1              Poslovni broj Gž-2645/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-2645/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š. iz V., OIB ..., zastupana po punomoćnici D. M., odvjetnici iz R. protiv prvo tuženika Š. M. iz V., OIB ..., zastupan po punomoćnici I. O., odvjetnici iz O., drugo tužene P. M. iz V., OIB ..., zastupana po punomoćniku K. R., odvjetniku iz O., odlučujući o žalbi prvotuženika i drugotužene protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci P-2158/2023-4  od 11. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 15. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika i drugotužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci P-2158/2023-4  od 11. listopada 2023. u toč. I. i II.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Prihvaća se kao tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

Nalaže se tuženicima Š. M. iz V., OIB ... i P. M. iz V., OIB ... trpjeti da tužiteljica V. Š. iz V., OIB ... i građevinski radnici po njenom nalogu izvedu građevinske radove na fasadi garaže u vlasništvu tužiteljice koja se nalazi na nekretnini oznake k.č. 1387/7 zk. ul. 5, k.o. S., i to na način da se uz fasadu garaže na čestici tuženika oznake kč. br. 1387/2 zk. ul. 24 k.o. S., postavi skela duljine 4 m, širine 1 m, odnosno 4 mkv skele, odnosno da na postavljenu skelu koja bi se nalazila na nekretnini tuženika dopremi stiropor, fasadnu mrežicu, ljepilo, kvarcnu impregnaciju, tiple, rabitz, PVC kutnike, i završni fasadni sloj, te da isti materijal privremeno deponira uz skelu, da se prilikom izvođenja radova koristi ulazom u dvorište tuženika na k.č. br. 1387/2 upisane u zk. ul. 24 k.o. S., u najduljem trajanju od 4 radna dana uvjetno uz adekvatne vremenske prilike i neometanje radova, te da tek nakon izvedbe opisanih fasaderskih radova tužiteljica nekretninu tuženika dovede u prvobitno stanje sve u roku od 15 dana.

II. Prvo tuženik Š. M. i drugo tužena P. M. dužni su tužiteljici V. Š. nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.074,06 eur/15.627,01 kn sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica se odbija te odbija tužiteljica s zahtjevom da joj tuženici solidarno naknade trošak parničnog postupka.“

 

2.Protiv toč. I. i II. pobijane presude te odluke o troškovima postupka žalbu izjavljuju tuženici iz svih žalbenih razloga propisanih zakonom. Žalbeni je prijedlog prvotuženika Š. M. citiranu odluku u pobijanom dijelu preinačiti i zahtjev odbiti uz dosudu mu i troškova žalbenog postupka, a drugotužena P. M. predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti je i zahtjev odbiti uz dosudu joj i troškova žalbenog postupka.

 

2.1.Tužiteljica je odgovorila na žalbe u bitnom smatrajući ih neosnovanim te predlažući njihovo odbijanje.

 

3.Žalbe tuženika nisu osnovane

 

4.Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su usuglašeni sa stanjem spisa te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih zapisnika i isprava, tako da se pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u cijelosti može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika. Također nije počinjena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. točka 6. ZPP-a na koju sadržajno žalba drugotužene P. M. ukazuje kada navodi da sud nije mogao donijeti odluku o kojoj nije dao raspravljati tuženoj ne konkretizirajući pobliže obilježja povrede jer to nije uopćeno pozivanje na povredu čl. 3. st.1. i 2. te 7. ZPP-a, koja inače nije ostvarena. Pri tome je navesti da je u konkretnom slučaju raspravljanje o predmetu spora tuženicima omogućeno već i time što su pozivani na ročišta na koja su pristupali uz punomoćnika i time se mogli izjasniti o zahtjevu, provedenim dokazima pa tako i vještačenju koje je sud, protivno žalbenim prigovorima proveo u skladu s odredbama čl. 258. do 261. ZPP-a, čime im je dana mogućnost da predlaže dokaze i da prigovaraju provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, što su i činili kako usmeno tako i pismeno. Posebno u odnosu na žalbeni prigovor drugotužene P. M., kako je sud dozvolio tužiteljici izmijeniti tj. prekoračiti tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, odgovoriti je kako se ne radi o prekoračenju zahtjeva iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer je sud prvog stupnja odlučivao upravo o postavljenom tužbenom zahtjevu, a ni vještakinja nije postupala protivno svojoj obvezi i postavljenom zadatku.

 

4.1.Naime, žalitelji gube iz vida da je vještačenje parnična radnja u okviru koje vještak, kao osoba koja raspolaže posebnim znanstvenim ili stručnim znanjem i iskustvom, primjenjuje ta znanja, vještine i metode na činjenice koje predstavljaju predmet vještačenja, dakle osoba koja se koristi kao dokazno sredstvo kad sud ne raspolaže određenim stručnim znanjem nužnim za saznanje određenih činjenica pa vještak sudu na temelju svoga stručnoga znanja iznosi svoja zapažanja o predmetu vještačenja (nalaz) i svoje zaključke o određenim činjenicama izvedene na temelju rezultata toga ispitivanja. U tom pravcu pravilno promatrani nalog vještakinji i davanje pismenog nalaza i mišljenja te usmeno obrazlaganje u svemu odgovaraju predmetu i opsegu vještačenja kojim je prvostupanjski sud, u skladu s načelom sudskog upravljanja postupkom i rukovodio a vještakinja odgovorno, savjesno i profesionalno zadatak obavila.

 

4.2.Nije počinjena ni povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 186. st. 1. i čl. 109. st.1. ZPP-a, na koje žalbe sadržajno ukazuju jer je tužbeni zahtjev uredan i odluka podobna za ovrhu a nije došlo ni do povrede čl. 354. st.1. u svezi s čl.190 ZPP-a jer nije bilo preinake tužbe.

 

4.3.Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu ni nepravilnost ni nezakonitost pobijane presude, pa se žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a, na način kako je to obrazloženo u žalbi tuženika ukazuje neosnovanim. Nije nađeno ni elemenata povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 193. ZPP-a jer time što nije izrađeno rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe to nije imalo utjecaja na donošenje zakonite odluke.

 

4.4.Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

 

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zaštitu njezinog prava kao suvlasnice nekretnine s izgrađenom garažom na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu i korištenje, da privremeno radi izvođenja radova na fasadi garaže uporabi nekretninu u suvlasništvu tuženika.

 

6.U ovom stadiju postupka između parničnih stranaka nije sporno kako je tužiteljica suvlasnica i suposjednica u ½ dijela nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao kč. br. 1387/7 u naravi kuće i dvorišta upisane u zk. ul. 5 k.o. S., na kojoj nekretnini je sagradila pomoćni objekt, te kako su tuženici suvlasnici i suposjednici susjedne nekretnine označene kao kč. br. 1387/2 kuća, garaža i dvorište upisane u zk. ul. 24 k.o. S. (u zemljišnim knjigama tuženi pod 1. Š. M. za 4/6, a tužena pod 2. P. M. za 2/6 dijela), kako je tužiteljica 8. travnja 2020. prijavila nadležnom Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Rijeci početak građenja bazena i pomoćne građevine – garaže na svojoj nekretnini, te pribavila Glavni projekt izrađen od K. d.o.o. iz R. iz mjeseca srpnja 2019. potvrđen od strane Jedinstvenog upravnog odbora Općine V. dana 13. siječnja 2020. i kako je izvršila gradnju, kako predmetna građevina s istočne strane-prema nekretnini tuženika nije dovršena glede radova na fasadi gdje je vidljivo da je postojala termička fasadna izolacija koja je većim dijelom demontirana (tako da su vidljive gole opeke, demontažu tužiteljica pripisuje tuženicima koji to poriču) dok je s ostale tri strana dovršena, kako su nekretnine stranaka susjedne, kako je između nekretnina stranaka a na nekretnini tuženika izgrađen ogradni zid (obložen kamenom) koji je suvlasništvo tuženika a do njega, na susjednoj nekretnini ogradni zid suvlasništva tužiteljice i druge suvlasnice Nade Škoda, kako tuženici ne dopuštaju tužiteljici pristup na svoju nekretninu radi dovršenja radova na fasadi te kako jedini kolni pristup nekretnini tuženika ide uz spomenuti ogradni zid prema nekretnini suvlasništva tužiteljice.

