništetnih odredbi ugovora vratiti ono što je primila, a na što se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila na stjecanje bez osnove.

18.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava zbog činjenice što prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka R. S. (voditelja regije), kao niti dokaz saslušanjem javnog bilježnika N. K. i saslušao tužitelja.

19. U konkretnom parničnom predmetu prvostupanjski sud nije onemogućio tužitelju pravo na dokazivanje, jer tuženica nije predložila dokaze odlučne za činjenicu pregovaranja, dakle, nije predložila dokaz saslušanjem osobnog bankara koji je sklapao ugovor sa potrošačem, koji bi eventualno iskazivao o informacijama koje je dao tužitelju kao potrošaču prilikom pregovaranja i koji su utjecali na uvjete ugovora, a dokaz saslušanjem voditelja regije kao i javnog bilježnika nije dokaz o činjenici da li je tuženica kao banka potrošaču dala odgovarajuće obavijesti prilikom sklapanja ugovora, a na što upućuje i pravno stajalište iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022. Iz tog razloga, nisu osnovani žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjenično stanju, kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, na što žalbenim navodima upućuje tuženica.

20. Pogrešno žalbenim navodima tuženica upućuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavaka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

21. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, pravilno zaključujući da se na ovu odredbu ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnih sporova, zaključujući da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, te da je ista prouzročila značajnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je slijedom navedenog navedena odredba ništetna prema odredbi članka 82. ZZP/03, koji se primjenjuje u ovom postupku, obzirom da je ugovor sklopljen 21. lipnja 2006. To iz razloga što tužitelj i tuženica prilikom zaključenja predmetnog ugovora nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita, a ujedno i na tuženici je bio teret dokaza te tuženica tu činjenicu u postupku nije dokazala.

22. Pogrešno žalbenim navodima tuženik smatra da prvostupanjski sud nije odlučio o istaknutom prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, nakon što je zaprimio rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod posl. broj Gž-661/2020 od 15. prosinca 2020., jer je prvostupanjski sud nastavljanjem ovog postupka ustalio mjesnu nadležnost prema odredbi članka 59. ZPP-a.

23.Prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka te pravilno utvrđuje preplatu zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 5.633,82 kune, preplatu s osnova promjene tečaja CHF, dakle valutne klauzule u iznosu od 16.128,12 kuna i naknadu za prijevremenu otplatu kredita od 260,52 kune, te pravilno obvezuje točkom IV. tuženicu na ukupno preplaćeni iznos od 21.761,94 kune.

24. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a, jer je pravilno utvrdio da je došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženice i pravilno utvrdio da je tuženica nesavjesni stjecatelj, prema odredbi članka 1115. ZOO-a, jer tako proizlazi iz odluka u kolektivnim sporovima u kojima je utvrđeno nesavjesno postupanje tuženice, pa je na pravilan način na pojedine mjesečne anuitete dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor zastare od strane tuženice neosnovanim, jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile temeljem ništetnog ugovora, a temeljem odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora i zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, prema odredbi članka 255. ZOO-a.

26. Pravilno se prvostupanjski sud, vezano za odlučivanje o prigovoru zastare tuženice poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine u kojoj odluci je Vrhovni sud zauzeo pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, donesene u povodu tužbe za zaštitu koletkirnih interesa potrošača.

26.1. Kako je pobijanom odlukom utvrđena ništetnost odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to zastara počinje teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništenost odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presuda kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-19 od 14. lipnja 2018., pa od tog dana počinje teći petogodišnji rok zastare koji do dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. u ovom parničnom predmetu nije istekao.

27. Ujedno, suprotno navodima žalbe tuženice o ocjeni prigovora zastare kao neosnovanog valja dodati da u odlukama Suda Europske unije u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 od 10. lipnja 2021. je izrađeno shvaćanje da rok zastare za povrat neosnovano isplaćenih iznosa stečenih temeljem nepoštene odredbe, ne može isteći prije nego je potrošač mogao saznati za nepoštenost takve odredbe, što upućuje na prethodno navedeno.

28. Stoga je valjalo žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Na žalbu tužitelja.

Osnovano žalbenim navodima tužitelj upućuje na pogrešnu primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), jer prvostupanjski sud pogrešno dosuđuje troškove tužitelju za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu 12. svibnja 2021., 5. studenoga 2021. iznos od 25 bodova, umjesto 100 bodova, te pravilno upućuje da je prvostupanjski sud neosnovano dosudio tužitelju trošak podneska od 21. listopada 2021. od 25 bodova, navodeći da se tužitelj istim očitovao na nalaz vještaka pa da mu pripada 100 bodova po Tbr. 8. točka 1. Tarife i pravilno upućuje da prvostupanjski sud tužitelju nije dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude od 31. siječnja 2022., koji trošak tužitelju pripada u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 9. točka 3. Tarife.

29.1. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a kao i pravilnom primjenom Tarife tužitelju u ovom parničnom postupku pripada pravo na trošak sastava tužbe po Tbr. 7. točka 1. i 50. Tarife u iznosu od 1000 kuna, trošak sastava žalbe po Tbr. 10. točka 5. tarife od 24. veljače 2020. 500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima 12. svibnja 2021. i 5. studenoga 2021. po Tbr. 9. točka 1. Tarife za svako ročište 1.000,00 kuna, za trošak sastava podnesaka od 1. svibnja 2021. i 21. listopada 2021. po Tbr. 8. točka 1. 1.000,00 kuna, i trošak zastupanja na objavi i uručenju presude od 23. siječnja 2022. po Tbr.9. točka 3. Tarife iznos od 500,00 kuna, što ukupno iznosi 6.000,00 kuna trošak plaćenog predujma za provedeno vještačenje 2.000,00 kuna, trošak plaćene pristojbe na tužbu 571,00 kunu i pristojbe na presudu 567,62 kune ili ukupno 9.138,62 kune.

30.Kako je prvostupanjski sud točkom V. izreke tužitelju dosudio trošak postupka u iznosu od 6.388,62 kune, to tužitelju pripada daljnji trošak parničnog postupka od 2.750,00 kuna, pa je u dijelu parničnog troška valjalo prihvatiti žalbu tužitelja u cijelosti i preinačiti pobijanu točku V. izreke prvostupanjske presude primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

31.Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbenim navodima to tužitelju pripada i pravo na trošak žalbe po Tbr. 10. točka 5. Tarife, ali ne u zatraženoj visini od 1.250,00 kuna za trošak sastava žalbe i 1.141,94 kune za trošak sudske pristojbe na žalbu, jer je vrijednost osporenog dijela u žalbi 2.750,00 kuna, pa tužitelju pravilnom primjenom Tbr. 10. točka 5. Tarife pripada pravo na trošak sastava žalbe od 250 kuna i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100 kuna, dakle ukupno 350,00 kuna.

32.Obzirom da tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, to istoj nisu priznati troškovi sastava žalbe, kao i troškovi sastava odgovora na žalbu koji identično nisu priznati tužitelju, jer ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka prema odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

33. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 1. rujna  2022.

Predsjednica vijeća

Davorka Hudoletnjak