1                             Poslovni broj: UsI-778/22-11

 

 

 

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-778/22-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja S. v. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B., B. & partneri j.t.d., Z., protiv tuženika S.-m. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, S., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada P., P., OIB: …, radi komunalnog doprinosa, 15. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Poništava se rješenje S.-m. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, KLASA: UP/II-363-05/20-01/06, URBROJ: 2176-05-22-9 od 1. veljače 2022.

II. Poništava se rješenje Grada P., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-02/19-01/05, URBROJ: 2176/06-09/13-20-18 od 15. srpnja 2020. u točki 2., 3. i 4. izreke.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 187,50 eura (slovima: sto osamdeset sedam eura i pedeset centi) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-05/20-01/06, URBROJ: 2176-05-22-9 od 1. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada P., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-02/19-01/05, URBROJ: 2176/06-09/13-20-18 od 15. srpnja 2020., kojim je odlučeno: „1. Utvrđuje se da S. V. d.o.o., S., OIB: …, nije obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za zgradu postrojenja ozona. 2. Utvrđuje se da je S. V. d.o.o., S., OIB: …, obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za rekonstrukciju zgrade toplane, koja ukupne građevinske bruto površinu 537,43 m2 i ukupnog obujma 577,13 m3, na k. č. br. 1785, k.o. G. M., za razliku obujma od 42,46 m3 u iznosu od 764,28 kn. 3. Iznos komunalnog doprinosa iz točke 1. ovog rješenja obveznik je dužan platiti jednokratno uplatom na račun Grada P. broj HR8223900011832800009, model HR68, sa pozivom na broj 5720-OIB obveznika -05, s naznakom: „komunalni doprinos“ u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja. 4. Ukoliko obveznik komunalnog doprinosa ne izvrši uplatu u roku određenom ovim rješenjem, izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava se u postupku i na način propisan zakonom kojim se određuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima.“

2. Tužitelj u tužbi u bitnom smatra da je donošenjem presude UsI-2862/19 nastupila pravomoćnost s kojom je stupilo na snagu načelo ne bis in idem. Smatra da toplana jedan od objekata koji čini funkcionalnu cjelinu te da se radi o objektu koji zagrijava građevine u kojima su instalirani instrumenti pa i upravnu zgradu u kojoj je ispitni laboratorij, komandna sala. Predlaže poništiti osporavana rješenja i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak te naložiti tuženiku da mu nadoknadi trošak upravnog spora sa zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja razloge osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da Upravni sud presudom UsI-2862/19 nije donio odluku na način da je sam riješio stvar. Predlaže odbiti tužbu.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis, spis tuženika, spis predmeta građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/18-01/00007 te je 12. ožujka 2024. održao usmenu i javnu raspravu u pristupnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe. Opunomoćenica tužitelj je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da ovim putem tužitelj dostavlja u spis ZK izvadak za kat. česticu 1785 k.o. G. M., na kojoj se nalazi i postrojenje ozona i zgrada toplane. U odnosu na postrojenje ozona tužitelj je oslobođen plaćanja obveze komunalnog doprinosa, a iz zk izvatka vidljivo je da se radi o jedinstvenoj cjelini i u odnosu na zgradu toplane tužitelju nije mogla biti određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Ističe da se radi o cjelini vidljivo je iz glavnog projekta i pravomoćne građevinske dozvole odnosno vidljivo je da se radi o komunalnoj građevini za javnu vodoopskrbu. Također, tužitelj ukazuje kako tuženik nije postupio sukladno presudi Upravnog suda br. UsI-2862/19 kojom je sud poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika pozivajući se na čl. 77 stavak 4 točka 1 i 3 Zakona o komunalnom gospodarstvu kojim člankom je određeno da se komunalni doprinos ne plaća za građenje  i ozakonjenje komunalne infrastrukture i prometne, vodne, pomorske, komunikacijske i elektroničke komunikacijske infrastrukture. Predlaže da sud zaključi postupak i utvrdi postoji li obveza plaćanja komunalnog doprinosa i ako da u kojem iznosu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan iz razloga navedenih u obrazloženju ove presude.

7. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2862/19-13 od 27. travnja 2020. poništeno je rješenje S.-m. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, Odsjeka za gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-05/19-01/07, URBROJ: 2176/01-05-1-19-2 od 24. srpnja 2019. i rješenje Grada P., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-02/19-01/05, URBROJ: 2176/06-09/6-19-8 od 10. lipnja 2019. Rješenjem od 24. srpnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 10. lipnja 2019., kojim je tužitelju utvrđena obveza komunalnog doprinosa za rekonstrukciju zgrade postrojenja ozona za građevinsko bruto površinu 469,92 m2 i obujam od 534,67 m3 i toplane građevinsko bruto površine 76,51 m2 i obujam 42,46 m3, na k.č.br. 1785 u k.o. G. M. u iznosu od 11.452,24 kn.

8. Prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti provelo novi postupak i u njemu donijelo rješenje od 15. srpnja 2020. kojim je tužitelja obvezalo na plaćanje komunalnog doprinos za rekonstrukciju zgrade toplane jer je ocijenilo da se ne radi o građevini za koju se ne plaća komunalni doprinos.

9. Ne postoji pravomoćno rješenje kojim je tužitelj utvrđena obveza komunalnog doprinosa ili kojim je tužitelj oslobođen komunalnog doprinosa za rekonstrukciju zgrade toplane. Stoga nema smetnji da nadležno tijelo po službenoj dužnosti pokrene novi postupak i u tom postupku donese rješenje kojim će utvrditi obvezu komunalnog doprinosa za rekonstrukciju zgrade toplane.

10. Obveza plaćanja komunalnog doprinosa za rekonstrukciju zgrade toplane na temelju građevinske dozvole Grada P., Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo, zaštitu okoliša i kulturne baštine, KLASA: UP/I-361-03/18-01/00007, URBROJ: 2176/06-07/3-18-004 od 27. ožujka 2018., pravomoćne 28. ožujka 2018., izdane na zahtjev pravnog prednika tužitelja V. K. d.o.o., određena je na temelju članka 76. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje ZKG/18) i Odluke o komunalnom doprinosu Grada Petrinje (Službeni vjesnik, broj 81/18. i 25/19.).

11. Prema odredbi članka 126. stavka 1. ZKG/18 postupci donošenja upravnih akata započeti po Zakonu o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

12. Primjenom argumenta a contrario iz odredbe proizlazi da su postupcima koji su započeti nakon stupanja na snagu ZKG/18 mjerodavne odredbe ZKG/18.

13. U ovoj upravnoj stvari mjerodavne su odredbe ZKG/18 s obzirom da je upravni postupak u kojem su donesena osporavana rješenja pokrenut nakon stupanja na snagu ZKG/18.

14.1. Prema odredbi članka 77. stavka 4. točke 1. ZKG/18 komunalni doprinos ne plaća se za građenje i ozakonjenje komunalne infrastrukture.

14.2. Prema odredbi članka 77. stavka 4. točke 3. ZKG/18 komunalni doprinos ne plaća se za građenje i ozakonjenje prometne, vodne, pomorske, komunikacijske i elektroničke komunikacijske infrastrukture.

15. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je da je poslovna djelatnost tužitelja opskrba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda na području aglomeracije S., a da je predmet utvrđivanja komunalnog doprinosa zgrada toplane (kotlovnica) tužitelja.

16. Javnopravna tijela su ocijenila da zgrada toplane (kotlovnice) ne spada u vodnu odnosno komunalnu vodnu građevinu koja čini tehničku tehnološku cjelinu sa ostalim građevinama i postrojenjima tužitelja zbog prikupljanja te opskrbe pitkom vodom, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, odnosno da je kotlovnica prostor u kojem se nalaze uređaji za zagrijavanje i ona u sebi sadrži kotlove, dizalice topline, spremnike topline, centralne peći, kutije za podno grijanje itd., a koja služi zagrijavanju poslovnih prostora žalitelja, a ne koristi kao tehnička odnosno tehnološka cjelina s ostalim građevinama i postrojenjima tužitelja, zbog prikupljanja te opskrbe pitkom vodom. Tuženik smatra da su kotlovnice građevine koje služe za smještaj uređaja za zagrijavanje poslovnih i drugih prostora te da po svojoj namjeni ne spadaju u skupinu vodnih odnosno komunalno vodnih građevina.

17.1. Ovaj Sud se slaže s ocjenom da se za rekonstrukciju zgrade toplane nastala obveza komunalnog doprinosa jer se u konkretnom slučaju ne radi o građevini iz članka 77. stavka 4. točke 1. i 3. ZKG/18.

