Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-576/2020-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Guljaš kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović kao suca izvjestitelja i Željke Sebelić kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., ..., OIB ..., zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., ..., zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-2694/15-54 od 29. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se potvrđuje pobijana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-2694/15-54 od 29. studenog 2019.:

- u dosuđujućem dijelu za neimovinsku štetu u iznosu od 19.000,00 kn sa zateznom kamatom (alineja prva toč. I. izreke)

- u dosuđujućem dijelu za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.600,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja (29. studeni 2019.) pa do isplate (dio alineje druge toč. I. izreke),

- kao i odluka o parničnom trošku (toč. II. i III. izreke).

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbe.

III. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

i  r i j e š i o  j e

Ukida se presuda u dosuđujućem dijelu (dio alineje druge toč. I. izreke) glede tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.600,00 kn imovinske štete od utuženja pa do presuđenja.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja odlučeno je tako da se:

rješenjem dopušta preinaka tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu dana 17. listopada 2019. godine, u odnosu na dio zahtjeva za tuđom pomoći i njegom, isti povisuje sa 1.000,00 kuna na 1.600,00 kuna,

a presudom se sudi:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici:

- iznos od 19.000,00 kuna s osnova neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04.10.2014.godine do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana,

- iznos od 1.600,00 kn a s osnova tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos te utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena. II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u visini od 14.762,50, sa zakonskom kamatom po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1, 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da ne postoje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su u postupku pred prvostupanjskim sudom odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice štetnog događaja iz prometne nezgode dana 2. svibnja 2014.

8. Nesporno je među strankama nastanak štetnog događaja, te pasivna legitimacija tuženika.

9. Sporna je među strankama odgovornost tuženika za štetu kao i visina štete.

10. Na temelju provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka te očevida, kao i na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka te dopune istog nalaza koji sud s pravom prihvaća kao stručan i objektivan u dokazivanju relevantne činjenice nastanka prometne nezgode, utvrđeno je da je tužiteljica kao pješak prelazila preko kolnika D. ulice u pravcu zapada po obilježenom pješačkom prijelazom dok je osiguranik tuženika upravljao osobnim vozilom ulicom od istoka u pravcu zapada brzinom vožnje od 20 km/h, te prema oštećenjima na prednjoj strani vozila i utvrđenoj ozljedi tužiteljice proizlazi da je do prvog kontakta između vozila i tijela pješakinje došlo između prednjeg dijela vozila i desne bočne strane pješakinje, da je osiguranik tuženika reagirao kočenjem uspio bi izbjeći nalet da se kretao brzinom od 16km/h, a da tehničkim putem nije moguće utvrditi koje je svjetlo bilo uključeno na semaforskom uređaju u trenutku naleta na tužiteljicu, ali je vještak mišljenja ukoliko su oba sudionika imala uključeno zeleno svjetlo za njihov smjer kretanja tada je osiguranik tuženika izvodeći radnju skretanja lijevo mogao pravovremeno uočiti nailazeću tužiteljicu i pri kočenjem vozila zaustaviti se ispred obilježenog pješačkog prijelaza jer je istu mogao uočiti na pješačkom prijelazu obzirom na brzinu kretanja vozila.

11. Naime, u smislu odredbe čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, dalje: ZSPC) vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom, a u konkretnom slučaju promijeniti smjer kretanja u desno ili lijevo ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu (st. 1.) , a prije započinjanja te radnje dužan je uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu (st. 2.), a u konkretnom slučaju osiguranik tuženika je to propustio učiniti naletom na tužiteljicu na pješačkom prijelazu.

12. Suprotno žalbenim navodima iz iskaza vještaka jasno proizlazi da je osiguranik tuženika izvodeći radnju skretanja lijevo mogao jasno i pravovremeno uočiti nailazeću tužiteljicu sa svoje lijeve strane i pri kočenju vozila zaustaviti se ispred obilježenog pješačkog prijelaza, stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u opisanoj prometnoj situaciji vozač osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja i dužan je tužiteljici naknaditi štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO).

13. Radi utvrđenja obima i visine štete pravilno je prvostupanjski sud provođenjem medicinskog vještačenja utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka da je tužiteljica zadobila natučenje glave, natučenje lijeve potkoljenice i natučenja slabinskog dijela kralježnice te je po završenom liječenju zaostala trajna posljedica u vidu manje nestabilnosti lijevog gležnja, te zaostale bolnosti trtične kosti koje liječenje je završeno 26. lipnja 2014.

14. Obzirom na nalazom i mišljenje vještaka utvrđenog trajanja intenziteta bolova i straha kao i smanjenja opće životne i radne sposobnosti od 5% koja se očituje zbog trajne posljedice zaostale uslijed blage nestabilnosti gležnja i zaostale bolnosti trtične kosti zbog kojih će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom radu i životu, prvostupanjski sud odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 9.500,00 kn za pretrpljene bolove, 5.500,00 kn za pretrpljeni strah i 4.000,00 kn za smanjenje životnih aktivnosti te dosuđuje s osnova neimovinske štete ukupni iznos od 19.000,00 kn sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a zbog povrede prava osobnosti, koju dosuđuje sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, te je u tom dijelu valjalo potvrditi pobijanu presudu (alineja prva toč. I. izreke).

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika glede utvrđenja stupnja trajnog umanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice provedenim medicinskim vještačenjem, jer se ponavljaju razlozi koje je sud otklonio dopunom nalaza i mišljenja po prigovoru tuženika očitovanjem vještaka da je zaključke o posljedicama tužiteljice u štetnom događaju donio temeljem postojeće medicinske dokumentacije i stručnog znanja te iskustva neovisno o činjenici da prijelom trtične kosti nije objektivno utvrđen, ali je srž tijeka liječenja iz medicinske dokumentacije te kliničkog pregleda se sumnjalo na prijelom trtične kosti, a kifoza dokazuje iščašenje u području trtične kosti, stoga je s pravom odbijen prijedlog tuženika za novim medicinskim vještačenjem, niti je osnovan žalbeni navod da je sud previsoko odmjerio visinu neimovinske štete, jer odmjerena visina nije izvan okvira Orijentacijskih kriterija VSRH.

16. Obzirom da je prema nalazu vještaka tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć to je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici dosudio imovinsku štetu u utuženom iznosu od 1.600,00 kn sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a, sa zateznom kamatom koja pripada i koju je tužiteljica tužbom zahtijevala od presuđenja pa do isplate, jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja (čl. 1089. st. 2. ZOO-a), te u tom dijelu valjala potvrditi pobijanu presudu (dio alineje druge toč. I. izreke).

17. Međutim, kako je prvostupanjski sud u izreci presude (dio alineje dva toč. I. izreke) dosudio zateznu kamatu na imovinsku štetu od utuženja pa do isplate, više od onoga što je traženo, time je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev i počinio apsolutno bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, iz kojih razloga je valjalo rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda u tom dijelu kojem je prekoračen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate od utuženja pa do presuđenja, primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a.

18. Neosnovani su žalbeni navodi kojim se osporava odluka o parničnom trošku paušalnim navodom bez navođenja konkretnih prigovora, a koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

19. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, te djelomično prihvatiti žalbu kao osnovanu i rješenjem ukinuti dio obuhvaćen prekoračenjem tužbenog zahtjeva (čl. 369. st. 5. ZPP-a) kao u izreci ovog rješenja.

20. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer djelomičnim prihvaćanjem žalbe u donosu na sporedno potraživanje nije izmijenjen uspjeh stranaka u parnici.

21. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. ZPP-a).

22. Nepobijano rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 1. rujna 2022.

.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš