REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3815/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Palatinuš, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice MČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Mamić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1671/2018-2 od 10. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4728/2017-18 od 6. srpnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj P-4728/2017- 21 od 20. srpnja 2018., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem broj P-4728/2017-21 od 20. srpnja 2018., je suđeno:

“I Tužena MČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je trpjeti namirenje tužitelja za iznos od 55.000 € u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju HNB, na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama od 9. siječnja 2006. do isplate, s time da je kamatna stopa do 31.12.2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07), a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a sudskom prodajom založenih nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] dijela z.k. č. [katastarska čestica] kuća br. 12 i dvorište [adresa] površine 416 m2 povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake 3 u potkrovlju i pripadajućih prostorija podruma, neto korisne površine 195,15 m2 u nacrtu označeno plavom bojom te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 19.375,00 kuna, a sve u roku 15 dana.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4728/2017-18 od 6. srpnja 2018., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4728/2017-21 od 20. srpnja 2018.:

1. potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je određeno da je tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju eura kod Hrvatske narodne banke na dan plaćanja prodajom nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k.o. [adresa] dijela z.k. č. broj [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište [adresa] od 416 m2 povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake 3. u potkrovlju i pripadajućih prostorija podruma, neto korisne površine 195,15 m2 – u nacrtu označeno plavom bojom, kao i glede troškova parničnog postupka, te u točki II. izreke;

2. preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je određeno da je tuženica dužna trpjeti namirenje traženih zateznih kamata na glavnicu od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju eura kod Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za razdoblje od 9. siječnja 2006. do isplate prodajom nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k.o. [adresa] dijela z.k. č. broj [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište [adresa] od 416 m2 povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake 3. u potkrovlju i pripadajućih prostorija podruma, neto korisne površine 195,15 m2 – u nacrtu označeno plavom bojom, na način da se odbija ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I.2. izreke, tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te reviziju na temelju odredbe članka 382. stavak 2. ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je revizijskom sudu preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije, ispitalo dopuštenost revizije, imajući na umu da je tužitelj podnio i redovnu reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP i izvanrednu reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP. Revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP je dopuštena samo u slučaju u kojemu nije dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženica trpi namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama, a koja je osigurana uknjižbom založnog prava na nekretnini tuženice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište [adresa] od 416 m2 povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake 3. u potkrovlju i pripadajućih prostorija podruma, neto korisne površine 195,15 m2 – u nacrtu označeno plavom bojom, prodajom navedene nekretnine.

8. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i članka 373.b toga Zakona (točka 3.).

9. Budući da pobijana presuda nije donesena primjenom članka 373.a i članka 373.b ZPP (već primjenom članka 373. točka 3. ZPP), da se ne radi o sporu iz članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP, za ocjenu dopuštenosti podnošenja revizije iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP odlučan je jedino imovinski kriterij.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio reviziju na točku I.2. izreke koja se odnosi na nedosuđene kamate na glavnicu u iznosu od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

11. Kada tužitelj tijekom postupka umjesto strane valute zatraži isplatu njezine kunske protuvrijednosti na dan isplate, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema kunskoj protuvrijednosti tog iznosa strane valute u vrijeme podnošenja tužbe (tako i u Rev-1556/2019-2 od 13. travnja 2021.).

12. Odredbom članka 35. stavak 1. i 2. ZPP propisano je da je, kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u tom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Prema toj odredbi, dakle, zahtjev za isplatu kamata istaknut uz zahtjev za isplatu glavnice iz koje proizlazi ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (tako u Rev 96/82 od 14. rujna 1982. – PSP 22/145; Revr 558/04 od 17. studenoga 2004. - IO 1/05-209), a o čemu se i radi u ovom slučaju. Jedino zahtjev za isplatu kamata istaknut kao glavni zahtjev uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (tako u Rev 7/82 od 17. veljače 1982. - PSP 21/185), a o toj situaciji se ovdje ne radi.

13. Dopuštenost revizije tužitelja u ovom slučaju utvrđuje se dakle prema kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa od 55.000,00 eura na dan podnošenja tužbe, tj. na dan 2. kolovoza 2011. Na navedeni dan srednji tečaj Hrvatske narodne banke za euro je iznosio 7,448544 kuna, pa je VPS za taj dio zahtjeva u to vrijeme iznosio 409.669,92 kune, kao kunska protuvrijednost 55.000,00 eura.

14. Slijedom iznesenog, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude po reviziji tužitelja je iznos od 409.669,92 kuna, pa kako vrijednost predmeta spora prelazi granični iznos za dopuštenost revizije iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP (iznos od 200.000,00 kuna), revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP je dopuštena, a samim time u smislu navedenih odredaba ZPP nije dopuštena izvanredna revizija. Stoga je zakonitost presude ispitana po redovnoj reviziji, prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

15. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 375. stavak 1.

ZPP od strane drugostupanjskog suda.

15.1. Isto tako, suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženice ispitao prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 365. stavak 2. ZPP. Naime, tuženica je u žalbi osporavala u cijelosti prvostupanjsku presudu - dosuđeni iznos od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama.

16. Tužitelj potražuje naplatu dugovanja s osnove Sporazuma o osnivanju hipoteke od 24. lipnja 2005. sklopljenog između tužitelja i MČFN, osiguranim hipotekom na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište [adresa] od 416 m2 povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake 3. u potkrovlju i pripadajućih prostorija podruma, neto korisne površine 195,15 m2 – u nacrtu označeno plavom bojom.

17. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da su tužitelj, kao hipotekarni vjerovnik i MČFN, kao hipotekarni dužnik, 24. lipnja 2005. sklopili Sporazum o osnivanju hipoteke,

- da se u Sporazumu utvrđuje da je hipotekarna dužnica dužna tužitelju 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate (članak I.),

- da se hipotekarna dužnica obvezala isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 eura u roku od šest mjeseci od dana potpisa ugovora i iznos od 30.000,00 eura najkasnije u roku godine dana od dana potpisa ugovora i da su stranke suglasne da u slučaju kašnjenja s isplatom dijela iznosa od 25.000,00 eura više od 15 dana, cjelokupni iznos dospijeva na naplatu odjednom (članak II.),

- da za isplatu tražbine hipotekarnog vjerovnika uvećane za eventualne kamate, te troškova naplate, hipotekarni dužnik jamči s 4173/10000 dijela nekretnine i kč. br. [katastarska čestica] zgrade [adresa] i livada od 416 m2 i kč. br. [katastarska čestica] livada [adresa] od 32 m2, upisanih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (članak III.),

- da hipotekarna dužnica nije podmirila dug, a da je hipotekarna dužnica nekretninu na kojoj je upisano založno pravo u korist tužitelja prodala ZČF (tuženici) kupoprodajnim ugovorom od 22. listopada 2010. (Z-52610/10 od 11. studenog 2010.),

- da iz zk. izvatka proizlazi da je na nekretnini tuženice ranije upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3 etaža: 3995/10000 – trosobni stan oznake 3 u potkrovlju i pripadajuće prostorije u podrumu neto korisne površine 195,15 m2 u nacrtu označeno plavom bojom, upisano založno pravo u korist tužitelja, a temeljem Sporazuma o osnivanju hipoteke od 24. lipnja 2005.,

- da je založno pravo upisano radi osiguranja tražbine u iznosu od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i ostalih uvjeta iz Sporazuma.

18. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 336., članka 339. stavak 1. i članka 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i zaključio da je tuženica kao vlasnica nekretnine opterećene založnim pravom, dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja (kao hipotekarnog vjerovnika) iz vrijednosti te nekretnine. Kako iz Sporazuma o osnivanju hipoteke proizlazi da je tražbina od 55.000,00 eura dospjela 8. siječnja 2006., prvostupanjski sud je zaključio da je tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine u iznosu od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2006. do isplate.

19. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženici, preinačava prvostupanjsku presudu (članak 373. točka 3. ZPP), u dijelu dosuđenih zateznih kamata na iznos glavnice i odbija u tom dijelu zahtjev tužitelja, jer smatra da s obzirom da u zemljišnim knjigama nije upisano založno pravo glede sporednog potraživanja s osnove kamate, kako to propisuje odredba članka 36. stavak 2. Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 52/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) tužitelj ostvaruje pravo samo na namirenje iznosa glavnice koji je osiguran predmetnom hipotekom, pa s obzirom na to da založno pravo u vezi sporednog potraživanja s naslova kamata nije stečeno jer nije upisano u zemljišne knjige, tužitelju pripada samo namirenje u pogledu iznosa glavnice.

20. S takvom ocjenom drugostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud.

21. Prema odredbi članka 309. stavak 1. ZVDSP dobrovoljno ugovorno založno pravo na nekretnini (dobrovoljna ugovorna hipoteka) i na pravu izjednačenom s nekretninom stječe vjerovnik uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno.

22. Dakle, založno pravo se stječe upisom u zemljišne knjige i taj upis ima konstitutivno značenje, pa se tražbina osigurana založnim pravom (hipotekom) iz založene nekretnine može namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu s općim i posebnim pravilima za upis hipoteke iz članaka 35. do 38. ZZK. Ukoliko u zemljišnim knjigama nije upisano založno pravo glede sporednog potraživanja-kamata, kako to propisuje ZZK (članak 36. stavak 2. ZZK), tada tužitelj nema pravo na namirenje kamata. Naime, uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope, upisat će se: zakonska kamata. Prema članku 36. stavak 1. ZZK hipoteka se može upisati samo glede točno određene svote u novcu. Svota može biti određena i u skladu s pravilima o valutnoj ili indeksnoj klauzuli.

23. Prema mišljenju ovoga suda navedena odredba sasvim jasno propisuje na koji se način kamate upisuju. Naime, upis založnog prava je strogo formalan budući izvire iz zemljišnoknjižnog prava koje upravo traži vidljivost i transparentnost onoga što je upisano u zemljišne knjige. Kako u konkretnom slučaju nisu upisane zatezne kamate na način koji propisuje odredba članka 36. ZZK, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da kamate ne mogu biti predmetom utvrđenja tražbine i namirenja.

24. Stvarnopravno osiguranje na nekretninama utemeljeno na pravnom poslu stječe se upisom u zemljišnu knjigu tog stvarnog prava u korist stjecatelja. Upis stvarnog prava za korist stjecatelja konstitutivan je za stjecanje stvarnog prava u smislu članka 119.- 120., 263. i 309. ZVDSP. Ako kod stjecanja kojeg od stvarnih prava na nekretninama temeljem pravnog posla ne dođe do upisa u zemljišne knjige kao valjanog načina stjecanja, stjecatelj nije postao nositelj stvarnog prava.

25. Tužitelj neosnovano prigovara da je iz Sporazuma o osnivanju hipoteke vidljivo da su i kamate osigurane založnim pravom. Naime, kao što je već navedeno, založno pravo stječe se upisom u zemljišnu knjigu u smislu članka 309. ZVDSP, a ne sklapanjem ugovora. Iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi i glede zateznih kamata bilo upisano založno pravo. Pri tome se napominje da je odredbom članka 36. stavak 2. ZZK propisano da se uz tražbinu za koju je ugovorena da se plaćaju kamate upisuje i kamatna stopa, a ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope upisati će se: zakonska kamata.

26. Stoga, suprotni revizijski navodi tužitelja u odnosu na pravo na namirenje sporednog potraživanja iz založene nekretnine se ne mogu prihvatiti jer nemaju uporišta u pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

27. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa