REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1145/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Pocrnić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-877/2018-4 od 13. prosinca 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5330/2009-82 od 12. srpnja 2018., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-877/2018-4 od 13. prosinca 2018. kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5330/2009-82 od 12. srpnja 2018. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. siječnja 1999.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja kao djelomično osnovana, ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-877/2018-4 od 13. prosinca 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5330/2009-82 od 12. srpnja 2018. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja na vraćanje uplaćene jamčevine u iznosu od 50.658,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama i kojim je odbijen zahtjev za naknade štete u iznosu od 6.000,00 kuna mjesečno zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje od 1. studenoga 1999. do 1. lipnja 2009., kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Raskida se Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, ispod Sjeverne tribine stadiona "Maksimir", lokal L 9B, prizemlje, veličine 87,04 m2, na temelju zaključka Povjerenstva za davanje u zakup poslovnog prostora javnim natječajem od 20. siječnja 1999. između NK "Croatia" i tužitelja, te isti više ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, platiti tužitelju PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uplaćene jamčevine, 50.658,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počam od 11. lipnja 1999. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, platiti tužitelju PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 1999.

- iznos 6.000,00 kn od 1. prosinca 1999.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2000.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2001.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2002.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2003.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2004.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2005.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2006.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2007.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. srpnja 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. kolovoza 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. rujna 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. listopada 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. studenog 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. prosinca 2008.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. siječnja 2009.

- iznos od 6.000,00 kn od 1.veljače 2009.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. ožujka 2009.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. travnja 2009

- iznos od 6.000,00 kn od 1. svibnja 2009.

- iznos od 6.000,00 kn od 1. lipnja 2009.,

sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena počam od 11. lipnja 1999. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, prouzročeni parnični trošak u iznosu 612.781,50 kn, u roku 15 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se djelomično žalba tužitelja PA i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2018., poslovni broj: 10 P- 5330/2009-82, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja PA, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2018., poslovni broj: 10 P- 5330/2009-82, u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka i sudi:

Nalaže se tužitelju PA da tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, naknadi parnični trošak u iznosu od 229.102,75 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili presude ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o zakupu koji su 11. lipnja 1999. zaključili NK "Croatia" kao zakupodavac i tužitelj kao zakupoprimac (dalje: Ugovor o zakupu), zahtjev za isplatu iznosa od 50.658,00 kuna koji je tužitelj uplatio zakupodavcu s osnova jamčevine zajedno sa zateznom kamatom i zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 6.000,00 kuna mjesečno zajedno sa zateznom kamatom za razdoblje od 1. studenoga 1999. do 1. lipnja 2009.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za raskid Ugovora o zakupu pozivnom na odredbu čl. 8. Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj: 91/96, 124/97 i 174/04 – dalje ZZPP) jer je ocijenio da je Ugovor o zakupu raskinut podnošenjem tužbe u ovoj p:arnici 9. lipnja 2009., koja se smatra izjavom o raskidu ugovora, pa tužitelj nema pravne osnove zahtijevati da sud konstitutivnom presudom raskine ugovor zbog neispunjenja obveze od strane zakupodavca.

7.1. Tužbeni zahtjev za isplatu uplaćenog iznosa jamčevine u iznosu od 50.658,00 kuna sa zateznom kamatom, odbijen je, jer je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Zaključak suda je, da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj parnici jer tužitelj nije dokazao da bi Nogometni stadion "Maksimir" bio predan tuženiku na upravljanje nakon što je Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o osnivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir" od 14. srpnja 2004. (dalje: Odluka iz 2004.), toj Ustanovi brisana djelatnost upravljanja Nogometnim stadionom "Maksimir".

7.2. U odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, sud je ocijenio osnovanim i prigovor zastare, polazeći od stava da se zastara računa od dana uplate iznosa jamčevine, pa s obzirom da je uplata izvršena 5. srpnja 1999., zaključuje primjenom odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91) koji se na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO/05), da je zastara nastupila protekom pet godina, 5. srpnja 2004.

7.3. S obzirom da je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare, sud prvog stupnja, odbio je i zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade, bez provođenja dokaza na okolnost visine štete.

8. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom zahtjevu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a djelomično je prihvatio žalbu i preinačio prvostupanjsku odluku o troškovima postupka pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.

9. Pobijana drugostupanjska presuda je, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Premda tužitelj u reviziji navodi da je podnosi zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, u reviziji ne navodi određeno u čemu se bitna povreda odredaba parničnog postupka sastoji, niti je taj razlog obrazložen. Iz sadržaja revizije nije razvidno koju je to bitnu povredu drugostupanjski sud počinio. Stoga taj revizijski razlog ovaj sud u skladu s odredbom čl. 386. ZPP nije uzeo u obzir.

11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava zaključak suda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije i prigovora zastare. Navodi da je dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, a da je tužbu podnio za vrijeme trajanja Ugovora o zakupu. Poziva se na presudu Vrhovnog suda broj Rev 1696/13 od 21. studenoga 2017. donesenu u postupku u kojem je odbijen s istim tužbenim zahtjevom protiv Grada Zagreba, na Ugovor o prijenosu poslovnog udjela zaključen između Grada Zagreba i Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva 3. ožujka 2006. i Odluku od 6. ožujka 2006. U svezi zahtjeva za naknadu štete poziva se na odredbu čl. 369. st. 5. ZOO/05.

12. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je Ugovor o zakupu raskinut podnošenjem tužbe u ovoj parnici, 9. lipnja 2009., i da tužitelj nema pravne osnove zahtijevati da sud konstitutivnom presudom raskine ugovor zbog neispunjenja obveze suprotne strane. Naime, iz spisa proizlazi da predmetni poslovni prostor tužitelju kao zakupniku nije predan u posjed, a da on nije prije podnošenja tužbe u ovoj parnici dao tuženiku izjavu o raskidu ugovora. U smislu odredbi čl. 124. do 132. ZOO/91, koje se odnose na raskid ugovora zbog neispunjenja, u dvostranim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može ako nije što drugo određeno raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakunu. S obzirom da u ovom slučaju raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu do raskida ugovora dolazi na osnovu jednostavne izjave ugovorne strane, a ne konstitutivnom sudskom odlukom. Pravo na konstitutivni zahtjev za sudski raskid ugovora zbog neispunjenja postoji kad je to izričito propisano odredbama ZOO ili odredbama kojeg drugog zakona. Slijedom navedenog i u okolnostima kada su razlozi za raskid predmetnog Ugovora o zakupu bili osnovani, sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, kako je to tužitelj zatražio postavljenim tužbenim zahtjevom, već je ovlašten jedino donijeti deklaratornu presudu o raskidu (tako i u odlukama Vrhovnog suda broj: Revx 158/11 od 28. travnja 2011., Revx 619/02 od 3. ožujka 2011., Revt 260/11 od 30. siječnja 2013. i Rev 1799/2015-2 od 19. ožujka 2019.).

13. Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužitelja, u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za raskid predmetnog Ugovora o zakupu, valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Međutim, odlučujući o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, nižestupanjski sudovi su propustili uzeti u obzir da iz spisa predmeta proizlazi i sljedeće:

- da je Ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme, od potpisa ugovora 11. lipnja 1999. do 11. lipnja 2014., a predmet ugovora je lokal u Zagrebu, ispod sjeverne tribine stadiona “Maksimir”, oznake L 9B, prizemlje, veličine 87,04 m2,

- da je Gradska skupština Grada Zagreba donijela 12. srpnja 1999. Odluku o osnivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima “Maksimir” ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 13/99 – dalje: Ustanova), zatim Odluku o dopuni Odluke o osnivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir" ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 24/00), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir" ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 6/02) i 20. ožujka 2002. Odluku o osnivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima “Maksimir” – pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br.7/02),

- da je odredbom čl. 6. Ugovora koji je Grad Zagreb zaključio s Nogometnim klubom "Dinamo š.d.d." i "Nogometnim klubom Dinamo", 27. studeni 2000. ugovoreno da se priznaju svi ugovori o podzakupu poslovnih prostora, te na mjesto zakupodavca stupa Ustanova za upravljanje športskim objektima "Maksimir", nakon što joj športski objekt bude predan na korištenje i upravljanje,

- da iz Zapisnika sa sastanka povjerenstva za preuzimanje Nogometnog stadiona "Maksimir" od 16. veljače 2001. proizlazi da je primopredaja izvršena, među ostalim i primopredaja poslovnog prostora ispod sjeverne tribine, oznake - L9B, koji je dan u zakup PA sukladno Ugovoru od 11. lipnja 1999.,

- da je slijedom navedenog Ustanova za upravljanje športskim objektima "Maksimir", stupila na mjesto zakupodavca iz Ugovora o podzakupu poslovnih prostora na sjevernoj tribini,

- da su Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o osnivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir" od 14. srpnja 2004. – dalje: Odluka iz 2004. ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 14/04) u Odluci o snivanju Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir" ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 7/02 – pročišćeni tekst), u čl. 1. st. 1., brisane riječi, "Nogometnim stadionom Maksimir",

- da je u čl. 5. b) Odluke iz 2004. odlučeno, da će Gradsko poglavarstvo grada Zagreba odrediti način upravljanja Nogometnim stadionom "Maksimir" i utvrditi, kome i u kojem roku će Ustanova za upravljanje športskim objektima "Maksimir" predati Nogometni stadion "Maksimir",

- da je tuženik pravni slijednik Ustanove za upravljanje športskim objektima "Maksimir",

- da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj s osnova jamčevine uplatio 50.658,00 kuna na žiro račun "NK Croatia", 5. srpnja 1999., a poslovni prostor koji je predmet Ugovora o zakupu nikada tužitelju nije predan u posjed.

