REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 21 P-6000/20-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB: … iz S. zastupana po punomoćniku I. S. odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. B., OIB: … iz K., zastupan po punomoćniku Lj. M. P. odvjetnici iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave dana 28. lipnja 2022.godine zaključene u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike, dana 31. kolovoza 2022.godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 17.11.2017.g. između tužiteljice A. B. iz S., OIB: …, kao primateljice uzdržavanja i tuženika I. B. iz K., OIB: …, koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika M. Č. iz S., posl. broj: OU- 176/2017.

II Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, ishodi brisanje upisa zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I. presude, koja zabilježba je upisana u zk.ul.br. … k.o. S., pod poslovnim brojem: Z- 63647/2017.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 25.625,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 17. prosinca 2020 godine navodi da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su parnične strane sklopile dana 17.11.2017. godine, a koji je potvrđen od strane javnog bilježnika M. Č. iz S., pod posl. brojem: OU-176/2017, tužiteljica kao primateljica uzdržavanja dala i prenijela u vlasništvo tuženiku kao davatelju uzdržavanja svoju nekretninu označenu kao k.č.br. …, kuća br. 11 i dvorište u S., površine 136 čhv,

upisana u zk.ul.br. … k.o. S., koja nekretnina je sada upisana kod Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, te mu je dala u vlasništvo i posjed i sve pokretnine u njenom vlasništvu koje će se zateći u predmetnoj nekretnini u trenutku njezine smrti, s time što je stjecanje vlasništva odgođeno do smrti tužiteljice kao primateljice uzdržavanja. Tuženik je kao davatelj uzdržavanja preuzeo obvezu uzdržavanja tužiteljice do njezine smrti, obvezu paziti je i o njoj o svemu brinuti, a naročito je preuzeo obveze koje su navedene u čl. 3. st. 1. predmetnog Ugovora (nabavljati odjeću, rublje i obuću te higijenske potrepštine, prati i glačati rublje i posteljinu, osigurati tužiteljici urednu prehranu, osigurati joj potrebni ogrjev za zimu, snositi režije i troškove oko održavanja predmetne nekretnine, itd.). Predmetni Ugovor zabilježen je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, u zk.ul.br. … k.o. S., pod poslovnim brojem: Z-63647/2017. Tužiteljica nadalje navodi da usprkos preuzetim obvezama uzdržavanja navedenim u čl. 3. st. 1. predmetnog Ugovora, tuženik kao davatelj uzdržavanja nije ispunio niti ispunjava niti jednu od preuzetih obveza uzdržavanja. Tuženik niti brine o tužiteljici, njezinom zdravstvenom stanju i kućanstvu, niti osigurava što joj je potrebno za život, ne snosi režijske troškove i troškove održavanja predmetne nekretnine, te ne ispunjava niti jednu od preuzetih obveza uzdržavanja. Člankom 7. st. 1. predmetnog Ugovora propisano je da se ugovorne strane obvezuju pridržavati svojih prava i obveza te u slučaju neizvršavanja prava i obveza iz predmetnog Ugovora, svaka strana može tražiti njegov raskid sukladno zakonu. Odredbom članka 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. U konkretnom slučaju ispunili su se uvjeti za raskid predmetnog Ugovora temeljem članka 7. st. 1. istoga, kao i temeljem članka 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, stoga predlaže u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 15. siječnja 2021.godine osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, posebice u dijelu da ne bi ispunio niti da ispunjava niti jednu od preuzetih obveza uzdržavanja te da mu nije poznat razlog zbog kojeg tužiteljica iznosi neistine pred sudom. Zbog dugogodišnje brige o tužiteljici, a koja mu je teta, ista je sama inicirala sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica u članku 3. ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrđuje kako u znak zahvalnosti priznaje tuženiku zahvalnost što je i prije sklapanja ugovora svojim životnim ponašanjem i raznovrsnim oblicima pomoći opravdao njezino povjerenje, jer je tuženik i do dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i do sada u svom dosadašnjem ponašanju već niz godina slobodnom voljom izvršavao uzdržavanje na način kako je to opisano u članku 3. navedenog ugovora. Tuženik nadalje navodi da u kontinuitetu poziva tužiteljicu da se preseli u njegovo domaćinstvo u Kruševo, a ta mogućnost je i predviđena ugovorom o doživotnom uzdržavanju, no tužiteljica je ta koja je sve do sada odbijala preseliti se u domaćinstvo tuženika. Tuženik brine o tužiteljici godinama u neprekidnom kontinuitetu na način da joj nosi hranu, brašno, sol, šećer, mast, meso, kruh, voće, kavu i sve druge potrebne namirnice. Kupuje joj odjeću, papuče, tople čarape, trenirke, debelu zimsku jaknu. Prespojio joj je telefon iz hodnika u sobu da se može lakše javiti kada ju on zove ili netko od njegovih članova obitelji koji uz njega vode brigu o tužiteljici. Tuženik nadalje navodi da se do podnošenja tužbe svakodnevno čuo telefonom s tužiteljicom bilo da je on zvao nju ili ona njega. Popravljao joj je sve u kući, vozio je automobilom gdje god je htjela, a od smrti supruga tužiteljice 1997. on je taj koji se brine o njoj, a kada ju ne bi mogao voziti to su činili članovi njegove obitelji te da se pridržavao i pridržava se svih preuzetih obveza iz predmetnog ugovora. Konačno predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze i to dokaz uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju na listu 4 do 8 spisa, dokaz saslušanjem svjedoka A. M., N. T., S. T., D. D., S. B., S. Č., B. K. i dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 5. Uvidom u Ugovor o doživotno uzdržavanju utvrđeno je da je isti sklopljen između A. B. kao primateljice uzdržavanja i I. B. kao davatelja uzdržavanja dana 17. studenog 2017. godine.

5.1 Navedeni ugovor je potpisan od strane ugovornih strana i ovjeren od strane javnog bilježnika M. Č. iz S. i temeljem istog tuženik je uknjižen kao vlasnik nekretnine opisane člankom 1 sklopljenog ugovora.

5.2. Činjenica sklapanja ugovora nije niti sporna između stranaka.

6. Sporno je da li tuženik ispunjava svoje obveze preuzete sklopljenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

7. U konkretnom slučaju sklopljeni ugovor između stranaka je u skladu s odredbom čl.579 i čl.580 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- nastavno ZOO).

7.1. Odredbom čl.583 st.1 ZOO-a određeno je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. St. 2 određeno je da ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor.

St. 3 određeno je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strna ne ispunjava svoje obveze.

8. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i činjenice neispunjavanja ugovora od strane tuženika, sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

9. Iz iskaza svjedoka A. M., nećakinja tužiteljice i sestrična tuženika, proizlazi da je njen tata i tužiteljica i mama od tuženika rođeni braća i sestre. Sa tetom kontaktira zadnjih 20 godina, prvih godina je kontaktirala rjeđe jer je dalje stanovala tj. stanovala je kod strica u D. pa ju je on vozio. U zadnje vrijeme vrlo često ide kod tete koja živi u S., u kući živi sama. Za vrijeme korone nosila

joj je namirnice, lijekove i sve što je od nje tražila. U tom periodu stvari joj je ostavljala vani zbog straha od bolesti i nosila joj je sve što joj je ona rekla. Čuju se svaki dan telefonski. Prije korone je išla kod nje u prosjeku jednom do dva put mjesečno. Zadnja 2 mjeseca ide rjeđe i to jednom tjedno ili jednom u dva tjedna iz razloga bolesti njenih roditelja. Sa prisutnim tuženikom ne komunicira. Sjeća se da ju je negdje početkom 2021. nazvao s nekog nepoznatog broja, inače njegov broj ima memoriran u mobitelu, uglavnom govorio je nešto vezano s tetom, da se promijenila, nju je pitao da li zna što, pričao joj je o tome što sve je radio za tetu, sjeća se da je rekao da joj je radio fasadu, da joj je kupio televizor, da je uređivao neku ogradu, nešto popravljao po kući i ustvari to nije bio razgovor nego njegov monolog, ona je samo slušala. Za sklopljeni ugovor nije znala odmah, saznala je od tete 2020., a prije tog teta joj ništa nije govorila. Nikad nije bila prisutna razgovoru između stranaka u pogledu sklopljenog ugovora i nema nikakvih neposrednih saznanja. Kad ide u posjetu teti nije nikad ondje vidjela tuženika. Koliko zna tuženik živi na moru, negdje blizu O. ne zna točno. Koliko zna teta i tuženik bili su jako bliski, a koliko zna više ne. Od trenutka kada joj je teta rekla za ugovor znala je da više ne komuniciraju, zna da su se znali čuti, koliko često ne zna, neposrednih saznanja nema. Zadnjih 2 mjeseca nije uopće bila kod tete ili mjesec i pol, ali su se telefonski čule tu i tamo. Koliko zna, a zna po tetinim pričama, zadnji put je tuženik bio kod nje za Božić 2018., rekla joj je teta, zna da ju je vozio ne zna koje godine za Sisvete na grob, 2018., jedne godine ju je vozila ona, a jedne godine joj je naručila taxi. Zadnjih 5 godina tužiteljici nitko ne pomaže u kući. Režije joj plaća ona i to putem Internet bankarstva od kad je prestala korona teta zna i sama otići platiti režije, ne zna koliko, ali unazad 3 godine plaća ona i to novcima koje joj da teta.

9.1. Iz iskaza svjedoka N. T. proizlazi da je susjeda tužiteljice, stanuju kuća preko puta kuće. Tuženika pozna iz viđenja i zna da je tetu vozio u Zagorje na groblje, a zadnji put ga je vidjela misli prije 2, 3 godine, sjeća se da se radi o autu zadarske registracije. Nije vidjela da su se izvodili bilo kakvi radovi na kući u obliku rađenja fasade ili bilo kakvi drugi radovi, možda unazad 30 godina pa se ne sjeća,. Zna da tužiteljica živi sama, viđa ju u vrtu kako kopa. Nema nikakva neposredna saznanja o sklopljenom ugovoru između stranaka, zna da joj je susjeda ukratko rekla da je sklopila ugovor s nećakom, da je pomogla nećaku, da će mu ostaviti kuću, a da njega zadnjih par godina nema. Prije saslušanu svjedokinju zna viđati kod susjede i to dođe svaki tjedan, donese vrećice i lijekove i to vidi kroz vrata i u zadnja dva mjeseca ju redovito viđa da dolazi jednom tjedno. Susjedu vidi na vrtu i po dvorištu, ne druže se na način da zajedno piju kavu, malo popričaju preko ograde i to je sve. Prije perioda zadnje 2, 3 godine viđala je tuženika dva puta godišnje i to više kad je vidjela auto zadarske registracije, a doslovno nisu nikad previše komunicirali. Na postavljeno pitanje, a u svezi navoda iz iskaza da prije saslušanu svjedokinju viđa često, unazad godinu, dvije da li ju je viđala da dolazi kod tužiteljice, svjedokinja je odgovorila da ju nije viđala. Sa tužiteljicom je konstantno u istim odnosima.

9.2. Iz iskaza svjedoka S. T. proizlazi da ne pozna tuženika, nije ga nikad vidio. Tužiteljicu pozna kao susjedu i to od kada je kupila kuću i doselila se, ne zna točno kada je to bilo, bilo je davno. Zna da ja davno rađena fasada na kući, ne zna godinu, nije onda tamo vidio tuženika, zna da su bili radnici koji su pričali slovenski. Susjeda je nešto pričala o ugovoru, odnosno nešto je čuo od nje, rekla je da su sklopili ugovor i to je sve što zna i tuđi problemi ne interesiraju ga i ne zanima ga jer ima dosta svojih. Zna da živi sama i da se sama o sebi brine. Ne zna tko joj pomaže i osobe koje joj dolaze i to jedan čovjek koji je vani na sudskom hodniku za kojeg ne zna kako se zove i prije saslušana svjedokinja njena nećakinja, oni joj dolaze ali da li joj pomažu, ne zna. Nećakinja u zadnje vrijeme dosta često dolazi i to unazad par godina, a sjetio se, taj čovjek se zove D. Ne sjeća se da li je nećakinju tužiteljice viđao prije, a ne unazad par godina.

9.3. Iz iskaza svjedoka D. D. proizlazi da pozna tetu A. jer su njegov otac i pokoj. S. tj. suprug bili jako dobri prijatelji i tako je i on "naslijedio" to prijateljstvo. Pokoj. S. je umro 1997. i on od 2000. redovito ponekad jednom mjesečno, nekad tri puta mjesečno odlazi kod tete A. i to redovito ovisno kada ga teta A. nazove. Kad je bila korona nije išao u kuću, znao je samo na vratima ostaviti. Zna da je teti A. unazad više godina govorio da bi morala izabrati tko će joj biti nasljednik i da nešto s nekim sklopi na što je ona govorila da ima vremena. Za ugovor je saznao od tete prije možda 3 mjeseca i to mu je rekla da je sklopila ugovor s nećakom i da se za to pokajala, da se uopće ne javlja par godina i da se uopće za nju ne brine i da ga uopće nije vidjela od 2018.godine. Pozna svjedokinju M., sreo ju je kod tete A. više puta. A. je isto tako kao i on dosta često kod tete A. On joj je kupio TV kad se prelazilo s analognog na digitalni, teta A. mu je dala novce, kupio je DVD prijamnik i isto mu je teta A. dala novce i postavljao je antenu. Za sve što je kupovao i nosio teta A. mu je uvijek dala novce. Nikada nije vidio kod tete prisutnog tuženika, nije vidio auto samo je čuo da bi navratio za Sisvete da ju vozi, a to mu je rekla teta A., ne zna da li je nju vozio ili je išao za svoje potrebe. Od 2000. nisu se vršili nikakvi radovi na kući, zna jedino da je krečila stan i to ju je pitao koliko je platila i rekla je da je platila 7.000,00 kn, to su jedini radovi koji su bili vršeni. Nećakinju A. M. poznaje sigurno 5 godina, a prije tog jednom ju je vidio na 2 minute kod branja višanja. Zadnja 2 mjeseca nije ju vidio ali misli da mu je teta rekla da je bila A.i da je zvala A. Zadnjih 10 godina njegov otac i on beru brajdu, grožđe i višnje da ne propadnu, nisu iza sebe ostavljali nered.

9.4. Iz iskaza svjedoka S. B., supruge tuženika, proizlazi da sa tuženikom unazad 30 godina živi u R. kod O., a u braku je od 1996. Pozna užiteljicu, teta mu je, često su se viđali i dolazili kod nje i ona kod njih i to prije početka ovog procesa. Ona nije toliko često dolazila, radila je, muž je dolazio češće. Ne može točno reći koliko često je dolazio, no zna kad ju je trebalo negdje voziti, npr. na misu, groblje da je dolazio, kada je trebala nešto da joj se pomogne. Zna da su sklopili ugovor i zna koje su bile obveze njenog muža po tom ugovoru. Teta ga je dugo godina prije sklapanja ugovora nagovarala da se to riješi, da potpišu ugovor i onda su to oni i sklopili. Zašto su tu ona ne zna, to zna teta, redovito su se viđali do početka ovog procesa. U kući joj je vršio popravke, nosio joj hranu, brašno, šećer, sokove, prvi telefon joj je kupio. Čak su joj znali kupovati i kruh pa si je teta to rezala pa si je stavljala u zamrzivač. Kad nisu mogli oni tj. suprug, onda su dolazila njena djeca koja žive u Z. I prije sklapanja ugovora je suprug dolazio kod nje i pomagao bez znanja da će ona to dati njemu i to koliko ga ona pozna skoro 30 godina. Bili su u bliskim odnosima, ona ga je hvalila na sva usta, on joj je bio sve, što se poslije desilo ne zna. Zna da je suprug radio i sitne popravke, ogradu popravljao, kotlić, njen sin joj je telefon prespojio, fasada je rađena prije nego je ona upoznala supruga. On nije ništa saznao da su se odnosi pogoršali, nego ga je teta nazvala i to kad je dobio obavijest od odvjetnika i pitala što bi sada rekao na ovo što je pokrenula, onda mu se nasmijala i rekla da je to napravila zato da ne bi on mislio da je jedini.

