REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 162/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovina člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja mlljt. UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica ĆĐ, a koje prvo do trećetužitelje zastupa punomoćnik Damir Jurković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radovan Perić, odvjetnik u Bakru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-852/2017-2 od 20. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-10/2016-27 od 10. ožujka 2017., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika, te se slijedom toga djelomično preinačava presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-852/2017-2 od 20. rujna 2017. u dijelu pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-10/2016-27 od 10. ožujka 2017., u dijelu pod točkom 1. i 3. izreke presude suda prvog stupnja i sudi:

1. Odbija se zahtjev prvotužiteljice ŽĐ s dijelom tužbenog zahtjeva za daljnjih 66.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2017. do isplate,

2. Odbija se zahtjev trećetužitelja mlljt. UĐ s dijelom tužbenog zahtjeva za daljnjih 66.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2017. do isplate.

II. U preostalom dijelu (u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev) revizija tuženika se odbija.

III. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-852/2017-2 od 20. rujna 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi prvo i trećetužiteljima parnični trošak u iznosu 15.987,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2007. do isplate i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV. Nalaže se prvotužiteljici ŽĐ i trećetužitelju mlljt. UĐ da tuženiku EĐ naknade troškove revizijskog postupka u iznosu 142,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1.Tuženik je dužan isplatiti 1-tužiteljici ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 176.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. ožujka 2017.g. pa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 75/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva 1-tužiteljica se odbija.

3. Tuženik je dužan isplatiti 3-tužitelju mldb. UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupa po majci i z.z. FĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 176.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. ožujka 2017. pa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 75/15), sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva 3-tužitelj se odbija.

5. Nalaže se tuženiku da 1. i 3-tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.787,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počevši od 10. ožujka 2017.g. pa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 75/15)."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je 2-tužiteljica povukla tužbu.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-10/2016-27 od 10. ožujka 2017. godine u točkama I. i III. izreke potvrđuje.

II Djelomični uvažanjem žalbe tuženika presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-10/16-27 u točki V. izreke preinačuje se te se sudi:

Nalaže se tuženiku da 1. i 3. - tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.987,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počevši od 10. ožujka 2017. godine pa do isplate a sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška do iznosa od 25.777,50 kn. tužitelji se odbijaju.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška."

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik je u reviziji naveo da reviziju podnosi i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana.

6. Protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka.

6.1. S obzirom da je pobijana presuda, protiv koje je tuženik izjavio reviziju, donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tuženika iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje tuženika na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno navodima tuženika iznesenim u reviziji sudovi u postupku koji je prethodio reviziji nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se sadržajno poziva tuženik, jer su odluke sudova potpune, jasne, logične i cjelovite, a obrazloženja odgovaraju sadržaju isprava i dokaza provedenih tijekom postupka, tako da nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

8.1. Nadalje, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Tuženik u reviziji ističe da on ni na koji način nije skrivio predmetnu štetu, te da je sada pokojni prednik prvo i trećetužitelja u cijelosti odgovoran za nesretni slučaj koji mu se dogodio.

9.1. Međutim, s obzirom da je sud sukladno odredbi čl. 12. ZPP u pogledu postojanja kaznenog djela i postojanja kaznene odgovornosti vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda, to prigovori tuženika upravljeni na osporavanje načina na koji je došlo do izvršenja kaznenog djela, a time i štetne radnje u ovom štetnom događaju predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se prigovor ne može isticati u ovom stupnju postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

10. U ovom predmetu je riječ o zahtjevu prvo i trećetužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od po 220.000,00 kn po osnovu povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti bliskog srodnika TĐ, sina prvotužiteljice i oca trećetužitelja, kao posljedice štetnog događaja od **.**.2007.

10.1. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji temelje svoju odluku, između ostalog, na ocjeni da je za nastanak predmetne štete tuženik suodgovoran u omjeru od 80%, a prednik prvo i trećetužitelja u omjeru od 20%, te primjenom odredbi čl. 19. st. 1. i 2., čl. 1046., 1101. st. 1., te 1092. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 87/15. – dalje: ZOO) djelomično prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev prvo i trećetužitelja u iznosu od po 176.000,00 kn, te djelomično odbijaju njihov tužbeni zahtjev za iznos od po 44.000,00 kn.

11. Tuženik u reviziji prigovara ocjeni utvrđenog doprinosa nastanku štete, smatrajući da je doprinos tuženiku previsoko odmjeren.

12. Tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka sporno je u kolikom omjeru je oštećenik pridonio nastanku predmetne štete.

13. Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

14. Prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Odredbom čl. 1092. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (st. 1.), a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja (st. 2.).

16. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-24/12, potvrđena presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-61/08 kojom je tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine radi počinjenja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 263. st. 1. KZ jer da je točno neutvrđenog dana početka 2006. do 24. studenog 2007. godine u [adresa] u namjeri sprečavanja ulaska u njegovu improviziranu baraku te otuđenja stvari i alata iz iste, na metalne dijelove ulaznih vrata barake, metalnu šipku i metalnu bravu te kvaku s lokotom s unutarnje strane pričvrstio električni kabel i isti priključio u utičnicu stavivši tako pod napon električne energije metalne dijelove i bravu ulaznih vratiju barake, a električni vodič spojio na okomiti metalni nosač police koji je izravno naslonjen na betonski dio voda barake i dio ispred vrata na koji način je ostvaren „dozemni spoj“, pristajući time ugroziti život svakom tko bez njegova znanja i odobrenja želi ući u unutrašnjost barake, uslijed čega je TĐ dana **.**.2007. po kišnom i mokrom vremenu slijedom čega je stvorena mogućnost nanošenja električnog napona i na druge vlažne i mokre dijelove ušao u vrt i došao u fizički kontakt s dijelovima pod naponom električne struje uslijed koje je uslijed udara došlo do ventrikularne fibrilacije i smrti TĐ na licu mjesta,

- da je tuženik u namjeri sprječavanja neovlaštenog ulaza u njegovu improviziranu baraku i otuđenja stvari i alata iz iste na metalne dijelove ulaznih vrata barake na naprijed opisani način pričvrstio kabel i isti postavio u utičnicu i na taj način stavio pod napon električne energije metalne dijelove i bravu ulaznih vrata barake čime je pristao ugroziti život svakome tko bez njegova znanja i odobrenja pokuša ući u unutrašnjost barake,

- da je oštećenik TĐ, unatoč tomu što je na ulazu u baraku bila postavljena pločica s natpisom „Oprez, visoki napon opasno po život“, pokušao ući u istu te je na taj način pristao na mogući rizik i doprinio nastanku vlastite štete,

- da je prvotužiteljica vrlo teško doživjela gubitak sina, jer je ista pretrpjela teško psihičko i emocionalno opterećenje uslijed smrti sina, koji je bio u dobi od 32 godine a koja smrt se dogodila na način kao u predmetnom slučaju,

- da je trećetužitelj teško doživio gubitak oca, da je isti ostao bez oca u vrlo mladoj, predškolskoj dobi i da će dugo vremena trpjeti gubitak oca, kako u dobi u kojoj bi trebao biti pod roditeljskom skrbi i pažnjom roditelja, tako i u odrasloj dobi.

17. Ocjenjujući ponašanje oba sudionika predmetnog štetnog događaja, te vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, a pravilnom primjenom materijalnog prava, prema ocjeni ovog revizijskog suda, oba sudionika su odgovorna za nastalu štetu u omjeru od po 50%.

18. S tim u vezi treba reći da je tuženik (u odnosu na kojeg je glede predmetnog štetnog događaja donesena osuđujuća presuda kaznenog suda, kojom je sud vezan u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika) doprinio nastanku štete jer je isti u namjeri sprečavanja ulaska u njegovu improviziranu baraku te otuđenja stvari i alata iz iste postavljajući elektroinstalaciju (na način kako je to navedeno u izreci kaznene presude) na način da je stavio pod napon dijelove barake čime je objektivno po život bila ugrožena sigurnost svake osoba koja bi neovlašteno i bez dopuštenja tuženika pokušala ući u improviziranu baraku tuženika, čime je pristao ugroziti život svakome tko bez njegova znanja i odobrenja pokuša ući u unutrašnjost barake.

18.1. S druge strane, prednik prvo i trećetužitelja (pok. TĐ) je unatoč stavljenoj pločici na ulazu u baraku tuženika "oprez, visoki napon, opasno po život", po kišnom i mokrom vremenu ušao na tuđu nekretninu, na tuđi posjed bez utvrđenog ikakvog opravdanog razloga za takvo postupanje. Sasvim je izvjesno da ovakvo, u najmanju ruku neprihvatljivo i nepromišljeno postupanje prednika prvo i trećetužitelja, koji nije bio u stanju sagledati potencijalne opasnosti svog postupanja, te koji unatoč postavljenoj ploči s upozorenjem "oprez, visoki napon, opasno po život", ulazi u tuđu nekretninu, na tuđi posjed po kišnom i mokrom vremenu, predstavlja i jest svakako odraz njegovog nepromišljenog i neodgovornog pristupa i odnosa prema uobičajenim pravilima ponašanja, a kojim ponašanjem je pristao na mogući rizik koji iz ulaska u predmetnu baraku, odnosno nekretninu tuženika može nastati. Upravo zato ovaj sud nalazi elemente na temelju kojih ocjenjuje da je prednik prvo i trećetužitelja doprinio nastanku vlastite štete u omjeru od 50%, kao i tuženik.

19. Zbog navedenog, tuženik djelomično osnovano prigovara primjeni materijalnog prava u konkretnom slučaju, jer su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocjenjivali omjer odgovornosti stranaka nastanku štete iz predmetnog štetnog događaja.

20. Uvažavajući sve naprijed navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, ocjena je ovog suda da se u okolnostima konkretnog slučaja odmjerena visina u iznosu od po 220.000,00 kn ukazuje primjerenom naknadom neimovinske štete prvo i trećetužiteljima s osnove povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti člana obitelji (sina prvotužiteljice i oca trećetužitelja).

20.1. Međutim, s obzirom da je prednik prvo i trećetužitelja pridonio nastanku štete u omjeru od 50%, to od utvrđenog iznosa naknade neimovinske štete tužiteljima pripada 50% tog iznosa sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO, tj. iznos od po 110.000,00 kn, zbog čega je za daljnje iznose od po 66.000,00 kn u odnosu na prvo i trećetužitelja, a koliko im je s tog osnova bilo dosuđeno nižestupanjskim presudama tužbeni zahtjev valjao odbiti kao neosnovan.

21. Zbog svega navedenog, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem revizije tuženika djelomično preinačiti pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva prvo i trećetužitelja preko iznosa od po 110.000,00 kn, tj. za daljnje iznose od po 66.000,00 kn, te odlučiti kao u izreci pod točkom I. i II. izreke, sve na temelju odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP-a.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a s obzirom na konačni uspjeh stranaka u sporu.

23. Tuženiku je dosuđen i trošak sastava revizije koji je bio potreban, u skladu s Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14) u iznosu 142,50 kn (točka IV. izreke).

24. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud