Republika Hrvatska

Poslovni broj 3 Gž Ovr-239/2022-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A.-A. M. C. s.p.a., OIB: …, N., I., kojeg zastupa punomoćnik A. L., odvjetnik u O. d. A. & G. & L. d.o.o., Z., protiv ovršenika K. L., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1105/17-104 od 6. srpnja 2022., dana 1. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika K. L. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1105/17-104 od 6. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog ovršenika od 1. srpnja 2022. za odgodu ovrhe kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je ovršni postupak vođen suprotno točki 1. zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske oznake Su IV-87/2022 održanog 11. ožujka 2022. Predlaže uvažiti žalbu i obustaviti ovrhu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/25, 25/13, 93/14 i 55/16 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5. Odredbom čl. 72. st. 1. OZ-a propisano je da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta. Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti (čl. 72. st. 2. OZ-a).

6. Nadalje, odredbom čl. 72. st. 3. OZ-a propisano je da će sud na prijedlog ovršenika obustaviti ovrhu ako utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe obuhvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke povodom prijedloga ovršenika za obustavu ovrhe, a svoja utvrđenja je valjano obrazložio u pobijanom rješenju.

8. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da je ovaj postupak vođen suprotno točki 1. zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske oznake Su IV-87/2022 održanog 11. ožujka 2022. kojom je određeno da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

9. Najprije treba reći da ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha u ovom postupku nije proizašla iz potrošačkog nego iz trgovačkog ugovora s obzirom na to da je ugovor o okvirnom iznosu zaduženja broj 024/2007 sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 13. srpnja 2007. sklopljen između dva trgovačka društva odnosno V. b. d.d. i S. i. d.o.o.

10. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da ovršna isprava nije prošla sudsku kontrolu. Naime, ovršenik je protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu koja je odbijena i rješenje o ovrsi je potvrđeno (rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-872/17-2 od 10. listopada 2017., listovi 83-84 spisa). Iz navedenog proizlazi da je ovršna ispitana kroz sudsku kontrolu, a na temelju žalbenih navoda izjavljenih u žalbi protiv rješenja o ovrsi i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a.

11. Zaključno valja reći ovršeniku i to da je on slobodan pokrenuti parnicu radi utvrđenja ništetnim ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi čak i ako nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od strane ovršnog suda.

12. U odnosu na žalbeni navod ovršenika da sud nije odlučio o iznijetom prigovoru da se ovrhovoditelj namirio u postupku na temelju založnih prava na nekretninama založnog dužnika različitom od ovršenika valja reći da takav prigovor ovršenika nije razlog za obustavu postupka nego predstavlja razlog za žalbu iz odredbe čl. 53. Oz- a.

13. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 72. OZ-a za obustavu ovrhe, a pravilnost zaključka žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

14. Slijedom toga, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 1. rujna 2022.

Sudac

Goran Škugor, v.r.