 

7.Prema sadržaju spisa, tužbenim podneskom od  30. travnja 2021. tužiteljica je zatražila donošenje presude kojom bi se tuženici obvezali trpjeti da ona i građevinski radnici po njenom nalogu izvedu građevinske radove na fasadi garaže u vlasništvu tužiteljice na način da se koriste zidom u vlasništvu tuženika koji se nalazi između nekretnina stranaka kao i nekretninom u vlasništvu tuženika i to nekretninom upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Z.U. broj 24, kčbr. 1387/2 a radi izvođenja građevinskih radova izolacije, žbukanja, stavljanja fasade i postavljanja oluka, skidanja drvenih oplata na zidu sagrađenom između nekretnina stranaka te podrezivanje živice na međi između nekretnina stranaka, sve u roku od 15 dana.

 

7.1.Nakon provođenja vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za graditeljstvo i procjenu nekretnina C. B., pozivajući se na dostavljeni nalaz i mišljenje te  izjavljujući kako s istim usklađuje tužbeni zahtjev, na raspravi od 26. listopada 2022. (list 95-100 spisa) tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev kao pod I. izreke time što je  nekretninu svoje suvlasnosti označila kao k.č.1387/2 zk.ul.24 k.o. S., a onu tuženika kao kč.br.1387/7 zk.ul.5. k.o. S.

 

7.2.Tuženici su, smatrajući da se radi o preinaci, istoj se protivili, na što je sudac donio rješenje “temeljem odredbe iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, kako je učinjeno na današnjem ročištu“, na temelju čega je pretpostaviti da je dopustio preinaku.

 

7.3.Odlučujući o postavljenom zahtjevu prvostupanjski je sud presudom P-755/2021 od 27. prosinca 2022. zahtjev prihvatio obvezujući tuženike na naknadu troškova postupka, koja odluka je prihvaćanjem žalbe tuženika Rješenjem ovog suda Gž-809/2023 od 7. lipnja 2023. ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak te je na raspravi od 3. listopada 2023. tužiteljica svoju nekretninu označila kao kč.br.1387/7 zk.ul.5. k.o. S., a onu tuženika kao k.č.1387/2 zk.ul. 24 k.o. S., kako je to bilo označeno i u tužbenom podnesku od 30. travnja 2021.

 

8.Prvostupanjski sud je u postupku prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudske vještakinje građevinske struke C. B. (list 59-66 spisa) u bitnome utvrdio kako je radi završetka fasade na istočnom vanjskom zidu garaže tužiteljice izgrađenom od blok opeka koja na tri pročelja, osim na istočnom koje neposredno graniči s nekretninom tuženika na kojem je vidljivo da je postojala termička izolacija koja je većim dijelom skinuta, ima demit fasadu, da bi se fasada dovršila sukladno već izvedenom dijelu fasade da je potrebno koristiti pristup s nekretnine tuženika (1387/2) jer s nekretnine na kojoj je izgrađena (1387/7) nije moguće pristupiti izvedbi radova, da je za to potrebno uz fasadu garaže postaviti skelu duljine 4m, širine 1m odnosno 4 m2 skele, na skelu dopremiti stiropor, fasadnu mrežicu, ljepilo, kvarcnu impregnaciju, tiple, rabitz, PVC kutnike i završni sloj koji bi se deponirao uz skelu, da bi radnici fasaderi koji bi izveli radove trebali pristupati s nekretnine tuženika, koji radovi bi uz povoljne vremenske prilike (bez kiše i temperature koja mora biti viša od 5 stupnjeva i niža od 30 stupnjeva C) mogli trajati 4 radna dana, što tuženike ne bi ometalo u korištenju stana i nesmetanom pješačkom pristupu dok bi za vrijeme trajanja radova bio onemogućen ulazak vozila u dvorište i izlazak iz istog, pa je tužiteljici pružio zaštitu smatrajući kako joj pripada pravo na uporabu zemljišta tuženih u sadržaju kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom i to pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje: ZV).

