Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2644/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. Ć., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 2. veljače 2021., broj: 47. PpP-10668/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. M. Ć. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okr. M. Ć. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. i članka 196. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 11.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, navodeći da nije imao mogućnost braniti se u postupku pred sudom urednim pozivanjem na ispitivanje, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da se u dva navrata (za 18. siječnja 2021. i 2. veljače 2021.) dostava poziva vratila neuručena s naznakom obaviješten nije podigao pošiljku, nakon prethodno ostavljanih obavijesti i to na adresi navedenoj u optužnom aktu. Budući da je okrivljeniku uz optužni akt uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona, kada je uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u opisanoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, poziv za okrivljenika istaknuo na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva za okrivljenika smatra se uredno obavljenom. Iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za 2. veljače 2021. istaknut na oglasnu ploču 20. siječnja 2021., pa se smatra da je okrivljenik uredno pozvan na glavnu raspravu i time mu je omogućeno sudjelovanje u postupku. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, odnosno da mu je omogućeno pravo na obranu u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog Suda da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

6. Bez uspjeha žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona navodeći se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta ovaj Sud nalazi da su svi dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku pribavljeni na zakonit način i izvedeni u skladu s pravilima postupka. Naime, odredba članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom zajamčenih prava, taksativno navedenih, te koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom i drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. Pogrešno u tom smislu žalitelj dovodi u pitanje izvješće o počinjenom prekršaju, budući da je isto u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona valjani dokaz u postupku, te je izveden na glavnoj raspravi.

7. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u odnosu da djelo u točki 2. izreke pobijane presude, jer je izreka jasna i razumljiva te sadrži sve bitne elemente sukladno članka 183. Prekršajnog zakona, gdje je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koji prekršaj je okrivljenik proglašen krivim. Prvostupanjski sud je za svoju odluku iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu međusobno proturječni, kako to paušalno ističe žalitelj. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je činjenično stanje utvrdio pravilnom ocjenom svih na glavnoj raspravi izvedenih dokaza, odnosno detaljno sačinjenog izvješća o počinjenim prekršajima policijskih službenika koji su o protupravnom postupanju okrivljenika imali neposredna saznanja u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora prometa i vozača te predmetu priloženog obaveznog prekršajnog naloga II Policijske postaje broj:511-19-45/5-OPN-4172/2016 koji je okrivljenik uredno zaprimio i kojim mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, s time da je mjera počela teći sljedećim danom od kada mu je nadležno tijelo uredno dostavilo obavijest o upisu izrečene mjere u evidenciji izdanih vozačkih dozvola. Budući da je obavijest dostavljena 24. srpnja 2019., to je zaštitna mjera počela teći 25. srpnja 2019., kako to proizlazi i iz dopisa PU zagrebačke od 26. siječnja 2021., a kako je izrečena u trajanju od 6 mjeseci to je, suprotno tvrdnji žalitelja, navedena zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije bila na snazi i 25. siječnja 2021. Naime, rokovi određeni po mjesecima završavaju onog dana posljednjeg mjeseca koji po svom broju odgovara danu kad je rok počeo, a neznanje ga ne ispričava, uz što su vozači prije upravljanja vozilom dužni upoznati se s pozitivnim propisima u prometu.

8.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu za svako pojedino predmetno djelo odmjerio u posebnim zakonom minimalno i fiksno propisanim iznosima, pravilnom ocjenom svih poznatih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, koju i ovaj Sud smatra primjerenom, s obzirom na težinu i značaj djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok žalitelj ne doprinosi dokaze kojima bi potkrijepio loše materijalne prilike ili postojanje naročito olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke ublažavanjem novčane kazne.

Stoga je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena kazna u svemu primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika da ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da je u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

10. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazna za uplatu, u za to određenom roku.

11. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca na zakonu je utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, imajući na umu težinu i značaj počinjenog prekršaja u točki 1. izreke pobijane presude, koji predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji omogućavaju i poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je unutar zakonom propisanih granica (od 1 mjeseca do 2 godine), razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika i prethodnom ponašanju u prometu, pa je i ovaj Sud mišljenja da će se njome preventivno djelovati na buduće ponašanje žalitelja i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

13. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.