Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-252/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E.V., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 4. listopada 2021. poslovni broj K-673/2017-72, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. E.V., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola proglašen je krivim opt. E.V. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11, te je optuženiku na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 215. st. 1. u vezi st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. E.V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. do 16. srpnja 2017..

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. E.V. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak vještaka V.S. u iznosu od 4.800,00 kuna, trošak vještaka V.J. u iznosu od 5.824,00 kuna i trošak tumača u iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude žali se opt. E.V. po branitelju T.B., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne uvjetnu osudu s posebnom obvezom liječenja od ovisnosti o alkoholu.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalba nije osnovana.

6. Opt. E.V. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da pobijana presuda nema razloga o odlučnoj činjenici počinjenja kaznenog djela prijetnje s izravnom namjerom, te da o toj odlučnoj činjenici postoji proturječje između razloga presude i nalaza i mišljenja vještaka, te "obrani optuženika i iskazu svjedoka". Suprotno takvom žalbenom navodu opt. V. pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, koju u žalbi navodi optuženik, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, time da će o ovom potonjem i nastavno biti riječi.

7. Opt. V. obrazlažući naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, u žalbi navodi da je prvostupanjski sud vještačenjem po vještaku psihijatru utvrdio da su njegove (opt. V.) sposobnosti da shvati značenje svojih postupaka i mogućnost upravljanja svojom voljom, u vrijeme počinjenja kaznenih djela bile bitne smanjene. Stoga da je pogrešno "stajalište" prvostupanjskog suda da je kod počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 postupao s izravnom namjerom, a kod počinjenja kaznenog djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11 sa svjesnim nehajem.

7.1. Suprotno žalbenim navodima opt. V. prvostupanjski sud je vještačenjem po vještakinji psihijatrici utvrdio da je optuženik u vrijeme ostvarenja kaznenih djela za koje je proglašen krivim bio bitno smanjeno ubrojiv, te da je djela počinio pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o alkoholu. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. V. koji je prilikom prvog ispitivanja prvo rekao da se ne sjeća svađe sa žrtvom M.C., ali dopušta da je tom prigodom prijetio žrtvi, a potom na ročištu za raspravu iznoseći obranu naveo da se dosta dobro sjeća svađe sa žrtvom, a nakon toga da je otišao do kuće gdje je "popio dosta alkohola", a u odnosu na zapaljenje automobila, prilikom prvog ispitivanja je priznao počinjenje toga djela navodeći da se "nadao da će uspjeti ugasiti vatru ako se proširi, spominjući da je koristio vestu koja je tinjala", a onda na ročištu za raspravu da se "ne sjeća zapaljivanja automobila". Takvu obranu prvostupanjski sud je ocijenio nevjerodostojnom u dijelu u kojem optuženik navodi da se ne sjeća da bi prijetio žrtvi niti da bi podmetnuo tkaninu koju je upalio ispod osobnog automobila koji koristi žrtva M.C. i suprug žrtve R.M., koji je bio parkiran na parkiralištu uz druge osobne automobile. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze žrtve M.Cu., svjedoka R.M., te dovodeći u vezu iskaze tih svjedoka s izvješćem o utvrđivanju uzroka požara i iskazom svjedokinje R.E.K. utvrdio da je opt. V. u vrijeme i na mjestu pobliže opisano u opisu djela iz točke 1. i 2. izreke prvostupanjske presude na parkiralištu ispred zgrade, gdje se nalazio osobni automobil kojim se koristi žrtva M.C. i njen suprug, između ostalog rekao žrtvi da će joj zapaliti osobni automobil, a nakon toga otišao sa mjesta događaja da bi se nakon kratkog vremena vratio na parkiralište te zapaljenu tkaninu bacio ispred prednjeg dijela osobnog automobila žrtve te na taj način izazvao zapaljenje prednjeg dijela osobnog automobila, a širenje vatre sa tog osobnog automobila na druga vozila koja su bila parkirana odmah pored tog osobnog automobila spriječeno je intervencijom vatrogasaca. Pri tome je utvrđeno da je navedeni osobni automobil izgorio te je na taj način nastala šteta od 22.000,00 eura. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.

8. Nije osnovana žalba opt. E.V. zbog povrede kaznenog zakona. Prvostupanjski sud je pravilno djelo iz točke 1. izreke prvostupanjske presude kvalificirao kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, počinjeno s izravnom namjerom. To zbog toga što je opt. V. kritične zgode nakon "verbalnog raspravljanja" žrtvi M.C., u namjeri da ustraši žrtvu, rekao da će žrtvi zapaliti auto zbog čega se žrtva uznemirila i ustrašila. A djelo iz točke 2. izreke prvostupanjske presude pravilno kvalificirao kao kazneno djelo dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11, počinjeno sa svjesnim nehajem. To zbog toga što je opt. V. nakon ostvarenja djela iz točke 1. otišao do svoje kuće, a nedugo potom se vratio te zapalio tkaninu koju je podmetnuo pod osobni automobil kojim se koristi žrtva M.C., što je dovelo do zapaljenja osobnog automobila, a prošenje vatre na druga vozila koja su bila parkirana uz taj osobni automobil spriječeno je intervencijom vatrogasaca. Na taj način opt. V. je iz nehaja općeopasnom radnjom i sredstvom izazvao opasnost za imovinu većeg opsega. Kraj takvog stanja stvari neosnovano u žalbi navodi opt. V. da zbog njegove (opt. V.) bitne smanjene ubrojivosti nije mogao počiniti navedena kaznena djela s izravnom namjerom (djelo iz točke 1.) odnosno svjesnim nehajem (djelo iz točke 2.). To zbog toga što je sposobnost optuženika da shvati značenje svojih djela i upravlja svojim postupcima bila bitno umanjena, ali nije bila isključena jer optuženik kritične zgode nije bio neubrojiv.

9. Nije osnovana žalba opt. E.V. zbog odluke o kazni. Suprotno žalbenim navodima opt. V. prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Od olakotnog bitno smanjenu ubrojivost, a od otegotnog raniju osuđivanost zbog istog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11. Pri tome nije od značaja što se ta ranija pravomoćna osuđivanost za navedeno kazneno djelo odnosi na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Puli-Pola broj K-252/19 od 24. prosinca 2019. (pravomoćna 28. veljače 2020.), dakle, za isto kazneno djelo koje je počinjeno nakon počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik sada proglašen krivim. To zbog toga što, a kako to pravilno cijeni i prvostupanjski sud, ova pravomoćna presuda za isto djelo upućuje na pravilan zaključak da je optuženik i nakon počinjenja kaznenih djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, nastavio s činjenjem istih protupravnih djela. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je za kaznena djela za koja je opt. E.V. proglasio krivim, na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od osam mjeseci, a na temelju čl. 215. st. 3. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, te ga za kaznena djela u stjecaju na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju je optuženiku na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme pritvora od 14. do 16. srpnja 2017.. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda, navedenom jedinstvenom kaznom zatvora u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

10. Nije osnovana žalba opt. E.V. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, kada je prvostupanjski sud proglasio optuženika krivim pravilno je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, troškove vještačenja, tumača i sudski paušal. Pri tome je za ukazati da ukoliko optuženik smatra da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, može podnijeti zahtjev prvostupanjskom sudu radi oslobođenja dužnosti naknade troškova kaznenog postupka shodno čl. 148. st. 6. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 1. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.