17.2. Naime, očito se ne radi o komunalnoj infrastrukturi u smislu odredbi članka 59. ZKG/18.

17.3. Nadalje, u ZKG/18 nije navedeno što se smatra vodnom infrastrukturom. Međutim, Zakonom o vodama (Narodne novine, br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13. i 14/14.), koji u važio u vrijeme nastupa pravomoćnosti predmetne građevinske dozvole, propisano je da se za gradnju komunalnih vodnih građevina ne plaća komunalni doprinos (članak 26. stavak 3. u vezi stavka 7.). Komunalne vodne građevine su: 2.1. građevine za javnu vodoopskrbu – akumulacije, vodozahvati (zdenci, kaptaže i druge zahvatne građevine na vodnim tijelima), uređaji za kondicioniranje vode, vodospreme, crpne stanice, glavni dovodni cjevovodi i vodoopskrbna mreža, 2.2. građevine za javnu odvodnju – kanali za prikupljanje i odvodnju otpadnih voda, mješoviti kanali za odvodnju otpadnih i oborinskih voda, kolektori, crpne stanice, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, uređaji za obradu mulja nastalog u postupku pročišćavanja otpadnih voda, lagune, ispusti u prijemnik i druge građevine pripadajuće ovim građevinama, uključujući sekundarnu mrežu (članak 22. stavak 2. Zakona o vodama).

17.4. Namjena zgrade toplane je zagrijavanje građevina, kako onih kojih čija je neposredna svrha javna vodoopskrba, tako i onih nisu izravno namijenjena javnoj vodoopskrbi. Oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa je iznimka. Načelo strogog tumačenja iznimaka protivi se proširenju oslobođenja i na građevine koje nisu isključivo namijenjene javnoj vodoopskrbi. Stoga ovaj Sud prihvaća stajalište po kojem nema oslobođenja od plaćanja komunalnog doprinosa za rekonstrukciju toplane.

18. Tužitelj se neosnovano poziva na zemljišnoknjižni izvadak kao dokaz da za zgradu toplane nije mogla biti određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Naime, okolnost da se na katastarskoj čestici nalazi više građevina i da za građenje nekih propisano oslobođenje od obveze plaćanja komunalnog doprinosa ne dovodi do zaključka da sve građevine izgrađene na toj nekretnini predstavljaju vodnu infrastrukturu koja je oslobođena plaćanja komunalnog doprinosa. Primjerice, upravna zgrada po svojoj namjeni sasvim sigurno ne predstavlja vodnu infrastrukturu.

19. Međutim, tužitelj je oslobođen plaćanja komunalnog doprinosa po drugoj osnovi.

20. Prema odredbi članka 86. stavka 2. ZKG/18 rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi se u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole.

21. Imajući na umu da je građevinska dozvola postala pravomoćna 28. ožujka 2018. očito je da u ovoj upravnoj stvari nije bilo mjesta primjeni Odluke/18, koja je donesena 21. prosinca 2018., a stupila je na snagu osmog dana od dana objave u Službenom vjesniku Grada Petrinje, već je trebalo primijeniti Odluke o komunalnom doprinosu Grada Petrinje (Službeni vjesnik, broj 45/11., 4/12., 56/12., 25/13., 62/13., 9/14., 18/15. i 9/18., dalje Odluka/11).

22. Odredbom članka 13. Odluke/11 propisano je da je Grad P., poduzeća koja su u vlasništvu Grada P., kao i ustanove čiji je osnivač Grad P. nisu obveznici plaćanja komunalnog doprinosa kada su investitori gradnje.

23. Citirana odredba razlikuje se od odredbe članka 3. stavka 2. i 3. Odluke/18 kojom je propisano da Grad P. ne plaća komunalni doprinos na svom području, odnosno da trgovačka društva koja su u većinskom vlasništvu Grada P., kao i ustanove čiji je osnivač Grad P. nisu obveznici plaćanja komunalnog doprinosa kada su investitori gradnje.

24. Naime, prema odredbi članka 13. Odluke/11 poduzeća koja su u vlasništvu Grada P. nisu obveznici plaćanja komunalnog doprinosa, bez obzira je li Grad P. većinski vlasnik ili ne.

25. S obzirom da je Grad P. jedan od osnivača tužitelja to tužitelj nije obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Odredba članka 13. Odluke/11 ne može tumačiti na način da za primjenu te odredbe razlikuje radi li se o gradnji nove građevine ili rekonstrukciji postojeće građevine, kako ju je pogrešno tumačilo prvostupanjsko tijelo u nekim drugim predmetima.

26. Slijedom navedenog, Sud je osporavana rješenja ocijenio nezakonitim.

27. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude primjenom odredbe članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje ZUS).

28. Tuženik je izgubio spor te je dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika.

29. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a priznati trošak za zastupanje na raspravi.

30. Imajući na umu da se sukladno članku 79. stavku 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelj ima pravo na naknadu u granicama zahtjeva, odnosno u iznosu od 187,50 eura.

31. Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno je kao točki III. izreke presude.

 

U Zagrebu, 15. ožujka 2024.

 

Sudac:

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.