Poznaje A. M. iz viđenja, kod tete je nije nikad viđala jedino kad su išli na sahranu od njegove mame oni su ju vozili, teta joj je pričala o nećakinji. Ne pozna pristupjele svjedoke, tj. susjede tužiteljice, jedino pozna A. iz viđenja, svjedoka D. također ne pozna. Ona je sigurno 5 puta godišnje dolazila kod tete i nije dolazila često, a kao što je rekla, nekada su prespavali, nekad išli kod djece u Z. Kod tete su zadnji put bili, prije ovog procesa, misli da je bilo u vrijeme Sisveta prije 2 godine i onda je ona rekla da ne dolazi više, da ako će ga trebati da će ga nazvati i onda ga više nije zvala do ovog poziva što je malo prije rekla u svom iskazu. Zna da ju je jednom muž zvao, da je rekla da je umorna i ne može pričati, zvao ju je par puta ali mu je poklopila slušalicu. Suprug za tužiteljicu nije plaćao režije jer je ona to sama plaćala i rekla da kada će nešto trebati da će ga obavijestiti. Lijekove joj nije donosio, on ju je pitao da li treba, da sjedne u auto i da dođe, ona je rekla da ne treba, da ima A. i da dođe i da ona zna zašto ju ona traži. Nije joj pospremao kuću jer se kod tete nije ništa smjelo dirati, kada joj je znao donijeti stvari rekla je "ja ću to pospremiti , ja znam gdje što stoji".

Na pitanje pun. tuženika što je mislila pod navodom "da ona zna zašto ju to traži", svjedokinja odgovara; Teta je A. kupila auto, to nam je sama teta pričala, a to je mislila pod navodom "da ona zna zašto ju to traži."

9.5. Iz iskaza svjedoka S. Č., pokćerke tuženika, proizlazi da joj je tuženik očuh od 1996. , 1997., pozna prisutnu tužiteljicu po I., zna sve najbolje o njoj, zna da joj I. pomaže i još je šokirana što su tu. Kod nje je bila više puta i to u kući u S., vozila ju je u Z. na groblje kad ju je I. zamolio i kad on nije mogao, pa ju je tako i 2016. kao trudnica vozila i isti dan vračala, to je uvijek radila na zamolbu I. kada je on bio spriječen pa su oni znali, to misli na sebe i supruga, uskočiti. Kad su se vraćali s mora su išli kod nje, zemlje odnijeli za cvijeće, to je bilo sigurno 5, 6 puta godina, bila je zajedno i s I. sigurno 2 do 3 puta, zadnje 2 godine nije više bila kod tete. Pristpujele svjedoke ne pozna nikoga, a čula je samo za gospodičnu A.. Zadnji puta prije korone je bila, ne sjeća se točno, 2018. ili 2019., a 2016. se točno sjeća zbog trudnoće i da je bilo jako vruće. Zna da joj je sve ponuđeno da joj se donose lijekovi, da joj se pomogne, ona je sve odbijala i govorila da ne treba dok sve može sama. To sve zna po pričanju I. Ona osobno zna da kada je bila kod nje da ju je pitala da li nešto treba, neku pomoć, uvijek je odgovorila "ne hvala". Svjedokinja je navela da je tužiteljici bilo ponuđeno da "živi s tuženikom", a da isto nije zapisnički konstatirano te je svjedokinja navela da je to rekla i čula je jedan telefonski razgovor kad su bili kod tuženika na moru, tada joj je ponuđeno da može doći živjeti s njima, ali je odbila i rekla da ne ide iz svoje kuće dok još sve može sama. Na postavljeno pitanje da li ima saznanja da joj je prije sklapanja ugovora nešto pomagao, svjedokinja odgovorila da ima, a na upit suda da li ima neposredna saznanja, svjedokinja je odgovorila da kada joj je popravljao kotlić bila je, ali svaki put kada je bila prisutna ju je pitao "teta jel vam kaj treba"?. Kad je vozila tetu na groblje isto ju je vozila o svom trošku. Isto tako kada je išla kod nje je išla o svom trošku. Nema neposredna saznanja o građenju ograde, po pričanju zna da je kupovao kućanske aparate, a to joj je rekao I., a koliko zna televizor i telefon.

9.6. Iz iskaza svjedoka B. K., posinka tuženika, proizlazi da pozna prisutnu tužiteljicu jako dobro, bio je puno puta kod nje, godinama je odlazio, pomagao joj je svašta, odlazio je uvijek kada I. nije mogao i to sigurno unazad 15 godina, ne sjeća se točno. Zadnjih 5 godina živi u Z., a prije tog je živio u O. s majkom i tuženikom. Zna da joj je I. kupio mobitel i TV i zna da je ona rekla da nema nikoga, da sa susjedima ne kontaktira i da joj on to sredi što je i napravio. Zna da joj je provukao žice za telefon iz hodnika i prespojio u drugu sobu jer je tada gledala neke serije pa kad gleda serije da može razgovarati. Minimalno ju 15 godina pozna kako je rekao i dosta često je bio kod nje. Svjedok je napomenuo da je došao iz noćne smjene i da ništa nije spavao. Donosio joj je sve ono što su mu mama i I. davali za nju, kruh, voće, hranu, puno toga je bilo, a ne može se točno sjetiti kada je zadnji put bio kod nje, možda je prošlo 4 ili 5 godina, kako je rekao nije se naspavao. Ne zna što je puklo između tete i I., zna da mu je I. rekao da teta ne želi da više dolaze kod nje i da tu kuću kaj je prepisala njemu da je pokrenula tužbu da se to prekida, ne sjeća se točno kada mu je to I. rekao. Vidio ju je jedino ovdje na sudu. Pod pojmom da je često dolazio kod tete, svjedok je pojasnio da je njegov biološki otac bio bolestan od karcinoma, to je bilo 2011., 2012., on je tada živio u O. i svaki vikend je dolazio kod svog oca i svaki vikend mu je očuh nešto dao da odnese teti i prije je on njoj išao to odnijeti nego što bi išao pogledati svog oca. Prošle su godine, ne sjeća se točnom, misli prije 8, 9 godina da je prespajao telefon, postavljao televizor. Tetu na groblje nije vozio sam ,vozili su je svi, vozili su ju kad su išli iz Z. ili ju je vozila njegova sestra. Zna da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 2017. i koliko zna na inicijativu tužiteljice jer ih je hvalila na sva usta, pa je tako govorila "moj B., moja S.", hvalila ih i govorila da nema nikoga. I. je prije i poslije sklapanja ugovora pomagao teti na isti način, uvijek su se čuli, uvijek je dolazio. Bila je i kod njih dva do tri puta, čak joj je I. i rekao da može doći živjeti kod njih na što je ona rekla da ona iz svoje kuće ne ide.

Na postavljeno pitanje kada su je zadnji puta vozili na groblje, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti, prije te trzavice, ne zna koje godine, a prije korone. Tužiteljica je bila u K. na moru i to je sve bilo prije sklapanja ugovora. Sve se to dešavalo prije sklapanja ugovora i oni su bili konstantno njoj na usluzi. On je vlastitim ušima čuo , a isto mu je pričao i I. da je teta rekla da nema djece, da nema nikog, da se oni brinu o njoj i da bi sklopili ugovor, to je bilo više puta i onda se jednom uputio u Z. i onda su to napravili, on tome nije prisustvovao. Nakon što je ugovor sklopljen nije se ništa promijenilo, sve je ostalo isto. I. je teta i dalje na prvom mjestu, on ju i danas voli, I. dobro pozna, on je dobra osoba, a to zna po pričanju I., po djelima, po svemu. Nakon sklapanja ugovora on osobno nije više bio kod tete i to zato jer je odlazio tuženik, a to zna kada je dolazio iz Z. u Z. je uvijek dolazio i kod njega u Z., uvijek se njima u Z. javio. I. i teta čuli su se neprekidno, ujutro u 7 prvo je bila teta, a to zna zato jer je živio s njima. Kad god je teta imala neki problem, kad ju je boljela glava i slično uvijek je zvala I. i uvijek su pričali, to je sve bilo u periodu kada je živio s njima, a živio je s njima do kraja 2016.godine. Ugovor je sklopljen zato što je teta rekla da je jedini I. koji je zaslužio da dobije tu kuću, a to je rekla jako puno puta. Osim mame i sestre ljude koji su bili na sudskom hodniku ne pozna.

10. Tužiteljica je, a na upit suda što se promijenilo od dana sklapanja s tuženikom, u svom iskazu navela da se ništa nije promijenilo od sklapanja ugovora, prije nije imala od njega ništa, a ni sad nema od njega ništa. Na daljnji upit suda zašto je sklopila onda ugovor tužiteljica odgovara; Sklopila je ugovor jer je stara, da nekom ostane, ipak joj je on nećak. Inače on je prije sklapanja ugovora znao doći do nje 2, 3 puta godišnje, donio joj malo kruha i to starog, malo kave, neke bombone i to je to. On o njoj nije skrbio ništa, a niti ga je tražila niti dan danas ikog traži da joj nešto pomogne. Nakon sklapanja ugovora godišnje je došao jednom, dva puta i jednom prilikom kada je došao razbio joj je perilicu rublja. Od njega nije tražila nikakvu pomoć niti prije sklapanja ugovora, a niti poslije sklapanja ugovora, pročitala je ugovor koji je sklopila. Nakon što je tužiteljici pročitan čl.3 Ugovora od 17.1.2017. s upitom da li je ista to zahtijevala od tuženika, tužiteljica je odgovorila da nije, a ništa od tog on nije ni radio. Ne zna zašto je to tako u ugovoru navedeno, nije ga ona radila, radio ga je neki advokat.

Na postavljeno pitanje, a nakon što je ista iskazala da nije od tuženika niti prije sklapanja ugovora tražila pomoć ni nakon sklapanja ugovora tražila pomoć, a da je smatrala da svoju imovinu treba ostaviti njemu kao nećaku, zašto se sada predomislila, tužiteljica je odgovorila da zato što joj je razbio perilicu bezveze i jednom je rekla da bi trebalo oprati luster u sobi, a on ga nije oprao već je samo otišao, time da mu ona nije rekla da treba oprati taj luster.

Na postavljeno pitanje, a također u vezi navoda iz iskaza, kome bi trebala pripasti njena imovine, tužiteljica je odgovorila da neka pripadne svima, nek se tuže. Još uvijek si sve radi sama i ne treba nikakvu pomoć.

Ne sjeća se što su iskazivali svjedoci S. B., S. Č. i B. K. B. K. i S. Č. vidjela je dva puta u životu, to nisu njegova djeca, to su djeca od njegove žene. Na daljnje pitanje da li je tražila izvršenje ugovora, tužiteljica je odgovorila da nije nikad tražila, a na pitanje zašto nije, tužiteljica je odgovorila da fala bogu nije joj trebalo.

Misli da je tuženik zadnji put bio kod nje 2018.godine i to sa ženom. 2, 3 puta je tuženik dolazio kod nje i prije i poslije sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen na njegovu inicijativu, ona se zbog tog loše osjećala, rekla mu je da dođe i da će to napraviti, ali je uvijek govorio da bi volio tu biti, odnosno mislio je na kuću u kojoj ona živi. Nije joj nudio da se preseli kod njega ili da joj pomaže, niti jedno niti drugo.

11. Tuženik je u svoj iskazu naveo da nije točno što je teta iskazivala. Teta ga je četiri puta zvala i to da prepiše na njega i ona ga je zvala da dođe da to potpišu i onda su otišli kod javnog bilježnika u S. i to su napravili, ugovor je napisao javni bilježnik. Isto tako javna bilježnica je pitala tetu da li je svjesna što potpisuje na što je teta odgovorila da je i da to njemu ostavlja, sve troškove oko toga je platio on. I prije sklapanja ugovora odnosi su bili isti, odnosno što mu je teta dozvolila to joj je on napravio. Tuženik je napomenuo da su njegov pokoj. otac i pokoj. majka još 1972. platili svadbu, da su bili u dobrim obiteljskim odnosima i to do sklapanja i nakon sklapanja ugovora. Što se dogodilo i zašto se teta predomislila pretpostavlja da se uplela neka treća osoba. On se svaki dan s tetom čuo telefonski, a ako nešto nije mogao on, onda su to radila djeca od njegove žene, pa je tako pokćerka ju vozila na groblje. Nije točno da je potrgao veš mašinu, ona i danas radi. Temeljem sklopljenog ugovora nije ga ništa tražila, nije dozvolila da plaća režije, nije dozvolila da u kuću dođe žena za pospremanje. Drugo ga ništa nije tražila ali ako ga je tražila da joj nešto napravi napravio je, tako je npr. donio i kolce za paradajz iz D. Zadnji put je bio kod nje tijekom 2021. prije ovog postupka. Nisu više u kontaktu, neće se javiti na telefon, neće sa njim razgovarati. Nudio je tužiteljici da se preseli kod njega, tako piše i u ugovoru i bila je kod njega u D. i to par puta. Na tetinu inicijativu je stavljeno u ugovoru da se isti sklapa u dar zahvalnosti, a kako je rekao četiri puta ga je zvala telefonskim putem prije nego što su sklopili ugovor.

12. Iskaze saslušanih svjedoka A. M., S. B., S. Č. i B. K. sud nije prihvatio cijeneći ih direktno zainteresiranim za uspjeh stranaka u sporu pa samim time i pristranim. To iz razlogu jer su isti ili u rodbinskom ili tazbinskom srodstvu sa strankama. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda također valja istaći da isti nisu niti bitni, a niti odlučni za ishod ovog postupka i donošenje odluke. Isto se odnosi i na iskaze saslušanih svjedoka susjeda tužiteljice i to N. T. i S. T. kao i svjedoka D. D. koji je sam u svom iskazu za sebe naveo da je "naslijedio" prijateljstvo sa tužiteljicom.

13. Analizirajući iskaza saslušanih stranaka jedino je nedvojbeno utvrđeno da isti više nisu u dobrim odnosima i da tužiteljica nikada od tuženika nije tražila ispunjenje ugovora, a kako su obje strane suglasno navele u svojim iskazima. Činjenica što se tužiteljica predomislila i što želi raskinuti ugovor sama za sebe nije dovoljna za raskid ugovora kraj nedvojbeno utvrđene činjenice da ista kako je sama u svom iskazu navela da se ništa nije promijenilo od sklapanja ugovora do danas jer i prije nije imala od njega ništa, a ni sad nema od njega ništa. Ukoliko bi se isto smatralo dokazanim to znači da ne postoje nikakve promijenjene okolnosti. Nadalje, navod tužiteljice da želi raskinuti ugovor jer joj je tuženik razbio perilicu "bezveze" i nije oprao luster već je samo otišao nisu razlozi za raskid ugovora. Tužiteljice je također u svom iskazu navela da još uvijek si sve radi sama i ne treba nikakvu pomoć, da ispunjenje ugovora od strane tuženika nije nikad tražila jer joj " fala bogu nije joj trebalo". To nadalje znači da ista nije niti tražila ispunjenje ugovora od strane tuženika, a niti da tuženik nije ispunjavao svoje ugovorom preuzete obveze.

14. U konkretnom slučaju sud iskaz tužiteljice cijeni proturječnim kako u samom svom izlaganju tako i sa činjeničnim navodima tužbe.

14.1. Tužiteljica osim " lustera i perilice" ne navodi niti jednu konkretnu situaciju tijekom trajanja ugovornog odnosa od 2017. do danas u kojoj je tuženik odbio učiniti što bi se od njega tražilo, a kao što je već rečeno činjenica što se ista predomislila te navela da neka njena imovina pripadne svima i "nek se tuže" nije dovoljna za raskid ugovora jer za isti nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke.

14.2. Sud iskaz tuženika cijeni istinitim, životnim i logičnim te ga je kao takvog i prihvatio. Tuženik je u svom iskazu naveo da su bili u dobrim obiteljskim odnosima i to do sklapanja i nakon sklapanja ugovora i da ne zna što se dogodilo i zašto se teta predomislila pretpostavlja da se uplela neka treća osoba. Navod tuženika ukazuje se životnim i logičnim.

14.3. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti odbiti tužiteljicu sa postavljenim tužbenim zahtjevom.

15. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl.30 Ovršnog Zakona.

15.1. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 1 u svezi s čl.l55 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 25/13).

16. Trošak tuženika sastoji se od troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.1 (2.11.2021.g., 5.5.2022.g. i 28.6.2022.g.) od 1500 bodova, troška pristupa na jedno ročište po tbr.9 toč.5 (11.5.2021.g.) od 50 bodova i troška sastava jednog podneska po tbr.8 toč.1 (15.1.2021.g.) od 500 bodova, odnosno sveukupno 2050 bodova što prema važećoj vrijednosti boda, a prema vrijednosti predmeta spora uz 25% povećanja po tbr.42 u iznosu od 5.125,00 kn, sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 25.625,00 kn.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2022. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužiteljice uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn.

2. Punomoć. tuženika