REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 164/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Jugobanka a.d. Beograd u stečaju, Beograd, Ul. kralja Petra 19-21, Republika Srbija, zastupanog po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Dragičević i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 9943/2014-3 od 29. studenoga 2017., kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena, a u odluci o troškovima postupka djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1219/11 od 29. listopada 2014., na sjednici održanoj 31. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija protiv presude odbija se kao neosnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

r i j e š i o  j e :

Revizija protiv odluke o troškovima postupka se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 9943/2014-3 od 29. studenoga 2017. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1219/11 od 29. listopada 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu tužitelju iznosa od 108.534.495,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te naloženo tužitelju na ime troškova postupka isplatiti tuženici 301.000,00 kn (točka I. izreke). Ujedno je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka te je za daljnjih 99.500,00 kn odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke tužitelj je podnio reviziju pobijajući ih iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu tužitelju troškova postupka.

3. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

4. Revizija protiv presude u pogledu odluke o glavnoj stvari je neosnovana, a revizija protiv odluke o troškovima postupka je nedopuštena.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje na ime naknade štete, vezano za vrijednost više nekretnina na kojima je imao pravo korištenja do 31. prosinca 1990., iznos od 108.534.495,00 kn.

7. Suprotno revizijskim navodima, kako je tužitelj odnosno njegov pravni prednik, na temelju odredbi iz Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 40/92) odnosno prethodno na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 39/91, 44/91 i 52/91) prestalo pravo raspolaganja te korištenja predmetnim nekretninama, a ove prenesene na pravne osobe nastale organiziranjem poslovnih jedinica pravnog prednika tužitelja, to je pravilna ocjena da se na strani tužitelja nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06 i 141/06), za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama, a time ni pretpostavke da kao vlasnik potražuje naknadu štete vezano za vrijednost ovih otuđenih nekretnina.

8. U skladu s tim, a kada tužitelj nije stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama, nema ni mjesta pozivati se na zaštitu ustavnog prava o nepovredivosti prava vlasništva iz čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90).

9. Neosnovano tužitelj smatra da je vlasništvo spornih nekretnina stekao na temelju Ugovora o pitanjima sukcesije (sklopljen 29. lipnja 2021. - ratificiran 3. ožujka 2004. – "Narodne novine"- Međunarodni ugovori" broj 2/04) jer to iz odredbi tog ugovora ne proizlazi. Naprotiv to pravo tužitelju bi tek trebalo biti priznato sukladno odredbi čl. 2. Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije od strane nadležnih državnih tijela, u čiji djelokrug spada provedba tog ugovora, sve u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 2/04), a ne sudova.

10. U tom pravcu razloge posebno istaknute u pobijanoj drugostupanjskoj presudi (str. 3. i 4.) glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ovaj sud prihvaća u cijelosti, zbog čega se, umjesto daljnjeg obrazlaganja, ovaj sud poziva na te razloge iz drugostupanjske presude, pa će se na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske uz ovu objaviti i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9943/2014-4 od 8. studenoga 2016., sve na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 84. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor. Pri tom se napominje da je ovaj sud i u nizu svojih odluka (primjerice Revt-162/2017-2 od 11. listopada 2021.) već izrazio podudarno pravno shvaćanje.

11. Tužitelj je reviziju podnio i protiv rješenja o troškovima postupka sadržanom u izreci pobijane presude pod točkom I., a kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka. To rješenje po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja kojim se postupak pravomoćno završava i stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, sve u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 86. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015., a prema kojem: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija."

12. Stoga je u tom dijelu reviziju trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 389. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a, a koje se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 74. i 86. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

Zagreb, 31. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb310-eca2b

Kontrolni broj: 09910-315dc-a7af9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.