Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: 8. P-702/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, u pravnoj stvari tužitelja M. P., vl. obrta A. M. P. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika L. – M. d.o.o., sa sjedištem u S., OIB: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika15. lipnja 2022., objavljene 31. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 61.330,04 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.444,95 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom zaprimljena je 14. prosinca 2020. tužba tužitelja M. P., vl. obrta A. M. P. iz S., OIB: …, protiv tuženika L. – M. d.o.o., sa sjedištem u S., OIB: …, radi isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik obrta A. koji je za potrebe prijevoza surađivao s trgovačkim društvom L.-m. d.o.o., a sve za potrebe ispunjavanja preuzetih poslovnih obveza prema T. T. d.o.o. iz Z., OIB: ...Tuženik je u srpnju 2015. prilikom prijevoza kontejnera iz S. za Z. doživio nezgodu pri čemu je u potpunosti uništio dva kontejnera za sto je procijenjena štete po ovlaštenom sudskom vještaku, u predmetu Povrv-6065/15 koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u iznosu od 61.330,04 kuna. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4533/19 T. T. d.o.o. je imao obvezu isplatiti tužitelju iznos od 81.068,79 kuna na ime isplate za izvršeni posao, dok je tužitelju naloženo da isplati T. T. d.o.o. iznos od 61.330,04 kuna na ime naknade štete za nepovratno uništene kontejnere. Istom presudom odlučeno je da se nastale obveze prebijaju na način da je T. T. d.o.o. ostalo za isplatiti iznos od 19.738,75 kuna na ime razlike prebijanja potraživanja. Budući da je krivnja za nastalu štetu tužitelja prema T. T. d.o.o. izričito tuženikova, tužitelj traži da mu se isplati iznos od 61.330,04 kuna.

Tužitelj je vise puta kontaktirao tuženika, te je predlagao da se u minom postupku isplati nesporan iznos, ali tuženik se oglušio na zamolbe tužitelja, te je odbio dobrovoljno isplatiti iznos nastale štete.

3. Pred ovim sudom zaprimljen je 28. siječnja 2020. odgovor na tužbu. Tuženik se u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u odnosu na glavni dug tako i zakonske zatezne kamate, te troškove postupka. Stoga se predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelja osuditi na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Ponajprije se ističe prigovor zastare. Nesporno je medu strankama kako se događaj temeljem kojeg tužitelj traži isplatu tuženog iznosa, zbio 14. srpnja 2015., dok je predmetna tužba podnesena 14. prosinca 2020., što znači kako je protekao opći rok zastare. Također se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je protiv tuženika L.-M. d.o.o. S., dok je tužitelj dopise na koje se u tužbi poziva upućivao L. d.d., S. Tvrtka tuženika i L. d.d. S. posebne su pravne osobe, te među istima nema pravne slijednosti. Tuženik L.-M. d.o.o. S., je osnovan je 1. siječnja1995. kao društvo s ograničenom odgovornošću, koje je sva prava i obveze stekao danom osnivanja, te nije preuzeo prava i obveze neke druge pravne osobe, pa tako ni L. d.d. S.

5. Neovisno o istaknutim prigovorima, opreza radi, tuženik se očituje na navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev i to kako slijedi. Tužitelj ničim nije dokazao kako bi upravo tuženik bio odgovoran za štetu koja je nastala na dva kontejnera. Stoga sukladno odredbi članka 683. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, upravo tužitelj odgovara za nastalu štetu. Takav stav tuženika osnažuje i utvrđenje suda u postupku kojeg je tužitelj vodio protiv T. T. d.o.o. Z, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Na pravomoćnu presudu u tom postupku, tužitelj se poziva u ovoj pravnoj stvari, iako utvrđenja iz iste tužitelju ne idu u korist Naime, sud u tom postupku navodi kako tužitelj tijekom istog nije uopće dokazao da je predmetna šteta na kontejnerima tuženika nastala bez njegove krivnje", radi čega je i utvrdio postojanje potraživanja tuženika T. T. d.o.o. Z., upravo u iznosu od 61.330,04 kuna, koji iznos je predmet ovog tužbenog zahtjeva.

6. U odnosu na visinu štete ističe se kako tužitelj također istu ničim nije dokazao. Posebno se prigovara iznosu od 5.375,04 kuna, koji se odnosi na trošak nastao T. T. d.o.o. Z. u postupku osiguranja dokaza, koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovni broj R1-436/2015, u svrhu dokazivanja nastale štete na predmetnim kontejnerima, povodom štetnog događaja .Naime, prema utvrđenju suda u postupku na koji se tužitelj poziva, vođenog pod brojem Povrv-6065/2015, taj trošak je nastao isključivo krivnjom tužitelja, uslijed propuštanja odnosno izbjegavanja tužitelja naknaditi tuženiku prouzročenu štetu na kontejnerima, u mirnom postupku. Sto se tiče preostalog iznosa od 55.955,00 kuna, koji se odnosi na štetu nastalu na kontejnerima, ističe se kako je sudski vještak u izvanparničnom postupku utvrdio, kako bi oštećenja na istima mogla biti posljedica zapinjanja istih o nadvožnjak prilikom transporta. Znači, čak ni sudski vještak, na čiji se nalaz i mišljenje poziva tužitelj, nije određeno utvrdio kako je šteta nastala upravo zbog zapinjanja kontejnera o nadvožnjak, već je to naznačio samo kao mogućnost.

7. Tužitelj svoje potraživanje temelji na pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, iako ovaj tuženik u tom postupku nije bio stranka, niti je o pokretanju istog bio obaviješten od strane tužitelja, iako je upravo tužitelj, mimo tuženika, u ranijem postupku, povjerio podprijevozniku prijevoz predmetnih kontejnera. Napominje se kako je tužitelj ugovarao prijevoz s L. d.d, a ne tuženikom, koji do podnošenja tužbe u ovom postupku nije imao nikakvih saznanja o događajima koji su prouzročili predmetnu štetu. Posebno se prigovara visini stope zakonske zatezne kamate na parnični trošak koju je tužitelj odredio s 50%, umjesto 3%. Zbog svega prednje navedenog, predlaže se kao uvodno.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio pregled isprava priloženih spisu, saslušao parnične stranke te je izvršio uvid u spise Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojevima Povrv-6065/2015 i R1-436/2015.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj Povrv-6065/15 vodio postupak u pravnoj stvari tužitelja M. P. protiv tuženika T. T. d.o.o. u kojem je donesena presuda kojom je utvrđeno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 81.068,70 kuna i spp, te je također utvrđeno potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 61.330,04 kuna i spp;

- da je odluka broj Povrv-6065/15 od 7. ožujka 2019. potvrđena u točkama III, V i XI dok je žalba odbačena u odnosu na točku VI;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Fi-9196/94 od 30. prosinca 1994. osnovano društvo L. m. d.o.o.

11. Na ročištu održanom pred ovim sudom 11. svibnja 2021. proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

12. Tužitelj M. P. je u svom iskazu naveo da ga je prijevozom i tvrtka T. T. d.o.o. iz Z. angažirala za prijevoz kontejnera i plastičnih WC-a za potrebe održavanja U. u S. Prilikom vraćanja istih za Z., zvao ga je gospodin B. iz tvrtke L. M. d.o.o. S., te ga pitao da li sa svoja dva kamiona može prebaciti predmetne kontejnere za Z. i to četiri komada, na što je pristao. Međutim, na putu prema Z. Na dionici puta između D. i K. u mjestu T., jedan od kamiona tuženika zapeo je u nadvožnjak, te su oštećena dva kontejnera, zbog čega tvrtka T. T. d.o.o. iz Z. nije htjela iste preuzeti radi oštećenja.