 

9.Glede tužbenog zahtjeva nakon vještačenja na raspravi od 26. listopada 2022. (list 95-100 spisa) i izmjene  glede zemljišnoknjižnih oznaka na raspravi od 3. listopada 2023. (list 148 spisa) kao u izreci, odgovoriti je kako se po stavu ovog suda ne bi radilo o preinaci. To stoga što se na ročištu od  26. listopada 2022. radilo o usklađenju zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka obavljenom odmah nakon vještačenja, a na zadnjoj raspravi od 3. listopada 2023. o korekciji glede zemljišnoknjižnih oznaka nekretnina stranaka kod kojih je na raspravi od 26. listopada 2022. došlo do inverzije tako da, za razliku od zemljišnoknjižnih oznaka u tužbenom podnesku je nekretnina tužiteljice dobila brojčanu oznaku nekretnine tuženika i obrnuto, iako među strankama identitet nekretnina u njihovom suvlasništvu i izgradnja sporne građevine na nekretnini tužiteljice nije bio sporan, niti identitet nekretnine tuženika na čiju privremenu uporabu je upravljen zahtjev pa se radilo o očitoj pogrešci do koje je došlo tijekom postupka, što je sukladno primjedbama iz ranije drugostupanjske odluke otklonjeno.

 

9.1.Preinaka tužbe prema čl. 191. ZPP-a postoji kada se generički određeni tužbeni zahtjev zasniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju, drugačijom kompleksu činjenica od onih koje su bile tužbena osnova po svom tekstu istog tužbenog zahtjeva ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi preinačeni i oduzeti neki prije istaknuti, tako da novoformirani kompleks činjenica objektivno dovodi do promjene identiteta tužbenog zahtjeva. Međutim, ne radi se o preinaci tužbe ako tužbeni zahtjev ostane u svojoj biti korektura, dopuna ili razjašnjenje činjenične osnove, kao što je ovdje slučaj gdje se razlika odnosi samo na pobliži opis načina uporabe dijela nekretnine tuženih radi izvedbe radova na nekretnini tužiteljice sukladno pravilima struke, kako je to provedenim vještačenjem i utvrđeno, koje ni u ovom stadiju postupka nije s osnovom osporeno.

 

9.2.U kontekstu ovog žalbenog navoda prije svega treba istaći da tužbeni zahtjev u ovakvoj vrsti parnica po svom sadržaju mora biti određen stoga što se takvom odlukom nalaže određeno trpljenje koje po svom sadržaju, predmetu, vrsti, opsegu i vremenu mora biti u tolikoj mjeri određeno da se u slučaju dobrovoljnog ispunjenja ili ovrhe ne dovodi u pitanje sadržaj tog trpljenja pri čemu na strani vlasnika nekretnine koji se koristi institutom susjedskih prava treba biti određena obveza istog da se upotrijebljena nekretnina dovede u prvobitno stanje, radi čega izreka odluke kojom bi se tužiteljici dopustilo da se koristi nekretninom tuženika radi izvođenja radova na svojoj nekretnini mora sadržavati sve navedene elemente.

 

10.Tužiteljica je odmah nakon provedenog vještačenja na raspravi od 26.listopada 2022., sukladno nalazu i mišljenju vještakinje, uredila i precizirala tužbeni zahtjev glede vrste radova koje treba obaviti uporabom nekretnine tuženika kao susjedne, načina i vremena korištenja te s tim u svezi opsega zauzimanja susjedne nekretnine, čime je zahtjev u cijelosti odredila kako bi bio podoban za ovrhu, što ne čini upitnim nedostatak odluke o obeštećenju tuženika, koji zahtjev tuženici nisu ni postavili niti ih to ograničava u pravu da svu štetu koju eventualno pretrpe uslijed nekorištenja nekretnine potražuju od tužiteljice.

 

11.Primjenu odredbe iz čl. 107. st. 2. ZV-a promatrati je na način koji prvenstveno ukazuje na obvezu da se tuđa nekretnina dovede u stanje u kojem se nalazila prije njezine uporabe,  kako je tužbenim zahtjevom i naloženo, a tek onda na naknadu štete ako nekretnina nije dovedena u prijašnje stanje ili je u svezi s radovima nastupila šteta na drugi način, pa tako ovdje i uslijed onemogućavanja tuženika na korištenje kolskog prilaza za vrijeme radova.

