REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 6 Gž R-27/2022-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Slavena Vidmara člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZB d.d. Z., OIB …, zastupana po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B. B. iz Z., OIB …, zastupan po punomoćniku Z. B., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. svibnja 2022., poslovni broj 53 Pr-46/2017-62,, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice ZB d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. svibnja 2022., poslovni broj 53 Pr- 46/2017-62, u cijelosti.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Nalaže se tuženiku B. B., OIB: … da isplati tužitelju ZB d.d., OIB: … iznos od 4.041,47 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 4.041,47 Eura po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 23.11.2016. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju na dan isplate, u roku od 8 dana.
II Nalaže se tuženiku B. B., OIB:… da tužitelju ZB d.d., OIB: … naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.250,00 kn (petnaesttisućadvijestopedesetkuna) u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u prekomjerno zatraženom iznosu."
2. Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/20 – dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Osim toga, počinjena je i bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, jer je navedena odredba nepravilno primijenjena, a također sud nije savjesno i brižljivo ocijenio dokaze, osobito iskaze tuženika i svjedokinje Z. T.. Smatra da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti, zbog čega je i točka II. izreke pobijane presude nezakonita i nepravilna, jer je troškove trebalo dosuditi tužiteljici, a ne tuženiku. Predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
5.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, jer je pravilno analizirao i ocijenio dokaze na kojima je utemeljio relevantne činjenice važne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
6. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pa tako iz prvostupanjskog postupka proizlazi:
- da je tuženik bio radnik tužiteljice na radnom mjestu obiteljskog bankara u poslovnici u Z. na dan 10. studenog 2005., kao i da je njegova šifra bila …;
- da je obvezni i uobičajeni način rada bio da po dolasku na radno mjesto obiteljski bankar prvo mora staviti karticu u čitač, te se prijaviti sa svojom šifrom, da su kartice bile strogo personalizirane i da su morale biti u čitaču cijelo vrijeme dok zaposlenik obavlja poslove svog radnog mjesta, a za vrijeme pauze kartica se morala vaditi iz čitača;
- da bez personalizirane kartice na radnom mjestu obiteljski bankar nije mogao provesti transakciju u svoje ime;
- da se kod svake transakcije vidi šifra zaposlenika koji je transakciju proveo;
- da je prije transakcije obvezno bilo provjeriti i utvrditi identitet klijenta;
- da je s deviznog računa klijentice tužiteljice, Z. T., 10. studenog 2005. pod šifrom … (šifra tuženika) isplaćeno 4.000,00 EUR, odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od 29.240,00 kn, kako to proizlazi iz potvrde o obavljenim transakcijama na strani 9. prvostupanjskog spisa;
- da je klijentica Z. T. 25. listopada 2016. podnijela prigovor tužiteljici glede sporne isplate po njenom deviznom računu u iznosu od 4.000,00 EUR, po kojem prigovoru joj je tužiteljica naknadila navedeni iznos sa pripadajućim kamatama, tako da joj je ukupno isplatila iznos od 4.041,47 EUR;
- da tužiteljica, zbog proteka vremena, ne raspolaže izvornikom potvrde o obavljenim transakcijama od 10. studenog 2005.;
- da je sporna potvrda potpisana nečitkim vlastoručnim potpisom, parafom, te da se na istoj nalazi pečat banke;
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za rukopise proizlazi da vještak, s obzirom da tužiteljica nije raspolagala izvornikom potvrde od 10. studenog 2005., nije mogla dati sigurno mišljenje o porijeklu spornog potpisa, ali je mišljenja da skriptor spornog potpisa klijenta vrlo vjerojatno nije Z. T., kao i da skriptor spornog potpisa vrlo vjerojatno je tuženik.
7. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim zaključivši da nisu ispunjene sve pretpostavke iz članka 1061. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO).
8. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica tijekom postupka nije na nedvojben i siguran način dokazala ispunjenje svih zakonom propisanih pretpostavki za primjenu članka 1061. stavka 3. ZOO-a, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan.
8.1. Naime, prema članku 1061. stavak 3. ZOO-a poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Dakle, navedenom odredbom uređeno je pravo poslodavca na regres u odnosu prema zaposleniku.
8.2. Pretpostavke koje je potrebno ostvariti kako bi poslodavac imao pravo regresa su: da je štetu prouzročio zaposlenik u radu ili u svezi s radom, namjerno ili krajnjom nepažnjom, da je šteta nastala trećoj osobi te da je poslodavac popravio tu štetu trećoj osobi.
8.3. Poslodavac stječe pravo na regres prema zaposleniku od dana kada je trećoj osobi popravio štetu.
8.4. Nije sporno da je u vrijeme nastanka štete, tuženik bio zaposlenik tužiteljice na radnom mjestu obiteljskog bankara.
8.5. U konkretnom slučaju nije sporan niti opseg štete, a što proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa, a šteta iznosi 4.041,47 EUR, od čega iznos od 4.000,00 EUR predstavlja iznos glavnice, dok iznos od 41,47 EUR predstavlja zatezne kamate. Upravo je navedeni iznos tužiteljica isplatila oštećenoj klijentici kako bi popravila nastalu štetu.
8.6. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik štetu počinio namjerno ili krajnjom nepažnjom, kako je to propisano citiranom zakonskom odredbom, odnosno nije dokazala da bi tuženik navedeni novčani iznos isplatio sebi odnosno da ga je prisvojio, a također tužiteljica nije dokazala niti da bi tuženik propustio identificirati klijenta ili da bi radne zadatke obavljao mimo pravilnika koji su regulirali način rada kod tužiteljice. Također iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je protiv tuženika u svezi sa konkretnim štetnim događajem (a također niti sa sličnim ili bilo kakvim drugim) bio vođen bilo kakav postupak (kazneni, disciplinski), niti su mu izricane bilo kakve stegovne, odnosno disciplinske mjere. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi niti da su tuženiku tijekom radnog odnosa kod tužiteljice bile izricane povrede radnih obveza, a osim toga radni odnos tuženika kod tužiteljice prestao je na temelju zahtjeva tuženika 25. veljače 2008., kako to proizlazi iz obavijesti o prestanku radnog odnosa (strana 8. spisa), a ne otkazom od strane tužiteljice, što bi upućivalo na zaključak da tužiteljica nije imala primjedbi na rad tuženika dok je isti bio njezin zaposlenik.
8.7. S obzirom na sve navedeno, a kada se pri tome uzme u obzir, kako to pravilno čini i prvostupanjski sud, da je jedini dokaz da bi tuženik bio odgovoran za nastalu štetu, preslika potvrde o obavljenoj transakciji od 10. studenog 2005. iz koje proizlazi da je transakcija obavljena pod šifrom tuženika i kada iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zbog činjenice da se radi o preslici potvrde vještak ne može dati sigurno mišljenje o porijeklu spornog potpisa, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan, imajući pri tome, pravilno, u vidu i odredbu članka 221.a. ZPP-a.
9. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je ispravno utemeljena na članku 154. stavku 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a.
10. Slijedom navedenog žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
11. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer s istom nije uspjela.
Slavonski Brod, 31. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić
