REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-163/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Ive Vukelje kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.I.B., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. travnja 2022. poslovni broj: 9 K- 16/2022-56, u sjednici vijeća održanoj dana 01. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika A.I.B. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. A.I.B., zbog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 te je na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme od uhićenja i istražni zatvor od 04. studenog 2021. pa nadalje, a rješenjem Općinskog suda u Karlovcu od 04. srpnja 2022. broj: 9 K-16/2022-65 optuženik je na temelju čl. 461. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19 i 84/21.-dalje u tekstu: ZKP/08) upućen na izdržavanje kazne zatvora prije pravomoćnosti presude, koje rješenje je doneseno zna zahtjev optuženika A.I.B.

1.2. Temeljem čl. 560. st. 3. ZKP/08 odbijen je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu za oduzimanje imovinske koristi od optuženika u iznosu od 2.750,00 eura i 10,00 kuna.

1.3. Na temelju čl. 189. st. 1. ZKP/08 naloženo je vraćanje novčanog iznosa od 2.750,00 eura i 10,00 kuna koji novac je oduzet od optuženog A.I.B. potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP O. ser. broj: … od 04. studenog 2021.

1.4. Optuženi A.I.B. obvezan je da u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude preuzme novac ili dostavi račun na koji će mu se izvršiti uplata novca.

1.5. Ukoliko optuženi A.I.B. u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude ne preuzme novac ili ne dostavi račun na koji mu se novac treba isplatiti, odlučio je prvostupanjski sud, predmetni novac uplatit će se u proračunska sredstva Republike Hrvatske.

1.6. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika A.I.B. oduzeti su mobiteli marke Huawei P30 tirkizne boje IMEI brojeva …. i …. i mobilni telefon marke Alcatel, crne boje, a koji mobiteli su oduzeti prema potvrdi o oduzimanju predmeta PP O. serijskog broja:… te navedeni mobiteli postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

1.7. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik A.I.B. je u cijelosti oslobođen troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te su ti troškovi pali na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žale se optuženik A.I.B. po branitelju V.R. odvjetniku u Z. iz "svih zakonom propisanih razloga, posebice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povreda pravila postupka", s prijedlogom "usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu ili preinačiti presudu i osloboditi optuženika u odnosu na stavak 2. čl. 326. KZ/11".

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu predložilo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Obrazlažući "povrede pravila postupka" žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da je ispitivanje migranata (očito se misli na svjedoke M.W.K. i K.A.) nemoguće, navodeći da se do informacije o njihovom boravku moglo doći "očitovanjem tijela koje je izvršilo prihvat u polazišnoj državi", a neovisno o tomu da prvostupanjski sud nije mogao na temelju iskaza migranata u policijskom ispitivanju utvrditi činjenice da se prema njima nehumano postupalo uz ugroze njihovog života i zdravlja, jer da takvih podataka u njihovim iskazima nema.

6.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nigdje ne navodi da je ispitivanje svjedoka M.W.K. i K.A. bilo nemoguće, a iskazi ovih svjedoka pročitani su na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, dakle uz suglasnost stranaka (strana 309. spisa).

6.2. Nadalje, imenovane svjedoke nije ispitala policija, kako to tvrdi žalitelj, već sudac istrage Županijskog suda u Karlovcu dana 06. studenog 2021. na ročištu održanom temeljem čl. 235. i čl. 236. ZKP/08, po prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu.

6.3. Nadalje, u predmetnom slučaju prvostupanjski sud o tome da je optuženik prema osobama koje je prevozio inkriminirane prigode postupao na nečovječan i ponižavajući način i doveo u opasnost živote i tijela tih osoba nije utvrdio na temelju iskaza navedenih svjedoka, već na temelju drugih dokaza.

6.4. Naime, prvostupanjski sud je svoje utvrđenje o tome da je optuženik prevozeći sedam stranih državljana u osobnom automobilu postupao na nečovječan i ponižavajući način temeljio na činjenici da je optuženik troje odraslih ljudi prevozio u prtljažniku dimenzija širine 1,10 m, dužine 1,10 m i visine 0,74 m,bez ugrađenih sjedala i ventilacijskih otvora, uz to još četvero odraslih osoba na stražnjoj klupi, čime je iskazan, pogotovo prevoženjem tri odrasle osobe u prtljažnom prostoru, bilo kakvo poštovanje za njihovo ljudsko dostojanstvo jer su prevoženi kao predmeti u prtljažnom prostoru, kako navodi prvostupanjski sud "doslovno ugurani" u prtljažni prostor, koji se može otvoriti samo izvana. Niti o ugrozi života i tijela osoba koje je optuženik prevozio prvostupanjski sud nije zaključio na temelju iskaza tih svjedoka, već na temelju iskaza svjedoka T.Č. i D.I., policijskih službenika koji su inkriminirane prigode pokušali zaustaviti automobil kojim je upravljao optuženik i u kojem je prevozio sedam ilegalnih migranata, te bježeći pred policijom vozio brzinom od najmanje 140 km/h, sijekući zavoje i prelazeći automobilom na suprotni trak kolnika, sve po lokalnim cestama koje nisu predviđene za takvu vožnju, a u automobilu je bilo kao što je naprijed navedeno sedam osoba, od toga troje u prtljažnom prostoru, a četvero na zadnjem sjedištu automobila i, zapravo zahvaljujući samo velikoj sreći nije došlo do stradavanja i ozljeđivanja osoba koje je optuženik prevozio u osobnom automobilu, sedmoricu ilegalnih migranata.

7. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje žalitelj tvrdi da migrantima koji su bili u automobilu nije bio ugrožen život jer je u automobilu bio osiguran dovod zraka, automobil je imao klima uređaj, da su migranti imali vodu, nikome od njih nije pozlilo, nisu tražili liječničku pomoć. Stoga da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda u toč. 20. obrazloženja pobijane presude da su migranti bili u prtljažniku automobila bez ventilacijskog otvora i da im je na taj način bio ugrožen život.

7.1. Suprotno ovim navodima žalitelja u toč. 20. (i 21.) prvostupanjski sud iznio je svoja utvrđenja koja se odnose na optuženikovo postupanje na nečovječan i ponižavajući način prema sedmorici migranata koje je prevozio u automobilu, dok je u odnosu na dovođenje u opasnost života i tijela osoba koje su prevožene kritične prigode sud svoje zaključke i utvrđenja iznio u toč. 22., koja kao ispravna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.2. Naime, u toč. 20. i 21. obrazloženja prvostupanjske presude je navedeno da je optuženi prevozeći sedam stranih državljana u osobnom automobilu, od toga troje u prtljažnom prostoru dimenzija širine 1,10 m, dužine 1,10 m i visine 0,74 m, bez ugrađenih sjedala i ventilacijskih otvora i četvero odraslih na stražnjoj klupi prema njima postupao na nečovječan i ponižavajući način, jer prtljažni prostor uopće nije namijenjen za prijevoz osoba, dimenzije prtljažnog prostora su relativno male a unutar tog prostora bilo je smješteno troje odraslih ljudi. Cilj ih je bio prevesti na takav način do Italije, dakle na takav način su trebali biti voženi više sati, a sama vožnja do zaustavljanja je trajala sat vremena. Takvim postupanjem, načinom smještaja ilegalnih migranata, u prtljažni prostor takvih dimenzija, koji prostor uopće nije predviđen za prevoženje osoba već za prevoženje predmeta i stvari, koji prostor se može otvoriti samo izvana, optuženik je pokazao manjak poštivanja za njihovo ljudsko dostojanstvo, a to uzrokuje patnju, podređenost i strah kod tih osoba koje se prevoze na takav način, dakle prema njima je postupao na nečovječan i ponižavajući način.

7.3. U toč. 22. prvostupanjski sud obrazlaže svoje utvrđenje da je postupanjem optuženika bilo dovedeno u opasnost i život i tijelo tih osoba. Do tog utvrđenja prvostupanjski sud je ispravno došao cijeneći činjenicu da je optuženik na način kako je prethodno opisano u osobnom automobilu prevozio sedam odraslih osoba, od toga troje u prtljažnom prostoru, a četvero na zadnjem sjedištu automobila, čime je zapravo onemogućeno korištenje sigurnosnih pojaseva, brzinom od najmanje 140 km/h bježeći pred policijom, ta vožnja je trajala nekoliko desetaka kilometara, sve po lokalnim cestama koje nisu predviđene za takvu vožnju, sijekući zavoje velikom brzinom i prelazeći automobilom, na suprotnu kolničku traku tako da samo stjecajem sretnih okolnosti nije došlo do stradavanja osoba koje je optuženik prevozio na takav način u automobilu.

7.4. Sama činjenica da je automobil imao klima uređaj ne dovodi u pitanje naprijed navedena utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je optuženik postupao na nečovječan i ponižavajući način i da su njegovim postupanjem bili dovedeni u opasnost životi i tijela osoba, te ispravno utvrđenje prvostupanjskog suda da su se u ponašaju optuženika inkriminirane prigode ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je i proglašen krivim.

8. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona pri čemu ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da njegovim radnjama nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela, poglavito kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 326. KZ/11, propisanog u st. 2. navedenog članka Zakona, za koje je proglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov, nego se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. Međutim, postojanje povrede kaznenog zakona iz čl. 476. st. 1. do 4. ZKP/08 ocjenjuje se samo u okviru onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza.

9. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, navodeći da je ista "neprimjerena i previsoko određena".

9.1. Za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim propisana je kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina, dakle prvostupanjski sud je optuženiku izrekao kaznu bliže donjoj granici propisane kazne, cijeneći stupanj krivnje optuženika i težinu počinjenog kaznenog djela, iskazanu upornost i bezobzirnost optuženika prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, pa je po nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine primjerena i opravdana, te će se upravo tom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, izrečenom kaznom uputit će se jasna poruka i optuženiku i svima ostalima da se činjenje ovog kaznenog djela (i drugih) neće tolerirati i da će počiniteljima biti izrečena kazna primjerena težini kaznenog djela i okolnostima pod kojima je počinjeno, a s druge strane kazna je takva a omogućuje optuženiku po izdržanoj kazni ponovno uključivanje u društvo.

9.2. Iz navedenih razloga ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora trajanju od četiri godine primjerena težini djela i krivnji optuženika te će se njom postići svrhu kažnjavanja propisanu zakonom.

10. Slijedom iznijetog, budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP708, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 482. ZKP/08.

U Šibeniku, 01. rujna 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac, v.r.