 

13.Dakle, iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju prvotno postavljeni tužbeni zahtjev nije bio dovoljno određen glede načina obavljanja radova, njihovog opsega i potrebitog vremena za izvođenje radova, pa u tom dijelu tužiteljica nakon vještačenja na raspravi od 26.listopada 2022. nije izvršila objektivnu preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, već je otklonila nedostatke tužbenog zahtjeva, odnosno postavila ga razumljivo kako bi se po njemu moglo postupati (čl. 186. st. 1. ZPP), pa bi bila riječ o uređenju tužbenog zahtjeva, a ne o preinaci.

 

14.Međutim, čak ako bi se i radilo o objektivnoj preinaci, onda po ocjeni ovog suda, takva preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom predmetu je svrsishodna jer je tužiteljica postavila zahtjev čim su joj po provedenom vještačenju po sudskom vještaku bili poznati svi elementi potrebni za postavljanje tužbenog zahtjeva (vrsta radova, opseg zahvaćanja nekretnine i vrijeme trajanja) koji bez njezine krivnje kao nestručne osobe nisu bili poznati ranije, pa stoga nije prekludirana u tom pravu, a i od interesa je za konačno razrješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a).

 

14.1.Također je razmatrati kako bi nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" ‑ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Pritom treba dodati da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, što uključuje i potrebu postavljanja skele i privremeno deponiranje materijala radi njegove dostupnosti radnicima fasaderima, kako je to utvrđeno vještačenjem pa nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja po vještakinji za graditeljstvo ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu.

 

15.Tužiteljica je na ročištu od 26. listopada 2022. pogrešno označila svoju nekretninu zemljišnoknjižnom oznakom nekretnine tuženika, a njihovu nekretninu zemljišnoknjižnom oznakom svoje nekretnine iako tijekom postupka nije bilo sporno koja je nekretnina suvlasništva tužiteljice na kojoj je građevina za čije se uređenje fasade traži privremeno korištenje nekretnine tuženika, što po stavu ovog suda opravdava zaključak kako se radilo o očitoj pogrešci (inverziji) brojčane oznake koja se ne može ocijeniti bitnom za identitet nekretnine i zahtjeva, kako to neosnovano smatraju tuženici, niti je postupajući po uputama drugostupanjskog suda vraćanjem na raspravi od 3. listopada 2023. točnih oznaka kakve su bile u tužbenom podnesku od  30. travnja 2021. nezakonito postupljeno u smislu preinake tužbe već se samo radilo o ispravku očite brojčane pogreške.

 

15.1.Što se tiče žalbenog prigovora da je tužiteljica povukla tužbu glede podrezivanja živice i uklanjanja drvene oplate odgovoriti je kako uistinu nije ostala kod tog zahtjeva kakav je bio postavljen u tužbenom podnesku od 30. travnja 2021., ali time što prvostupanjski sud uslijed te činjenice nije donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe u skladu s odredbom članka 193. ZPP-a nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 193. stavak 1. tog Zakona, jer takav propust suda nije u konkretnom slučaju samo zbog toga bio od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, pri čemu takvu činjenicu (djelomičnog povlačenja tužbe) treba cijeniti prilikom donošenja odluke o zahtjevima parničnih stranaka za naknadu troškova parničnog postupka. Međutim, u odnosu dio tužbenog zahtjeva koji je povučen (djelomično povlačenje tužbe) nisu nastali posebni troškovi.

 

15.2.Inače iz sadržaja spisa proizlazi kako se tuženici nisu protivili djelomičnom povlačenju u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a niti tražili izradu rješenja čiji izostanak ne predstavlja povredu postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost presude, a u svakom slučaju, protivno žalbenim navodima, nije se radilo o odreci od zahtjeva jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.331.a. ZPP-a.

 

16.Odredbom čl. 107. st. 1. ZV-a propisano je kako vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i sl. ako se to na drugi način ne može izvesti. Prema st. 2. istog čl. propisano je: Tko je uporabio tuđu nekretninu za potrebe iz st. 1. ovoga članka, dužan ju je čim prestane potreba za takvu uporabu dovesti u stanje u kojem se nalazila prije toga a počinjenu štetu naknaditi po općim propisima po odgovornosti za štetu; dok je st. 3. propisano: Za uporabu zemljišta iz st. 1. ovoga članka, na zahtjev vlasnika nekretnine koja je privremeno uporabljena plaća se primjerena naknada koja ne može biti manja od one na koliku bi imao pravo da je bilo provedeno nepotpuno izvlaštenje njegova zemljišta.

 

16.1.Nametanje obveze drugoj strani da trpi upotrebu svog zemljišta radi potrebe susjedne nekretnine predstavlja ograničenje prava vlasništva, a takvo ograničenje proizlazi iz susjedskog interesa koje je opravdano, kada nema druge mogućnosti za izvođenje radova na susjednoj nekretnini.

 

16.2.Odredbom čl. 100. ZV-a susjedska prava uređena su kao ovlasti kojima se radi uzajamnog obzirnog izvršavanja prava vlasništva daju vlasniku nekretnine ovlasti da u vezi s izvršavanjem svojeg prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovom interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom. U tom smislu vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, pod uvjetima i na način kako je gore navedeno.

 

16.3.Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti (čl. 100. st. 3. ZV). Dakle, susjedska prava su sva ograničenja vlasništva stvarnopravne naravi koja nastaju iz činjenice susjedstva tj. zajedničkog življenja na određenom prostoru. Bitno je da se ta susjedska prava izvršavaju obzirno, kao i da su ista po svojoj pravnoj prirodi privremenog karaktera.

 

16.4.Dosljedno, ukoliko bi se radilo o radovima na nekretnini-garaži tužiteljice na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu i korištenje, koji se na drugi način ne mogu izvesti, kako bi se iz provedenih dokaza dalo zaključiti, tužiteljica bi imala pravo na uporabu nekretnine tuženika kako je izričito gornjom odredbom i propisano jer se radi o susjedskim pravima, a ne o stjecanju stvarnopravnih ovlaštenja na nekretnini tuženika, već o vremenski ograničenom privremenom korištenju nekretnine tuženika u svrhu uređenja susjedskih prava primjenom instituta susjedskih prava koje je opravdano kada vlasnik nekretnine na kojoj treba izvesti radove nema druge mogućnosti.

 

17.O tome da je radove na fasadi građevine nužno izvesti u opsegu kakav je utvrđen za što je potrebno postavljanje skele, dostupnost materijala fasaderima što iziskuje zapremanje nekretnine tuženih u utvrđenom opsegu od 6m2 (računajući skelu i privremeno deponiranje materijala odnosno manipulativne radnje), da se radi o radovima koje nije moguće na drugi način izvesti nego uz privremeno korištenje susjedne nekretnine proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje za graditeljstvo koja je u tome bila kategorična kako u svom pisanom vještvu tako i dopunama te usmenim izlaganjima kojima je odgovorila na pitanja i otklonila primjedbe.

 

17.1.U konkretnim okolnostima, kada su nekretnine stranaka susjedne, dijeli ih zid izgrađen na nekretnini tuženika uz koji je na nekretnini tužiteljice također izgrađen zid a uz ovog sporni i zid građevine tužiteljice na koju treba radi dovršetka postaviti fasadu kao što je već postavljena i na ostala tri zida, i po ocjeni ovog suda u cijelosti je prihvatiti kao objektivan i stručan nalaz i mišljenje spomenute vještakinje kako je za izradu fasade po pravilima struke i sigurnosti radnika fasadera koji obavljaju naporan fizički rad koji traje pri izvođenju radova nužno potrebno postavljanje skele po kojoj će se radnici fasaderi sigurno kretati obavljajući povjerene poslove za što im je te za manipulativne radove potrebna i dostupnost materijala koja se u datim okolnostima osigurava jedino na opisani način, koja površina, kao i potrebno vrijeme uz prihvatljive vremenske uvjete od 4 dana žalbenim navodima nije učinjena upitnom.

 

17.2.Sve navedeno predstavlja ostvarenje susjedskih prava kao ograničenja vlasništva stvarnopravne naravi koja nastaju iz činjenice susjedstva tj. zajedničkog življenja na određenom prostoru. Način, opseg i vrijeme poduzimanja radova, a time i trpljenje tuženika kao suvlasnika nekretnine susjedne tužiteljici kao ovlaštenici susjedskih prava, prihvaćanjem nalaza vještaka po ocjeni ovog suda pobijanom odlukom dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način kojim se što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava tuženike koji su to dužni trpjeti, koje ograničenje se odnosi posebno na privremenu nemogućnost kolskog prilaza u situaciji kada druge mogućnosti za izvođenje radova nema niti tuženici na takvu ukazuju jer to ne bi odgovaralo stručnoj ni po radnike sigurnoj izvedbi radova, kako iz rezultata postupka proizlazi.

 

18.S tim u svezi dodatno je glede načina izvođenja radova na nekretnini tužiteljice ukazati na odredbe zaštite na radu propisane Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) koji je u čl. 11. propisao obvezu poslodavca provoditi načela zaštite na radu, osnovna pravila zaštite na radu u čl. 12. i posebna pravila u čl. 13., pri čemu je posebno imati u vidu odredbu čl. 14. kojom je propisano: "Ako u pravnom poretku Republike Hrvatske nisu na snazi pravna pravila zaštite na radu koja bi poslodavac trebao primijeniti radi sigurnosti i zaštite zdravlja radnika, primjenjivat će priznata pravila zaštite na radu koja podrazumijevaju norme, pravila struke ili u praksi provjerene načine, pomoću kojih se otklanjaju ili smanjuju rizici na radu", što je provedenim vještačenjem u ovom postupku  i danim mišljenjem o stručnoj i za radnike fasadere sigurnom izvođenju radova i njegovim prihvaćanjem i osigurano.

 

19.Glede nužnosti obavljanja radova na fasadi privremenim korištenjem nekretnine tuženika ukazati je i na odredbu iz čl. 3. st.1. toč. 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19; dalje: ZoG) kojom je definiran pojam građevine kao građenjem nastao i s tlom povezan, izveden od svrhovito povezanih građevinskih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, što je nedvojbeno građevina tužiteljice; čl. 4. koji je razvrstavajući građevine prema građevinskim radovima s obzirom na zahtjevnost postupaka u vezi s gradnjom odredio pet skupina od zahtjevnijih prema manje zahtjevnima pa tako u 3a skupinu-građevine za koje se ne traže posebni uvjeti, a prema odredbi iz čl. 124. zgrada, ovisno o skupini u koju je razvrstana, mora u pogledu vanjskog izgleda i uređenja građevne čestice biti dovršena u tamo navedenim rokovima od 10, 7 i 5 godina (3a-ranije sedam godina) koji počinju teći od dana prijave gradnje, iz čega je nedvojbeno zaključiti kako se na građevinu tužiteljice za koju se ne utvrđuju posebni uvjeti (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja) odnosi rok od 5 godina, pa čak i da je više, radi se o nužnim radovima koje je u skladu sa ZoG potrebno izvesti i to uz korištenje nekretnine tuženika jer to nije moguće izvesti na drugi način.

 

20.U ocjeni žalbenih navoda da se radi o bespravno izgrađenom objektu te da tužiteljica nije isplanirala gradnju niti se propisno udaljila od zemljišta tuženika što bi joj omogućilo izvođenje radova s njezine nekretnine, valja kazati da te činjenice i da su istinite ne dovode u pitanje primjenu pravila koja vrijede za susjedska prava a postojanje građevinske dozvole odnosno legalnosti gradnje te udaljenosti od međe susjeda se preispituje u upravnom postupku, kako je valjano zaključio i prvostupanjski sud, dok tuženici svu štetu koju eventualno pretrpe ovlašteni su potraživati u odštetnoj parnici.

 

21.Iz navedenih razloga uporabom zemljišta tuženika primjenom instituta susjedskih prava ne bi se moglo govoriti o povredi prava tuženika na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola 1. uz Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10) odnosno čl. 3., 16. i 48. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56,90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje Ustav RH).

 

22.Dosljedno, pravilno utvrđujući da tužiteljica nema druge mogućnosti za izvođenje radova postavljanja fasade garaže bez pristupa na nekretninu tuženika, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 107. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev, pa budući nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a. 

 

23.I odluka o troškovima koja je odmjerena i dosuđena tužiteljici je pravilna i zakonita te na istu nije utjecalo djelomično povlačenje.

 

23.1.Tužiteljici nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban (čl. 155. u svezi sa čl. 166. ZPP).

 

U Splitu 15. ožujka 2024.