REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 156/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Asja Piplović, odvjetnica u Bujama, protiv tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jageborg-Wolfsberg eGen iz Republike Austrije, Mureckerstrasse 23, A-8083 St. Stefan in Rosental, kojeg zastupa punomoćnica Mirela Mlinac Kapitarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Borić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, očitovanja o zasnivanju založnog prava na nekretnini i brisanju založnog prava, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-745/2018-2 od 28. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P-294/2017-16 od 3. ožujka 2018., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 542.720 od 10. rujna 2008. zajedno sa očitovanjem o založnom pravu od 15. rujna 2008. kao pravnom posljedicom ovog ugovora, ovjerenog kod Javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-856/08 kao javnobilježničkim aktom, sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Donja Stubica, Općinskog suda u Zlataru, brisanje upisanog tereta pod poslovnim brojem Z-1686/08 te se ima brisati založno pravo upisano na temelju očitovanja o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja tražbine u iznosu od 54.000,00 EUR na nekretninama u vlasništvu IR i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor i oranica u selu [adresa] površine 586 čhv, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 21.192,00 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti."

2. Sud drugog stupnja prihvatio je žalbu tuženika kao osnovanu i preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373.a st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), na način da je odbio tužbeni zahtjev i naložio tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji, pozivom na odredbu čl. 382. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a tuženika obvezati da tužiteljima naknadi trošak sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, a njemu dosuditi naknadu troška revizijskog postupka.

5. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana, a revizija podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka je nedopuštena.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke, ugovor o kreditu od 10. rujna 2008., zajedno s očitovanjem o založnom pravu od 15. rujna 2008. kao javnobilježničkim aktom, sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, te zahtjev da se naloži brisanje založnog prava upisanog na nekretninama u vlasništvu drugotužiteljice IR i na to č.k.br. 7794 u naravi kuća, dvor i oranica u selu [adresa] površine 586 čhv, upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na temelju očitovanja o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja tražbine u iznosu od 54.000,00 EUR.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju zaključka, da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, da tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik, kao bankarska organizacija, nije imao potrebno ovlaštenje za pružanje usluga kreditiranja u Republici Hrvatskoj, primijenio odredbe tada važećeg Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj: 72/17 – dalje: ZNUK) i ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1., 2. i 3. ZPP, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud polazi od zaključka da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, pa ocjenjuje da nije ništetan u smislu čl. 51. Zakona o bankama ("Narodne novine", broj: 84/02 i 141/06 – dalje: ZB) i čl. 52. ZB i odredbe čl. 28. st. 3. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj: 36/03, 140/05, 132/06) u vezi s odredbom čl. 322. st. 2. ZOO, jer i u slučaju ako bi zaključenje ugovora bilo zabranjeno za tuženika, nije bilo zabranjeno za tužitelje. Stoga je ocijenio da predmetni ugovor o kreditu, niti solemnizirano Očitovanje od 15. rujna 2008. koje je sastavni dio tog ugovora i na temelju kojeg je upisano založno pravo, nisu ništetni.

9. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Premda tužitelji u reviziji navode je podnose zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, u reviziji ne navode određeno u čemu se bitna odredaba parničnog postupka sastoji, niti je taj razlog obrazložen, a iz sadržaja revizije nije razvidno koju je to povredu drugostupanjski sud počinio. Stoga je taj revizijski razlog ovaj sud ocijeni paušalno iznesenim i u skladu s odredbom čl. 386. ZPP, nije uzeo u obzir.

11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pozivanjem na zaključak suda prvog stupnja da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, revidenti osporavaju pravilnost činjenice koju je utvrdio sud drugog stupnja primjenom čl. 373. a st. 1. alineja 2. ZPP, da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji. U svezi navedenog treba reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

12. Nadalje, u svezi revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, revidenti navode da drugostupanjski nije primijenio odredbe ZNUK, na koje su se pozvali u tužbi i na kojima je prvostupanjski sud utemeljio presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev.

12.1. U odnosu na taj revizijski razlog treba reći da je primjena odredbi ZNUK isključena ako ugovor o kreditu nije zaključen u Republici Hrvatskoj, a u ovom postupku drugostupanjski sud je utvrdio da je ugovor zaključen u Republici Austriji, pa je taj revizijski razlog neosnovan.

13. Pravilna je i ocjena drugostupanjskog suda da predmetni ugovor o kreditu ne bi bio ništetan čak i pod pretpostavkom da jest sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, jer je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana bi se i u tom slučaju se odnosila samo na jednu ugovornu stranu i to tuženika, dok tužiteljima sklapanje takvog ugovora nije bilo zabranjeno. Naime, prema odredbama čl. 51. st. 1. ZB i čl. 52. st. 1. ZB, zaključenje predmetnog ugovora bilo je zabranjeno tuženiku kao kreditnoj instituciji koja nije imala odobrenje za poslove kreditiranja u Republici Hrvatskoj, dok je tužiteljima u skladu s odredbom čl. 28. st. 3. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj: 36/03, 140/05, 132/06), kao tuzemnim primateljima kredita izričito dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama.

14. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. 15. Slijedom navedenog, revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

16. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima u reviziji pobijaju drugostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka, treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

17. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

18. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka odbačena kao nedopuštena pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić