REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 47/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dragan Crnković i Sandra Panjković u Sisku, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 449/2017-3 od 3. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-165/2015 od 19. srpnja 2017., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 449/2017-3 od 3. listopada 2018., u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-165/2015 od 19. srpnja 2017. pod točkom I. izreke, odbija se.

II. Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 449/2017-3 od 3. listopada 2018., u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-165/2015 od 19. srpnja 2017. pod točkom II.1. izreke, odbija se.

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-449/2017-3 od 3. listopada 2018. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr- 165/2015 od 19. srpnja 2017. pod točkom II.2. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev s osnova naknade plaće za razdoblje od lipnja 2008. do rujna 2014. i pod točkom III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužiteljici s osnove neisplaćene naknade plaće isplati bruto iznos od 564.148,80 kuna s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od listopada 2005. do svibnja 2008. (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnova plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 13.435,56 kuna s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od listopada 2005. do ožujka 2008. (točka II.1. izreke). Odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnova neisplaćene naknade plaće isplati iznos od 1.140.312,07 kuna s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od lipnja 2008. do svibnja 2016. (točka II.2. izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 42.607,65 kuna (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova naknade plaće za razdoblje od listopada 2005. do svibnja 2008. i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presude suda nižeg stupnja u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova parničnog i revizijskog postupka.

3.1. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen tužbeni zahtjev s osnova naknade plaće za razdoblje od lipnja 2008. do rujna 2014., te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužiteljica revizijom pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev s osnova plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Predlaže preinačiti presude suda nižeg stupnja, uz naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na revizije nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

6. Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizija ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Prema odredbi članka 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

6.2. Iz sadržaja revizije tužiteljice proizlazi da ista ne obrazlaže niti jedan revizijski razlog u dijelu kojim je odbijena s zahtjevom s osnova plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, stoga revizijski sud u smislu odredbe članka 386. ZPP u tom dijelu drugostupanjsku presudu nije razmatrao.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.704.460,87 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova naknade plaće za razdoblje od listopada 2005. do svibnja 2016., koju bi ostvarila da nije bilo nezakonitog prestanka radnog odnosa.

7.1. Tužiteljica je potraživala i isplatu iznosa od 13.435,56 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje u razdoblju od listopada 2005. do ožujka 2008.

8. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu broj 03/1273-02 od 1. prosinca 2002., kod tuženika radila na radnom mjestu direktora Poslovnog centra komercijalnog bankarstva [adresa] u Sektoru komercijalnog bankarstva,

- da je tuženik tužiteljici otkazao navedeni Ugovor o radu otkazom od 1. srpnja 2003. s otkaznim rokom od 6 mjeseci, zbog organizacijskih i gospodarskih razloga,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1159/2013 od 24. rujna 2014. preinačena presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-601/2013 od 9. svibnja 2013. i presuda Općinskog suda u Sisku broj P-758/2012 od 31. prosinca 2012. te je poništena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice,

- da tužiteljica u predmetu broj P-758/2012 nije zahtijevala vraćanje na rad,

- da je tužiteljici Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u [adresa] od 12. rujna 2008., priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 18. svibnja 2008.,

- da bi tužiteljica 18. svibnja 2016. stekla uvjete za odlazak u punu starosnu mirovinu.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće od nezakonitog prestanka radnog odnosa do 18. svibnja 2008., kada je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, s obrazloženjem da iako je pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1159/13 od 24. rujna 2014. poništen otkaz Ugovora o radu tužiteljice i da se ukidanjem odluke o prestanku radnog odnosa uspostavlja takvo stanje kao da te odluke nije ni bilo u pogledu prava radnika iz radnog odnosa, međutim, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica na vlastiti zahtjev otišla u prijevremenu starosnu mirovinu, pa stoga tužiteljici pripada pravo potraživati naknadu plaću samo do odlaska tužiteljice u prijevremenu starosnu mirovinu. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 564.148,80 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, dok u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova naknade plaće odbija kao neosnovan.

9.1. U dijelu zahtjeva tužiteljice kojim je tražila isplatu iznosa od 13.435,56 kuna s osnova dobrovoljno uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje, prvostupanjski sud odbija zahtjev tužiteljice, jer bruto naknada plaće (koja je tužiteljici dosuđena), uključuje i doprinose koje je poslodavac dužan isplatiti prilikom isplate naknade plaće.

10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 93. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, 94/09, 149/09) prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Kako tužiteljica nije odgovorna zbog toga što nije radila u razdoblju od otkaza Ugovora o radu pa do donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Revr- 1159/2013 od 24. rujna 2014.) kojom je utvrđeno da je otkaz nezakonit, drugostupanjski sud je zaključio da bi u tom razdoblju tužiteljici pripadalo pravo na naknada plaće. Međutim, da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu plaće od trenutka kada je bila u mogućnosti ostvariti vraćanje na rad, a to nije učinila (nakon donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske).

11. Tuženik revizijom pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da u pobijanom dijelu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama temeljem kojih sud prihvaća zahtjev tužiteljice, čime su sudovi nižeg stupnja počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a s obzirom na činjenicu da tužiteljica nikada nije zatražila vraćanje na rad, niti je to učinila nakon pravomoćnog utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, pa su sudovi nižeg stupnja u takvom slučaju jedino mogli odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće.

12. Odlučujući o reviziji tuženika u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, valja reći da pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi članka 375. stavak 1. ZPP) s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena u pobijanom dijelu bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

13. Predmet spora valja razriješiti primjenom odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05 – dalje: ZR) koji se ovdje primjenjuje obzirom da je bio na snazi u razdoblju za koje tužiteljica zahtjeva isplatu naknade plaće, i to odredbe članka 85., prema kojoj: (stavak 1.) „Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.“, (stavak 3.) „Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.“, (stavak 5.) „Ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.“.

14. Sukladno prethodno navedenim odredbama ZR poslodavac je dužan radniku kojemu je rad prekinut njegovom krivnjom omogućiti položaj kojeg bi imao da mu svojstvo radnika nije niti prestalo, a time i ostvarenje prava na naknadu plaće koju bi ostvario da nije bilo nezakonitog prekida radnog odnosa.

15. Valja pritom imati na umu da se radni odnos zasniva ugovorom o radu (članak 8. stavak 1. ZR), pa obzirom da je ugovor osnova svih prava i obveza iz radnog odnosa, prava tužiteljice treba sagledati kroz ugovor o radu kojeg je sklopila s tuženikom. Predmetom toga ugovora bila je prema odredbama članka 3. stavak 1. i članka 12. stavak 1. ZR, i plaća koju je tužiteljici trebao davati tuženik (poslodavac).

16. U konkretnom slučaju Ugovorom o radu (članak 6.1.) je ugovoreno da tužiteljici za obavljanje poslova radnog mjesta direktora Poslovnog centra komercijalnog bankarstva [adresa] pripada pravo na plaću u bruto iznosu od 17.769,00 kuna. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće, sukladno visini utvrđenoj člankom 6.1. Ugovora o radu za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do 18. svibnja 2008. (od kada je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu).

17. Pritom valja reći da je neosnovano pozivanje tuženika na odluke ovoga suda broj Revr-1421/2013 od 14. listopada 2014. i broj Revr-1325/2011 od 17. srpnja 2012., jer se u navedenim odlukama ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom slučaju.

18. Iz navedenih je razloga, primjenom odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika, te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Tužiteljica, u reviziji osporava drugostupanjsku presudu u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od lipnja 2008. do rujna 2014., navodeći da je drugostupanjska presuda u tom dijelu nezakonita i kontradiktorna, čime sadržajno ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

20. Odlučujući o reviziji tužiteljice (u smislu odredbe članka 386. ZPP) odluka drugostupanjskog suda, ne može se prihvatiti pravilnom.

21. U pravu je tužiteljica kada ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda u tom dijelu ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

22. Naime, utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu radnik se vraća u radnopravni status u kojem bi bio da nije bilo nedopuštenog otkaza.

23. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1159/2013 od 24. rujna 2014. je poništena Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu tužiteljice.

24. U situaciji kada radnik samo zahtijeva utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a istovremeno ne zahtijeva vraćanje na rad te konačno ne raspolaže ovršnom ispravom na temelju koje bi se mogao zahtijevati vraćanje na rad, on ima pravo da ga se do dana pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje nedopuštenost otkaza vrati u radnopravni status kakav bi imao da nedopuštenog otkaza nije bilo, pa tako i na isplatu naknade plaće za vrijeme nezakonitog otkaza do tog dana (tako i ovaj sud u odluci broj Revr-740/2017-2 od 15. listopada 2019.).

25. Budući da je obrazloženje drugostupanjske presude, o tome do kada tužiteljica ima pravo potraživati naknadu plaće u slučaju kada je utvrđeno da je otkaz nedopušten, proturječno s izrekom same presude, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.

26. Stoga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tužiteljice u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev s osnova plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje (točka II. izreke presude), a temeljem odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, ukinuti presudu u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev s osnova isplate naknade plaće za razdoblje od lipnja 2008. do rujna 2014., i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

27. U ponovljenom postupku će drugostupanjski sud otkloniti opisanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, raspraviti sve odlučne okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

28. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP ukinuti i odluku o troškovima postupka.

29. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa