REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 280/2017-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice JF, OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja KF, OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja DF OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa]., IV. tužitelja AF i V. tužiteljice RF, oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Daniela Grgić-Ćaćić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8128/16-2 od 13. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-294/16-104 od 15. srpnja 2016., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-8128/16-2 od 13. prosinca 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-294/16-104 od 15. srpnja 2016. u dijelu pod točkama I., II., III., IV., V. i VI. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se da se o troškovima revizije odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijeni su zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 225.000,00 kuna svakome (točka I.I. izreke). Odbijeni su zahtjevi I., II. i III. tužitelja za izgubljeno uzdržavanje (točka I.II. i I.III. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II., III., IV., V., VI. i VII. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., II. III., IV., V. i VI. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobijajući i odluku o troškovima postupka. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da iste ukine i predmet vrati drugom sucu pojedincu prvostupanjskog suda na ponovno suđenje. Traže trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet ovoga postupka jest naknada neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliskog srodnika koji je stradao prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka]. Tužitelji naknadu štete potražuju upravo po osnovi vlasništva predmetnog vozila, a u smislu odredbe čl. 174. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje: ZOO).
8. Nižestupanjski sudovi (pri čemu je sud drugoga stupnja postupao po odredbi čl. 375. st. 5. ZPP-a) u bitnome utvrđuju da je datum prve registracije vozila u Republici Hrvatskoj 12. lipanj 1996. te da prometna dozvola vrijedi do 12. lipnja 1997., kao i da je u istoj kao korisnik navedena Vojna pošta 1095/20. Slijedom toga zaključuju da takva prometna dozvola nije vrijedila na dan štetnog događaja već da je vrijedila prometna dozvola Hrvatskog vijeća obrane izdana od MOHR H-B. S tim u svezi zaključuju da tužitelji nisu dokazali da bi vozilo u kojem je poginuo prednik tužitelja na dan štetnog događaja bilo u vlasništvu tuženice.
9. U pravu su tužitelji kada u reviziji ističu počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nije jasna, nema razloga o svim odlučnim činjenicama, a dijelom i proturječi ispravama priloženim u spis. Prije svega valja naznačiti da je vozilo u kojem je smrtno stradao prednik tužitelja prometovalo sa istaknutim vojnim registarskim oznakama Republike Hrvatske. Prema stanju spisa ono je kao takvo i bilo registrirano u [adresa] pri čemu je izdana prometna dozvola s određenim rokom važenja, odnosno godinu dana. Isto je tako činjenica da u vrijeme nastanka štetnog događaja sama dozvola više nije vrijedila. Međutim, samo iz te činjenice nejasno je kako je zaključeno o tome da bi za predmetno vozilo bila izdana privremena prometna dozvola jer sama činjenica da je isteklo vrijeme na koje je vozilo registrirano ne mora automatski značiti da je dozvola bila privremena, a ne mora niti značiti, samo po sebi, da u vrijeme njenog izdavanja pravo vlasništva nije preneseno na tuženicu. To posebice imajući u vidu zapisnik o očevidu sastavljen od strane Županijskog suda u Varaždinu u kojem je navedeno da je upravo tuženica vlasnica navedenog vozila. Stoga ostaje nejasno kako su sudovi zaključili o vlasništvu vozila, jer su navodi o toj bitnoj činjenici nejasni i dijelom proturječni dokumentaciji u spisu.
10. S obzirom na gore izneseno pred nižestupanjskim sudovima je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kako to pravilno navode tužitelji u sadržaju revizije.
11. Stoga je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.
12. U ponovljenom suđenju sud prvoga stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu uzimajući u obzir navode iznesene u obrazloženju ove odluke.
13. Odluka o troškovima revizije iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