13. Zastupnik po zakonu tuženika V. V. je u sam iskazi naveo da je upoznao gospodina M. P., istina je da je isti kontaktirao sa S. B. koji je vodio kamione kod tuženika te da se dogovorio prijevoz kontejnera za Z. Da je došlo do predmetne prometne nezgode saznao je od vozača kamiona koji je rekao da je do nezgode došlo na način da je sa kontejnerima zakačio u nadvožnjak, ali da on to nije primijetio dok nije došao u Z. na predaju istih firmi T. T. d.o.o. S obzirom da su predmetni kontejneri bili oštećeni, firma T. T. d.o.o. nije ih htjela preuzeti,a niti vozača s kamionom pustiti, stoga ga je vozač zvao što mu je činiti. Svjedok mu je rekao da on osobno izađe a da ostavi kamion i prikolicu, u protivnom ako bude potrebno da zove policiju. Na kraju su mu iz firme T. T. d.o.o. omogućili da izađe sa tegljačem, dok su kontejneri ostali na prikolici kod firme T. T. id.o.o. to nekoliko godina. Na kraju, prikolica je od stajanja propala na način da su propale gume, kočnice, a ona sama je zahrđala i propala, te su je morali prodati za bagatelu. Nakon toga firma T. T. uopće nije kontaktirala tuženika niti ga o bilo čemu obavještavala, a isto tako niti M. P. ispred svog obrta. U međuvremenu je čuo da se vodio postupak između tužitelja obrta M. P. i firme T. T. d.o.o., međutim tvrtku L. M. d.o.o. nitko nije zvao. Tuženiku je nastala šteta na prikolici i dodatna šteta što nije mogao raditi sa predmetnom prikolicom, te je o tome tuženik obavijestio firmu T. T. d.o.o. koja je onda tek 2019. tražila od tuženika da iz kruga njihove firme izveze prikolicu, što su i učinili i prodali drugome kupcu. Firma T. T. d.o.o. potraživala je od tuženika iznos oko 100.000,00 kuna za predmetne kontejnere, a ponuđeno im je negdje oko 60.000,00 kuna, međutim nije došlo do sporazuma.

14. Sud prihvaća iskaze u dijelu u kojem nisu međusobno proturječni i u kojem nisu proturječni sa drugim spisu priloženim ispravama. Tako je iskazima utvrđeno da je tvrtka T. T. d.o.o. angažirala tužitelja za prijevoz kontejnera i plastičnih wc-a za potrebe održavanja U. u S. Prilikom vraćanja istih u Z., tužitelja je zvao gospodin B. iz tvrtke L. m. d.o.o., te ga pitao da li sa svoja dva kamiona može prebaciti predmetne kontejnere za Z. Međutim, na putu prema Z., na dionici puta između D. i K., u mjestu T., jedan od kamiona tuženika je zapeo za nadvožnjak, tako da su oštećena dva kontejnera tvrtke T. T. d.o.o. Nadalje je utvrđeno da je z.z. tuženika upoznao tužitelja s kojim je inače kontaktirao S. B. koji je vodio kamione kod tuženika. Tako je dogovoren prijevoz kontejnera za Z. Z.z. tuženika je o prometnoj nezgodi saznao od vozača kamiona koji je rekao da je do nezgode došlo na način da je sa kontejnerima zakačio za nadvožnjak ali da to nije primijetio do dolaska u Z. kako bi firmi T. T. predao kontejnere. Tuženiku je poznato da je vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između tužitelja i tvrtke T. T. d.o.o. o čemu tuženik nije bio obaviješten. Tvrtka T. T.d.o.o. potraživala je od tuženika iznos od 100.000,00 kuna za predmetne kontejnere dok im je ponuđen iznos od cca 60.000,00 kuna.

15. U ovom predmeti postoje dva poslovna odnosa. Jedan je odnos tužitelja i tvrtke T. T. d.o.o., a radi se o ugovoru o prijevozu, dok drugi odnos postoji između parničnih stranka, a radi se o ugovoru o podprijevozu.

16. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-436/15 izrađeno je vještvo po vještaku za promet, vozila, plovila i strojarstvo. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio oštećenja na oba predmetna kontejnera. Smatra da su oštećenja mogla biti posljedica zapinjanja kontejnera o podvožnjak prilikom transporta na priključnom vozilu na način kako je to opisano u prijavi štete. Nadalje se navodi da je na oba predmetna kontejnera došlo do značajnih deformacija čelične nosive konstrukcije koju nije moguće popraviti ili izravnati na tehnički i ekonomski prihvatljiv način, budući da je na oba predmetna stambena kontejnera nastupila potpuna ili totalna šteta. Što se tiče visine štete navodi se da je na prvom stambenom kontejneru šteta bez PDV-a 30.685,00 kuna, dok visina štete na drugom kontejneru iznosi bez PDV-a iznosi 25.270,00 kuna. U predmetu broj Povrv-6065/2015 saslušan je kao svjedok A. S. koji je u svom iskazu naveo da je 14. srpnja 2015. prevozio dva kontejnera u vlasništvu tvrtke T. T. d.o.o. iz S. za Z. Negdje oko D. kontejneri su zapeli za most što svjedok nije uočio prilikom vožnje već je to naknadno vidio i tada je zvao svog šefa za daljnje upute što mu je činiti. Ovaj iskaz svjedoka je u suglasnosti s navodom vještaka koji je naveo da su utvrđena oštećenja mogla biti posljedica zapinjanja kontejnera o podvožnjak. Stoga sud prihvaća dokaze provedene u postupcima broj Povrv-6065/2015 i R1-143/2015 kao objektivne i stručne.

17. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, ističe se kako slijedi. Istina, do predmetnog štetnog događaja je došlo 14. srpnja 2015., a tužba je podnesena ovom sudu 14. prosinca 2020. Međutim, u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6065/2015 donijeta je presuda od 7. ožujka 2019. kojom je utvrđeno postojanje potraživanja tužitelja prema društvu T. T. d.o.o. u iznosu od 81.068,79 kuna i spp. Ujedno je utvrđena visina potraživanja društva T. T. d.o.o. prema tužitelju u iznosu od 61.330,04 kuna. Po stajalištu ovog suda zastara počima teći tek od pravomoćnosti naprijed navedene presude kojom su utvrđene međusobne tražbine parničnih stranaka. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-6065/2015 od 7. ožujka 2019. je potvrđena drugostupanjskom odlukom broj Pž-4533/19 od 22. rujna 2020. Stoga zastara počima teći tek od 22. rujna 2020.S obzirom da je tužba podnesena naslovnom sudu 14. prosinca 2020. to je prigovor zastare neosnovan. 18. Temeljem odredbe članka 683. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) stavkom 1. propisano je da prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 2. je propisano da prijevoznik za štetu odgovara do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom, dok je stavkom 3. propisano ako nije drukčije ugovoreno, vrijednost robe određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i mjestu predaje na prijevoz, dok je stavkom

19. Nije sporan ugovorni odnos između tužitelja i tvrtke T. T. d.o.o., pa je tako tužitelj dužan tvrtki T. T. d.o.o. nadoknaditi štetu nastalu na kontejnerima.

20. Odredbom članka 690. stavkom 1. ZOO-a propisano je da prijevoznik koji povjeri nekom drugom prijevozniku potpuno ili djelomično izvršenje prijevoza pošiljke što ju je primio na prijevoz, odgovoran je za njezin prijevoz od njezina primitka do predaje, ali ima pravo na naknadu od prijevoznika kojem je pošiljku povjerio. Stavkom 2. je propisano ako drugi prijevoznik preuzme od prvog prijevoznika s pošiljkom i teretni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o prijevozu, s pravima i dužnostima solidarnog dužnika i solidarnog vjerovnika, čiji su udjeli razmjerni njegovu udjelu u prijevozu. Stavkom 3. istog članka propisano je da isto vrijedi i kad se za izvršenje prijevoza neke pošiljke obveže jednim istim ugovorom više prijevoznika koji će sudjelovati u prijevozu jedan za drugim. Stavak 4. propisuje da svaki od više prijevoznika ima pravo zahtijevati da se utvrdi stanje pošiljke u vrijeme kad mu se predaje radi izvršenja njegova dijela prijevoza. Stavak 5. propisuje da solidarno odgovorni prijevoznici sudjeluju u snošenju štete razmjerno svojim udjelima u prijevozu, osim onoga koji dokaže da šteta nije nastala dok je on prevozio pošiljku, dok je stavkom 6. propisano da prigovori učinjeni kasnijem prijevozniku djeluju i prema svim prijašnjima.

21. Stoga je temeljem odredbe članka 690. ZOO-a tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao u točci I izreke presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 3. travnja 2021. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2021., 11. svibnja 2021. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od po 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 13. svibnja 2021. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 11. travnja 2022. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 22. travnja 2022. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 15. lipnja 2022. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kuna, što ukupno iznosi 8.000,00 kuna. Tužitelju je priznat PDV u iznosu od 2.000,00 kuna, te trošak pristojbe presude u iznosu od 1.444,95 kuna, što sveukupno iznosi 11.444,95 kuna.

Stoga je u odnosu na trošak odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu 31. kolovoza 2022.

Sudac

Marija Balić Jurišić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana ovom sudu u tri primjerka, a za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.