REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3674/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg u Zagrebu, protiv tuženika HŽ - Cargo d.o.o. Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-843/18-2 od 4. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 1142/17-32 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
I Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-843/18-2 od 4. srpnja 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1142/17-32 od 26. travnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna i nedopuštena odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 3346/14 od 21. listopada 2014. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao; zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto Glavnog inženjera za organizaciju rada sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj 831/12 od 10. prosinca 2012; te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (stavak I. izreke), a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 2.500,00 kn (stavak II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (stavak I. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (stavak II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je revizijskom sudu preinačiti pobijanu presudu.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbiti, a tužiteljicu obvezati da mu naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad.
7. Polazeći od toga:
- da je tužiteljica kod tuženika imala status sindikalnog povjerenika, ali ne i zaštićenog povjerenika (kojih je kod tuženika ukupno bilo 11),
- da se tuženik prilikom donošenja prigrama zbrinjavanja viška radnika valjano savjetovao s radničkim vijeće Direkcije, kojoj organizacijskoj jedinici je pripadala tužiteljica,
- da je kod tuženika, uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu glavni inženjer za organizaciju rada,
- da je tužiteljica proglašena tehnološkim viškom u smislu odredbe članka 73. Kolektivnog ugovora, budući da ista, nakon stupanja na snagu Pravilnika o organizaciji poslodavca (tuženika) od 4. veljače 2014., više nije ispunjavala uvjete za radno mjesto glavnog inženjera za organizaciju rada (visoka stručna sprema, 3 godine radnog iskustva, stručni ispit, strani jezik),
- da tužiteljica, unatoč postojanju ugovora o radu za radno mjesto glavnog inženjera za organizaciju rada, poslove tog radnog mjesta nikada nije obavljala, već da je poslove tog radnog mjesta obavljao HŠ, dok je ona faktično obavljala poslove radnog mjesta samostalnog referenta za nabavu usluga i radova, s kojeg radnog mjesta je samo formalno početkom 2013. prebačena na mjesto glavnog inženjera za organizaciju rada,
nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica ne uživa zaštitu od otkaza u smislu odredbe članka 188. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR), pa kako je autonomno pravo poslodavca uređivati i organizirati proces rada sukladno zahtjevima pojedinog radnog mjesta svojim mogućnostima i potrebama, shvaćanje je sudova da je tuženik, nakon smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu glavnog inženjera za organizaciju rada (s dva na jedan), imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR, nakon što je uspoređujući tužiteljicu i radnika HŠ, prednost dao radniku HŠ, koji je u odnosu na tužiteljicu ispunjavao uvjete propisane Pravilnikom tuženika od 1. ožujka 2014. za to radno mjesto.
8. Tužiteljica u reviziji ponovljeno ističe da je u vrijeme otkazivanja uživala zaštitu kao sindikalni povjerenik, slijedom čega da joj tuženik nije smio otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata.
9. Odredbom članka 188. stavak 1. ZR propisana je zaštita sindikalnih povjerenika na način da je određeno da se sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, između ostalog, ne može otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata. Tu zaštitu uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu određuje se odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o radu o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika kod tog poslodavca (članka 188. stavak 5. ZR).
10. Dakle, svi sindikalni povjerenici, kojih s obzirom na slobodu sindikalnog organiziranja, može biti neodređen broj, ne uživaju zaštitu u smislu odredbe članka 188. ZR, već je ta zaštita pružena samo onim sindikalnim povjerenicima koji su kao zaštićeni utvrđeni sukladno odredbi članka 188. stavak 5. ZR u vezi članka 142. ZR. Sama okolnost da je poslodavac obaviješten po sindikatu da je određeni radnik imenovan sindikalnim povjerenikom kod poslodavca, u situaciji kada kod sindikata djeluje više sindikata i sindikalnih povjerenika, ne daje tom radniku svojstvo zaštićenog sindikalnog povjerenika.
11. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica imenovana sindikalnom povjerenicom kod tuženika, ali da ista nije dokazala da je uživala zaštitu iz članka 188. stavak 1. ZR, jer nije dokazala da se nalazila na popisu zaštićenih sindikalnih povjerenika kojih je, prema evidenciji članstva u sindikatima iz siječnja 2014., bilo 11 i koji popis je tuženiku dostavio Sindikat željezničara Hrvatske.
12. Kako tužiteljica nije dokazala da se nalazila među onim sindikalnim povjerenicima koji su kod tuženika uživali zaštitu od otkaza u smislu odredbe članka 188. stavak 1. ZR, potpuno su neodlučni revizijski razlozi je li i kojem od radnika s popisa zaštićenih povjerenika otkazan ugovor o radu. Naime, za ocjenu pitanja uživa li tužiteljica zaštitu od otkazivanja odlučno je isključivo to je li ona imala status sindikalnog povjerenika koji uživa zaštitu od otkazivanja, a koju činjenicu tužiteljica, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, nije dokazala. Pritom se ističe da su sudovi ovu odlučnu činjenicu utvrđivali cijeneći sve provedene dokaze, uključujući i iskaz svjedoka ZŠ (dopredsjednika sindikata) te isprave u spisu, pa je u ovom dijelu neosnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
13. Međutim, u pravu je tužiteljica kada ističe da su proturječni i nejasni razlozi nižestupanjskih presuda u odnosu na razloge otkazivanja ugovora o radu, zbog kojih nedostataka pobijane presude nije moguće ispitati.
14. Iako je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 10. prosinca 2012. za radno mjesto glavnog inženjera za organizaciju rada i unatoč tome što je tuženik, obrazlažući pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu, iznosio razloge zbog kojih je prestala potreba za obavljanjem poslova tog radnog mjesta, nižestupanjski sudovi, na temelju iskaza svjedoka ĐŠ i VŠ, zaključuju da tužiteljica faktično nikada nije obavljala poslove tog radnog mjesta, jer za to radno mjesto nije imala odgovarajuću stručnu spremu, položen stručni ispit i odgovarajuće iskustvo, pa da je stoga poslove tog radnog mjesta obavljao isključivo HŠ, dok je tužiteljica faktično nastavila obavljati poslove svog ranijeg radnog mjesta - samostalnog referenta za nabavu usluga i roba.
15. U pravu je revidentica kada ističe da je za ugovorne strane radnog odnosa relevantno ono radno mjesto za koje postoji ugovor o radu. Iako se prema članku 14. stavku 1. ZR, ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, eventualni propust ugovornih strana (radnika i poslodavca) da sklope ugovor o pisanom obliku, ne utječe na valjanost i postojanje usmeno sklopljenog ugovora o radu.
15.1. S tim u vezi dopušteno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tužiteljica, unatoč postojanju pisanog ugovora o radu za jedno radno mjesto, na temelju usmeno sklopljenog ugovora o radu, kod tuženika bila zaposlena na drugom radnom mjestu.
15.2. Međutim, u tom slučaju se dopuštenost otkaza ugovora o radu iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR, odnosno prestanak potrebe za obavljanjem posla trebala utvrđivati i prosuđivati s obzirom na one poslove koje je tužiteljica faktično obavljala, a ne s obzirom na poslove koji su samo formalno bili naznačeni u pisanom ugovoru o radu.
16. Međutim, ni prvostupanjskom ni drugostupanjskom presudom o toj činjenici (iako tužiteljica istu (i) u ovom stupnju postupka osporava) - je li prestala potreba za obavljanjem poslova samostalnog referenta za nabavu usluga i roba - nisu dani nikakvi razlozi, čime je u odnosu na opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, zbog koje pobijane presude nije moguće ispitati.
17. Slijedom iznesenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, ukinuti presudu prvog i drugog stupnja te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku, nižestupanjski će sudovi otkloniti prethodno obrazloženu bitnu postupovnu povredu i tek potom, s obzirom na utvrđenje za koje radno mjesto je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu, utvrditi je li zbog gospodarskih odnosno organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica u vrijeme otkazivanja obavljala kod tuženika odnosno je li postojao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu za to radno mjesto. 19. Odluka o troškovima postupka ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP)
Zagreb, 31. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