15. Polazeći od navedenih podataka koji proizlaze iz dokumentacije u spisu, po ocjeni vijeća, za sada je neutemeljen zaključak sudova da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj parnici iz razloga što tužitelj nije dokazao da bi Nogometni stadion "Maksimir" bio predan tuženiku na upravljanje nakon 2004. kao i zaključak da je nastupila zastara u odnosu na potraživanje povrata jamčevine.

15.1. Naime, točno je da u spisu nema podataka o tome tko je upravljao Nogometnim stadionom "Maksimir", a time i predmetnim poslovnim prostorom, nakon što je donesena Odluka iz 2004. kojom je Ustanovi prestala ovlast upravljanja Nogometnim stadionom "Maksimir". Međutim, predmetna tražbina se odnosi na vraćanje iznosa jamčevine uplaćene 1999. i izgubljenu zaradu za razdoblje u razdoblju od studenoga 1999. do lipnja 2009.

15.2. Iz naprijed navedene dokumentacije proizlazi da je prednik tuženika prema Ugovoru od 27. studenoga 2000. stupio na mjesto zakupodavca i imao je pravo upravljanja Nogometnim stadionom "Maksimir", sve do donošenja Odluke iz 2004. Stoga je tuženik, pasivno legitimiran, ako ne za cjelokupno utuženo razdoblje, onda u svakom slučaju, a prema odredbama Ugovora od 27. studenoga 2000., za potraživanje koje se odnosi na razdoblje od njegova stupanja na mjesto zakupodavca prema odredbama tog ugovora, pa sve do donošenja Odluke 2004. ili do trenutka kada je Ustanova doista i prestala upravljati stadionom. U svezi toga treba reći da je u postupku ostalo neutvrđeno, je li Gradsko poglavarstvo grada Zagreba postupilo sukladno čl. 5. b) Odluke iz 2004. i odredilo daljnji način upravljanja stadionom, odnosno do kada je Ustanova bila u posjedu stadiona i predmetnog prostora i obavljala poslove upravljanja.

15.3. Stoga, zbog pogrešnog pravnog pristupa i zaključka promašenoj pasivnoj legitimaciji, sudovi nisu niti utvrđivali ostale činjenice relevantne i odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava. Ostalo je neutvrđeno kada je Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba odlučilo o načinu upravljanja stadionom ,nakon donošenja Odluke iz 2004., te kada i kome je, prednik tuženika predao na upravljanje Nogometni stadion "Maksimir", a upravo o tim činjenicama ovisi pasivna legitimacija u ovoj parnici.

16. Nadalje, u svezi prigovora zastare u odnosu na zahtjev za povrat uplaćene jamčevine, treba reći da prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO/91 zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U slučaju raskida ugovora strana koja je potpuno ili djelomično izvršila ugovor ima pravo tražiti vraćanje danog, jer je osnova po kojoj je nešto bilo ispunjeno naknadno otpala – raskidom ugovora. Pravo na vraćanja, ta ugovorna strana stječe trenutkom raskida ugovora, pa u smislu citirane odredbe čl. 361. st. 1. ZOO/91, zastara počinje teći od prvog dana poslije dana kad je ugovor raskinut. U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev za povrat uplaćenog iznosa jamčevine, temelji upravo na činjenici raskida ugovora, pa takav zahtjev po svojoj naravi on i nije mogao postaviti prije nego je ugovor raskinut. Budući je Ugovor o zakupu bio na snazi sve do dana podnošenja tužbe u ovoj parnici 9. lipnja 2009. kada je raskinut, nižestupanjski sudovi su pogrešno zaključili da se početak zastarnog roka računa od dana uplate jamčevine.

17. Zbog pogrešnog zaključka o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije i zastare sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava i odluku o osnovanosti i visini dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nakanu štete zbog izgubljene zarade.

18. S obzirom da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za povrat iznosa jamčevine i naknadu štete, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi je li tuženik bio ovlašten upravljati Nogometnim stadionom "Maksimir" i nakon Odluke iz 2004. i time pasivno legitimiranu ovoj parnici, odnosno u kojem je točno razdoblju bio pasivno legitimiran i ovisno o tom utvrđenju, po potrebi provesti dokaze radi utvrđivanja osnovanosti i visine zahtjeva za naknadu štete s osnova izgubljene zarade, te zahtjeva za povrat jamčevine i zastare tog potraživanja.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić