REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 92/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Romanu Biharu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jadranku Črnku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4980/15-2 od 11. srpnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2324/12 od 20. ožujka 2015., na sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4980/15-2 od 11. srpnja 2017. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2324/12 od 20. ožujka 2015. suđeno je:
"I Utvrđuje se da je tužitelj OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog **.**.1986. s MŠ iz [adresa], a ona na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s IŠ **.**.1983., stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva u 1/2 dijela zkčbr. [katastarska čestica], pašnjak površine 1768 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Puli, što je tuženica SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravna sljednica IŠ iz [adresa], dužna priznati i trpjeti upis tužitelja u zemljišnu knjigu te joj se nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 55.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka."
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4980/15-2 od 11. srpnja 2017. odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2324/12 od 20. ožujka 2015.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u odnosu na tužbeni zahtjev u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7.1. Neosnovan je revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se pravilnost iste može ispitati. Pritom treba reći da su neosnovani revizijski prigovori tuženice da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti prigovor zastare istaknut tijekom prvostupanjskog postupka, i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u smislu izostanka razloga o tom prigovoru tuženice odlučnom za ovaj spor.
7.2. Naime, prigovor zastare po svojoj naravi je materijalnopravni prigovor koji je tuženica istaknula tijekom prvostupanjskog postupka u odgovoru na tužbu, o kojem prigovoru se međutim prvostupanjski sud u svojoj presudi nije očitovao. Unatoč takvom propustu prvostupanjskog suda, tuženica u žalbi na prvostupanjsku presudu nije u tom pravcu prigovorila pravilnosti prvostupanjske presude.
7.3. Drugostupanjski sud, postupajući prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, prema kojoj ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te polazeći od činjenice da tuženica u žalbi nije prigovorila da je prvostupanjski sud propustio raspraviti prigovor zastare, se tim prigovorom nije ni bavio.
7.4. U takvoj situaciji, a kada je dakle propušteno u žalbi prigovoriti prvostupanjskoj presudi zbog izostanka razloga o istaknutom prigovoru zastare, nema ni pretpostavki tek u reviziji prigovarati pravilnosti pobijane presude a zbog izostanka razloga o tom materijalnopravnom prigovoru, pošto osnovanost odnosno neosnovanost istog ovisi o činjeničnim utvrđenjima, koji pak ne mogu biti predmetom osporavanja tek u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj (tako i u revizijskoj odluci Rev-x 225/15- 2 od 1. rujna 2015.).
7.5. Revizijski prigovori tuženice kojim pokušavajući osporiti zakonitost pobijane presude sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, su prigovori činjenične naravi i kao takvi potpuno neodlučni u revizijskom postupku sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.
8. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog **.**.1986. s MŠ iz [adresa], a ona na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s IŠ **.**.1983., stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva u 1/2 dijela zkčbr. [katastarska čestica], pašnjak površine 1768 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Puli, što je tuženica, kao pravna sljednica IŠ, dužna priznati i trpjeti upis tužitelja u zemljišnu knjigu.
9.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je suvlasnik zkčbr. [katastarska čestica], pašnjak površine 1768 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela bio IŠ, pokojni suprug tužene iako je u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik iste u cijelosti te da je nakon njegove smrti 1997. nekretninu naslijedila tuženica - njegova supruga; međutim da je prije njegove smrti između IŠ kao prodavatelja i MŠ sklopljen kupoprodajni ugovor 30. studenog 1983., predmet kojeg je 1/2 dijela navedene nekretnine; da predmetni ugovor o kupoprodaji suprotno tvrdnjama tuženice nije raskinut te da je između MŠ kao prodavatelja i tužitelja OŠ kao kupca **.**.1986. sklopljen kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj kupio 1/2 dijela zčkbr. 18/112 k. o. [katastarska općina] te isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu MŠ, slijedom čega je pravilno primijenjena odredba čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80, 36/90, "Narodne novine" br. 53/91, 91/96) te je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine na temelju valjanog pravnog posla, a navodi revidenta da se radilo o prodaji određenog fizičkog dijela nekretnine u suprotnosti su sa sadržajem samih ugovora iz kojih proizlazi da je predmet kupoprodaje idealni dio nekretnine pri čemu je stipuliran budući način parcelacije čestice.
9.2. Na navode revidenta da sudovi nisu ocijenili prigovor tuženice da je vlasništvo cijele čestice stekla dosjelošću iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koje potvrđuje i drugostupanjski sud, proizlazi da je tuženica prema vlastitim navodima bila s IŠ u skladnim bračnim odnosima, te je stoga zasigurno znala da ugovor kojim je on predmetnu nekretninu otuđio MŠ nije raskinut te da ta nekretnina ulazi u ostavinu IŠ samo formalno (jer ju je on otuđio, a slijednici nisu upisali svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu) pa ona po stavu nižestupanjskih sudova nije pošten posjednik iste, niti je posjedovanjem iste od 1997. godine pa nadalje mogla steći pravo na toj nekretnini dosjelošću, a jednako tako, sve i ako je IŠ nastavio posjedovati predmetnu nekretninu od trenutka kada ju je prodao pa do svoje smrti, niti njegov posjed nije pošten (s obzirom da ugovor o kupoprodaji nije raskinut) pa niti on nije mogao dosjelošću steći vlasništvo iste; pri čemu su u odlukama sudovi iznijeli razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni.
10. Na temelju sveg iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
