REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 512/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1715/2021-2 od 26. kolovoza 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3165/21 od 6. svibnja 2021., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 10.513,30 kn sa zateznim kamatama na pojedine dijelove glavnice, pobliže određenim u izreci (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu 617,93 kn. Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 4.375,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u iznosu 7.613,24 kn sa zateznim kamatama, a kako je to sve pobliže određeno u točki I., ulomak 1. izreke, uključujući i odluku o troškovima postupka u iznosu 1.750,00 kn sa zateznim kamatama, dok je navedena presuda preinačena u iznosu 2.900,05 kn sa zateznim kamatama na pojedine dijelove glavnice, a kako je pobliže određeno u izreci i troškovima postupka u iznosu 2.625,00 kn, tako što su u tom dijelu zahtjevi tužiteljice odbijeni.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-105/2022-2 od 18. siječnja 2022. tužiteljici je dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg materijalnopravnog pitanja:

"Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kn za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.?",

a koje pitanje se odnosi na preinačujući dio drugostupanjske presude.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik prilikom obračuna plaće pogrešno primijenio odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kn,

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine br. 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn,

- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (Narodne novine br. 128/2017) kojim su ugovorile visinu osnovice,

- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini osnovice od 5.211,02 kuna.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim polazeći od toga da je produžena primjena odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pa do 31. listopada 2017.

9. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. s obzirom na to da je na temelju odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno da se dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, primjenom kojih nakon 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni gore navedenog Sporazuma.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporno primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

13. Tužiteljica u predmetnoj reviziji navodi da je Izmjenama i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. (čl. XI.) ugovorena njihova primjena u trajanju od pet godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, što je utvrđeno prema podacima Državnog zavoda za statistiku, slijedom čega na temelju odredbe čl. 199. ZR., zbog produžene primjene od šest godina uz dodatna tri mjeseca, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017.

14. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

15. Prema shvaćanju ovoga suda, gore navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna pa do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora "u dobroj vjeri pristupe produljenju roka". Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

16. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima tužiteljice, čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR koja glasi:

"(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru."

17. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud smatra da u razdoblju od 26. siječnja 2017., pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (Narodne novine br. 128/17) osnovica nije bila ugovorena, pa su posljedično tome bile ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09, dalje:ZPJS) prema kojima je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada RH i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama (Narodne novine br. 123/16 od 29. prosinca 2016.), te odredila osnovicu u visini od 5.211,02 kn (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 287/2022 od 12. travnja 2022.).

18. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim s obzirom na to da tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune već joj se plaća treba odrediti prema osnovici određenoj ZPJS, prema kojoj osnovici je tužiteljici plaća i isplaćena.

19. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek